Pratite nas

U potrazi za Istinom

Pismo predsjedniku navodne Hrvatske Akademije Znanosti i Umjetnosti

Objavljeno

na

Poštovani g. Predsjedniče HAZU,

Poštovano Predsjedništvo,

Poštovane kolegice akademkinje, poštovane kolege akademici,

Zahvaljujem se Predsjedniku akademiku Zvonku Kusiću na lijepom izlaganju. Međutim s obzirom da je jučer u Hrvatskom saboru Glavni tajnik Akademije akademik Pavao Rudan branio naše izvješće za prošlu godinu i ukazao na neke veoma važne činjenice mislim da ih trebam komentirati zato da bi se time mogli pohvaliti i sljedeće godine. Iz izlaganja Predsjednika Kusića očito je da ste zadovoljni nastupom Glavnog tajnika.

Ali ja sam dobio informaciju od jednog kolumniste, jednog kolege sa sveučilišta i jednog saborskog zastupnika (a već imamo i na youtube) koji se baš ne služi na čast ni njemu ni Akademiji:

“Glavni tajnik HAZU akademik Rudan Vas je spomenuo, ne izrijekom doduše, ali mu je poseban krimen vaš  prijedlog Predsjednici da se u Hrvatsku vojsku uvede pozdrav “Za dom spremni”, te mu je problematično Vaše rođenje u Crnoj Gori i studiranje u Beogradu itd.” Preciznosti radi spomenimo da se radi o prijedlogu Mladog Jastreba koji su potpisnici Peticije ZDS podržali.

Istina je da sam u prošloj godini napisao knjigu “Dva pisma koja su skinula maske”, međutim Pismo ZDS nije upućeno Akademiji već Pismo HAZU i potpisalo ga je niz akademika, nadbiskupa, biskupa, sveučilišnih nastavnika i drugi javnih osoba. Logično bi bilo očekivati da – ako već govori o tome u sklopu Izvješća o radu HAZU – govori o tom pismu. Istina Akademija je odgovorila poslije više od dva mjeseca i odgovor je doživio niz podrugljivih komentara. To što je propustila tada učiniti Akademija ove godine je učinila Biskupska konferencija i kardinal Bozanić u svom govoru u Vukovaru.

S druge strane činjenica da je u ime Akademije Glavni tajnik spomenuo moje rođenje u Crnoj Gori itekako je veoma značajna! Prva pomisao je kako je time uvrijedio sve Hrvate izvan Hrvatske koji Hrvatsku vide kao svoju domovinu. I to u ime Akademije! A ovdje vas je Predsjednik, ne bez ponosa, izvjestio i o posjeti mom Kotoru.

Međutim, kada sam prije dvije godine tražio da se sve vas obavijesti o predstavljanju knjige “Hrvatski genocid: Napravili zečeve od Srba”, dakle knjige satiričnog naslova koji govori o izjavi Slobodana Miloševića, a koju je predstavljao admiral Davor Domazet Lošo (danas član Vijeća za domovinsku sigurnost Predsjednice RH., J.P.) Glavni tajnik je to odbio učiniti. Ne samo da je na taj način branio Vožda od poruge nego je tvrdio nešto zbog čega sam ga sam doživio kao nekoga kome je Milošević veoma drag. Naime iznio je posebnu teoriju o prebrojavanju krvnih zrnaca tvrdeći da su mi, dok sam živio u Srbiji, Srbi bili sunarodnjaci. O tome sam pisao i Predsjedniku i objavio u tjedniku 7Dnevno ne navodeći ime Glavnog tajnika. Međutim od jučer je jasno da je u takav pogled uključena i Akademija jer u njeno ime Glavni tajnik spominje i Crnu Goru. Očito sam po tom velikom dostignuću Akademije tada bio Crnogorac. Valjda sam i izabran u Dukljansku akademiju nauka i umjetnosti, o čemu vas je izvjestio Predsjednik, zato što sam Crnogorac. Uostalom, kako je svojevremeno tvrdio i sam Milošević u Haagu kada je pročitao moju knjigu “Sramotni sud u Haagu” i tražio dozvolu da je kopira. Pri tome, jasno, tako nešto ne važi za Srbe! Sam Glavni tajnik je takvo svoje ponašanje sam i definirao u Saboru: Identifikacija s agresorom. A svoju zaštitu Slobodana Miloševića pokušao je u Saboru obraniti govoreći lijepim riječima o akademiku Franji Tuđmanu, mada dvojim da govoreći o mojoj biografiji nije želio asocirati i na činjenicu da je i veliki hrvatski predsjednik također živio i radio u Beogradu. A da je ipak Glavni tajnik dobar srpski učenik pokazuje da je morao nešto malo reći i neistinito. Nisam završio fakultet 1975. nego 1972. kao prvi u svojoj generaciji upisa iako sam 400 dana bio u bolnici, a magistrirao sam početkom 1975. S obzirom da Glavni tajnik izučava moju biografiju još od vremena neizbora prof. dr. Iva Goldsteina u HAZU sigurno je to morao znati. Morao bih objaviti i smiješne odgovore Glavnog tajnika iz prepiske koju ste vi svi dobili u onoj knjizi koju sam tada napisao oko tog izbora i poslao samo Predsjedništvu HAZU. Naime, sada Glavni tajnik veliča dr. Tuđmana, a ta pisma će pokazati koliko mu je bilo do Oca moderne Hrvatske kada se borio da u HAZU uđe onaj koji je velikog hrvatskog predsjednika proglasio najvećim revizionistom u Hrvatskoj povijesti! Zar to nije degutantno?

S obzirom da je očito Akademiji vrlo važna Peticija ZDS, molim Vas da imate u vidu da je o njoj dosta pisano i u mojoj knjizi “Oba su pala”, koja je objavljena ove godine, Mogu Vam, poštovani Predsjedniče Akademije, u tu svrhu poslati pismo koje sam dobio u ime Predsjednice RH prije predstavljanja te knjige u Klubu Veterana Zagreba u nazočnosti više Tuđmanovih generala u kome piše:

“Predsjednica Republike srdačno Vam čestita na novoj knjizi, još jednom prinosu što ga dajete suvremenoj domoljubnoj političkoj misli, te upućuje srdačne pozdrave Vama, poštovanim promotorima i svim sudionicima predstavljanja.”

Postoji mogućnost da ova dvojakost u prebrojavanju krvnih zrnaca za Srbe i Hrvate ipak nije stav Akademije. Naime javljeno mi je i sljedeće:

“U sklopu izvješća HAZU zastupnik Bunjac postavio pitanje Jovanoviću pozivajući se na dr. sc. Josipa Stjepandića o sukobu interesa. Ovaj mu je odgovorio da je dr. Stjepandić frustriran…” Ovdje se radi o optužbi poznatog hrvatskog znanstvenika koji živi i radi u Njemačkoj, a koji je glavni urednik ili urednik više znanstvenih časopisa. On je pored Jovanovića optužio i Glavnog tajnika HAZU za znanstveno nepoštenje, a o tome je izvjestio i Akademiju, a i akademika Rudana. Glavni tajnik je arogantno odgovorio uplećući u taj odgovor i mene! A Jovanović je sebe optužio po onom dobro poznatom – na izuzetcima se potvrđuje pravilo. Naime, on je našao izuzetak nekoga tko i inače puno objavljuje, pa je puno objavljivao dok je bio na nekoj funkciji. Naš “veliki” znanstvenik je tako sebe poistovjetio s takvim znanstvenikom. Vjerovali ili ne!

A pitanje je tko je doista frustriran? Evo jučer su tri moja doktora prošli na Vijeću FER-a za redovite profesore. Tri časopisa koja sam stvorio su na CC I/ili na SCIE listama. Na web of Sciences imam 574 rada, a Jovanović ima čak 5 CC radova od kojih su mu tri u časopisu čiji je glavni urednik Glavni tajnik HAZU, a koji je sada zajedno s Jovanovićem optužen za znanstveno nepoštenje! Valjda je zato sebe usporedio s jako produktivnim znanstvenikom! Misli naš bivši ministar: Kada već toliko objavljuje u časopisu Glavnog tajnika HAZU onda na takvu usporedbu ima pravo!

A sva tri moja časopisa su po Scopusu bolje rangirani od časopisa akademika Rudana, pa me i ne čudi što Upravni odbor HRZZ-a u kome je i Glavni tajnik HAZU smatra kako moji časopisi nisu dobri časopisi.

A sve to doista nekoga mora frustrirati, zar ne? Napomenut ću samo da je u odgovoru na pitanje zastupnika Mišića, Glavni tajnik uime Akademije govorio uvredljivo o Hrvatima znanstvenicima u dijaspori. Logično je da tako govori o njima kada ga je jedan od njih prijavio za znanstveno nepoštenje, zar ne?

Naravno, nije na meni da odgovorim što je istina. Radi li se o “znanstvenom” otkriću HAZU, ili o korištenju Sabora za pravdanje optuženih za znanstveno nepoštenje uvjerenih da je dovoljno nekoga napasti zbog Peticije ZDS pa da ne moraju govoriti o svom znanstvenom nepoštenju. Kako je Peticija ZDS pisana zbog obrane od napada na Thompsona i simbola Domovinskog rata “Bojne Čavoglave”, možda bi moglo optuženim za znanstveno nepoštenje pomoći to što je Pupovac jučer zapravo tražio da se mladima zabrani pjevati Thompsonove pjesme. A da i ne spominjem zahtjev za povrat imena Hrvatski državni sabor ili priču o Predsjednici i povjesnoj hrvatskoj zastavi.

Nadam se ipak da će mi Akademija razriješiti dvojbu: krvna zrnca ili optužba za znanstveno nepoštenje!

Akademik Josip Pečarić

  1. 12. 2016.

 

PRILOG:

POGLAVLJE “PISMA” KNJIGE POSLANE PREDSJEDNIŠTVU HAZU:

NAVODNA HRVATSKA AKADEMIJA ZNANOSTI I UMJETNOSTI?

PISMA

Predsjedniku HAZU,

Predsjedništvu HAZU

Moram pohvaliti Hrvatsku Akademiju Znanosti i Umjetnosti jer konačno u svoje redove prima najboljeg hrvatskog povjesničara. Ako ništa drugo već samom činjenicom da je prof. dr. sc. Ivo Goldstein egzatno dokazao genocidnost hrvatskog naroda dovoljno je da ga se izabere za redovitog člana HAZU.

A dokaz je zaista nesšto izuzetno u povijesnoj znanosti, a široj javnosti je poznat zahvaljujuci prof. Vladimiru Mrkociju koji u Fokusu, 6. prosinca 2002. navodi tvrdnju Ive Goldsteina iz njegove knjige Croatia: A History, Hurst & Co. London 1999.:

Četnici se osvećuju Hrvatima i muslimanima za genocid u NDH, kao na primjer 15. IV. 1941., kada je četnicčka jedinica koja se povlačila pred ustašama u Mostaru i okolici ubila više tuceta hrvatskih civila i popalila veliki broj kuća.

Dakle, 10. IV. 1941. je proglašena je NDH, a već u prvih 3-4 dana hrvatski narod je napravio genocid pa se četnici 15. IV. 1941. osvećuju za taj genocid. Takva genocidnost jednog naroda doista nije zabilježena u povijesti, pa se radi o izuzetnom otkriću kolege Goldsteina.

Pri tome treba uzeti u obzir da Pavelić još nije ni stigao u Zagreb, pa se za taj genocid očito treba okriviti cijeli narod.

Zahvaljujuči kolegi Goldsteinu ne mogu se Hrvati više izvlačiti na zločine ustaša.

Jednostavno rečeno – ovaj sjajan Goldsteinov dokaz pokazao je da se radi o genocidnosti cijelog naroda.

Pri tome ne treba smetnuti s uma da je niz sličnih izuzetnih dostignuća prof. dr. sc. Iva Goldsteina opisano npr. u:

 

[1] M. Brandt, Život sa suvremenicima, Zagreb, 1966., str. 190-191.[1]

[2] Neven Budak, O knjizi Iva Goldsteina “Hrvatski rani srednji vijek”, Novi Liber, Zagreb, 1995, 511 str., Radovi, Zavod za Hrvatsku povijest, Zagreb 28 (1995.), 299-333.[2]

[3] J. Pečarić, Brani li Goldstein NDH? Zagreb, 2002.

[4] J. Pečarić, Nepoćudne knjige, Zagreb, 2003.[3]

[5] V. Geiger, Osvrt na knjigu Hrvatska 1918 – 2008 Ive Goldsteina: Niz otvorenih pitanja, Vijenac, 397, 21. 05. 2009.[4]

 

Stoga je veličina HAZU izuzetna, jer tako velikog znanstvenika bira u svoje redove.

Čestitam s oduševljenjem.

Vaš,

akademik Josip Pečarić

 

24.4.2012.

 

Poštovani gospodine Akademiče,

 

najljepša Vam hvala na pismu koje sam primio. Odmah ću ga danas predočiti Upravi HAZU.

S poštovanjem,

Pavao Rudan

 

Akademik Pavao Rudan

Glavni tajnik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti

 

24.4.2012.

 

 

Najljepsa Vama hvala na tomu.

Nadam se da cete mi javiti tko od njih zeli moje knjige.
Vas,
Josip Pecaric

 

24.4.2012.

 

 

Postovani kolega Rudan,
Ocekivao sam povratne informacije od Vas u svezi s mojim pismom.
Naravno, ocekivao sam eventualni odgovor od onih kojima je upuceno.
Danas sam u Akademiji doznao da je pismo upuceno prof. Goldsteinu i da vec postoji njegov odgovor na moje pismo.

Doista je zabavno da na pismo upuceno Predsjedniku i Predsjednistvu HAZU odgovara netko tko cak nije ni clan HAZU?

Ili nam zapravo predstojeci izbori, bar kada je u pitanju taj kandidat, uopce nisu potrebni?

Ili je g. profesor vec iznad onih kojima je pismo upuceno pa odgovara umjesto njih?

 

S postovanjem,
Josip Pecaric

26.4.2012.

Poštovani gospodine akademiče Pečarić,

Zahvaljujem na Vašoj poruci. Budući da je Vaše pismo upućeno Predsjedniku Akademije i članovima Predsjedništva Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, na sastanku Predsjedništva HAZU održanom 26. travnja 2012. godine jednoglasno je zaključeno da se Vaše pismo uputi Razredu Akademije u kojem je gospodin profesor dr. sci. Ivo Goldstein predložen za člana te da tajnik Razreda zamoli profesora Goldsteina, o kojem ste Vi napisali svoje mišljenje, da se u svezi Vašeg pisma i on očituje. Poštovani gospodine akademiče Pečarić, Vaše su pismo pročitali članovi Uprave no siguran sam da i Vi sami smatrate kako je potrebno u ovom, kao i sličnim slučajevima, postupiti prema načelu: AUDIATOR ET ALTERA PARS ponaosob stoga, što se ne radi o znanstvenom predmetu matematike, u kojoj ste vjerujem jedan od najboljih stručnjaka, već o povijesnoj znanosti.

Siguran sam da će sve članove Akademije zainteresirati i Vaše, ali i mišljenje profesora Goldsteina o kojem pišete u Vašem pismu te da će znanstvena istina potom biti svima dostupna. Jasno je kako nitko ne sumnja u ničija znanja, no bilo bi žalosno da se u raspravama bilo koje vrste, posebno onim raspravama vezanim uz toliko osjetljiv problem naše tužne, žalosne i grozne povijesti 20. stoljeća, javljaju netočne informacije.

Lijepo Vas molim, gospodine akademiče Pečarić, primite moje pozdrave,

Pavao Rudan

27.4.2012.

 

 

Poštovani gospodine akademiče Rudan,

Zavaljujem na Vašem odgovoru.

Prije svega očekivao sam da će te mi javiti zaključke s Predsjedništva, a ne da o njima čujem u hodnicima Akademije.

Očekivao sam da ćete se obratiti Prvom razredu. Međutim Predsjedništvo je učinilo i više od toga. Iskazalo im je nepovjerenje i sumnju da mogu sami odgovoriti na moje pismo sastavljeno od nekoliko rečenica i jednog citata pa čak i u zdravu pamet kolega u tom razredu i sugeriralo im je da im kandidat pomogne u odgovoru.

Nadam se da mi nećete proslijediti odgovor kandidata, već odgovor Prvog razreda, jer je prof. Goldstein što je imao reći rekao u svojim djelima. A da ste pogledali moje knjige i druge tekstove vidjeli bi da mislim da ne bih ništa pametno imao za pročitati.

Meni je puno zanimljivije zašto je Predsjedništvo mislilo da mi Prvi razred ne može sam odgovoriti.

Je li razlog to što se priča da je prof. Goldstein kada je predložen od strane članova razreda dobio samo 2 (DVA) glasa, a onda poslije pojedinačnih razgovora s članovima razreda (pa i u hotelu Palace) dobio potrebnih 8 (OSAM)?

Je li razlog što su hrvatski povjesničari oštro kritizirali skoro svako veće Goldsteinovo djelo, a referenti iz Prvog razreda nisu o tome progovorili ni riječ u svome Izvješću i recenzijama?

Ne znam, valjda će mi netko i objasniti.

Dakle, iako se ne radi o matematici nego o povijesti smiješna je spoznaja da članovi cijelog Predsjedništva i cijelog Prvog razreda (po mišljenju Predsjedništva) nisu sposobni otvoriti str. 144. Goldsteinove knjige Croatia: A History i vidjeti koliko je prof. Mrkoci točno interpretirao Godsteinov tekst.

S obzirom da po meni to odgovara onome što je tamo napisano, ostaje da vidim kakav je njihov pogled na moju interpretaciju. Čisto zabave radi jer tu se radi o logici, a tu sam, kao matematičar, u značajnoj prednosti nad njima, zar ne?

Naravno, dopuštam da članovi Predsjedništva sumnjaju u svoju moć logičnog zaključivanja, zato ću moj tekst i Goldsteinov tekst sa str. 144. njegove knjige poslati ne samo članovima Predsjedništva već i članovima moga razreda. Oni vam sigurno mogu pomoći u logičnoj interpretaciji.

Istina, od svih članova Drugog razreda, jedino je meni svojevremeno nuđeno da ostavim profesuru u matematici i dođem u Hrvatski institut za povijest od strane tadašnjeg ravnatelja Mirka Valentića. Možda vam i on može pomoći zašto je taj institut izdao moju prvu knjigu iz povijesti (Srpski mit o Jasenovcu), odnosno zašto on misli da je logika važna i u povijesnoj znanostiJ

U svezi s pitanjem tko je stručan za pitanja iz povijesne znanosti i HAZU, posebno mi je drago da je Akademija uvidjela koliko je važno da bi bilo „žalosno da se u raspravama bilo koje vrste, posebno onim raspravama vezanim uz toliko osjetljiv problem naše tužne, žalosne i grozne povijesti 20. stoljeća, javljaju netočne informacije.“

Naime, svi se dobro sjećamo kako je još jučer Akademija pozivala Stjepana Mesića da ih uči o povijesti Drugog svjetskog rata.

S druge strane, tim prije sam iznenađen što nitko od članova Predsjedništva nije zatražio dvije moje knjige koje su nastale povodom knjige oca i sina Goldstein „Holokaust u Zagrebu“.

Očekujem da će članovi Prvog razreda pomno proučiti mnogobrojna djela onih povjesničara koji su ukazivali na netočnosti u djelima kandidata prof. Goldsteina u svezi s „našom tužnom, žalosnom i groznom povijesti 20. stoljeća“

S poštovanjem,

akademik Josip Pečarić

27.4.2012.

Poštovani akademiče Rudan,
Doista me oduševila želja Akademije da se u svezi s našom povjesnicom ne javljaju netočne informacije.

Kako je doista puno povjesničara pisalo o takvim “spoznajama” prof. Goldsteina evo šaljem vam nelektorirani tekst prof. Mrkocija o takvim informacijama u knjizi profesora Goldsteina Croatia, A History. Sigurno će to pomoći i našem Prvom razredu u odgovoru na moje pismo u kome ukazujem i na postojanje takvih djela.

Vaš Josip Pečarić

P.S. U svezi s pisanjem povijesti od strane nepovjesničara možda bi Vam bilo interesantno upitati akademika Strčića zašto je od mene tražio da napišemo zajedničku knjigu “Dva pogleda na NDH” i to u nazočnosti akademika Jelčića!

27.4.2012.

[1] Profesor Brandt (mentor Iva Goldsteina): To mi je toga čovjeka razotkrilo do kraja kao pripravna na falsificiranje i znanstveno nepoštenje, i ja sam digao ruke od njegova daljega znanstvenog razvitka.

[2] Prof. Budak: Neupućenom se čitatelju tako može učiniti da je Goldsteinu uspjelo otvoriti čitav niz dosada neobradenih tema, pa čak i riješiti niz problema, dok je pri tome, zapravo, riječ o znanstvenoj fantastici.

[3] Knjige [3] i [4] sam osigurao svakom članu Predsjedništva koji se doista želi upoznati s izuzetnim dostignućima kolege Goldsteina.

[4] Zanimljivi su podnaslovi u članku. Npr.: Sumanute tvrdnje i Ideološki zaključci.

Dr. Sc. Vladimir Geiger kaže: Predaleko bi nas odvelo nabrajanje svih činjeničnih pogrešaka i interpretacijskih improvizacija u ovoj Goldsteinovoj knjizi, koju su skloni mu mediji, bez zadrške, nazvali »kapitalnim djelom«.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Izvješća 8. dalmatinskog korpusa nemaju nikakve veze s pravom istinom i stvarnim stanjem stvari koje su se tada događale

Objavljeno

na

Objavio

U Časopisu za suvremenu povijest iz Zagreba, br. 1, 2018., str. 143. – 161., objavljen je članak »Pitanje autentičnosti izvješća 8. dalmatinskog korpusa Generalštabu Jugoslavenske armije od 25. veljače 1945. o Mostarskoj operaciji«. Autor članka je Vladimir Šumanović.

U članku se propituje autentičnost objavljenoga dokumenta što ga je 8. dalmatinski korpus uputio Generalštabu Jugoslavenske armije 25. veljače 1945. Dokument opisuje Mostarsku operaciju koja je bila podijeljena u tri faze: operacija Bura, bitka za Široki Brijeg i bitka za Mostar. Taj je dokument u jugoslavenskoj historiografiji držan kao temeljni povijesni izvor pri rekonstrukciji te vojne akcije i u opravdavanju ubojstva franjevaca na Širokom Brijegu. Autor donosi pet razloga zbog kojih drži da je dokument neautentičan.

Prvi razlog je dvojbeni karakter izvornika izvješća, odnosno izvornoga teksta čiji je prijepis objavljen u zborniku dokumenata, a zatim u skraćenom obliku u zborniku Mostarska operacija. Neimenovani major II. jugoslavenske armije jamčio je autentičnost dokumenta koji je objavljen u zborniku dokumenata. Taj podatak je sporan zbog toga što je 8. dalmatinski korpus izvješće uputio Generalštabu, a ne II. armiji. Tijekom svoga postojanja 8. dalmatinski korpus nije uopće bio podređen II. armiji, pa je nejasno kako se izvješće našlo u njezinu stožeru. Također, sporno je što je izvješće ovjerovio neimenovani major koji je bio zamjenik načelnika stožera II. armije, jer II. armija nije imala tu funkciju nego je tu dužnost obnašao potpukovnik Radoslav Đurić.

Drugi razlog je nadnevak izvješća, odnosno osobe koje su ga potpisale. Na izvješću je nadnevak 25. veljače 1945., a potpisali su ga politički komesar pukovnik Boško Šiljegović i zapovjednik general major Petar Drapšin. No, netočno je da se Drapšin mogao potpisati na izvješće jer je bio u Beogradu od 22. veljače do 4. ožujka.

Treći razlog je broj mostova koje su srušile protivničke postrojbe. U uvodnom dijelu spominju se dva srušena mosta, malo kasnije čak tri, da bi u podrobnom izvješću bilo spomenuto rušenje samo jednoga mosta.

Četvrti razlog donosi više podataka koji su izostavljeni iz izvješća. Ono uopće ne spominje likvidaciju franjevaca na Širokom Brijegu, iako su ih u sadržaju izvješća definirali kao jedne od organizatora operacije Bura. U svakom izvješću iznosili su odnos prema mjesnom pučanstvu jer je to odražavalo razinu stege pripadnika NOVJ-a ali u ovome izvješću toga nema. Izostavili su također pomoć britanskog zrakoplovstva tijekom Mostarske operacije, kao i broj bjegunaca u popisu gubitaka.

Vladimir Šumanović tvrdi da se zbog svih navedenih razloga može zaključiti da su obje inačice dokumenta nastale nakon završetka rata kako bi se stvorila poželjna slika prošlosti. Međutim, to nema nikakve veze s pravom istinom i stvarnim stanjem stvari koje su se tada događale.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

U potrazi za Istinom

Kad, tko, gdje i na temelju čega je utvrdio da je u NDH počinjen genocid i holokaust?

Objavljeno

na

Objavio

Slušam prije par dana kako naš vrli „demokrat“, saborski zastupnik i politički predstavnik srpske manjine Milorad Pupovac javno traži (sa saborske govornice, pred kamerama HTV-a) kazneni progon novinara, publicista i istraživača ratnog logora Jasenovac Igora Vukića zbog onoga što je izrekao u 15 minuta gostovanja na HTV-u gdje je bio pozvan vezano za predstavljanje svoje knjige.

Kao nekad u najcrnjim staljinističkim vremenima – u buksu zbog verbalnog delikta! Alal vera Milorade!
No, na stranu to. Mene je u svemu (donekle) začudilo nešto drugo.

Naime, Pupovac je Vukićev „crimen“ pokušao ugurati u odredbu KZ Republike Hrvatske (Članak 325.) koja govori o „negiranju djela genocida i zločina holokausta“, i „poticanje na nasilje i mržnju“!?

Dakle, Pupovac polazi od činjenice da je u NDH i Jasenovcu izvršen genocid, pa je umjesno zapitati: KAD, GDJE I TKO JE TU ČINJENICU UTVRDIO I NA TEMELJU KOJIH PODATAKA?

Možda sam nešto propustio naučiti u životu, pa bih volio da mi netko kompetentan odgovori na to pitanje.
Da sam saborski zastupnik, ja bih prvom prigodom predložio amandman na KZ RH (Članak 325 a) u kojemu bi stajalo sljedeće:
„Tko zlonamjerno preuveličava ratne žrtve s namjerom lažnog optuživanja bilo kojeg naroda, vjerske, rasne ili etničke skupine za kazneno djelo genocida ili holokausta, kaznit će se istom kaznom kao i počinitelj kaznenog djela opisanog u prehodnom Članku KZ“.

I siguran sam da bi Pupovac i njemu slični prije došli pod udar odredbi takvog KZ, nego Igor Vukić i drugi istraživači KOJI SE BAVE UTVRĐIVANJEM ISTINE I SVOJE REZULTATE ISTRAŽIVANJA JAVNO PREZENTIRAJU I ZASTUPAJU.

Naravno, naši vrli zastupnici na čelu s predsjednikom Sabora Jandrokovićem (uz časni izuzetak Steve Culeja), već po običaju nisu reagirali, jer u „svetu kravu“ Milorada se ne smije dirati, što god on govorio i koliko god lagao i vrijeđao. Jer, Milorad na svojim plećima drži na životu vladajuću koaliciju. Jadno i žalosno, ali je tako!

I zato Milorad može slobodno i do mile volje nastaviti sa svojom otrovnom propagandom i lažima u nedogled, bez ograničenja, pa i ponavljati nebuloze o „izvršenom genocidu“, o „20.000 – i više – ubijene i ‘umorene’ djece“ u Jasenovcu itd., itd.

Za početak, Milorad bi trebao odgovoriti: Gdje su pokopane „žrtve“ o kojima govori (uključujući i „20.000 djece“) i kako lažni popis JUS Jasenovac na kojemu je do sada pronađeno preko 14.000 lažnih „žrtava“ može poslužiti kao bilo kakav dokaz?

No, ima nešto što je gore čak i od njegove prljave, zloćudne velikosrpske propagande.

A to je naša šutnja – šutnja onih KOJI NE BI SMJELI NA OVO ŠUTJETI!

Je li normalno da se Pupovcu na ove zloćudne objede i podmukle otrovne laži ne odgovori?

Tko, kad, gdje, kako i na temelju čega je utvrdio da su u NDH počinjeni genocid i holokaust? Je li to legitimno pitanje, ili svakoga tko ga postavi čeka zatvor?

Koliko znam, u dosadašnjoj povijesti ljudskog roda ni jedna država na svijetu nije osuđena za genocid (pa čak ni Srbija i „republika srpska“), nego pojedinci za koje je utvrđeno da su osmislili, planirali ili provodili to najteže djelo koje se sankcionira po međunarodnom pravu.

Isto tako znam (volio bih da me netko ispravi ako nisam u pravu), da u optužnici protiv Ante Pavelića podignutoj od Okružnog javnog tužilaštva za grad Zagreb (Broj: B 124/51, Zagreb od dana 7.V.1956., na temelju čl. 44 st.2 t.2 Zakonika o krivičnom postupku) vezano uz zahtjev za njegovu ekstradiciju, nema tih kvalifikacija, niti ih je, kako već rekoh ikad utvrdila ijedna relevantna međunarodna ili domaća (jugoslavenska) institucija.

Anti Paveliću se nikad čak nije sudilo – ni u odsutnosti! Ako je postojalo djelo genocida, odnosno, ako su te okolnosti činjenično utvrđene, kako je to moglo ostati nekažnjeno? Zašto u Jugoslaviji nikada nije proveden sudski postupak, utvrđene okolnosti njegove krivnje i potom mu presuđeno za ono za što ga se tereti i optužuje već više od 70 godina?
Tu nije teško zbrojiti dva i dva. Da su imali bilo kakvih elemenata za dokazivanje onoga što su tvrdili, komunisti bi itekako sudili javno – pa i u odsutnosti – i Paveliću i ostalima i od toga bi itekako napravili propagandnu predstavu, ali budući da je sve bilo na „klimavim nogama“, pametno su zaključili kako bi od takvih sudskih procesa imali više štete nego koristi.

Optužbe za genocid isuviše su ozbiljne stvari da bi se nekomu dopustila bilo kakva improvizacija.

I da se razumijemo. Nisu ovdje u pitanju NDH niti Pavelić, nego nametanje krivnje današnjoj Republici Hrvatskoj kao „sljednici ‘genocidne tvorevine’ NDH“.
To je prljavština koja se nama Hrvatima podmeće zadnjih 50 godina, od strane Vladimira Dedijera, Milana Bulajića, Vasilija Krestića, Antuna Miletića i sličnih propagandista srpsko-komunističkog agitpropa, a danas to rade Vučić, Vulin, Dačić i Milorad Pupovac.

„Nesvakidašnji i opasni nastup bivšeg novinara Igora Vukića“ (kako reče Pupi) nedavno na HTV-u bio je samo povod da se na njega sruči lavina optužbi i kleveta, uz prijetnje progonom, zbog istine koju je izrekao.

Ja sad javno postavljam sljedeća pitanja:
1. Kad, gdje, tko, i na temelju čega je utvrdio da su u NDH izvršeni genocid i holokasut?
2. Kad, gdje, tko, i na temelju čega je utvrdio da je Ustaški pokret izvršio genocid i holokaust?
3. Kad, gdje, tko, i na temelju čega je utvrdio da je dr Ante Pavelić osmislio, planirao i provodio genocid i holokaust u NDH (1941-45)?
4. Zašto nikad nije suđeno dr Anti Paveliću?

Pitanja ima još, ali neću ih sve postavljati, jer mislim da je i ovo dosta za 5-6 ili 10 godina zatvora (po Miloradu Pupovcu i njegovom „zakonodavstvu“), a to bi za mene bila (u ovim godinama) vjerojatno doživotna robija.

Zlatko Pinter/Kamenjar

VIDEO! Igor Vukić u Bujici: Ne bojim se Pupovčevih prijetnji zatvorom!

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori