Pratite nas

U potrazi za Istinom

Pismo predsjedniku navodne Hrvatske Akademije Znanosti i Umjetnosti

Objavljeno

na

Poštovani g. Predsjedniče HAZU,

Poštovano Predsjedništvo,

Poštovane kolegice akademkinje, poštovane kolege akademici,

Zahvaljujem se Predsjedniku akademiku Zvonku Kusiću na lijepom izlaganju. Međutim s obzirom da je jučer u Hrvatskom saboru Glavni tajnik Akademije akademik Pavao Rudan branio naše izvješće za prošlu godinu i ukazao na neke veoma važne činjenice mislim da ih trebam komentirati zato da bi se time mogli pohvaliti i sljedeće godine. Iz izlaganja Predsjednika Kusića očito je da ste zadovoljni nastupom Glavnog tajnika.

Ali ja sam dobio informaciju od jednog kolumniste, jednog kolege sa sveučilišta i jednog saborskog zastupnika (a već imamo i na youtube) koji se baš ne služi na čast ni njemu ni Akademiji:

“Glavni tajnik HAZU akademik Rudan Vas je spomenuo, ne izrijekom doduše, ali mu je poseban krimen vaš  prijedlog Predsjednici da se u Hrvatsku vojsku uvede pozdrav “Za dom spremni”, te mu je problematično Vaše rođenje u Crnoj Gori i studiranje u Beogradu itd.” Preciznosti radi spomenimo da se radi o prijedlogu Mladog Jastreba koji su potpisnici Peticije ZDS podržali.

Istina je da sam u prošloj godini napisao knjigu “Dva pisma koja su skinula maske”, međutim Pismo ZDS nije upućeno Akademiji već Pismo HAZU i potpisalo ga je niz akademika, nadbiskupa, biskupa, sveučilišnih nastavnika i drugi javnih osoba. Logično bi bilo očekivati da – ako već govori o tome u sklopu Izvješća o radu HAZU – govori o tom pismu. Istina Akademija je odgovorila poslije više od dva mjeseca i odgovor je doživio niz podrugljivih komentara. To što je propustila tada učiniti Akademija ove godine je učinila Biskupska konferencija i kardinal Bozanić u svom govoru u Vukovaru.

S druge strane činjenica da je u ime Akademije Glavni tajnik spomenuo moje rođenje u Crnoj Gori itekako je veoma značajna! Prva pomisao je kako je time uvrijedio sve Hrvate izvan Hrvatske koji Hrvatsku vide kao svoju domovinu. I to u ime Akademije! A ovdje vas je Predsjednik, ne bez ponosa, izvjestio i o posjeti mom Kotoru.

Međutim, kada sam prije dvije godine tražio da se sve vas obavijesti o predstavljanju knjige “Hrvatski genocid: Napravili zečeve od Srba”, dakle knjige satiričnog naslova koji govori o izjavi Slobodana Miloševića, a koju je predstavljao admiral Davor Domazet Lošo (danas član Vijeća za domovinsku sigurnost Predsjednice RH., J.P.) Glavni tajnik je to odbio učiniti. Ne samo da je na taj način branio Vožda od poruge nego je tvrdio nešto zbog čega sam ga sam doživio kao nekoga kome je Milošević veoma drag. Naime iznio je posebnu teoriju o prebrojavanju krvnih zrnaca tvrdeći da su mi, dok sam živio u Srbiji, Srbi bili sunarodnjaci. O tome sam pisao i Predsjedniku i objavio u tjedniku 7Dnevno ne navodeći ime Glavnog tajnika. Međutim od jučer je jasno da je u takav pogled uključena i Akademija jer u njeno ime Glavni tajnik spominje i Crnu Goru. Očito sam po tom velikom dostignuću Akademije tada bio Crnogorac. Valjda sam i izabran u Dukljansku akademiju nauka i umjetnosti, o čemu vas je izvjestio Predsjednik, zato što sam Crnogorac. Uostalom, kako je svojevremeno tvrdio i sam Milošević u Haagu kada je pročitao moju knjigu “Sramotni sud u Haagu” i tražio dozvolu da je kopira. Pri tome, jasno, tako nešto ne važi za Srbe! Sam Glavni tajnik je takvo svoje ponašanje sam i definirao u Saboru: Identifikacija s agresorom. A svoju zaštitu Slobodana Miloševića pokušao je u Saboru obraniti govoreći lijepim riječima o akademiku Franji Tuđmanu, mada dvojim da govoreći o mojoj biografiji nije želio asocirati i na činjenicu da je i veliki hrvatski predsjednik također živio i radio u Beogradu. A da je ipak Glavni tajnik dobar srpski učenik pokazuje da je morao nešto malo reći i neistinito. Nisam završio fakultet 1975. nego 1972. kao prvi u svojoj generaciji upisa iako sam 400 dana bio u bolnici, a magistrirao sam početkom 1975. S obzirom da Glavni tajnik izučava moju biografiju još od vremena neizbora prof. dr. Iva Goldsteina u HAZU sigurno je to morao znati. Morao bih objaviti i smiješne odgovore Glavnog tajnika iz prepiske koju ste vi svi dobili u onoj knjizi koju sam tada napisao oko tog izbora i poslao samo Predsjedništvu HAZU. Naime, sada Glavni tajnik veliča dr. Tuđmana, a ta pisma će pokazati koliko mu je bilo do Oca moderne Hrvatske kada se borio da u HAZU uđe onaj koji je velikog hrvatskog predsjednika proglasio najvećim revizionistom u Hrvatskoj povijesti! Zar to nije degutantno?

S obzirom da je očito Akademiji vrlo važna Peticija ZDS, molim Vas da imate u vidu da je o njoj dosta pisano i u mojoj knjizi “Oba su pala”, koja je objavljena ove godine, Mogu Vam, poštovani Predsjedniče Akademije, u tu svrhu poslati pismo koje sam dobio u ime Predsjednice RH prije predstavljanja te knjige u Klubu Veterana Zagreba u nazočnosti više Tuđmanovih generala u kome piše:

“Predsjednica Republike srdačno Vam čestita na novoj knjizi, još jednom prinosu što ga dajete suvremenoj domoljubnoj političkoj misli, te upućuje srdačne pozdrave Vama, poštovanim promotorima i svim sudionicima predstavljanja.”

Postoji mogućnost da ova dvojakost u prebrojavanju krvnih zrnaca za Srbe i Hrvate ipak nije stav Akademije. Naime javljeno mi je i sljedeće:

“U sklopu izvješća HAZU zastupnik Bunjac postavio pitanje Jovanoviću pozivajući se na dr. sc. Josipa Stjepandića o sukobu interesa. Ovaj mu je odgovorio da je dr. Stjepandić frustriran…” Ovdje se radi o optužbi poznatog hrvatskog znanstvenika koji živi i radi u Njemačkoj, a koji je glavni urednik ili urednik više znanstvenih časopisa. On je pored Jovanovića optužio i Glavnog tajnika HAZU za znanstveno nepoštenje, a o tome je izvjestio i Akademiju, a i akademika Rudana. Glavni tajnik je arogantno odgovorio uplećući u taj odgovor i mene! A Jovanović je sebe optužio po onom dobro poznatom – na izuzetcima se potvrđuje pravilo. Naime, on je našao izuzetak nekoga tko i inače puno objavljuje, pa je puno objavljivao dok je bio na nekoj funkciji. Naš “veliki” znanstvenik je tako sebe poistovjetio s takvim znanstvenikom. Vjerovali ili ne!

A pitanje je tko je doista frustriran? Evo jučer su tri moja doktora prošli na Vijeću FER-a za redovite profesore. Tri časopisa koja sam stvorio su na CC I/ili na SCIE listama. Na web of Sciences imam 574 rada, a Jovanović ima čak 5 CC radova od kojih su mu tri u časopisu čiji je glavni urednik Glavni tajnik HAZU, a koji je sada zajedno s Jovanovićem optužen za znanstveno nepoštenje! Valjda je zato sebe usporedio s jako produktivnim znanstvenikom! Misli naš bivši ministar: Kada već toliko objavljuje u časopisu Glavnog tajnika HAZU onda na takvu usporedbu ima pravo!

A sva tri moja časopisa su po Scopusu bolje rangirani od časopisa akademika Rudana, pa me i ne čudi što Upravni odbor HRZZ-a u kome je i Glavni tajnik HAZU smatra kako moji časopisi nisu dobri časopisi.

A sve to doista nekoga mora frustrirati, zar ne? Napomenut ću samo da je u odgovoru na pitanje zastupnika Mišića, Glavni tajnik uime Akademije govorio uvredljivo o Hrvatima znanstvenicima u dijaspori. Logično je da tako govori o njima kada ga je jedan od njih prijavio za znanstveno nepoštenje, zar ne?

Naravno, nije na meni da odgovorim što je istina. Radi li se o “znanstvenom” otkriću HAZU, ili o korištenju Sabora za pravdanje optuženih za znanstveno nepoštenje uvjerenih da je dovoljno nekoga napasti zbog Peticije ZDS pa da ne moraju govoriti o svom znanstvenom nepoštenju. Kako je Peticija ZDS pisana zbog obrane od napada na Thompsona i simbola Domovinskog rata “Bojne Čavoglave”, možda bi moglo optuženim za znanstveno nepoštenje pomoći to što je Pupovac jučer zapravo tražio da se mladima zabrani pjevati Thompsonove pjesme. A da i ne spominjem zahtjev za povrat imena Hrvatski državni sabor ili priču o Predsjednici i povjesnoj hrvatskoj zastavi.

Nadam se ipak da će mi Akademija razriješiti dvojbu: krvna zrnca ili optužba za znanstveno nepoštenje!

Akademik Josip Pečarić

  1. 12. 2016.

 

PRILOG:

POGLAVLJE “PISMA” KNJIGE POSLANE PREDSJEDNIŠTVU HAZU:

NAVODNA HRVATSKA AKADEMIJA ZNANOSTI I UMJETNOSTI?

PISMA

Predsjedniku HAZU,

Predsjedništvu HAZU

Moram pohvaliti Hrvatsku Akademiju Znanosti i Umjetnosti jer konačno u svoje redove prima najboljeg hrvatskog povjesničara. Ako ništa drugo već samom činjenicom da je prof. dr. sc. Ivo Goldstein egzatno dokazao genocidnost hrvatskog naroda dovoljno je da ga se izabere za redovitog člana HAZU.

A dokaz je zaista nesšto izuzetno u povijesnoj znanosti, a široj javnosti je poznat zahvaljujuci prof. Vladimiru Mrkociju koji u Fokusu, 6. prosinca 2002. navodi tvrdnju Ive Goldsteina iz njegove knjige Croatia: A History, Hurst & Co. London 1999.:

Četnici se osvećuju Hrvatima i muslimanima za genocid u NDH, kao na primjer 15. IV. 1941., kada je četnicčka jedinica koja se povlačila pred ustašama u Mostaru i okolici ubila više tuceta hrvatskih civila i popalila veliki broj kuća.

Dakle, 10. IV. 1941. je proglašena je NDH, a već u prvih 3-4 dana hrvatski narod je napravio genocid pa se četnici 15. IV. 1941. osvećuju za taj genocid. Takva genocidnost jednog naroda doista nije zabilježena u povijesti, pa se radi o izuzetnom otkriću kolege Goldsteina.

Pri tome treba uzeti u obzir da Pavelić još nije ni stigao u Zagreb, pa se za taj genocid očito treba okriviti cijeli narod.

Zahvaljujuči kolegi Goldsteinu ne mogu se Hrvati više izvlačiti na zločine ustaša.

Jednostavno rečeno – ovaj sjajan Goldsteinov dokaz pokazao je da se radi o genocidnosti cijelog naroda.

Pri tome ne treba smetnuti s uma da je niz sličnih izuzetnih dostignuća prof. dr. sc. Iva Goldsteina opisano npr. u:

 

[1] M. Brandt, Život sa suvremenicima, Zagreb, 1966., str. 190-191.[1]

[2] Neven Budak, O knjizi Iva Goldsteina “Hrvatski rani srednji vijek”, Novi Liber, Zagreb, 1995, 511 str., Radovi, Zavod za Hrvatsku povijest, Zagreb 28 (1995.), 299-333.[2]

[3] J. Pečarić, Brani li Goldstein NDH? Zagreb, 2002.

[4] J. Pečarić, Nepoćudne knjige, Zagreb, 2003.[3]

[5] V. Geiger, Osvrt na knjigu Hrvatska 1918 – 2008 Ive Goldsteina: Niz otvorenih pitanja, Vijenac, 397, 21. 05. 2009.[4]

 

Stoga je veličina HAZU izuzetna, jer tako velikog znanstvenika bira u svoje redove.

Čestitam s oduševljenjem.

Vaš,

akademik Josip Pečarić

 

24.4.2012.

 

Poštovani gospodine Akademiče,

 

najljepša Vam hvala na pismu koje sam primio. Odmah ću ga danas predočiti Upravi HAZU.

S poštovanjem,

Pavao Rudan

 

Akademik Pavao Rudan

Glavni tajnik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti

 

24.4.2012.

 

 

Najljepsa Vama hvala na tomu.

Nadam se da cete mi javiti tko od njih zeli moje knjige.
Vas,
Josip Pecaric

 

24.4.2012.

 

 

Postovani kolega Rudan,
Ocekivao sam povratne informacije od Vas u svezi s mojim pismom.
Naravno, ocekivao sam eventualni odgovor od onih kojima je upuceno.
Danas sam u Akademiji doznao da je pismo upuceno prof. Goldsteinu i da vec postoji njegov odgovor na moje pismo.

Doista je zabavno da na pismo upuceno Predsjedniku i Predsjednistvu HAZU odgovara netko tko cak nije ni clan HAZU?

Ili nam zapravo predstojeci izbori, bar kada je u pitanju taj kandidat, uopce nisu potrebni?

Ili je g. profesor vec iznad onih kojima je pismo upuceno pa odgovara umjesto njih?

 

S postovanjem,
Josip Pecaric

26.4.2012.

Poštovani gospodine akademiče Pečarić,

Zahvaljujem na Vašoj poruci. Budući da je Vaše pismo upućeno Predsjedniku Akademije i članovima Predsjedništva Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, na sastanku Predsjedništva HAZU održanom 26. travnja 2012. godine jednoglasno je zaključeno da se Vaše pismo uputi Razredu Akademije u kojem je gospodin profesor dr. sci. Ivo Goldstein predložen za člana te da tajnik Razreda zamoli profesora Goldsteina, o kojem ste Vi napisali svoje mišljenje, da se u svezi Vašeg pisma i on očituje. Poštovani gospodine akademiče Pečarić, Vaše su pismo pročitali članovi Uprave no siguran sam da i Vi sami smatrate kako je potrebno u ovom, kao i sličnim slučajevima, postupiti prema načelu: AUDIATOR ET ALTERA PARS ponaosob stoga, što se ne radi o znanstvenom predmetu matematike, u kojoj ste vjerujem jedan od najboljih stručnjaka, već o povijesnoj znanosti.

Siguran sam da će sve članove Akademije zainteresirati i Vaše, ali i mišljenje profesora Goldsteina o kojem pišete u Vašem pismu te da će znanstvena istina potom biti svima dostupna. Jasno je kako nitko ne sumnja u ničija znanja, no bilo bi žalosno da se u raspravama bilo koje vrste, posebno onim raspravama vezanim uz toliko osjetljiv problem naše tužne, žalosne i grozne povijesti 20. stoljeća, javljaju netočne informacije.

Lijepo Vas molim, gospodine akademiče Pečarić, primite moje pozdrave,

Pavao Rudan

27.4.2012.

 

 

Poštovani gospodine akademiče Rudan,

Zavaljujem na Vašem odgovoru.

Prije svega očekivao sam da će te mi javiti zaključke s Predsjedništva, a ne da o njima čujem u hodnicima Akademije.

Očekivao sam da ćete se obratiti Prvom razredu. Međutim Predsjedništvo je učinilo i više od toga. Iskazalo im je nepovjerenje i sumnju da mogu sami odgovoriti na moje pismo sastavljeno od nekoliko rečenica i jednog citata pa čak i u zdravu pamet kolega u tom razredu i sugeriralo im je da im kandidat pomogne u odgovoru.

Nadam se da mi nećete proslijediti odgovor kandidata, već odgovor Prvog razreda, jer je prof. Goldstein što je imao reći rekao u svojim djelima. A da ste pogledali moje knjige i druge tekstove vidjeli bi da mislim da ne bih ništa pametno imao za pročitati.

Meni je puno zanimljivije zašto je Predsjedništvo mislilo da mi Prvi razred ne može sam odgovoriti.

Je li razlog to što se priča da je prof. Goldstein kada je predložen od strane članova razreda dobio samo 2 (DVA) glasa, a onda poslije pojedinačnih razgovora s članovima razreda (pa i u hotelu Palace) dobio potrebnih 8 (OSAM)?

Je li razlog što su hrvatski povjesničari oštro kritizirali skoro svako veće Goldsteinovo djelo, a referenti iz Prvog razreda nisu o tome progovorili ni riječ u svome Izvješću i recenzijama?

Ne znam, valjda će mi netko i objasniti.

Dakle, iako se ne radi o matematici nego o povijesti smiješna je spoznaja da članovi cijelog Predsjedništva i cijelog Prvog razreda (po mišljenju Predsjedništva) nisu sposobni otvoriti str. 144. Goldsteinove knjige Croatia: A History i vidjeti koliko je prof. Mrkoci točno interpretirao Godsteinov tekst.

S obzirom da po meni to odgovara onome što je tamo napisano, ostaje da vidim kakav je njihov pogled na moju interpretaciju. Čisto zabave radi jer tu se radi o logici, a tu sam, kao matematičar, u značajnoj prednosti nad njima, zar ne?

Naravno, dopuštam da članovi Predsjedništva sumnjaju u svoju moć logičnog zaključivanja, zato ću moj tekst i Goldsteinov tekst sa str. 144. njegove knjige poslati ne samo članovima Predsjedništva već i članovima moga razreda. Oni vam sigurno mogu pomoći u logičnoj interpretaciji.

Istina, od svih članova Drugog razreda, jedino je meni svojevremeno nuđeno da ostavim profesuru u matematici i dođem u Hrvatski institut za povijest od strane tadašnjeg ravnatelja Mirka Valentića. Možda vam i on može pomoći zašto je taj institut izdao moju prvu knjigu iz povijesti (Srpski mit o Jasenovcu), odnosno zašto on misli da je logika važna i u povijesnoj znanostiJ

U svezi s pitanjem tko je stručan za pitanja iz povijesne znanosti i HAZU, posebno mi je drago da je Akademija uvidjela koliko je važno da bi bilo „žalosno da se u raspravama bilo koje vrste, posebno onim raspravama vezanim uz toliko osjetljiv problem naše tužne, žalosne i grozne povijesti 20. stoljeća, javljaju netočne informacije.“

Naime, svi se dobro sjećamo kako je još jučer Akademija pozivala Stjepana Mesića da ih uči o povijesti Drugog svjetskog rata.

S druge strane, tim prije sam iznenađen što nitko od članova Predsjedništva nije zatražio dvije moje knjige koje su nastale povodom knjige oca i sina Goldstein „Holokaust u Zagrebu“.

Očekujem da će članovi Prvog razreda pomno proučiti mnogobrojna djela onih povjesničara koji su ukazivali na netočnosti u djelima kandidata prof. Goldsteina u svezi s „našom tužnom, žalosnom i groznom povijesti 20. stoljeća“

S poštovanjem,

akademik Josip Pečarić

27.4.2012.

Poštovani akademiče Rudan,
Doista me oduševila želja Akademije da se u svezi s našom povjesnicom ne javljaju netočne informacije.

Kako je doista puno povjesničara pisalo o takvim “spoznajama” prof. Goldsteina evo šaljem vam nelektorirani tekst prof. Mrkocija o takvim informacijama u knjizi profesora Goldsteina Croatia, A History. Sigurno će to pomoći i našem Prvom razredu u odgovoru na moje pismo u kome ukazujem i na postojanje takvih djela.

Vaš Josip Pečarić

P.S. U svezi s pisanjem povijesti od strane nepovjesničara možda bi Vam bilo interesantno upitati akademika Strčića zašto je od mene tražio da napišemo zajedničku knjigu “Dva pogleda na NDH” i to u nazočnosti akademika Jelčića!

27.4.2012.

[1] Profesor Brandt (mentor Iva Goldsteina): To mi je toga čovjeka razotkrilo do kraja kao pripravna na falsificiranje i znanstveno nepoštenje, i ja sam digao ruke od njegova daljega znanstvenog razvitka.

[2] Prof. Budak: Neupućenom se čitatelju tako može učiniti da je Goldsteinu uspjelo otvoriti čitav niz dosada neobradenih tema, pa čak i riješiti niz problema, dok je pri tome, zapravo, riječ o znanstvenoj fantastici.

[3] Knjige [3] i [4] sam osigurao svakom članu Predsjedništva koji se doista želi upoznati s izuzetnim dostignućima kolege Goldsteina.

[4] Zanimljivi su podnaslovi u članku. Npr.: Sumanute tvrdnje i Ideološki zaključci.

Dr. Sc. Vladimir Geiger kaže: Predaleko bi nas odvelo nabrajanje svih činjeničnih pogrešaka i interpretacijskih improvizacija u ovoj Goldsteinovoj knjizi, koju su skloni mu mediji, bez zadrške, nazvali »kapitalnim djelom«.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kronika

10 činjenica o zločinu nad strijeljanim Hrvatima na Bikošima

Objavljeno

na

Objavio

Nakon 25 godina od strijeljanja Hrvata na Bikošima nadomak Travnika jučer su DNK analizom identificirani posmrtni ostatci 18 od ukupno 39 žrtava. Pronađeni su dijelovi kostiju, ali još uvijek nijedno kompletno tijelo.  Osim što još uvijek nema kompletnih posmrtnih ostataka svih žrtava zločina na Bikošima, pred Sudom BiH nema presuda, odnosno, nema ni optužnice. Haaški tribunal utvrdio je kako su “mudžahedini izmišljotina srednjobosanskog HVO-a” i kako generali tzv. Armije BiH koju su bili optuženi za zločin na Bikošima, nisu imali kontrolu nad mudžahedinima.  Bikoši su još jedna u nizu masovnih grobnica koje je bošnjačka Armija BiH ostavila iza svog „osloboditeljskog pohoda u Središnjoj Bosni“.

U prosekturi travničkog groblja “Prahulje” jučer su putem DNK-a analize identificirani posmrtni ostatci 18 Hrvata strijeljanih 8. lipnja 1993. godine u mjestu Bikoši nadomak Travnika.  Sve je to prošlo mirno i tiho – bez osobite pažnje u sarajevskim medijima osim nekoliko objava agencijske vijesti  kako je riječ o “žrtvama proteklog rata”.

Ovo je pregled 10 ključnih činjenica o zločinu nad Hrvatima na Bikošima:

1. Identifikacija se obavila u prosekturi travničkog groblja Prahulje 

– Prahulje su lokalitet iznad glavne prometnice u Lašvanskoj dolini. Udaljene su svega tri minute vožnje. Do proljeća 1993. godine Prahulje su bile još jedno, ni po čemu posebno, brdo u Bosni. Nakon proljeća 1993. godine Prahulje postaju najveće groblje u Lašvanskoj dolini. Tijekom opsade Središnje Bosne, Prahulje je kontroliralo Zborno područje HVO-a Vitez pa su tamo, uglavnom noću, sahranjivani u borbama poginuli pripadnici HVO-a i hrvatski civili čija su tijela razmjenjivana između HVO-a i tzv. Armije BiH. Nakon 1995. godine Prahulje postaju i građansko groblje u koje se pokapaju Hrvati-katolici s prostora Travnika.

2. Identifikacija posmrtnih ostataka 18 Hrvata strijeljanih na Bikošima 

Identifikaciju putem DNK-a analize obavili su po naredbi Županijskog tužiteljstva Županije Središnja Bosna predstavnici Instituta za nestale osobe BiH. Dakle, identificirani su tek pojedini dijelovi tijela poput prstiju jedne ruke, potkoljenice, nadlaktice i dijelova lubanje. Ukratko – ni nakon 25 godina nema kompletnih tijela strijeljanih Hrvata na Bikošima jer od lipnja 1993. godine bošnjačko-muslimanski vojni, politički i policijski vrh skriva skelete. Masovna grobnica na mjestu Bikoši u selu Maljine premještena je očito bezbroj puta. 25 godina je trebalo institucijama BiH da nađu nekoliko hrvatskih kostiju po bosanskim brdima. “Brzina i angažman” policijskih i pravosudnih institucija koje bi se trebale baviti i hrvatskim žrtvama rata jednaka je “brzini i volji” da se podignu kaznene prijave, optužnice protiv nalogodavaca i počinitelja.

3. Ne postoje fotografije strijeljanih Hrvata na Bikošima 

Hrvati strijeljani na Bikošima bili su podrijetlom iz hrvatskih sela oko Travnika. Maljine, Pode, Postinje, Orašac. Njihove i kuće njihovih obitelji su nakon 8. lipnja 1993. godine opljačkane i zapaljene. Obitelji žrtva u pohodu tzv. Armije BiH i mudžahedina nisu uspjele spasiti ni privatne obiteljske uspomene, a tako očito ni foto-albume. Hrvati se u ta sela nisu vratili. U medijskom Sarajevu sigurno postoje oni koji to smatraju “zločinačkom politikom ekstremista iz HVO-a”, jer, tko se ne bi vratio ponovno živjeti u okruženje gdje su tragovi mudžahedinskog terora vidljivi i dan danas?

4. Obitelji žrtva strijeljanja na Bikošima su bile zarobljene u logoru tzv. Armije BiH i mudžahedina u Mehuriću

Nakon što su pripadnici tzv. Armije BiH krenuli u “oslobađanje” hrvatskih sela Maljine, Pode i Postinje od “ekstremnog dijela HVO-a”, u tom, gotovo pa nadljudskom činu spašavanja odlučili su zarobljene pripadnike HVO-a i hrvatske civile osloboditi odvođenjem u logoru pod upravom mudžahedina u susjednom bošnjačko-muslimanskom selu Mehurić. O tome kako je sigurno bilo lijepo u logoru u Mehuriću, hrvatski logoraši su govorili kako su tamo odvedeni prisilno, dok su “osloboditelji” govorili da su išli dobrovoljno. Pa tko uz povike “Allahu Ekber i Tekbir” nakon što vidi da mu kuća gori ne bi otišao na dobrovoljno izgladnjivanje i premlaćivanje koje vrše državljani Pakistana u Središnjoj Bosni?

5. Na Bikošima je bio ratni zločin 

Iako se strijeljanje Hrvata na Bikošima tih ratnih devedesetih u dokumentaciji tzv. Armije BiH prezentiranoj pred Haaškim tribunalom predstavljalo kao “smrti u borbenim dejstvima”, činjenice govore bitno drugačije. Nije jasno ni 25 godina kasnije kako je Ana Pranješ, djevojka od 19 godina s oznakom Crvenog križa na nadlaktici, stradala u “borbenim dejstvima” kada je s drugom skupinom od 39 Hrvata oteta i odvedena na Bikošima. Možda su “borbena dejstva” bila to što nije dala Arapinu da joj strgne s vrata lanac na kojem je bio medaljon Blažene Djevice Marije?

U “borbenim dejstvima” stradali i mahom mladići, od 16 do 25 godina iz obitelji Barać, Volić, Tavić, Balta i drugih.
Nije jasno ni zašto se 25 godina kasnije ne mogu pronaći kompletna tijela strijeljanih na Bikošima ako su zaista, kako je to tumačio Džemal Merdan, dozapovjednik 3. korpusa tzv. Armije BiH u Haagu, “stradalo u borbenim dejstvima”. Bikoši, Maljine, Pode i Postinje govore i svjedoče “borbena dejstva” “osloboditeljske vojske koja nije ubijala civile i palila kuće”. Svaka kuća u tom dijelu Travnika je 1993. godine spaljena, a ranije opljačkana. Dobro, nije baš svaka. Netaknute su ostale one u kojima su se uselili pripadnici tzv. Armije BiH iz zemalja islasmkog svijeta.

6. U redovima tzv. Armije BiH borili su se i mudžahedini

Kada analiziramo zločin na Bikošima, dođemo i do činjenice da su njemu sudjelovali mudžahedini. Šokantno saznanje koje se i 25 godina poslije hrvatsko-bošnjačkog sukoba u FBiH i svih terorističkih aktivnosti tzv. Armije BiH, u dijelu bh. javnosti – negira. Obično bošnjačka politička elita voli tvrditi kako nisu bili pod kontrolom tzv. Armije BiH i vrhovnog zapovjednika, Alije Izetbegovića. Sigurno je da su Pakistanci, Iračani i drugi mogli znati tko su očevi i braća otetih Hrvata i strijeljanih na Bikošima. Uloga komšija u otmici i zločini i danas neriješena. Bio je to jedan “udruženi patriotski čin”.

7. 25 godina poslije nađeni tek dijelovi tijela 

Tijekom 1996. godine republike u BiH kandidirale su masovne grobnice u kojima su njihovi narodi žrtve. Hrvatska Republika Herceg-Bosna kandidirala je masovnu grobnicu na Bikošima. Istrage i ekshumacije su sabotirane mjesecima, a na koncu i prekinute. Bošnjačka je strana ponavljala kako su “stradali u borbenim dejstvima”, a Amor Mašović tvrdi kako nije sigurno tražiti posmrtne ostatke jer su mudžahedini u selima. Tu se suočavamo s dvije “bolne” činjenice: mudžahedini su zaista bili u Središnjoj Bosni, a Amor Mašović je danas šef kolegija Instituta za nestale u BiH. Riječ je o fenomenu “patriotizam u kontinuitetu”.

8. Tko je, gdje i kako “stradao”? 

U službenim zapisnicima obitelji žrtava su jučer na Prahuljama dobile dokument u kojem je navedeno da su članovi njihovih obitelji “stradali”. Što bi bilo “stradanje”, jasno je samo onima koji su to jučer objašnjavali riječima kako je u pitanju “igra riječi”. Riječima se igrati ne smije u slučaju Srebrenice, Sarajeva, Ahmića. A kada su u pitanju Bikoši, ne samo da se igralo riječima, nego i kostima očito. Naposljetku, ispravljeno je u “strijeljani”. Mala je to zadovoljština koju se institucije BiH pružile oštećenima s velikom vjerojatnošću da će ostati i jedina.

9. Haag i Bikoši – problem satnice 

Haaški tribunal u zimu 2017. donio je presudu u predmetu Prlić i ostali prema kojoj je HVO u Središnjoj Bosni izmislio mudžahedine kako bi iselio Hrvate iz tog dijela BiH u Hercegovinu. Inače su Hrvati u Središnjoj Bosni maštanju i fantazijama sklon narod, pa i ne čude ovakve kvalifikacije jednog “uglednog”, “međunarodnog” suda. Nekoliko godina prije presude o HVO-ovim izmišljotinama Haag je sudio Rasimu Deliću i Enveru Hadžihasanoviću. Deliću su stavljali na teret zločin na Bikošima.

Ovdje smo suočeni s još jednom bolnom činjenicom – pa Armija BiH je činila zločine. Ipak, ne dovoljno teške zločine da bi ih Haaški tribunal presudio. Haag je odlučio da Delić kao zapovjednik Glavnog stožera tzv. Armije BiH nije kriv za Bikoše jer je tog dana, 8.6.1993. zapovjednikom postao tek navečer, a zločin bio u jutarnjim satima. Problem Haaškog tribunala i satnica se nastavio i kroz presudu Enveru Hadžihasanoviću.
U dijelu optužnice protiv zapovjednika 3. korpusa tzv. Armije BiH Haag je tvrdio kako je zločin na Bikošima bio u poslijepodnevnim satima.

Dakle, nije problem strijeljanih 39 Hrvata nego vrijeme u koje se to dogodilo. Ako se uopće dogodilo jer je HVO u Središnjoj Bosni, “izmislio mudžahedine”.

10: Hrvati i institucije BiH 

Tužiteljstvo BiH s radom je počelo 2004. godine. Rekordnih 14 godina još uvijek nema optužnice za zločin na Bikošima, pa tako ni presude. Institut za nestale osobe BiH djeluje od 2005. godine. Nakon 13 godina pronašli su nekoliko kostiju od 18 žrtava. Kao da tragaju za posmrtnim ostatcima i sastavljaju optužnice po principima: zločina nije bilo, stradali su u “borbenim dejstvima”, ako je i bilo, to je sporadični incident, ako tražite posmrtne ostatke, poturit ćemo ovčje kosti. Nekoliko su puta već to i učinili.

Dnevnik.ba 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

U potrazi za Istinom

‘Bosnom hodi Sefer paša, Bosnu čisti od ustaša’

Objavljeno

na

Objavio

Danas je 17. rujna što znači da je prošlo točno 25 godina od nastanka dokumenta na prvoj slici – zapovjedi glavnog štaba koju potpisuje “zamjenik komandanta” Stjepan Šiber.

Inače, Šiber, po nacionalnosti Hrvat, kao i Srbin Jovan Divjak, bivši je jugo-oficir koji je tobože odlučio “braniti Bosnu” a Muslimanima je dobro došao, kao i Divjak, dakle kao smokvin list koji bi trebao prekriti činjenicu da je tzv. ABiH bila jednonacionalna vojska. Prema tome, angažman ove dvojice je čisto peglanje svoje slike prema vani.

Odmah u točki 1. zapovjeda se “obustava borbenih dejstava” (dakle opet jugo-oficirska retorika)

U točki 2. govori se o slučajeva kad “Armija BiH ima pravo dejstvovati”, pa u zadnjoj rečenici kaže “…ukoliko dođe do ugrožavanja stanovništva na teritoriji koju kontroliraju jedinice Armije BiH od strane srpskih agresorskih paravojnih formacija ili udruženih snaga ovih formacija i postrojbi HVO.”

Postoji izreka “s kim si takav si”.

Pa je Šiber, očito provodeći previše vremena sa Sunitima i sam postao Sunit, pa bestidno izvrće, i to upravo dok njegova Armija BiH “u sadejstvu” sa srpskim agresorskim paravojnim formacijama napada HVO na području Mostara.

A to dokazuje i druga slika, to je isječak iz knjige Esada Šejtanića “Hercegovci na ognjenim vratima Bosne”. Inače, Esad Šejtanić je bio nekakav oficir ABiH u Mostaru, nekakav nižerangirani “komandant” kao što piše u tekstu, ove njegove citate u Haagu rabio je i general Praljak, jer tu se jasno vidi o čemu je zapravo riječ:

Odmah u prvom odjeljku piše kako su “linije prema Srbima bile borbeno neaktivne” pa je “cvjetao šverc”.

Odnosno, za razliku od onog sporazuma s Tuđmanom kojeg je Izetbegović potpisao 14. rujna, a isti taj dan njegovi rade pokolj u Uzdolu (koji se u hrvatskim medijima prikriva možda i zato jer ga je predvodio bivši pripadnik HOS-a Enver Buza) a sutradan Arif Pašalić izdaje zapovjed za napad na Hrvate uz pomoć srpskog topništva, ovaj put, nakon potpisanog sporazuma sa Srbima, Alijini jurišnici poštuju prekid vatre, crta bojišnice prema Srbima se umiruje, a počinje “cvjetati šverc”. Pametnom dosta.

Desno u drugom odjeljku po sredini jasno se piše o “direktnoj artiljerijskoj podršci” srpske strane kao i o “isporuci kritičnih MS” (MS su materijalna sredstva, uglavnom se pod tim podrazumjeva prije svega streljivo a zatim i druga oprema za vojne namjene).
Skroz desno dolje u zadnjem odlomku čovjek sam svjedoči kako je bio na liniji dodira sa Srbima gdje je dogovarana srpska topnička potpora, a Muslimane je u tom dogovaranju sa Srbima predvodio Safet Oručević, a to je pak isti onaj koji danas izigrava nekakvog humanitarca i borca za ljudska prava pa ima nekakvu udrugu koja se zove “Centar za mir” i svake godine dodjeljuje nekakve nagrade “zaslužnima” za njihovu stvar i kad navedem činjenicu da je prošle godine tu nagradu dobio Stjepan Mesić a ove godine Carmel Agius, time sam sve rekao.

Također, na današnji dan prije točno 25 godina Hrvatska vojska se nakon enormnog pritiska međunarodne zajednice povukla iz medačkog džepa.

I time sam završio s iznošenjem kronologije događaja koja je dovela do “pisma šestorice” kojom se traži ostavka Predsjednika Tuđmana, a koje je u “Erazmus Gildi” lansirano 20. rujna 1993. godine, i bilo uvod u pokušaj državnog udara koji je, hvala dragom Bogu, bio neuspješan, jer da je uspio, danas ne bi bilo ni Hrvatske ni Hrvata u BiH.

I zato ja tvrdim da ta današnja “desnica” kojoj je idejni vođa Ivo Banac koji je bio kolovođa te svinjarije i to po narudžbi Josipa Manolića nije nikakva desnica nego obična nakupina detuđmanizatorske pro-AVNOJ gamadi, kojoj bi u svakoj normalnoj državi bilo suđeno za veleizdaju, jer kad ti koristiš međunarodni pritisak koji je nastao zato jer si od srpskih terorista u čistoj operaciji zauzeo tri sela u svojoj državi, dok ti u isto vrijeme muslimanski teroristi hrvatskoj djeci pucaju u zatiljak iz neposredne blizine, ti to koristiš da bi rušio demokratski izabranu vlast i provodio puč, to ne može biti ništa drugo nego teška veleizdaja.

I ako je general Praljak vagao hoće li popiti onaj otrov ili neće (za slabije informirane, da general nije popio onaj otrov on bi danas bio na slobodi) ovakve stvari mogle su biti jezičac na vazi. Jer, što će ti život kad se ne možeš nastaviti boriti za istinu, kad nemaš s kim?

Dana 19. ožujka 1998. godine Predsjednik Tuđman je posve učvrstio svoje uvjerenje o tome što se izvodi na haškom sudu i gdje to smjera, a to je završilo točno tamo gdje je on i pretpostavljao da će završiti ako se to ne pokuša spriječiti svim mogućim sredstvima. I zato je utemeljio skupinu pod nazivom “OA Haag”, koja je trebala opertivno pratiti sve događaje na haškom sudu i štiti hrvatske interese onako kako su Srbi pred istim sudom štitili svoje a Muslimani svoje interese. I dobro nam je krenulo, Ivo Josipović i Ivan Šimonović dobili su za nas proces za sub-poenu kojom se tražila kompletna dokumentacija Ministarstva obrane RH u sklopu predmeta Blaškić, čime smo dobili dobru podlogu za zaštitu svojih interesa. Međutim, 2000. godine vlast se mijenja, na Pantovčak stižu Stjepan Mesić i Tomislav Karamarko, Mesić dila dokumente dok Karamarko pod krinkom “reforme obavještajnog sustava” “razvaljuje OA Haag”.

I to je dijagnoza hrvatskog društva i dan danas, a terapija i lijek za to su samo jedno, a to je da se restaurira OA Haag kojem na čelu ima biti osobno Markica Rebić (i nemojte me više pilati da vam nikad nisam dao niti jedno ime) i da provedu lustraciju detuđmanizacije svim sredstvima ognjem i mačem, i da se više nikad ne dogodi da nekakvi mesići-manolići, banci-karamarci dođu u situaciju određivati stanje stvari u hrvatskoj državi!

Predrag Nebihi

Srbi su topništvom pomagali Bošnjacima protiv Hrvata u napadu na Mostar!

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari