Pratite nas

Pismo obeshrabrenim roditeljima

Objavljeno

na

Jedna je majka s gorčinom rekla: »Kaže se da Bog roditeljima daje sve milosti koje im trebaju da izvrše svoje odgojno poslanje. Ako je to istina, zašto smo mi doživjeli neuspjeh?«

Majka

Jedan je biskup primijetio: »Neki su roditelji tako obeshrabreni da se čak pitaju nisu li potpuno pogriješili«. Jedna je majka s gorčinom rekla: »Kaže se da Bog roditeljima daje sve milosti koje im trebaju da izvrše svoje odgojno poslanje. Ako je to istina, zašto smo mi doživjeli neuspjeh? Zašto smo prečesto loši odgojitelji?« Ako je Bog s nama, zašto se osjećamo tako bespomoćnima? Zašto tako bolno udaramo o svoje granice?

Ponovimo najprije da ne možemo suditi ni svoje promašaje ni svoje uspjehe. Naš je život poput tapiserije kojoj vidimo samo stražnju stranu: Bog jedini vidi njezinu pravu stranu. Ono što nama izgleda kao neuspjeh možda je pobjeda, i obrnuto. Nijedan roditelj ne može reći da je uspio ili promašio u odgoju svoje djece. Sjetimo se primjera dobrog razbojnika: njegov naoko promašeni život na kraju postiže svoj cilj.

Dakle, svi mi znamo da smo grješnici. Kad ispitamo svoj život kao supružnika ili odgojitelja, dobro vidimo da u ovom ili onom trenutku nismo ispunili svoju zadaću zbog nedostatka ljubavi, iz lijenosti ili iz kukavičluka. Što smo svjesniji svojega grijeha, to smo više u napasti reći: »Čemu služi Božja velikodušnost kad rasipam sve što mi da!?« To je zamka Zloga. Bog želi neprestano davati i darivati blago svojega srca; njegove su zalihe neiscrpne! Jedino što može slomiti Očevo srce naše je nepovjerenje.

»Dobri Bog može sve, čak i ispraviti naše gluposti, što je i učinio na križu. Kad nam je sve dao, na nama je sve primiti, a to potpuno ovisi o svakome od nas.«18

Nemojmo hraniti osjećaj krivnje: to je otrovna biljka, to je đavolsko oružje. Od Boga dolazi kajanje, bol onoga koji je povrijedio ljubav. Kajanje nas ne zatvara u zlo koje smo učinili nego nas, kao rasipnog sina, upućuje na povratak Ocu. Zato postoji sakrament pomirenja: da bi nam Bog dao svoj oprost, da bi nas ispunio svojim milosrđem, da bi nas pridignuo i iscijelio. A kad je Bog oprostio, gotovo je: spominjati se svojega grijeha značilo bi sumnjati u Božju ljubav.

Bog nas ljubi više nego što se uopće usuđujemo zamisliti. To teoretski znamo, no vjerujemo li doista u to? Naša je velika napast nedostatak povjerenja. Mi smo poput apostola na dan Uskrsa koji »od radosti još nisu vjerovali, nego se čudom čudili« (Lk 24,41). Ne usuđujemo se vjerovati da nas Bog ljubi poput najboljega mogućeg oca jer nam se to čini prelijepim da bi bilo istinito! Ne usuđujemo se doslovno vjerovati Evanđelju: »A koji je to otac među vama: kad ga sin zaište ribu, zar će mu mjesto ribe zmiju dati? Ili kad zaište jaje, zar će mu dati štipavca? Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac s neba obdariti Duhom Svetim one koji ga zaištu!« (Lk 11,1113).

Bog nas više od svega želi obdariti svojim darovima. Znamo li ih tražiti od njega? Znamo li uporno i svakog dana od njega tražiti što nam treba da bismo mogli odgajati svoju djecu? »Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se!«(Mt 7,7) Pitate se možda: a zašto tražiti? Zar Bog ne zna što nam je potrebno?

Kad smo obeshrabreni, prva stvar koju treba učiniti i uvijek ponavljati jest s povjerenjem sve predati Gospodinu. Sve: svoje sumnje, bolna pitanja, pobunu, grižnju savjesti, nesanicu, suze i bojažljiva nadanja

Jasno da zna, i to bolje od nas samih. Ali »kad nas želi obdariti, mora s nama imati beskrajno strpljenje: često odbijamo i najbolje darove, ili ih ne prepoznajemo, ili se njima služimo da bismo hranili svoju taštinu ili svoju oholost. I zato, u svojoj mudrosti, Bog je uspostavio molitvu prošnje (…). Prošnja u nama priprema put za darove koje tražimo: čini nas poniznima i Boga ostavlja slobodnim obdariti nas po božanskoj mjeri«19.

Kad smo obeshrabreni, kad više ne znamo što bismo s djetetom koje nas zbunjuje, kad imamo dojam da smo nesposobni preuzeti svoje odgovornosti, prva stvar koju treba učiniti i uvijek ponavljati − prije nego što potražimo rješenja i odgovore na svoja pitanja − jest s povjerenjem sve predati Gospodinu. Sve: svoje sumnje, bolna pitanja, pobunu, grižnju savjesti, nesanicu, suze i bojažljiva nadanja. Povjerimo mu svoju djecu, koja su najprije njegova. On ih ljubi još puno više od nas, on zna što je za njih najbolje. Uvijek je spreman oprostiti i iz svakog zla zna izvući neko dobro.

Bog uvijek odgovori onomu koji mu vapi. Ako nam se čini da ne odgovara, to je zato što nismo spremni primiti njegov odgovor – jer smo u prevelikoj žurbi, nestrpljivi ili jer tražimo odgovore za koje mislimo da su dobri, koji će odgovarati našem načinu gledanja na stvari… I zaboravljamo da naši planovi nisu uvijek i njegovi.

Zaboravljamo još nešto: da bi nam pomogao, Bog se često služi drugim ljudima. Daje nam braću i sestre: druge roditelje koji su poput nas suočeni s poteškoćama u odgoju djece. Jasno da je svaki slučaj jedinstven i da nema govora o tome da se uspoređujemo sa susjedima, što bi nas moglo obeshrabriti ili dovesti do lakoumnih sudova. Jasno, svatko je sam pred patnjom i uvijek će biti poteškoća koje ne ćemo moći izraziti. Ostaje istina da je najčešće, ako ostajemo sami sa svojim problemima, to zato što nemamo dovoljno jednostavnosti da ih podijelimo s drugima. Toliko se bojimo da ne ćemo odgovarati slici »dobre kršćanske obitelji« da se ne usuđujemo govoriti o svojim poteškoćama. Toliko nas je strah da će nas osuditi, krivo shvatiti ili odbaciti, da radije ostajemo sami sa svojim trpljenjem. A jedni drugima možemo biti tako dragocjena pomoć! Dobro znate da je često dovoljno porazgovarati o nekom problemu da bismo jasnije vidjeli. Kad nas preplave poteškoće, najčešće male stvari pomažu da opet stanemo na noge: nečiji osmjeh, telefonski poziv prijateljice koja pita kako smo, ljubazna gesta, itd. Više nego ikada pomažimo jedni drugima, budimo bliski, otvoreni, raspoloživi, znajmo saslušati strpljivo i prihvatiti bez osuđivanja. To je teško, ali je s Bogom moguće.

Christine Ponsard (preuzeto iz knjige ”Vjera u obitelji” – Verbum/bitno.net)

Što vi mislite o ovoj temi?

Politika

Plenković o Milanoviću: Malo mi je to za ‘kandidata s karakterom’ previše plakanja na prvu

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković gostovao je u emisiji RTL Direkt. Komentirao je teme koje su se lomile proteklih dana u Hrvatskoj. Uzduž i poprijeko, govorio je o Vladinoj ponudi sindikatima, izmjeni društvenih blagdana, uspjesima Vlade RH, iznajmljivanja sabornice…

Sindikati školstva objavili su da je na njihovu referendumu gotovo sto posto članova odbacilo vašu skromnu ponudu s dva posto povećanja dodatka na plaću i da štrajk ide dalje! To bi moglo urušiti cijelu nastavnu godinu, pogotovo zakomplicirati provedbu mature. Ali vi kao da se za to nimalo ne smatrate odgovornim?

“Razumijem da pojedini predstavnici sindikata žele ostvariti što više za svoje članove, u ovom konkretnom slučaju sindikati osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja. Ali, Vlada mora voditi brigu o društvu u cjelini. Ono što smo stavili na stol kao ponudu sindikatima jest šest posto za sve, koliko su i tražili. Plus, obveza Vlade je razmotriti zajednički uredbu o koeficijentima u kojoj ima puno nepravdi i nelogičnosti pa da vidimo kakvi bismo trebali biti u budućnosti. Politika ove Vlade, što se tiče plaća, 2017. bila je ‘2+2+2’, novi aranžman bio je ‘3+2’, 11,5 posto dosad… I s novom ponudom doći ćemo do kraja 2020. na 18,3 posto povećanja plaće u državnom i javnom sektoru, plus porezna rasterećenja. Njima će u mandatu ove Vlade otprilike između 1300 i 1600 kuna rasti plaća”, odgovorio je premijer kojeg naš voditelj nije nimalo štedio te ga neprekidno suočavao s teškim pitanjima.

To nije sporno, sporno je što se štrajk ne vodi zbog povećanja osnovice svima, nego zato što imaju manji koeficijent od drugih javnih službi.

“I onda smo ponudili uz to još dva posto koja su sindikati mogli potpisati odmah. Plus odluka da su do 15. studenoga plaćeni dani u štrajku, nakon toga ne. Taj paket je na tragu naše politike dizanja plaća, dizanja standarda.

Imate Vladu koja povećava plaće, imamo momente kad o nečemu pregovaramo. Temeljni kolektivni ugovor rješava osnovicu. Granski rješavaju dodatke, a koeficijenti nisu vježba gdje mi pregovaramo. To je nadležnost Vlade, ona je ta koja jednostrano odlučuje o uredbi. U ovom trenutku ja ne želim promijeniti cijelu fiskalnu politiku: trošimo koliko zarađujemo.

U redu, naslijedili ste sustav, ali niste ga promijenili, niste ni pokušali.

“Nije točno da nismo pokušali. Pokušali smo dvaput, nismo uspjeli postići konsenzus. Postoje određeni, vrlo osjetljivi elementi unutar same Vlade.”

Nikome se ne želite zamjeriti.

“A nemojte baš tako! Mi smo napravili stvari koje idu u korist i učiteljima  i profesorima. Nama je obrazovanje važno.”

I ove godine nijedna proračunska stavka nije manja, država nigdje ne štedi. Blagajna se puni, ali se i troši, neki kažu da trošite kao pijani milijarderi. A doći će vremena kada gospodarstvo više neće tako rasti.

“Bili smo oduševljeni kao Vlada kada smo platili 4,5 milijardi kuna jamstava nekih prijašnjih Vlada, bili smo silno oduševljeni što smo unatoč tome ostvarili proračunski višak. Imamo zdravi gospodarski rast koji nije na zaduženjima, cijelo vrijeme smanjujemo javni dug.”

Nije istina.

“Kako nije?”

Niste smanjili javni dug.

“Nije istina, za dvije milijarde je manji, pitajte ministra Marića. Ja tvrdim da ga jesmo.”

Dobro, za dvije milijarde…

“Smanjite ga vi. Obveznica koja se refinancirala prije neki dan imala je kamate prije 10 godina veće od šest posto, mi smo sad to refinancirali za jedan posto.”

To su svi, Slovenci su za 0,5 posto. Svuda su pale kamate.

“Što nisu drugi vratili investicijski kreditni rejting, izašli iz prekomjernoga proračunskog manjka… Je li to sve slučajno?”

Znate da smo po realnom BDP-u na začelju Europe?

“Dajte mi malo vremena, ajmo otvoreno razgovarati. Jesu li naši susjedi, Slovenci, Mađari, Slovaci ušili prije nas u EU? Jesu. Jesu li imali agresiju? Nisu. Ajmo se naći za otprilike osam godina pa ćemo onda povući crtu i vidjeti gdje je Hrvatska bila prije 2013. kad nije bila u EU i sad kad je.”

Imamo pregolemu državnu upravu, dobivamo kritike Europske komisije, Svjetske banke… Imamo skupu, i ono što je najgore od svega, neučinkovitu državnu upravu. Četiri godine mandata skoro su prošle, ništa po tome niste napravili.

“Od prvog siječnja ide velika reforma. Prelazak ureda u županijama se stapa sa županijama.”

To je danas odluka o 600 ljudi?

“Da, 600 će ih biti manje.”

Neće se zaposliti u županijama?

“Neki će otići raditi možda nešto drugo, neki u mirovinu. Mi smo s time smanjili broj ljudi, ojačali sustav županija, išao sam s politikom fiskalne decentralizacije, što znači da smo mi jedinicama lokalne samouprave u zadnje dvije proračunske godine dali tri milijarde kuna.

Imamo gotovo dvije tisuće novih branitelja. Pa je li to normalno, 25 godina nakon rata?

“Ništa se zbog toga nije destabiliziralo, garantiram vam to. Ljudi iz Ministarstva to objašnjavaju do najsitnijeg detalja, tu nema drame, to je respekt prema onima koji su dali najviše za ovu zemlju.”

“Nije da se netko sjetio biti branitelj. Što se proračuna Ministarstva branitelja tiče, za 50 posto smo ga povećali od početka mandata. Postojale su nepravde, praznine, otvorena pitanja koja nisu bila riješena. Dignitet Domovinskog rata u mandatu ove Vlade je stopostotni respekt. Riješili smo probleme koji su postojali i na financijski stabilan način. Ništa se zbog toga nije u financijskom sustavu destabiliziralo.”

Kada govorimo o trošenju novca, HŽ Infrastruktura ovršena je za 22 milijuna kuna jer nije platila neki dug od 5 milijuna. Ministarstvo znanosti i obrazovanja platilo je dodatnih devet milijuna kuna za tablete zbog nepravilno provedenog javnog natječaja. Je li netko zbog toga kažnjen?

“Odgovarat će oni koji su napravili grešku. Svaki od ministara mora podnijeti izvještaj kad se nešto dogodi. Nažalost, greške se događaju.

Hvalite se poreznim rasterećenjima, no nominalno građani plaćaju više.

“Gledajte, mi smo rasteritili… Plaća se devet milijardi kuna manje u našem mandatu.”

Kritizira se da ne radite dovoljno, a imate sada prostora jer imate odličan gospodarski moment?

“Mislim, da smo mi sad baš tako loši, ne bismo na S&P i Fitch dali investicijski rejting i ne bismo bili izvan manjka.”

No nema velikih reformi?

“Kako nema? Pogledajte ovu odgovornost: na današnjoj sjednici Sabora usvojen je rebalans, usvojen je proračun za 2020. s projekcijama za 2021 i 2022., izglasovan je Zakon o državnim blagdanima… Sve to danas. Prošli tjedan podignuta je minimalna plaća, u mandatu ove Vlade ona je povećana za 100 eura, prosječna plaća je za više od 800 kuna veća…”

Imate sreće s gospodarskim rastom.

“Tako je, nije ništa do nas, sve je slučajno.”

Dobro, ušli smo u Europsku uniju, otvorilo se tržište…

“A baš HDZ ili ja nismo pridonijeli članstvu u EU. Sve što je pozitivno je usput, a ovo što ne valja je do nas.”

Očito niste dovoljno, to pokazuju brojke koje su iste kao i za vrijeme Zorana Milanovića.

“Jesam nas ja zadužio za 70 milijardi?”

Nije vam problem tanka većina?

“Nije baš tanka. Ne možete u ovom izbornom sustavu imati 130 mandata. Ja bih volio da je tako, ali nije.”

Danas je bila čistka u zagrebačkom ogranku, isključeno je osmero članova HDZ-a. Neki tvrde da tako učvršćujete svoju vlast?

“Stvari su tu krajnje jednostavne. Predsjednik HDZ-a sam gotovo tri i pol godine, bili smo u problemu, srušili svoju Vladu, šanse u anketama su bile škrte. Pobijedili smo, oformili vlast, unatoč svemu, tu smo. Ne plačemo, bavimo se temama, još izdaleka kažu ‘dobro je kod vas, bolje nego prije’. Što se HDZ-a tiče, rasprave, konzultacije… Kažu iskusniji veterani da se rijetko kad ovako demokratski radilo. Kulturna kritika, neslaganje, to je O. K. Govor mržnje – nemoguće, ne može proći.”

Raspisali ste predsjedničke izbore. Zoran Milanović rekao je da je datum 22. prosinca – lopovluk.

“Malo mi je to za ‘kandidata s karakterom’ previše plakanja na prvu.

Podsjetimo birače. Mislite da je netko htio da su predsjednički izbori baš oko Božića i nove godine? 10. prosinca 1999. umro je predsjednik Tuđman. Zato su izbori u prosincu. Imate precizno definirane ustavne rokove.”

Strastveno ulazite u sukobe sa Zoranom Milanovićem, a i on se voli prepucavati s vama. Nedostaje li vam kao politički suparnik?

“Imam toliko posla i odgovornosti, ovo radim usput, ako treba.”

No čak i s Bernardićem se SDP približio na tri postotna poena razlike.

“Imate svoje ankete pa pogledajte u prošlost. Kad je vladajuća stranka u zadnjoj godini mandata bila na 28 posto?”

Rejting vam ruše i afere s imovinskim karticama. Svako malo da netko od ministara, sada i glavni državni inspetor, ne zna ispuniti karticu. Zabrinjava li vas to?

“Gledajte, svatko sam ispunjava, ja nemam uvid… Ako se dogode greške, isprave se. Najveći sportaši su SDP i Most, sportaši prijavljivanja. Oni se bave time da oponente prijavljuju Povjerenstvu. To vam isto govori o karakteru te ekipe.

Je li Andrija Mikulić u sukobu interesa? Predvodi i vodi kampanju Kolinde Grabar-Kitarović u Zagrebu, a glavni je državni inspektor. To ni u Jugoslaviji nismo imali.

“Nije njegovo da prikuplja novac, to nije njegova zadaća. Isti oni prijavitelji imaju takvu retoriku. Njegova zadaća je da Zagreb funkcionira. Gledali smo, razgovarali, takav sukob interesa u formalnom smislu, osim vaše optike, ne postiji. Molim svakoga tko ima bilo kakvu indiciju da će biti prisiljen financirati kampanju ili će inače inspektor mu doći, neka dođe meni osobno, riješit ćemo to.”

Prvo ste htjeli Sabor iznajmiti za skup EPP-a, branili ste to pa na kraju – odustali?

“Ono što je meni u interesu, ja pokušavam, ali ne prima se tako lako. Da u Hrvatski sabor, u jednu od dvorana za odbore dođe na dva sata Predsjedništvo EPP-a ili da u plenarnu dvoranu dođe politička skupština u tjednu kad Sabor ne zasjeda. Koji je tu sukob interesa?

Koja je onda razlika između svadbe ili političkog skupa?

“Banalizirate. Bio sam u drugim parlamentima na sastanku naše političke grupe. Imate stotine primjera.”

Zašto ste to onda povukli?

“Zato što je dijelu hrvatske javnosti, a potaknuto braniteljima digniteta saborskih stolica, mikrofona, lustera i ne znam čega, je to problem. To je provincijalno, a meni je u interesu da Kongres prođe dobro i to će biti najveći politički skup dosad u Hrvatskoj.”

Bojali ste se incidenta zbog dolaska Aleksandra Vučića. Je li vam laknulo kada je rekao da neće doći?

“To je njegova odluka. Postoje ljudi koji će iskoristiti svaku moguću šansu da kroz EPP sljubljuju mene ili HDZ s njim. Odluka o tome da ne dođe je očito njegova.”

Niste se čuli?

“Ne, vidjeli smo se u Ženevi i razgovarali.”

Hvalite se dosta skupom i predsjedanjem EU, ali to je rotacijski, kao Predsjedništvo SFRJ, svake godine jedna zemlja…

“Da, baš ko SFRJ… Tko je iza nas, znate li?”

Gordan Jandroković nije znao tko je prije.

“A vi ne znate tko je poslije.”

Predstavljate to kao veliki vanjskopolitički uspjeh.

“Ovako. U mandatu koje vlade i stranke je Hrvatska dobila glavnu tajnicu Vijeća Europe? To nije bilo po nekom ključu. Jesmo li baš mi kao najzadnja članica po nekom redu dobili potpredsjednicu EK za demokraciju i demografiju?”

Pitam za hvaljenje predsjedanjem.

“Nije hvaljenje, to je retorika onih koji u supstanci o toj temi ne znaju ništa i mogu samo banalizirati. Poanta je da je to jedna lijepa prilika za Hrvatsku.”

Vi se hvalite…

“Ne hvalim se, to su činjenice.”

Suočavate li se kao premijer s problemima od kojih pati običan narod? Poput teškoća s golemom administracijom?

“Jako je ovo izazovan i zahtjevan posao, morate imati nešto energije, volje, nešto malo sreće kao što ste rekli, nešto znanja, ali najvažnija je odlučnost da sve to radite.”

Hoćete li u idućem mandatu smanjiti ministarstva?

“Da, na dnevnom redu je smanjenje za dosta, za više nego što mislite.”

Hoće li ih biti 12?

“Možda. Možda više, možda manje. Smanjit će se za dosta.”

 

Plenković: Ocjena Z. Milanovića o datumu izbora signal je slabosti kandidata koji ima puno problema

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Razgovor

Branko Borković: Prerano je za ćirilične ploče u Vukovaru

Objavljeno

na

Objavio

Branko Borković, zapovjednik obrane Vukovara, u Dnevniku N1 televizije komentirao je izglasavanje Dana sjećanja na žrtvu Vukovara kao blagdana.

“Proglašenje Dana sjećanja za blagdan na neki način bilo je očekivano. Dugo godina je trajalo da 18. studenog na neki način obilježimo. Prva je faza bila spomendan, a sada i kao neradni dan, pošto je velik broj ljudi koji su dolazili imao problema jer su uzimali slobodne dane.

Već desetljećima ta kolona raste i ide negdje između 50 i 100 tisuća ljudi, i u redu je da temelj moderne Hrvatske države bude neradni dan. To je na neki način hodočašće vukovarskim mučenicima, mučenicima za domovinu, jer, nažalost, jedna trećina svih žrtava s hrvatske strane je na tom području. Svi koji su poginuli i ugradili se u temelje Hrvatske zaslužili su da hrvatski građani mogu doći i pokloniti im se”, kazao je Branko Borković.

Očekuje li se idućih godina veća kolona?

“I za nas i za građane mnogo znači sto je i crkva je to proglasila kao spomen hodočašće za mučenike. Ove godine je spomendan još uvijek radni dan, ali se očekuje velik broj ljudi”, kazao je Borković.

Na komentar kako su se čuli glasovi da je proglašenje Dana sjećanja za blagdan neprikladno, jer je u pitanju komemoracija, Borković kaže kako su i Svi sveti tužan blagdan.

“Preko 80 posto ljudi kaže da su vjernici, a i dan mrtvih je svečani čin, to je oprost na groblju. Ovo trebamo gledati kao svečani čin spomena svih onih koji nisu sa nama”, poručio je Borković.

Osvrnuo se i na svoju izjavu da je protiv stvaranja mitologije o Vukovaru.

“Za objektivnu sam istinu, revalorizaciju Vukovara. Put za mitologiju je stalno puštanje čudnih priča i mitologiziranje Vukovara. Vukovar bi po svim elementima trebalo javno izanalizirati i predstaviti onakvim kakav je bio. On je bio velik u smislu borbe razoružanih dragovoljaca protiv zadnje komunističke vojske u Europi, najveće bitke nakon Drugog Svjetskog rata koja je završena krahom te vojske, što je stvorilo temelj moderne hrvatske države.

Dugo inzistiram da vidim po kojim se programima predaje bitka za Vukovar na vojnom učilištu, što se predaje u centru u Vukovaru, školama… Nemam uvid”, kazao je Borković.

Suživot i ćirilične ploče

“Nisam ni za kakve oblike suživota, jer suživot je ovo što doživljavamo, da imamo sve odvojene škole i vrtiće. Ćirilične ploče su prerane za Vukovar, donesene su običnom većinom u Saboru pa se postavlja pitanje verifikacije zakona na Ustavnom sudu. Smatram da ni popisi stanovništva nisu utvrđivani kako treba.

Bio sam protiv otvaranja veleposlanstva Srbije u Vukovaru, to je moglo biti i u Osijeku. Mi još tražimo nestale, nismo još riješili odnose sa Srbijom, cijeli taj postupak kasni. Da se krenulo od lakših ka težim temama bilo bi lakše, mi bi već 80 posto toga riješili, a stalno imamo neku napetu situaciju – kao da žele svi da se na ovoj ili onoj strani dobiju neki izborni pobjednici. Jedni drugima podilaze da bi se podržali u okviru izbornih proccesa”, kazao je Borković za N1

 

Ivan Penava: Institucije gotovo 30 godina nakon Ovčare okreću glavu

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari