Pratite nas

Reagiranja

PISMO GLAVNOM UREDNIKU „VIJESTI“ G. JOVOVIĆU

Objavljeno

na

Poštovani g. Jovović,

Moram priznati da me nije iznenadio Vaš odgovor:

Naslov: Molim za objavu mog odgovora na napad vašeg novinara
Datum: Tue, 12 Apr 2016 11:28:39 +0200 (CEST)
Šalje: Mihailo Jovovic <[email protected]>
Prima: [email protected]

Postovani,

Vrlo rado ću objaviti Vaš odgovor, ako ga prethodno prilagodite crnogorskom Zakonu o medijima.

S poštovanjem

Mihailo Jovović

glavni urednik

Naime, pretpostavio sam da će te procijeniti da u mom tekstu ima puno činjenica koje ne bi bilo “zdravo” dati vašim čitateljima. Moja procjena je bila zbog samog dosta priglupog “napada” Vašeg novinara, pa je bilo i logično da će te ga neobjavljivanjem mog odgovora na neki način pokušati zaštititi pogotovu što ste mu dali izbornu promiđbu u kojoj on svoje protivnike proglašava ustašama.

Moram se pohvaliti  jer je takvo moje razmišljanje bilo točnija procjena od uvjerenja jednog mog kolege akademika iz DANU koji je vjerovao da Vam ja svojim reagiranjem povećavam tiraž:

Dragi Josipe, 

Čitam jutros tvoj tekst kojeg si napisao kao reagovanje na brljotine objavljene u crnogorskom tabloidu. Žao mi je što te toliko iritiraju čaršijska ogovaranja, da ne kažem nešto gore, u provincijskim novinama. Nekad su to bile prave novine, sa ozbiljnim novinarima i piscima. Kažem nekad… Najviše bi trebalo da se ja uzbuđujem zbog gluposti kojima su popunili dvije strane svojih nesrećnih novina.  Ali mene to zabavlja, i nije mi ni na kraj pameti da se uvaljujem u njihov glib… To nije trebalo ni tebi. Tvoje vrijeme je mnogo dragocjenije… Dobro nam došao u DANU. 

  1. Čujem da su ove prljavštine diktirane sa drugog mjesta. . I od pisca, koji više nema ništa vrijedno u svojoj mrčenoj glavi.  Ali o tome kad se vidimo.

jadnu stvarnost, i da im reagovanjem povećavam tiraž…

Odgovorio sam mu samo:

Pa morao si primijetiti da je i mene zabavljalo:)

Ipak nisam bio siguran hoćete li ipak shvatiti da će objavljivanje teksta dvostrukog akademika imati učinak o kojem je pisao moj kolega ili Vas je osobno pogodilo sve ono o čemu sam pisao, a što se može naći i na iInternetu jer je više hrvatskih portala prenijelo moj odgovor. Čini se da je ipak po srijedi ovo drugo jer moj odgovor niste objavili, ali jeste novi tekst Vašeg novinara u kome on ponavlja tvrdnje koje sam u svom tekstu ismijao:

To navodno, radim time što sam prenio dio Pečarićevih šovinističkih, čak i fašisoidnih stavova koje je on promovisao u skoro 30 svojih knjiga i brojnim nastupima na javnoj sceni u Hrvatskoj gdje je javnost konsternirana njegovim “ustašlukom”, kako to nazivaju čak i desnici naklonjeni mediji iz Zagreba. Pečarić poznat po svom matematičkom geniju koji ja ne sporim, ali i po svom vrlo problematičnom svjetonazoru, pogotovo kad je period NDH u pitanju, za HGI je bio drag gost… Primijenimo stoga, iz logike svima poznati induktivni silogizam koji kaže da iz dvije istinite premise nužno proizlazi istinita konkluzija:

  1. Ustašluk dr Pečarića sablažnjava čak i desničarsku javnost u Hrvatskoj
  2. Pečarić je “iskazao izuzetnu potporu HGI – ju i poželio uspjeh na izborima”, a on je njima bio drag gost.

Zaključak: HGI dijeli politički svjetonazor dr Pečarića.

Činjenica da veliki dio tog svjetonazora čine vrlo problematični stavovi o npr.Jasenovcu, ili Pečarićeva inicijativa da se ustaški pozdrav iz “Za dom spremni!” uvede kao novi pozdrav aktuelne hrvatske vojske, nije moj, već problem ekipe iz HGI …”

[ad id=”93788″]

Prvo bi Vas kao urednika koji objavljujete ovakav tekst zamolio koji su to “desnici naklonjeni mediji iz Zagreba”. Naime ovako neuk kao što jesam osim tjednika Hrvatskog slova ja ne znam za takove medije.

Objavljujete tekst novinara kopi pokušava podučiti logiku jednog matematičara za kojeg sam tvrdi da je poznat po svom matematičkom geniju. Zar vam nije smiješno da govori o mojim nastupima i doista misli da su na njima nazočni oni koji su konsternirani mojim ustašlukom. Valjda hoćete reći kako ti ljudi nisu baš pametni kada dolaze slušati me.

Naravno, postoji u RH i takovih o kojima piše Vaš novinar. To i jesu ljudi koji nisu zadovoljni što je Hrvatska pobijedila u Domovinskom ratu i koje ja obično nazivam srpskim slugama, a uvijek me zabavljaju kada reagiraju na moju pitalicu:
-Znate li koja je razlika između četnika Ii Jugoslavena?

-Četnik je pošteni četnik, a Jugoslaven je pokvareni četnik!

Posebno je priglupo da i pored mog (kod Vas neobjavljenog) odgovora ponavljate tvrdnju o pozdravu ZA DOM SPREMNI.

Naime, pozdrav je bio u zakonu o HOS-u koje su bile legitimne postrojbe Hrvatske vojske koje su zaustavile Srpsko-Crnogorsku agresiju na Hrvatsku i pobijedili u tom ratu. Zaustavili? Pa HOS-ovci su bili strah i trepet agresora, pa je doista smiješno da neke novine u Crnoj Gori koja je bila agressor na Hrvatsku proglašava njihov pozdrav ustaškim. To postaje i smješno kada znamo da su i Crnogorci napadali Dubrovnik i držali ga u okruženju, a iz opkoljenog grada stigao je poziv za pomoć Glavnom stožeru HV:

“Molimo vas, ako nam ne možete poslati još HOS-ovaca, pošaljite nam njihove oznake jer se srpsko-crnogorski ahresori panično boje kada vide znakove HOS-a na našim braniteljima!”

Možda se time želite narugati sami sebi, na način kako se tijekom rata crnogorski “Monitor” rugao Srbima koji su slavili pobjedu i osvajanje Vukovara. Naime u “Monitoru” su itekako znali kakav je bio odnos snaga u vrijeme kada su Srbi pokazali svoju veliku hrabrost i usuduli se napasti razoružanu Hrvatsku kojoj je VS UN-a zabranio i kupovinu oružja da bi se obranila.Valjda su u UN-u znali da Srpsko-Crnogorski agressor može pobijediti samo kada smo mi bez oružja. A ta priča o pozdravu Za dom spremi i oznakama HOS-u u Dubrovniku sve kaže, zar ne?

Za vašu informaciju minister Hasanbegović je prije nekoliko dana u Splitu mimo protokola položio vijenac na spomeniku palim HOS-ovcima. To vam je onaj ministar kojemu su pronašli sliku s kapom jednog HOS-ovca, pa su ga srpske sluge u RH napale na način na koji je to učinio Vaš novinar tvrdeći da je to ustaška kapa. Srpskim slugama u RH nasjednu i takove novine kao što je francuski Le Monda pa oni to ponove u pitanju najpopularnijem hrvatskom ministru i ispadnu smiješni:

Je li vam žao što ste se družili s ustaškim simpatizerima 1990.-tih ? Postoji ta fotografija na kojoj nosite ustašku kapu…

Nikada nisam nosio „ustašku kapu”. Potpuno sam zaboravio na tu fotografiju! Nastala je 1993., čini mi se, u Splitu gdje sam kao dvadesetogodišnji student slučajno susreo članove dobrovoljačke postrojbe legalne hrvatske vojske i fotografirao sam se s dijelom njihove uniforme. Taj, čiju sam kapu nosio na glavi je poginuo dvije godine kasnije u ratu u Bosni, u sklopu završnih hrvatsko-bošnjačkih savezničkih ratnih operacija protiv srpske vojske kojom je zapovijedao general Ratko Mladić. Za mene je bila i ostala čast da sam upoznao čovjeka koji je dao svoj život za obranu svoje domovine.

(Inače za zapovjednika HV-a, koja je pobjedila u bitci za Dubrovnik, generala Bobetka vežu me drage uspomene. Svojevremeno sam na osnivanju generalske udruge kojoj je on bio na čelu, jedini govornik koji nije bio visoki časnik HV-a, na zahtjev velikog generala bio upravo Josip Pečarić. Valjda na to misli Vaš novinar kada kaže da sam kontroverzan.)

Vaš novinar spominje moje problematične stavove o Jasenovcu. Zanimljivo je zato vidjeti kako je ministar Hasanbegović, koji je doktor povijesnih znanosti (molim Vas nemojte pomisliti da ja mislim da on o tome može znati više od Vašeg novinara) u spomenutom intervjuu odgovorio na pitanje o Bleiburgu i Jasenovcu:

Tijekom 50 godina, bilo je zabranjeno komemorirati zločine počinjene u Bleiburgu, dok su manipulacije zločina počinjenih u Jasenovcu i pretjerivanje s brojem žrtava bili jedan od sastavnih elemenata jugoslavenskog komunističkog režima i njegove ideologije.

Inače i jučer sam govorio na skupu Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta (HNES) u prepunoj velikoj dvorani “Mimare” i nazočni su velikim pljeskom iskazala svoju, kako nas podučava Vaš novinar, konsterniranost. A govorio sam o svojoj prvoj knjizi o Jasenovcu. Onoj iz 1998. godine koju je izdao Hrvatski institute za povijest (pri tome ne dvojim da Vaš novinar o Jasenovcu zna mnogo više nego što znaju u tom institutu – izdavaču moje knjige). Sigurno je već sam naziv moje knjige vrlo problematičan Vašem novinaru. Evo dio mog jučerašnjeg govora:

„Mi iz HNES-a smo ponosni što smo nas dva podpredsjednika pisali o tom mitu o Jasenovcu još 1998. godine. Dr. sc. Josip Jurčević autor je knjige „Nastanak Jasenovačkog mita“, a ja knjige „Srpski mit o Jasenovcu“.

Danas je možda potrebno istaknuti kako je podnaslov moje knjige bio: Skrivanje istine o beogradskim konclogorima.

Danas zahvaljujući ljudima iz Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac znamo kako je u tom logoru pronađeno manje od 500 kostura, dok je recimo poznato da je samo u Sajmištu, beogradskom logoru koji je u početku bio isključivo logor za Židove, stradalo 8000 Židova.

A ubijeni su na stravičan način. A pogubljeni su na ulicama Beograda, na ulicama glavnog grada jedne države.

Jučer je ulici u kojoj su počinjala ta pogubljena, u starom dijelu grada Beograda, trebao buti podignut spomenik jevrejskim žrtvama Holokausta. U ulici u kojoj su u specijalnom kamionu – „dušegupki“, otrovnim gasom gušili logoraše. Dakle, spomenik su trebali postaviti u ulici u kojoj bi krenula pogubljenja sve do stratišta u Jajincima. Dakle, za vreme vožnje bi nesrećni zarobljenici iz logora bili ubijeni,

Još od izdavanja moje knjige 1998. Uporno sam ponavljao da bi se trebale označiti ulice u Beogradu u kojima su ta pogubljenja Židova na ovako stravičan način izvršena. Izgleda da su žrtve dočekale barem obilježavanje početka njihove agonije 75 godina nakon što su ubijeni, a na neki način i ja jer se to dogodilo 18 godina nakon objave moje knjige.“

Zapravo sam to rekao predstavljajući tajnika spomenutog Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac g. Igora Vukića kao novog člana HNES-a. Njegov otac (Srbin) je kao dijete s Kozare prošao kroz logor Jasenovac i uvijek je sinu govorio što je istina o tom logoru, a sin je zato i istraživao i njegov doprinos najnovijim spoznajama o tom logoru je nevjerojatan!

https://kamenjar.com/igor-vukic-novi-clan-hnes/

Inače podpredsjednik HNES-a je i nekadašnji kandidat SDP-a za Predsjednika RH prof. dr. sc Zdravko Tomac. On se jučer obratio okupljenima rekavši kako je ovlašten govoriti u ime predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka te je najavio da HDZ od jeseni pokreće inicijativu za promjenu imena Trga maršala Tita u Zagrebu, ali i imena svih trgova, ulica… koje nose Titovo ime, a nalaze se u mjestima i gradovima u kojima HDZ ima većinu.

https://kamenjar.com/zdravko-tomac-hdz-od-jeseni-ide-u-inicijativu-mijenjanja-naziva-titovih-trgova/

Inače poznato je da sam ja imenjak spomenutog maršala. A nas dvojicu veže i to što smo u onome po čemu smo najpoznatiji među desetoricom u cijelom svijetu. Ja po broju znanstvenih radova u matematičkim časopisima, a on na listi deset najvećih svjetskih ubojica! Ne dvojim da je moj imenjak drag vašem novinaru. Kada su me vodili i pokazivali što ima novoga u dragom mi gradu, primijetio sam da još imate ulice u čast mog imenjaka. Biti među deset najvećih svjetskih ubojica nije malo ostvarenje, zar ne?

Na toj listi nema ni Pavelića, ni Miloševića. I dok sam Vašem novinaru “ustaša”, vjerovali ili ne Miloševiću sam bio “moj Crnogorac”. Naime u Haagu je od jednog Hrvatskog uznika posudio moju knjigu “Sramotni sud u Haagu”, pročitao je preko noći i uz komentar “Dobar je ovaj moj Crnogorac”, kojim je šokirao mog Hrvata,  zamolio za dozvolu da napravi kopiju moje knjige.

Zapravo u cijeloj ovoj priči mi je najdraža priča o Vašem ponavljanju priče o strahu pred HOS-ovcima kroz tvrdnju da je pozdrav tog regularnog dijela Hrvatske vojske ustaški. Crnogorci koji se ponose svojom hrabrošću na taj način nas i danas podsjećaju na strah koji su izazivale oznake HOS-a u Dubrovniku u okruženju i slabo naoružanom. Nadam se da će te mi objasniti koji je Vaš interes za to! Valjda nije Vaš novinar Hrvat koji se na suptilan način ruga Crnogorcima?

S poštovanjem

Prof. dr. sc. Josip Pečarić

Redoviti član HAZU

Dopisni član DANU

P.S. Uvjeren sam da će čitajući ovo moje pismo moje kolege u DANU odmah shvatiti da se ja samo izvrsno zabavljam.

Kamenjar.com

Hrvatski akademik Josip Pečarić izabran za člana crnogorske akademije

Razgovor s akademikom Josipom Pečarićem

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Boris Miletić poput Louis XIV – Istra to sam ja!

Objavljeno

na

Objavio

IDS i pulski gradonačelnik Boris Miletić ponašaju se kao apsolutistički gospodari svega živoga i neživoga u Istri!

Koja demokracija, koja tolerancija, koji suživot, koja sloboda mišljenja?

NEMA TOGA U ISTRI,  NEMA ! 

Zar pored IDS-a da bilo tko smije drugačije misliti, drugačije govoriti, drugačije pjevati i sa drugačijima ljudima  se družiti?

A ne,ne  ide to tako, nema šanse, pa tu je  IDS, da misli umjesto nas, govori umjesto nas, bira nam strateške partnere, pjevače, goste i umjetnike, plaže gdje se ćemo se smjeti kupati ,Crkvu u kojoj se smijemo moliti, jer  IDS  je apsolutni gospodar  naših misli, naših riječi, naših pjesama i naših života, piše Lili Benčik na svom blogu.

4 500 Uljanikovih radnika, njihovih obitelji i njihove djece je uništeno, ali sve to nije bitno za IDS i Borisa Miletića!

O tome nije poželjno raspravljati, ugrožena egzistencija 4 500 obitelji ne brine IDS!

Borisa Miletića i IDS,  najviše muči jedna knjiga,  jer po njima treba  zabraniti jedno obično predstavljanje knjige, jer to predstavljanje knjige će strašno ugroziti IDS- ovu apsolutističku Vlast u Istri!  Knjiga je ” velika i opasna ” ugroza IDS-ove tolerancije, suživota i multikulturalnosti. 

Boris Miletić oglasio se povodom predstavljanja Knjige “Mit o Jasenovcu” Romana Leljaka; citiram njegov dramatični apel;

„Najoštrije osuđujemo svaki pokušaj relativiziranja zločina i veličanja ustaškog režima te se u potpunosti ograđujemo od najavljene promocije knjige i dokumentarca slovenskog publicista Romana Leljaka „Mit o Jasenovcu“ u crkvi Sv. Ivana Krstitelja, rekao je gradonačelnika Pule Borisa Miletić.

“Sramotnim smatramo tvrdnje publicista, inače osuđivanog financijskog prevaranta, koji negira da je Jasenovac bio logor smrti u kojem je ustaški režim izvršio genocid i masovne zločine prema Hrvatima, Srbima, Židovima, Romima i svim pripadnicima etničkih skupina koji se nisu slagali s politikom ustaškog pokreta utemeljenoj na rasnim zakonima.

Umanjujući za nekoliko tisuća broj ubijenih žrtava pod ustaškim terorom u Jasenovcu, ovaj autor ne skriva svoje simpatije prema zločinačkom režimu NDH.

Strahote Jasenovca nedavno je osudio i sam kardinal Josip Bozanić, proglasivši ga stratištem nevinih ljudi, zbog čega je neshvatljivo da će se ova sramotna promocija održati upravo u crkvi kao mjestu molitve, mira i duhovnosti.

U Gradu Puli kao otvorenoj i tolerantnoj sredini u kojoj njegujemo vrijednosti mira, tolerancije i suživota nema mjesta govoru mržnje i toleriranju ustaštva.

Ovim putem pozivam župnika crkve Sv. Ivana Krstitelja da još jednom preispita svoju odluku i odmah otkaže gostovanje navedenog autora.“

Boris Miletić poziva na zabranu promocije knjige Romana Leljaka ‘Mit o Jasenovcu’ u Puli

Moram reći da nisam iznenađena ovakvim izričajem gradonačelnika Pule Borisa Miletića,  koji sakriva sve promašene političke poteze svoje stranke i njega osobno kao gradonačelnika, neprestanom hajkom na nepostojeće ustaštvo u Istri.

Iako bi kao mlad i školovan čovjek ( sam je sebe tako predstavio), trebao poznavati povijest Istre, podsjetiti ću čitateljstvo sa par datuma da ustaša u Istri nikada nije bilo, da nikada NDH nije vladala u Istri.

Raspadom Austro-Ugarske , Istra je tajnim Londonskim ugovorom iz 1915. godine obećana Italiji, ako uđe u rat na strani sila Antante ( Engleska, Francuska i Rusija).Italija nije mogla dočekati ni sam kraj 1.svjetskog rata 11.studenog 1918.godine , već je 1.studenog iste godine, izvršila diverziju u pulskoj luci i potopila admiralski brod Viribus Unitis i  400 mornara uglavnom Hrvata, skupa sa zapovjednikom  admiralom  Jankom Vuković Potkapelskim. Nakon toga talijanska vojska i odredi squadre okupirali su Pulu i Istru. Okupacija je formalno potvrđena 12.listopada 1920.godine potpisivanjem Rapallskog ugovora. Istra je bila pod talijanskom vlasti do kapitulacije Italije 8.rujna 1943.godine, nakon čega je uslijedio narodni ustanak istarskih rodoljuba, koji je slomljen krajem rujna i početkom listopada Romelovom ofanzivom i uspostavom njemačke vlasti ,do oslobođenja Istre od strane NOV Jugoslavije u svibnju 1945.godine. Kako se iz navedenog vidi, nigdje traga ni ustašama, ni NDH.

Boris Miletić naziva autora financijskim prevarantom, međutim ne spominje ( jer se ne uklapa u njegove optužbe) da je Roman Leljak pobijedio na lokalnim izborima u Općini Radenci, u susjednoj Sloveniji i postao – župan, a ne financijski prevarant!

Borisu Miletiću očito nije stalo da  se sazna puna istina o Jasenovcu, jer dokumente koje je Roman Leljak pronašao u Beogradskim arhivima koje Boris Miletić nije ni vidio, naglašavam, na neviđeno proglašava “simpatijama autora prema zločinačkom režimu NDH”

Nitko ne negira postojanje NDH, nitko ne negira ni njen karakter države kao  njemačko-talijanski protektorat, nitko ne negira počinjene zločine, što je uostalom rekao i Kardinal Bozanić, što Boris Miletić naglašava . Ali isto tako nitko ne može spriječiti povijesna istraživanja do pune istine. Jer komunističke vlasti bivše Jugoslavije otvorile su mjesta osnovanoj sumnji u točnost  njihovih podataka,  brojkama koje su od prenapuhanih 700 000 žrtava spale na 83 000 . I to se pokazalo kao netočno, jer su na popisu ljudi koji su stradali ili umrli negdje drugdje, a ne u Jasenovcu. Svaki pošten i razuman čovjek kojemu je stalo do istine i pijeteta prema svakoj žrtvi biti će otvoren za daljnja istraživanja, a ne da se žrtve dva i više puta viktimiziraju.

Boris Miletić izgleda ne shvaća pojmove kojima se stalno razbacuje” njegujemo vrijednosti mira, tolerancije i suživota nema mjesta govoru mržnje” , jer je upravo  ON sa ovim svojim tekstom pokazao netoleranciju, isključivost i govor mržnje prema neistomišljenicima, a bez istine nema mira.

Nedavno su IDS i Boris Miletić izdali priopćenje o nepromišljenom govoru  Antonia Tajanija na Dan sjećanja na žrtve Fojbi i esule , optante ,sa riječima No pasaran! Dakle nema promjena granica, ali isto tako je Boris Miletić pozvao na komemoraciju žrtava eksplozije na Vergaroli u kolovozu 2018. godine  predstavnike općine Pula u egzilu. Nije se protivio nazočnosti iredentističke općine Pula u Egzilu. Zar nije kontradiktorno?

I Talijanski fašisti su bili protiv knjige pa su palili knjižnice i Narodne domove po Istri

Ta hajka Borisa Miletića na predstavljanje knjige podsjetila me na događaje iz prošlosti Istre. Dakle kada su Talijanske fašističke squadre ušle u Pulu i okupirale Istru, nakon diverzije u pulskoj luci, a prije potpisivanja Rapallskih ugovora 12. listopada 1920. godine ,prvo što su učinili zatvorili su i zabranili rad svim čitaonicama u Istri. Fašisti su  13.srpnja 1920 godine zapalili hrvatski Narodni dom  u Puli ,koji je do temelja izgorio ,a u njemu i 7 000 knjiga u knjižnici koja je bila u domu. Zapaljeni su i izgorjeli Narodni dom u Trstu ,te hrvatska Tiskara u Pazinu. što je bila jedna od prvih fašističkih akcija javnoga spaljivanja knjiga u Europi. Uništene su i pučke knjižnice u Buzetu (1921.) i Voloskom (1922., s 3.500 knjiga) te pojedine školske knjižnice i knjižnice hrvatskih i slovenskih čitaonica.

Prezentacija knjige dogovorena je  za 22. veljače 2019.godine u Crkvi Sv. Ivana Krstitelja u Puli. Crkva kao institucija nije pod apsolutističkom IDS-ovom vlasti u Istri. Crkva ima diplomatski imunitet,  po Ugovoru  o pravnim pitanjima između Svete Stolice i Republike Hrvatske. Naime, članak 7. kaže da “Republika Hrvatska jamči nepovredivost mjesta za bogoštovlje: crkava, kapela te crkvenih prostora”

Ima li namjeru Boris Miletić  i dalje vršiti neprimjeren politički pritisak na Katoličku crkvu i župnika crkve Sv. Ivana Krstitelja u Puli?

Jer ako ima podsjetila bih ga opet na bremenitu prošlost Istre kada su talijanski fašisti 7. svibnja 1921.godine, spalili župni ured u Kringi i teško zlostavljali tada mladog župnika Božu Milanovića, koji je zaslužan za pripojenje Istre Hrvatskoj, odnosno tadašnjoj FNRJ.

Lili Benčik

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Naši u svijetu

Bokeljska mornarica je i baština pripadnika hrvatske manjine u Crnoj Gori

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatsko nacionalno vijeće Crne Gore odgovorilo admiralu Antonu Sbutegi

Nedavni istupi admirala Bokeljske mornarice iz Kotora Antona Sbutege izazvali su pozornost pripadnika hrvatske nacionalne manjine u Crnoj Gori, a što je dovelo do otvorenog odgovora kojega je spomenutom gospodinu poslao Zvonimir Deković,  predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća Crne Gore, a koje kao najviše zastupničko tijelo predstavlja Hrvate Crne Gore. Odgovor nam je proslijeđen iz Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske.

U odgovoru se ističe  kako  Sbutega vez ikakvih argumenata na neprimjeren način govori o Hrvatskom nacionalnom vijeću te napominje da  Sbutega uopće ne razumije postupak nominacije kulturnih dobara na UNESCO-v popis nematerijalne kulturne baštine, jer kulturna dobra nominiraju države, a ne udruge građana.

Prema tome, Deković smatra da bi najbolje bilo da Hrvatska i Crna Gora zajednički nominiraju ovo iznimno vrijedno kulturno dobro, budući da je Bokeljska mornarica kao nematerijalna kulturna baština Crne Gore ujedno i baština pripadnika hrvatske manjine, a što je i bila preporuka Međuvladinog mješovitog odbora za zaštitu nacionalnih manjina između dvije države.

U nastavku ovog teksta Odgovor HNV Crne Gore admiralu Sbutegi donosimo u cjelosti:

Na sjednici Izvršnog odbora HNVCG održanoj u petak 15. veljače,2019. god. donosi se odgovor Hrvatskog nacionalnog vijeća na neosnovane i iskonstruirane izjave admirala BM Antona Sbutege izgovorene na sjednici UOBM održanoj 8. veljače 2019. god. u Kotoru

Poštovani gospodine Sbutega, admirale Bokeljske mornarice!

Na skupštini Bokeljske mornarice održanoj 8. 2. 2019., kako doznajemo iz medijskih  izvještaja sa tog skupa, na neprimjeren način govorili ste o Hrvatskom nacionalnom vijeću, iznoseći vlastito uvjerenje da HNVCG zastupa vrlo mali broj Hrvata u Crnoj Gori. Uz to,  uvrijedili ste sve naše članove koji nisu podržali podnesenu (naglašavam podnesenu) nominaciju Bokeljske mornarice za UNESCO-vu listu nematerijalne kulturne baštine, označivši nas osobama bez vjere i časti.

Pratimo Vaš rad kao admirala od same inauguracije, tako da nas taj izričaj nimalo nije iznenadio. Gotovo svaki Vaš javni istup u zadnje dvije godine poslužio Vam je za odapinjanje strijela natopljenih neprijateljstvom prema bokeljskim Hrvatima, najprije našijencima u Hrvatskoj, a sada, kao što svjedočimo, i prema nama doma. Učestalost kritika prema svemu što dolazi iz hrvatskih redova navodi nas na pomisao da ste u negiranju hrvatskog identiteta Boke pronašli smisao vlastitog djelovanja na dužnosti koju trenutno obnašate.

Hrvatsko nacionalno vijeće, kao krovna organizacija Hrvata u Crnoj Gori, zajedno sa svojim konstitutivnim dijelovima postoji da bi artikulirala, promicala i ostvarivala interese hrvatskog naroda, koji u Boki, kako to navodi uvaženi naš Bokelj, prof. dr. Miljenko Pasinović, obitava već drugi milenij. Obavljanje te teške, ali časne zadaće postaje sve težim jer se posljednjih godina susrećemo s velikim problemom smanjenja broja pripadnika naše zajednice. Sve češće, naime, svjedočimo pojavi da pojedini pripadnici našega naroda zatomljuju nacionalne osjećaje u nadi da će tako lakše ostvariti napredovanje na društvenoj, odnosno profesionalnoj ljestvici, a još teže se nosimo s činjenicom da ima i onih koji, zbog istih razloga, djelovanjem u svojoj radnoj okolini nastoje pokazati poslodavcu da su,kako kažu Hrvati,veći katolici od Pape ili, veći Crnogorci od sv. Petra Cetinjskog.

Distancu prema Hrvatima u Crnoj Gori iskazali ste ne učlanjenjem ni u jednu hrvatsku udrugu. Da jeste, znali biste da Hrvatsko nacionalno vijeće, osim neupitne potpore velike većine svojih članova, za svoj rad dobiva priznanja od crnogorske države, od predstavnika drugih nacionalnih zajednica u Crnoj Gori, koje u našem djelovanju prepoznaju rad na dobrobiti naše domovine, Crne Gore i svih njezinih građana, bez obzira na nacionalnu pripadnost, od Hrvata iz Boke koji žive u Hrvatskoj, što nam, također, jako puno znači te od hrvatske države, a naše zauzimanje za očuvanje nacionalnog identiteta prepoznato je i u okviru hrvatske iseljeničke zajednice.

Nećemo špekulirati o tome možete li Vi osobno računati na lijepu riječ sa svih spomenutih adresa, to tim prije što nismo uvjereni da su Vam, osim jedne, one uopće važne.

Kao što možete zaključiti, gospodine Sbutega, onako kako nas Vi vidite, ne vidi nas nitko drugi. Zapravo, ipak vidi. Vaše istomišljenike mogli bismo pronaći u pojedincima, anonimnim komentatorima na društvenim mrežama, koji ustrajavaju na svojem načinu komentiranja aktualnih događaja, unatoč upozorenjima urednika portala da je zabranjen govor mržnje, psovanje, vrijeđanje i klevetanje.

Odredivši za cilj Vašega napada naše dosljedno i svakodnevno nastojanje da očuvamo vlastite nacionalne vrijednosti i želju da Crna Gora i Republika Hrvatska dogovorno riješe sva bilateralna pitanja, potakli ste nas da se zapitamo ne pripisujemo li pojmu časti Vi i mi različite sadržaje. Što mi smatramo moralnom vrijednošću, pokušat ću Vam pojasniti iznoseći vlastiti stav na temu koja je univerzalna, biblijska. Tako npr., osobno nikada ne bih prihvatio dužnost na koju se bira po kriteriju nacionalne pripadnosti ako bih znao da ću obnašajući je djelovati protiv interesa vlastitog naroda. Ako bih je ipak prihvatio ne znajući što se od mene očekuje, prvom prilikom kad bih došao u situaciju da moram izgovoriti makar i jednu riječ na štetu naroda iz kojega potječem, podnio bih ostavku. Vidite, poštovani admirale, ja to smatram moralnim stavom višega reda. Gotovo smo sigurni da bi ga trebalo dopisati na vrpci koju je austrijski nadvojvoda Albert darovao Mornarici kada je ona bila Plemenito tijelo, čime bi, na njoj već napisani apstraktni pojam „honor“ dobio konkretan sadržaj. Ne znamo kako Vi gledate na to, možemo samo naslućivati.

Protivno Vašim očekivanjima, a rekli bismo i praksi u prigodama redovitih godišnjih skupština udruga, Vaš govor prošloga petka, kao čelnika Bokeljske mornarice ostao je u sjeni glasa razuma koji se čuo iz zadnjih redova skupštinske dvorane. Kratak govor skupštinara, g. Denisa Vukašinovića popraćen je pljeskom, koji se za razliku od onog upućenog Vama, čuo i izvan dvorane, dapače diljem Boke, a i šire. Taj pljesak  mora da Vama je probušio uši, jer ste odmah na očigled većine prisutnih u dvorani, nervozno i ne mareći da to bude diskretno dali znak rukom predsjedavajućem da ne dopusti daljnji razgovor o Vama omraženoj temi suradnje i zajedništva s bratovštinama u Hrvatskoj.

Vaš mornar, zapravo je rekao isto što i tjedan dana prije počasni admiral, g. Filip Vujanović, koji je nakon osnivanja Podgoričkog kluba, u prisutnosti bivše hrvatske premijerke Jadranke Kosor, kako je navedeno na internetskim stranicama RTCG 1.veljače 2019., izjavio novinarima, da „pitanja između država regiona treba rješavati dijalogom, međusobnim povjerenjem i što brže“, a kao loš primjer odnosa između Crne Gore i Hrvatske naveo je Bokešku mornaricu, gdje se, kako je rekao, „nijesu dogovorili i poslali poruke koje nisu dobre“.

Sada kada znate kako razmišlja bivši predsjednik države, predlažem Vam stoga, poštovani gospodine admirale, da govor skupštinara Vukašinovića naučite napamet i da ga ponavljate u svakoj prigodi kada budete govorili o Bokeljskoj mornarici. Time ćete poslati poruku Bokeljima, baštinicima njezine tradicije da za Mornaricu, kakvu smo naslijedili od naših predaka mi Hrvati i crnogorska država, ipak ima nade, a UNESCO-vom tijelu da Vam je od samodopadnosti važnija Bokeljska mornarica.

S poštovanjem

Predsjednik HNV

Zvonimir Deković

 

P.S.

U dosadašnjim javnim istupima više puta ste pokazali da ne poznajete temu o kojoj govorite, a to smo uočili i u nedavnom intervjuu objavljenom u listu Pobjeda, kada ste izjavili da zajednička kandidatura Bokeljske mornarice od strane Crne Gore i Hrvatske nije bila moguća, između ostaloga, zbog toga jer „Mornarica nije dobila iz Hrvatske zvaničnu ponudu za zajedničku kandidaturu“. Ne znamo od koga ste očekivali ponudu, ali samo takvo očekivanje ukazuje na elementarno nepoznavanje postupka nominacije. Kulturna dobra za UNESCO-vu listu nominiraju države, a ne udruge, s toga je partner hrvatskoj državi u procesu nominacije trebala biti država Crna Gora, a ne Bokeljska mornarica. Hrvatska je, pak, na primjeren način Crnoj Gori predložila zajedničku nominaciju. Dokaz za moju tvrdnju je članak 5 Zapisnika sa sjednice Međuvladinog mješovitog odbora održanog i potpisanog od strane Republike Hrvatske i Crne Gore u Zagrebu dana 24. svibnja,2017. god.

„5. MMO predlaže objema stranama da razmotre mogućnost zajedničke nominacije kulturnog dobra Bokeljske mornarice radi upisa na UNESCO-vu listu nematerijalne kulturne baštine,u kojoj će biti istaknuti sveti Tripun i to da je Bokeljska mornarica kao nematerijalna kulturna baština Crne Gore ujedno i baština pripadnika hrvatske manjine u Crnoj Gori“.

HNV

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari