Pratite nas

Reagiranja

PISMO GLAVNOM UREDNIKU „VIJESTI“ G. JOVOVIĆU

Objavljeno

na

Poštovani g. Jovović,

Moram priznati da me nije iznenadio Vaš odgovor:

Naslov: Molim za objavu mog odgovora na napad vašeg novinara
Datum: Tue, 12 Apr 2016 11:28:39 +0200 (CEST)
Šalje: Mihailo Jovovic <[email protected]>
Prima: [email protected]

Postovani,

Vrlo rado ću objaviti Vaš odgovor, ako ga prethodno prilagodite crnogorskom Zakonu o medijima.

S poštovanjem

Mihailo Jovović

glavni urednik

Naime, pretpostavio sam da će te procijeniti da u mom tekstu ima puno činjenica koje ne bi bilo “zdravo” dati vašim čitateljima. Moja procjena je bila zbog samog dosta priglupog “napada” Vašeg novinara, pa je bilo i logično da će te ga neobjavljivanjem mog odgovora na neki način pokušati zaštititi pogotovu što ste mu dali izbornu promiđbu u kojoj on svoje protivnike proglašava ustašama.

Moram se pohvaliti  jer je takvo moje razmišljanje bilo točnija procjena od uvjerenja jednog mog kolege akademika iz DANU koji je vjerovao da Vam ja svojim reagiranjem povećavam tiraž:

Dragi Josipe, 

Čitam jutros tvoj tekst kojeg si napisao kao reagovanje na brljotine objavljene u crnogorskom tabloidu. Žao mi je što te toliko iritiraju čaršijska ogovaranja, da ne kažem nešto gore, u provincijskim novinama. Nekad su to bile prave novine, sa ozbiljnim novinarima i piscima. Kažem nekad… Najviše bi trebalo da se ja uzbuđujem zbog gluposti kojima su popunili dvije strane svojih nesrećnih novina.  Ali mene to zabavlja, i nije mi ni na kraj pameti da se uvaljujem u njihov glib… To nije trebalo ni tebi. Tvoje vrijeme je mnogo dragocjenije… Dobro nam došao u DANU. 

  1. Čujem da su ove prljavštine diktirane sa drugog mjesta. . I od pisca, koji više nema ništa vrijedno u svojoj mrčenoj glavi.  Ali o tome kad se vidimo.

jadnu stvarnost, i da im reagovanjem povećavam tiraž…

Odgovorio sam mu samo:

Pa morao si primijetiti da je i mene zabavljalo:)

Ipak nisam bio siguran hoćete li ipak shvatiti da će objavljivanje teksta dvostrukog akademika imati učinak o kojem je pisao moj kolega ili Vas je osobno pogodilo sve ono o čemu sam pisao, a što se može naći i na iInternetu jer je više hrvatskih portala prenijelo moj odgovor. Čini se da je ipak po srijedi ovo drugo jer moj odgovor niste objavili, ali jeste novi tekst Vašeg novinara u kome on ponavlja tvrdnje koje sam u svom tekstu ismijao:

To navodno, radim time što sam prenio dio Pečarićevih šovinističkih, čak i fašisoidnih stavova koje je on promovisao u skoro 30 svojih knjiga i brojnim nastupima na javnoj sceni u Hrvatskoj gdje je javnost konsternirana njegovim “ustašlukom”, kako to nazivaju čak i desnici naklonjeni mediji iz Zagreba. Pečarić poznat po svom matematičkom geniju koji ja ne sporim, ali i po svom vrlo problematičnom svjetonazoru, pogotovo kad je period NDH u pitanju, za HGI je bio drag gost… Primijenimo stoga, iz logike svima poznati induktivni silogizam koji kaže da iz dvije istinite premise nužno proizlazi istinita konkluzija:

  1. Ustašluk dr Pečarića sablažnjava čak i desničarsku javnost u Hrvatskoj
  2. Pečarić je “iskazao izuzetnu potporu HGI – ju i poželio uspjeh na izborima”, a on je njima bio drag gost.

Zaključak: HGI dijeli politički svjetonazor dr Pečarića.

Činjenica da veliki dio tog svjetonazora čine vrlo problematični stavovi o npr.Jasenovcu, ili Pečarićeva inicijativa da se ustaški pozdrav iz “Za dom spremni!” uvede kao novi pozdrav aktuelne hrvatske vojske, nije moj, već problem ekipe iz HGI …”

[ad id=”93788″]

Prvo bi Vas kao urednika koji objavljujete ovakav tekst zamolio koji su to “desnici naklonjeni mediji iz Zagreba”. Naime ovako neuk kao što jesam osim tjednika Hrvatskog slova ja ne znam za takove medije.

Objavljujete tekst novinara kopi pokušava podučiti logiku jednog matematičara za kojeg sam tvrdi da je poznat po svom matematičkom geniju. Zar vam nije smiješno da govori o mojim nastupima i doista misli da su na njima nazočni oni koji su konsternirani mojim ustašlukom. Valjda hoćete reći kako ti ljudi nisu baš pametni kada dolaze slušati me.

Naravno, postoji u RH i takovih o kojima piše Vaš novinar. To i jesu ljudi koji nisu zadovoljni što je Hrvatska pobijedila u Domovinskom ratu i koje ja obično nazivam srpskim slugama, a uvijek me zabavljaju kada reagiraju na moju pitalicu:
-Znate li koja je razlika između četnika Ii Jugoslavena?

-Četnik je pošteni četnik, a Jugoslaven je pokvareni četnik!

Posebno je priglupo da i pored mog (kod Vas neobjavljenog) odgovora ponavljate tvrdnju o pozdravu ZA DOM SPREMNI.

Naime, pozdrav je bio u zakonu o HOS-u koje su bile legitimne postrojbe Hrvatske vojske koje su zaustavile Srpsko-Crnogorsku agresiju na Hrvatsku i pobijedili u tom ratu. Zaustavili? Pa HOS-ovci su bili strah i trepet agresora, pa je doista smiješno da neke novine u Crnoj Gori koja je bila agressor na Hrvatsku proglašava njihov pozdrav ustaškim. To postaje i smješno kada znamo da su i Crnogorci napadali Dubrovnik i držali ga u okruženju, a iz opkoljenog grada stigao je poziv za pomoć Glavnom stožeru HV:

“Molimo vas, ako nam ne možete poslati još HOS-ovaca, pošaljite nam njihove oznake jer se srpsko-crnogorski ahresori panično boje kada vide znakove HOS-a na našim braniteljima!”

Možda se time želite narugati sami sebi, na način kako se tijekom rata crnogorski “Monitor” rugao Srbima koji su slavili pobjedu i osvajanje Vukovara. Naime u “Monitoru” su itekako znali kakav je bio odnos snaga u vrijeme kada su Srbi pokazali svoju veliku hrabrost i usuduli se napasti razoružanu Hrvatsku kojoj je VS UN-a zabranio i kupovinu oružja da bi se obranila.Valjda su u UN-u znali da Srpsko-Crnogorski agressor može pobijediti samo kada smo mi bez oružja. A ta priča o pozdravu Za dom spremi i oznakama HOS-u u Dubrovniku sve kaže, zar ne?

Za vašu informaciju minister Hasanbegović je prije nekoliko dana u Splitu mimo protokola položio vijenac na spomeniku palim HOS-ovcima. To vam je onaj ministar kojemu su pronašli sliku s kapom jednog HOS-ovca, pa su ga srpske sluge u RH napale na način na koji je to učinio Vaš novinar tvrdeći da je to ustaška kapa. Srpskim slugama u RH nasjednu i takove novine kao što je francuski Le Monda pa oni to ponove u pitanju najpopularnijem hrvatskom ministru i ispadnu smiješni:

Je li vam žao što ste se družili s ustaškim simpatizerima 1990.-tih ? Postoji ta fotografija na kojoj nosite ustašku kapu…

Nikada nisam nosio „ustašku kapu”. Potpuno sam zaboravio na tu fotografiju! Nastala je 1993., čini mi se, u Splitu gdje sam kao dvadesetogodišnji student slučajno susreo članove dobrovoljačke postrojbe legalne hrvatske vojske i fotografirao sam se s dijelom njihove uniforme. Taj, čiju sam kapu nosio na glavi je poginuo dvije godine kasnije u ratu u Bosni, u sklopu završnih hrvatsko-bošnjačkih savezničkih ratnih operacija protiv srpske vojske kojom je zapovijedao general Ratko Mladić. Za mene je bila i ostala čast da sam upoznao čovjeka koji je dao svoj život za obranu svoje domovine.

(Inače za zapovjednika HV-a, koja je pobjedila u bitci za Dubrovnik, generala Bobetka vežu me drage uspomene. Svojevremeno sam na osnivanju generalske udruge kojoj je on bio na čelu, jedini govornik koji nije bio visoki časnik HV-a, na zahtjev velikog generala bio upravo Josip Pečarić. Valjda na to misli Vaš novinar kada kaže da sam kontroverzan.)

Vaš novinar spominje moje problematične stavove o Jasenovcu. Zanimljivo je zato vidjeti kako je ministar Hasanbegović, koji je doktor povijesnih znanosti (molim Vas nemojte pomisliti da ja mislim da on o tome može znati više od Vašeg novinara) u spomenutom intervjuu odgovorio na pitanje o Bleiburgu i Jasenovcu:

Tijekom 50 godina, bilo je zabranjeno komemorirati zločine počinjene u Bleiburgu, dok su manipulacije zločina počinjenih u Jasenovcu i pretjerivanje s brojem žrtava bili jedan od sastavnih elemenata jugoslavenskog komunističkog režima i njegove ideologije.

Inače i jučer sam govorio na skupu Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta (HNES) u prepunoj velikoj dvorani “Mimare” i nazočni su velikim pljeskom iskazala svoju, kako nas podučava Vaš novinar, konsterniranost. A govorio sam o svojoj prvoj knjizi o Jasenovcu. Onoj iz 1998. godine koju je izdao Hrvatski institute za povijest (pri tome ne dvojim da Vaš novinar o Jasenovcu zna mnogo više nego što znaju u tom institutu – izdavaču moje knjige). Sigurno je već sam naziv moje knjige vrlo problematičan Vašem novinaru. Evo dio mog jučerašnjeg govora:

„Mi iz HNES-a smo ponosni što smo nas dva podpredsjednika pisali o tom mitu o Jasenovcu još 1998. godine. Dr. sc. Josip Jurčević autor je knjige „Nastanak Jasenovačkog mita“, a ja knjige „Srpski mit o Jasenovcu“.

Danas je možda potrebno istaknuti kako je podnaslov moje knjige bio: Skrivanje istine o beogradskim konclogorima.

Danas zahvaljujući ljudima iz Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac znamo kako je u tom logoru pronađeno manje od 500 kostura, dok je recimo poznato da je samo u Sajmištu, beogradskom logoru koji je u početku bio isključivo logor za Židove, stradalo 8000 Židova.

A ubijeni su na stravičan način. A pogubljeni su na ulicama Beograda, na ulicama glavnog grada jedne države.

Jučer je ulici u kojoj su počinjala ta pogubljena, u starom dijelu grada Beograda, trebao buti podignut spomenik jevrejskim žrtvama Holokausta. U ulici u kojoj su u specijalnom kamionu – „dušegupki“, otrovnim gasom gušili logoraše. Dakle, spomenik su trebali postaviti u ulici u kojoj bi krenula pogubljenja sve do stratišta u Jajincima. Dakle, za vreme vožnje bi nesrećni zarobljenici iz logora bili ubijeni,

Još od izdavanja moje knjige 1998. Uporno sam ponavljao da bi se trebale označiti ulice u Beogradu u kojima su ta pogubljenja Židova na ovako stravičan način izvršena. Izgleda da su žrtve dočekale barem obilježavanje početka njihove agonije 75 godina nakon što su ubijeni, a na neki način i ja jer se to dogodilo 18 godina nakon objave moje knjige.“

Zapravo sam to rekao predstavljajući tajnika spomenutog Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac g. Igora Vukića kao novog člana HNES-a. Njegov otac (Srbin) je kao dijete s Kozare prošao kroz logor Jasenovac i uvijek je sinu govorio što je istina o tom logoru, a sin je zato i istraživao i njegov doprinos najnovijim spoznajama o tom logoru je nevjerojatan!

https://kamenjar.com/igor-vukic-novi-clan-hnes/

Inače podpredsjednik HNES-a je i nekadašnji kandidat SDP-a za Predsjednika RH prof. dr. sc Zdravko Tomac. On se jučer obratio okupljenima rekavši kako je ovlašten govoriti u ime predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka te je najavio da HDZ od jeseni pokreće inicijativu za promjenu imena Trga maršala Tita u Zagrebu, ali i imena svih trgova, ulica… koje nose Titovo ime, a nalaze se u mjestima i gradovima u kojima HDZ ima većinu.

https://kamenjar.com/zdravko-tomac-hdz-od-jeseni-ide-u-inicijativu-mijenjanja-naziva-titovih-trgova/

Inače poznato je da sam ja imenjak spomenutog maršala. A nas dvojicu veže i to što smo u onome po čemu smo najpoznatiji među desetoricom u cijelom svijetu. Ja po broju znanstvenih radova u matematičkim časopisima, a on na listi deset najvećih svjetskih ubojica! Ne dvojim da je moj imenjak drag vašem novinaru. Kada su me vodili i pokazivali što ima novoga u dragom mi gradu, primijetio sam da još imate ulice u čast mog imenjaka. Biti među deset najvećih svjetskih ubojica nije malo ostvarenje, zar ne?

Na toj listi nema ni Pavelića, ni Miloševića. I dok sam Vašem novinaru “ustaša”, vjerovali ili ne Miloševiću sam bio “moj Crnogorac”. Naime u Haagu je od jednog Hrvatskog uznika posudio moju knjigu “Sramotni sud u Haagu”, pročitao je preko noći i uz komentar “Dobar je ovaj moj Crnogorac”, kojim je šokirao mog Hrvata,  zamolio za dozvolu da napravi kopiju moje knjige.

Zapravo u cijeloj ovoj priči mi je najdraža priča o Vašem ponavljanju priče o strahu pred HOS-ovcima kroz tvrdnju da je pozdrav tog regularnog dijela Hrvatske vojske ustaški. Crnogorci koji se ponose svojom hrabrošću na taj način nas i danas podsjećaju na strah koji su izazivale oznake HOS-a u Dubrovniku u okruženju i slabo naoružanom. Nadam se da će te mi objasniti koji je Vaš interes za to! Valjda nije Vaš novinar Hrvat koji se na suptilan način ruga Crnogorcima?

S poštovanjem

Prof. dr. sc. Josip Pečarić

Redoviti član HAZU

Dopisni član DANU

P.S. Uvjeren sam da će čitajući ovo moje pismo moje kolege u DANU odmah shvatiti da se ja samo izvrsno zabavljam.

Kamenjar.com

Hrvatski akademik Josip Pečarić izabran za člana crnogorske akademije

Razgovor s akademikom Josipom Pečarićem

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Javni poziv Emiru Hadžihafizbegoviću: Od koje svoje pjesme bi se Thompson trebao ograditi?

Objavljeno

na

Objavio

Javni poziv Emiru Hadžihafizbegoviću: Koja Thompsonova pjesma veliča Maksa Luburića tj. od koje svoje pjesme bi se Thompson trebao ograditi?

Emir Hadžihafizbegović, BiH glumac, koji je nedavno na N1 televiziji izrekao gnjusne laži o Thompsonu kad je ustvrdio da on ima pjesmu “Srbe na vrbe” a danas gostujući u emisiji Nedjeljom u 2, ispričao se mnogim Hrvatima koji su imali neugodnosti zbog toga ali nije se ispričao samo onome kome je najviše i trebao, onome o kojem je pričao laži, a to je Marku Perkoviću Thompsonu.

Nadalje je Emir kazao kako bi on rado otišao na koncert Marka Perkovića Thompsona kad bi se ovaj ogradio od nekih svojih pjesama, kako je rekao da on ne može pristati na onu vrstu skladbe koja veliča Maksa Luburića.

Dakle, izjave Emira Hadžihafizbegovića se prelijevaju iz stare u novu laž jer kao što je u prethodnoj emisiji izmislio da Thompson ima pjesmu “Srbe na vrbe” tako i danas širi laži o tome kako neke njegove pjesme veličaju Maksa Luburića.

Naravno, sve te laži se plasiraju uz odobravanje i navođenje voditelja Aleksandra Stankovića koji i te kako dobro zna da Thompson nema niti jednu takvu, a niti sličnu pjesmu.

Budući Emir Hadžihafizbegović tvrdi drugačije, mi ga pozivamo da nam kaže, koja Thompsonova pjesma veliča Maksa Luburića, tj. od kojih svojih pjesama bi se Thompson trebao ograditi?

Ispod objave nalazi se link koji vodi na Thompsonovu web stranicu s izdatim albumima, nazivima i tekstovima svih Thompsonovih pjesama.

Menadžment Marka Perkovića Thompsona

Čovjek sa stotinu lica, a ni jedno pravo

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

SUMRAK ZDRAVOG RAZUMA: OPSKURNI GEJ IZ SRBIJE ‘UREĐIVAO’ BI HRVATSKU PO SVOJOJ MJERI

Objavljeno

na

Objavio

Svaki šljam, protuha, nikogović, čudak i bedak koji se dovuče tko zna od kuda, kod nas može dobiti pozornost u medijima – ali pod uvjetom da pljuje po hrvatskom narodu, Katoličkoj crkvi i vrijednostima do kojih drži velika većina građana. Po tomu je Hrvatska izuzetak ne samo u europskim, nego i svjetskim razmjerima. Nigdje se više šljama nije nakrcalo (po glavi stanovnika) nego kod nas, upravo zato što je ovo (nažalost) pogodna društvena klima za razvoj  štetočina te vrste.

Prije nešto više od godinu dana u Hrvatsku se iz Srbije dovukao jedan od takvih: Ivan Zidarević, gej po profesiji (jer, biti gej u Hrvatskoj je jedno od najunosnijih zanimanja), točnije, u pitanju je sredovječni gej. I u prvim medijskim nastupima (kod nas je događaj “vrijedan” svake medijske pozornosti kad se kakva srbijanska protuha takvih seksualnih sklonosti dovuče u Hrvatsku, zar ne!?), gej Zidarević imao je profinjeno i uljuđeno lice. Tako je, primjerice za medije tada izjavio:
“Tražit ću državljanstvo. Hrvatsku volim i poštujem sve njezine zakone. Tu želim živjeti i zbog toga i radim sve što mogu da je učinim još boljom.”
Večernjak je članak o tako “bitnoj” i s društvenog stanovišta “relevantnoj” osobi objavio pod naslovom:”Gej sam i iz Srbije, ali u Zagrebu mi je život sjajan” (koja promocija Hrvatske – bravo za Večernjak!). (Vidi: https://www.vecernji.hr/zagreb/gej-sam-i-iz-srbije-ali-u-zagrebu-mi-je-zivot-sjajan-1238186; istaknuo: Z.P.)

I primirio se neko vrijeme Srbijanac (u toj “dobroj” Hrvatskoj kojom je bio jako zadovoljan), a onda ipak shvatio kako ta Hrvatska baš i nije najbolja, pa odlučio mijenjati je “nabolje” i to, kako drugačije, nego napadima na Katoličku crkvu. Nije ostao u svojoj Srbiji i nju “mijenjao nabolje” uklanjajući svetosavske križeve i crkvene zastave iz javnih prostora (jer bi mu tamo po kratkom postupku “prebrojali rebra” – i to je najmanje što bi mu se moglo dogoditi), nego se dovukao nama u Zagreb praviti ovdje nered i provoditi svoje bolesne naume.

Projekt kojega je nedavno pokrenuo opskurni Zidarić (dakako, kao produžena ruka nalogodavaca koji su ga gurnuli u prvi plan a okupljeni su u “Europsku civilnu inicijativu”) je uklanjanje raspela iz osnovne škole u Dugavama, pod krinkom “sekularizma” i to pozivanjem na Ustav. Dakako, jadni i nedopečeni Zidarić s razinom IQ ispod prosjeka, pojma nema kako je njegovo pozivanje na Članak 41. Ustava Republike Hrvatske potpuno promašeno. Nalogodavci koji su ga gurnuli u prvi plan samo zato što je Srbin i gej, vjerojatno nisu ni čitali spomenuti članak Ustava, jer da jesu, znali bi što u njemu piše.
Članak 41. Ustava Republike Hrvatske kaže sljedeće:

“Sve vjerske zajednice jednake su pred zakonom i odvojene od države.

Vjerske zajednice, slobodne su, u skladu sa zakonom, javno obavljati vjerske obrede, osnivati škole, učilišta, druge zavode, socijalne i dobrotvorne ustane te upravljati njima, a u svojoj djelatnosti uživaju pomoć i zaštitu države.” (Vidi: https://www.zakon.hr/z/94/Ustav-Republike-Hrvatske; istaknuo: Z.P.)

Kako bi se netko pozvao na Ustav s tvrdnjom da je narušena sekularizacija (time što se Katolička crkva miješa u poslove države), morao bi dokazati da raspelo u osnovnoj školi u Dugavama INSTITUCIONALNO narušava načelo sekularizacije, tj. institucionalni odnos Crkve i države (na štetu države), a to, uvjeren sam, ne bi pošlo za rukom ni najvećim pravnim ekspertima.

Da ne bude zabune, Srbijanac Zidarević (koji još uvijek nema hrvatsko državljanstvo – a što i sam priznaje), u političkom je pogledu agitator Milorada Pupovca i njegovog SDSS-a. Ne bi me začudilo da se pojavi u dogledno vrijeme u SNV-u na domjenku gdje bi sa svojim idolima Miloradom, Dejanom i ostalima lomio pogaču, jer Srpska pravoslavna crkva i njezin velikosrpski svetosavski diskurs očito nisu smetnja “pro-europskim” težnjama i shvaćanjima “Europske civilne inicijative” i nedozrelog jadnika Zidarevića koji je samo puko sredstvo u rukama mnogo lukavijih igrača, ništa drugo.

Pogledajte ovu agitaciju Zidarevića za listu 24 na proteklim EU izborima (lista SDSS-a, odnosno, Milorada Pupovca i Dejana Jovića), pa sami prosudite tko nam to “uređuje” Hrvatsku: https://youtu.be/sXsy2R_8aLw.

Nije on sam po sebi problem, naravno da nije, niti tog nesretnika treba uzimati ozbiljno i kriviti što ga (za sitne novce) koriste kao najamnika oni koji ga guraju ispred sebe u prvi ešalon (jer, kud ćeš bolje kombinacije za “pro-europski društveni aktivizam” u Hrvatskoj od Srbina koji je gej – to je materijal koji se može samo poželjeti i mora obvezno iskoristiti!), ali sve skupa je pokazatelj jednog bolesnog stanja u dijelu našeg društva, poput temperature kod teškog bolesnika i iza opskurnih likova kakav je ovaj valja se nešto mnogo ozbiljnije i zloćudnije.

Na projektu harange protiv temeljnih vrijednosti što ih zastupa i do kojih drži golema većina građana u Republici Hrvatskoj (obitelji, vjere i konzervativnog svjetonazora), okupila se naoko raznolika bulumenta objedinjena u “progresivne snage” (od onih koji radikalno nameću LGBTIQ ideologiju kao društveni mainstream, do neokomunističkih, kvaziliberalnih, anarhističkih i ultra-lijevih pokreta, stranaka i skupina) i svima je zajedničko to što javno, otvoreno i agresivno zagovaraju destrukciju tih vrijednosti – i to je njihov program i njihova ideologija. Oni drugog sadržaja nemaju. Ova destrukcija je jedini amalgam koji ih povezuje.

I imaju još nešto zajedničko: velika većina ih je na sisi zvanoj državni proračun. Drže je čvrsto i ne puštaju. Tako imamo paradoks da tu destrukciju svojim novcem (preko poreza i drugih dažbina) uglavnom financiraju građani koji su njezina meta.
Sustav je to koji omogućava šljamu i parazitima pretvaranje svojih destruktivnih ideja u profitabilan biznis. Deseci tisuća njih žive od toga – od blaćenja ove zemlje i pljuvanja u lice njezinim građanima, ponajprije nama Hrvatima i katolicima. I to je kod nas “društveni aktivizam”.
Ni jedna druga konfesija nije na udaru, samo Katolička crkva!

Toj se destrukciji i dekadenciji mora pružiti otpor po svaku cijenu i svim legalnim i legitimnim sredstvima, ponajprije dosljednom obranom kršćanskih vrednota, našeg svjetonazora i svetinja do kojih držimo.

Nisu oni mjerilo ovog društva niti će ikad biti. Jer, kad bi se to dogodilo, svakomu od nas bi bilo jasno da su nastupila posljednja vremena – sumrak civilizacije i zdravog razuma.

Zlatko Pinter

* Stavovi i mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne moraju nužno odražavati stajališta portala

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari