Pratite nas

Pismo obeshrabrenim roditeljima

Objavljeno

na

Jedna je majka s gorčinom rekla: »Kaže se da Bog roditeljima daje sve milosti koje im trebaju da izvrše svoje odgojno poslanje. Ako je to istina, zašto smo mi doživjeli neuspjeh?«

Majka

Jedan je biskup primijetio: »Neki su roditelji tako obeshrabreni da se čak pitaju nisu li potpuno pogriješili«. Jedna je majka s gorčinom rekla: »Kaže se da Bog roditeljima daje sve milosti koje im trebaju da izvrše svoje odgojno poslanje. Ako je to istina, zašto smo mi doživjeli neuspjeh? Zašto smo prečesto loši odgojitelji?« Ako je Bog s nama, zašto se osjećamo tako bespomoćnima? Zašto tako bolno udaramo o svoje granice?

Ponovimo najprije da ne možemo suditi ni svoje promašaje ni svoje uspjehe. Naš je život poput tapiserije kojoj vidimo samo stražnju stranu: Bog jedini vidi njezinu pravu stranu. Ono što nama izgleda kao neuspjeh možda je pobjeda, i obrnuto. Nijedan roditelj ne može reći da je uspio ili promašio u odgoju svoje djece. Sjetimo se primjera dobrog razbojnika: njegov naoko promašeni život na kraju postiže svoj cilj.

Dakle, svi mi znamo da smo grješnici. Kad ispitamo svoj život kao supružnika ili odgojitelja, dobro vidimo da u ovom ili onom trenutku nismo ispunili svoju zadaću zbog nedostatka ljubavi, iz lijenosti ili iz kukavičluka. Što smo svjesniji svojega grijeha, to smo više u napasti reći: »Čemu služi Božja velikodušnost kad rasipam sve što mi da!?« To je zamka Zloga. Bog želi neprestano davati i darivati blago svojega srca; njegove su zalihe neiscrpne! Jedino što može slomiti Očevo srce naše je nepovjerenje.

»Dobri Bog može sve, čak i ispraviti naše gluposti, što je i učinio na križu. Kad nam je sve dao, na nama je sve primiti, a to potpuno ovisi o svakome od nas.«18

Nemojmo hraniti osjećaj krivnje: to je otrovna biljka, to je đavolsko oružje. Od Boga dolazi kajanje, bol onoga koji je povrijedio ljubav. Kajanje nas ne zatvara u zlo koje smo učinili nego nas, kao rasipnog sina, upućuje na povratak Ocu. Zato postoji sakrament pomirenja: da bi nam Bog dao svoj oprost, da bi nas ispunio svojim milosrđem, da bi nas pridignuo i iscijelio. A kad je Bog oprostio, gotovo je: spominjati se svojega grijeha značilo bi sumnjati u Božju ljubav.

Bog nas ljubi više nego što se uopće usuđujemo zamisliti. To teoretski znamo, no vjerujemo li doista u to? Naša je velika napast nedostatak povjerenja. Mi smo poput apostola na dan Uskrsa koji »od radosti još nisu vjerovali, nego se čudom čudili« (Lk 24,41). Ne usuđujemo se vjerovati da nas Bog ljubi poput najboljega mogućeg oca jer nam se to čini prelijepim da bi bilo istinito! Ne usuđujemo se doslovno vjerovati Evanđelju: »A koji je to otac među vama: kad ga sin zaište ribu, zar će mu mjesto ribe zmiju dati? Ili kad zaište jaje, zar će mu dati štipavca? Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac s neba obdariti Duhom Svetim one koji ga zaištu!« (Lk 11,1113).

Bog nas više od svega želi obdariti svojim darovima. Znamo li ih tražiti od njega? Znamo li uporno i svakog dana od njega tražiti što nam treba da bismo mogli odgajati svoju djecu? »Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se!«(Mt 7,7) Pitate se možda: a zašto tražiti? Zar Bog ne zna što nam je potrebno?

Kad smo obeshrabreni, prva stvar koju treba učiniti i uvijek ponavljati jest s povjerenjem sve predati Gospodinu. Sve: svoje sumnje, bolna pitanja, pobunu, grižnju savjesti, nesanicu, suze i bojažljiva nadanja

Jasno da zna, i to bolje od nas samih. Ali »kad nas želi obdariti, mora s nama imati beskrajno strpljenje: često odbijamo i najbolje darove, ili ih ne prepoznajemo, ili se njima služimo da bismo hranili svoju taštinu ili svoju oholost. I zato, u svojoj mudrosti, Bog je uspostavio molitvu prošnje (…). Prošnja u nama priprema put za darove koje tražimo: čini nas poniznima i Boga ostavlja slobodnim obdariti nas po božanskoj mjeri«19.

Kad smo obeshrabreni, kad više ne znamo što bismo s djetetom koje nas zbunjuje, kad imamo dojam da smo nesposobni preuzeti svoje odgovornosti, prva stvar koju treba učiniti i uvijek ponavljati − prije nego što potražimo rješenja i odgovore na svoja pitanja − jest s povjerenjem sve predati Gospodinu. Sve: svoje sumnje, bolna pitanja, pobunu, grižnju savjesti, nesanicu, suze i bojažljiva nadanja. Povjerimo mu svoju djecu, koja su najprije njegova. On ih ljubi još puno više od nas, on zna što je za njih najbolje. Uvijek je spreman oprostiti i iz svakog zla zna izvući neko dobro.

Bog uvijek odgovori onomu koji mu vapi. Ako nam se čini da ne odgovara, to je zato što nismo spremni primiti njegov odgovor – jer smo u prevelikoj žurbi, nestrpljivi ili jer tražimo odgovore za koje mislimo da su dobri, koji će odgovarati našem načinu gledanja na stvari… I zaboravljamo da naši planovi nisu uvijek i njegovi.

Zaboravljamo još nešto: da bi nam pomogao, Bog se često služi drugim ljudima. Daje nam braću i sestre: druge roditelje koji su poput nas suočeni s poteškoćama u odgoju djece. Jasno da je svaki slučaj jedinstven i da nema govora o tome da se uspoređujemo sa susjedima, što bi nas moglo obeshrabriti ili dovesti do lakoumnih sudova. Jasno, svatko je sam pred patnjom i uvijek će biti poteškoća koje ne ćemo moći izraziti. Ostaje istina da je najčešće, ako ostajemo sami sa svojim problemima, to zato što nemamo dovoljno jednostavnosti da ih podijelimo s drugima. Toliko se bojimo da ne ćemo odgovarati slici »dobre kršćanske obitelji« da se ne usuđujemo govoriti o svojim poteškoćama. Toliko nas je strah da će nas osuditi, krivo shvatiti ili odbaciti, da radije ostajemo sami sa svojim trpljenjem. A jedni drugima možemo biti tako dragocjena pomoć! Dobro znate da je često dovoljno porazgovarati o nekom problemu da bismo jasnije vidjeli. Kad nas preplave poteškoće, najčešće male stvari pomažu da opet stanemo na noge: nečiji osmjeh, telefonski poziv prijateljice koja pita kako smo, ljubazna gesta, itd. Više nego ikada pomažimo jedni drugima, budimo bliski, otvoreni, raspoloživi, znajmo saslušati strpljivo i prihvatiti bez osuđivanja. To je teško, ali je s Bogom moguće.

Christine Ponsard (preuzeto iz knjige ”Vjera u obitelji” – Verbum/bitno.net)

Što vi mislite o ovoj temi?

Politika

Vukovarski HDZ podržao kandidaturu Ivana Penava za zamjenika predsjednika stranke

Objavljeno

na

Objavio

Vukovarski HDZ poručio je u ponedjeljak kako stoji u potpunosti iza kandidature gradonačelnika Vukovara Ivana Penava za mjesto zamjenika predsjednika stranke dodajući kako ih je posebice obradovala njegova najava da ne misli odlaziti iz Vukovara bez obzira na ishod izbora.

To je, kako poručuju u priopćenju, najsnažniji dokaz da vukovarski gradonačelnik u unutarstranačke izbore ne ulazi zbog osobnih interesa.

“Ivan Penava čovjek je koji je dosljedan, a to pokazuje i ova kandidatura koja je njegov iskreni pokušaj da nešto promjeni i učini HDZ boljim”, poručuju iz vukovarskog HDZ-a.

Navode i kako je Penava u Vukovaru svojim radom polučio ogromne rezultate unatoč kojima međutim, “trenutno niti jedan član vukovarske organizacije HDZ-a ne obnaša nikakvu stranačku funkciju niti je član Predsjedništva HDZ-a”.

Upravo zato, smatraju, glas za Ivana Penavu na unutarstranačkim izborima bit će glas za svakog običnog člana stranke i za svaki temeljni ogranak. Uvjereni su da će “on govoriti u ime svih, a ne samo u ime ‘relevantnih članova’ HDZ-a kako sebe nazivaju neki od njih”.

Pozivaju što veći broj članova HDZ-a da se kandidiraju i istaknu svoje stranačke ambicije kako bi u „prijateljskoj utakmici“, u kojoj, kako ističu, sigurno neće biti pobjednika i gubitnika, prezentirali svoja mišljenja i izabrali najbolje među sobom.

Kapulica bi trebao biti oprezan u svojim izjavama

“Treba biti svjestan da nam nakon toga dolazi jedna puno važnija utakmica u kojoj ne postoji neriješeni rezultat i koja će na kraju ipak definirati pobjednika i gubitnika. Sukladno tome očekujemo od svih kandidata u izbornom procesu ali i svih ostalih članova visoku dozu korektnosti i demokratičnosti.

Smatramo da tome nikako ne doprinose istupi pojedinaca koji nizom svojih sadržajno i vremenski promašenih izjava ove vrijednosti dovode u pitanje. Mislimo tu prije svega na gospodina Maria Kapulicu koji je zaposlenik HDZ-a, što znači da za svoj rad prima plaću i trebao bi biti vrlo oprezan u svojim izjavama, s obzirom da se od njega očekuje da svim članovima bude na raspolaganju a ne da procjenjuje tko je od tih članova relevantan za kandidaturu, a tko nije”, poručuju iz vukovarskog HDZ-a.

Članovi HDZ-a Miro Kovač, Ivan Penava i Davor Ivo Stier u subotu su predstavili svoju kandidaturu za unutarstranačke izbore u HDZ-u. Miro Kovač kandidat je za predsjednika, Davor Ivo Stier za potpredsjednika, dok je Ivan Penava kandidat za zamjenika predsjednika HDZ-a. (Hina)

Miro Kovač: Moramo HDZ vratiti na pobjednički trag

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

Zapovjednik HRZ-a Michael Križanec: Piloti su imali propisanu opremu za let iznad vode

Objavljeno

na

Objavio

Zapovjednik Hrvatskog ratnog zrakoplovstva brigadni general Michael Križanec izjavio je u ponedjeljak kako su piloti vojnog helikoptera koji je jutros pao u more u Zlarinskom kanal kod Šibenika imali propisanu opremu za let iznad vode, opovrgavajući tako medijske napise o neopremljenosti pilota.

“Imali su svi propisanu opremu, između ostalog i pojas za preživaljavanje i spašavanje, čiji je sastavni dio i pojas za plutanje, u slučaju da se nađu iznad vodene površine.

No preduvjet da bi ga iskoristili je da su morali izaći neozlijeđen iz helikoptera da bi ga mogli aktivirati”, kazao je Križanec gostujući u emisiji RTL Danas.

Rekao je i kako je zabrinut jer “ovo nisu ni ugodne ni lijepe stvari kada se događaju”. “Ali, kao pilot i kao sve moje kolege u zrakoplovstvu koje se bave ovom poslom znaju što on nosi”, poručio je

Zapovjednik HRZ-a Križanec izrazio je sućut obitelji poginulog pilota Marina Klarina.

Za drugim članom posade helikoptera, pilotom Tomislavom Baturinom i dalje se intenzivno traga, a uzrok nesreće još se utvrđuje. (Hina)

Objavljeni detalji o padu vojnog helikoptera

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari