Pratite nas

Herceg Bosna

Pismo jajačkog branitelja – Zbog čega Bošnjaci u Jajcu slave „dan oslobođenja“ 12. rujna?

Objavljeno

na

Koje opravdanje danas možemo naći za bošnjačko slavlje oslobođenja hrvatskog kraljevskog grada Jajca?! Niti su sudjelovali u toj bitci za oslobođenje, niti su dali bilo kakav doprinos za njen uspjeh, ali ipak slave!

[ad id=”68099″]

Svi smo oduvijek bili skloni narugati se Srbima, a osobito Bošnjaci – muslimani, zbog slavljenja bitke na Kosovu polju u kojoj su Srbi izgubili od nadmoćnijeg Osmanskog carstva. Iz današnje perspektive, možemo donekle razumijeti Srbe jer njihovo „slavljenje“ izgubljene bitke može biti povezano s njihovim velikim žrtvama i svemu onome lošem što ih je snašlo pod osmanskom čizmom. Prisjećaju se te bitke, makar i izgubljene, jer su u njoj sudjelovali i borili se za očuvanje svoje domovine.

Ali, koje opravdanje danas možemo naći za bošnjačko slavlje oslobođenja hrvatskog kraljevskog grada Jajca?! Niti su sudjelovali u toj bitci za oslobođenje, niti su dali bilo kakav doprinos za njen uspjeh, ali ipak slave! I to, kako se može zaključiti iz ponašanja općinskog načelnika, oni slave na način koji šalje javnosti jasnu, i opasnu, poruku da su spremni iskoristiti trenutno stanje u Jajcu kako bi krivotvorili povijest koje se svi još tako živo sjećamo.

Da podsjetimo, Jajce je oslobođeno 13. rujna 1995. u vojno-redarstvenoj operaciji Hrvatskih snaga (Hrvatsko vijeće obrane, Specijalna policija MUP-a HR HB, Hrvatska vojska i Specijalna policija MUP-a RH) koja se zvala „Maestral“. To je činjenica poznata cijelom svijetu i ne može se nikakvim besmislenim pokušajima krivotvorenja osporiti.

Zbog čega onda Bošnjaci u Jajcu slave „dan oslobođenja“ 12. rujna? Gdje su njihove „oslobodilačke“ postrojbe bile toga 12. rujna? Svima je poznato da su snage Armije BiH ušle u Donji Vakuf 14. rujna 1995. i to nakon što su grad napustile srpske postrojbe i povukle se prema Jajcu i Kneževu. Dakle, ni Donji Vakuf nisu oslobodili već su ušli bez borbe i to poglavito zahvaljujući tomu što su Hrvatske snage razbile srpsku obranu na širem području i Srbi su iz Donjeg Vakufa pobjegli zato što su ostali bez sigurnog zaleđa.

Ako je Donji Vakuf oslobođen 14. rujna, što su onda jajački Bošnjaci oslobodili dva dana prije toga? Kojim su to oni pravcem napadali i kako su preskočili Donji Vakuf, tada još uvijek pod srpskom okupacijom? Pitanje je to koje treba postaviti mladom jajačkom Načelniku, koji je ove godine predsjednik organizacijskog odbora manifestacije koju nazivaju „Dani oslobođenja Jajca“. „Dani“ zvuči malo pretjerano, jer je Jajce oslobođeno u jednom danu!

Ponašanja Načelnika jajačke općine, te bošnjačke svite oko njega, provokativni je čin usmjeren prema Hrvatima općine Jajce, kao i prema svim Hrvatima koji su sudjelovali u oslobađanju Jajca. Jedino je nepoznanica kakvu to oni reakciju jajačkih Hrvata, posebice branitelja, pokušavaju isprovocirati.

Sve je počelo u mandatu bivšeg načelnika, Nisveta Hrnjića, mrzitelja Hrvata i svega što je hrvatsko. On nije mogao podnijeti da se na zidinama Starog grada vijori hrvatski barjak, pa makar i samo tijekom obilježavanja obljetnica oslobođenja, te je dao nalog komunalnom poduzeću da se uklone jarboli sa Staroga grada. Kako time nije spriječeno spuštanje hrvatske trobojnice sa zidina za Dan oslobođenja, niti je uspio izazvati incident (koji je očito priželjkivao), bošnjačke boračke udruge su izvjesile ratnu zastavu Armije BiH na tvrđavi, tik do Hrvatske. Hrvati su prešli i preko toga, jer im je bilo stalo da se Dan oslobođenja obilježi dostojanstveno i bez bilo kakvih političkih ili nacionalnih prijepora. Međutim, godinama poslije toga postalo je važno tko će prvi istaknuti zastavu na tvrđavi. To je svima već postalo smiješno (Hrvatima), ali bošnjački jastrebovi očito imaju jasan cilj i svake godine će biti drskiji u svojim nastojanjima krivotvorenja bliske nam povijesti, a sve po mjeri budućnosti kakvu su oni zamislili za Jajce i Jajčane.

Dne 12. rujna 2015. g. Načelnik će primiti ratne komandante i nositelje najviših ratnih odlikovanja iz redova Armije BiH. U tome ne bi bilo ništa loše, da se dotični gospodin udostojio organizirati i prijem za ratne zapovjednike postrojbi koje su doista oslobodile Jajce i zahvaliti im se u ime svih građana Jajca za žrtvu koju su podnijeli. Načelnik bi im se mogao i osobno zahvaliti, jer bez njihovih ratnih uspjeha i zasluga on danas ne bi bio na toj dužnosti i tko zna gdje bi ga odveo prognanički život.

Ima li smisla organizirati „svečanu akademiju“ 12. rujna, kada će narednog dana, na Dan oslobođenja biti upriličena Svečana akademija na kojoj će nazočiti najviši državni vrh BiH i R. Hrvatske? Zar to nije i ruganje Predsjedatelju Predsjedništva BiH, koji je ove godine pokrovitelj 20. obljetnice oslobođenja Jajca?

Zašto nitko ne prozove Načelnika zbog neodgovornog i nepotrebnog trošenja proračunskih sredstava? Da stvar bude još gora, on proračunska sredstva ubrana velikim dijelom od hrvatskih poreskih obveznika troši smišljeno s ciljem provociranja Hrvata!

Taj isti Načelnik će sjediti u prvom redu na Svečanoj akademiji 13. rujna, pozdravljati se s visokim uzvanicama i glumiti finog domaćina. Krajnje licemjerno! Samim svojim dolaskom na Svečanu akademiju 13. rujna, on, kao i njegov prethodnik Hrnjić, daju legitimitet toj svečanosti (premda to od njih nitko niti ne traži) i priznaju kada je Jajce oslobođeno i tko ga je oslobodio! I onda se normalan čovjek mora zapitati čemu onda sva ta nepotrebna i ničim utemeljena želja da se organizira paralelna svečanost oslobođenja. Zavist, zavist i samo zavist!

Hrvatski branitelj

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Herceg Bosna

Sramotan odnos Hrvatske prema ‘šestorki’ Herceg Bosne

Objavljeno

na

Objavio

Jadranko PrlićBruno StojićSlobodan PraljakMilivoj PetkovićValentin Ćorić i Berislav Pušić, naši uznici iz Herceg Bosne za hrvatske medije ne postoje. I ne samo za medije. Njih ne spominju ni najviši hrvatski dužnosnici, vodeće stranke, saborski zastupnici!

Srame ih se!? Boje se nečega? Imaju amneziju? Podlegli su negativnoj kampanji?

Što god od toga bilo, trebali bi znati: hrvatski narod se njima ponosi i zna tko su!

Možete ih klevetati ili šutjeti o njima, ali narod zna tko su!

Oni će, bilo to vama drago ili ne ostati zapisani u povijesti Hrvata kao svijetli primjeri, ma što vi govorili, i koliko god ih prešućivali!

Nije li tako bilo i s Gotovinom, Markačem, Čermakom, Ademijem? Na njih se putem naših mainstream medija ili od strane plaćenih lešinara-piskarala nabacivalo blato sve dok nisu oslobođeni optužbi! Za čiji interes i u ime čega!?

I kad se naša generalska trojka (Gotovina, Markač, Čermak) uzdignuta čela vratila iz Haaga, bili smo svjedoci njihovih izobličenih faca i šoka zbog oslobađajućih presuda. Čak ni u tim trenucima, kad su stotine tisuća Hrvata na svetim misama molili za slobodu nepravedno optuženih, a na središnjem zagrebačkom trgu ih razdragano mnoštvo dočekalo kako se nikada i nikoga u Hrvatskoj nije, kad je cijela Hrvatska bila u suzama radosnicama, oni nisu mogli skriti svoju mržnju i jal. I nevjericu da nevino optuženi nisu osuđeni a Hrvatska nije razapeta na stup srama pred svijetom!

Toliko „vole“ zemlju u kojoj žive!

Tim gubavcima, tom šljamu i ološu, ljudskom talogu kakvoga ima samo kod nas u Hrvatskoj ne smetaju krvnici koji su ostali neosuđeni i danas su na slobodi a počinili su najgora nedjela genocida i etničkog ćišćenja u Europi nakon Drugoga svjetskog rata! Zločinci koji i dalje ruju i šire mržnju, upućuju uvrede na adresu Hrvatske, pljuju po našim žrtvama i svetinjama i prijete novim ratovima!?

Oni ne nalaze ništa sporno u tomu što balkanski krvnik Milošević nije osuđen, u oslobađajućoj presudi fašistu i četničkom zlikovcu Vojislavu Šešelju, za njih nije upitna ni simbolična kazna izrečena krvniku Veselinu Šljivančaninu, ne oglašavaju se na optužbe dokazanih fašista Aleksandra Vučića, Ivice Dačića i njihovih slugu.

Više se mediji u Srbiji bave time i imaju objektivniji pristup u odnosu na ove pojave nego mi!

Je li to normalno!?

Nedavno je premijerka Srbije Ana Brnadić javno postavila pitanje: „Tko će Šešelju nadoknaditi onih 13 godina izgubljenog života koje je proveo u Haagu?“

Na stranu to što se dotična gospođa zalaže za prava zločinca i ratnog huškača, ali eto, kod njih se ni ljudi na najvišim pozicijama ne libe uzeti u zaštitu nekoga ako misle da je to u nacionalnom interesu.

Mi nismo doživjeli da naš premijer ili predsjednica barem jednom jedinom riječju podrže naše uznike iz Herceg Bosne. I da kažu istinu o ratu. Ili ja barem nikada nisam takvo što čuo.

SRAME SE ISTINE, ili su i sami podlegli kampanji. Istoj onoj koja je od početka blatila hrvatski Domovinski rat i blistave oslobađajuće operacije Hrvatske vojske i policije.

Hrvatski narod – kad kažem hrvatski narod, za mene je to zajedništvo nas Hrvata u Hrvatskoj, Herceg Bosni i dijaspori – jako dobro zna što je istina.

Hrvatski narod zna da su optužbe za „udruženi zločinački pothvat“ krivotvorine bjelosvjetskih mešetara i mutivoda kojima nije bilo u interesu da se Hrvati u Herceg Bosni obrane.

Hrvatski narod stoji iza svojih generala i iza ISTINE o svojoj borbi za opstojnost. Kolona sjećanja koja danas u Vukovaru teče kao rijeka kolona je sjećanja za sve naše žrtve, kako u Slavoniji, tako i na Banovini, u Dalmaciji, Dubrovniku, Konavlu, u Lašvanskoj dolini, i diljem naše Herceg Bosne.

Hrvatski narod u Herceg Bosni je kriv samo zato što je preživio, na njemu druge krivnje nema. I živjet će i dalje. Bilo to komu drago ili ne.

Sjajna obrana koju je na suđenju u Den Haagu iznio general Slobodan Praljak dokazala je istinu. I naš narod s vjerom u Boga i pravdu čeka presudu šestorki uvjeren u njihovu nevinost, jednako kao i u slučaju generala Gotovine, Markača, Čermaka, Ademija.

Naši generali iz Herceg Bosne, nepravedno optuženi i (nažalost) ostavljeni i od političke elite Republike Hrvatske na milost i nemilost svjetskim moćnicima, čekaju više od 13 godina na presudu. Ali nisu ostavljeni od NARODA i ostat će zapisani u našoj povjesnici, kao ČISTI I ČASNI ljudi, kakva god presuda tih moćnika bila.

Oni, da parafraziram generala Praljka, mogu biti i osuđeni, ali ne po pravdi i pravu, nego po sili i pravu jačega. 

A svi vi koji šutite a ne bi smjeli šutjeti, a u isto se vrijeme grčevito borite za svoje mjesto u povijesti istog ovog naroda, znajte: TA POVIJEST SMJESTIT ĆE VAS TAMO KUD SPADATE.

Jer, istina je voda duboka!

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati

Herceg Bosna

Obrana Hrvata kroz Herceg Bosnu ne može biti zločinački pothvat

Objavljeno

na

Objavio

Obilježavanje 26. obljetnice utemeljenja Hrvatske zajednice Herceg Bosne jedanaest dana prije drugostupanjske presude šestorici nekadašnjih čelnika HZ, a kasnije i Hrvatske republike Herceg Bosne, proteklo je u zebnji i iščekivanju, te u isticanju ponosa prema opstanku i opstojnosti Hrvata u BiH i pijeteta prema svim žrtvama, piše Večernji list BiH.

Nekritička i crno-bijela tehnika portretiranja svih događanja u Bosni i Hercegovini i ove godine su učinila da se na Herceg Bosnu gleda najmanje iz tri kuta.

Dretelj i Musala

Posve je logično da će bošnjačke žrtve za sve loše osuđivati Herceg Bosnu i hrvatske vlasti. Jednako kao što to čine hrvatske žrtve prema bošnjačkim vlastima i Sarajevu. A da čak ni u tome pristupu žrtvama ni približno jednako nema jednakosti, kao niti počinjenim zločinima, pomoglo je nedavno izricanje presude za žrtve u logorima Musala kod Konjica i Dretelju kod Čapljine.

Uz to što je hrvatski “zločinac” dobio dvostruko veću kaznu od bošnjačkog “zločinca”, u najmanju ruku neprihvatljivo je da se logor za Hrvate naziva sabirnim centrom, u kojemu su se, eto, omakli i zločini, a da pravosuđe BiH sabirni centar kojim su upravljali Hrvati nazivaju logorom.

Ništa drukčija dioptrija nije bila niti iz Haaga, koji je u prvostupanjskoj presudi jedino osudio grijehe Herceg Bosne, koja formalno ne postoji, a istodobno niti jedna druga genocidom, ubojstvima i progonom napravljena tvorevina nije doživjela takvu osudu.

Postavlja se pitanje, treba li se sramiti Herceg Bosne, njezinih utemeljitelja, njezinih rezultata… Svako racionalno i normalno stvorenje osudit će zločine koje je bilo tko počinio u bilo koje ime.

Identičnu distancu treba zauzeti prema svima onima, institucijama i pojedincima, koji nastoje stigmatizirati cijeli jedan narod, Hrvate, i staviti im breme kakvo su nosile ustaše i sljedbenici zločinačkog nacističkog režima.

Posavina, Bosna…

Protagonisti se jesu promijenili, ali matrica prikazivanja žrtve i izvlačenja političkih bodova na tome temelju odavno je pročitana priča. Hrvati u BiH na povijesni dan osnivanja Hrvatske zajednice Herceg Bosne trebaju i moraju biti ponosni.

Posebice stoga jer su toga dana 18. studenoga 1991., na dan pada Vukovara, odgovorili kako neće skrštenih ruku čekati sudbinu grada heroja na obalama Dunava. Podlogu za osnivanje Herceg Bosne dale su im već utemeljenje Hrvatske zajednice u Bosanskoj Posavini, središnjoj Bosni, te na koncu i onima u Hercegovini.

Upravo su ta činjenica te kasnije stvaranje Hrvatskoga vijeća obrane bili ključni za opstanak i opstojnost najvećeg dijela hrvatskoga naroda. Na tome teritoriju zadržalo se oko 450.000 Hrvata. Herceg Bosna bila je jedina žila kucavica i za opstanak Bosne i Hercegovine.

Ideja Herceg Bosne nikada nije i neće umrijeti među Hrvatima. Oni je, makar i u virtualnom svijetu, doživljavaju ispunjenjem stoljetnoga sna o slobodi.

18. studenoga 1991. godine uspostavljena Hrvatska zajednica Herceg-Bosna

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari