Pratite nas

U potrazi za Istinom

Pismo šestorice – subverzija s ciljem rušenja demokratski izabrane vlasti

Objavljeno

na

Vrijeme je i za zadnji u setu tekstova o subverzivnim i antihrvatskim rabotama koje su usred rata provodili pronosirani antihrvati, a od kojih jedan, Ivo Banac, bivši Račanov ministar, kućni prijatelj kojekakvih mahmuljina i mahmutčehajića, ex-supredsjednik Sorosevog “Otvorenog društva Hrvatska” i ex-predsjednik HHO-a u vrijeme brojanja srpskih civilnih žrtava Oluje koje su u koordinaciji sa Savom Štrbcem i pod financiranjem samog Sorosa, umnažane s ciljem prikazivanja operacije Oluje i hrvatskog državnog i vojnog vrha kao zločinačkih.

Takozvano “pismo šestorice” koje su potpisali Ivo Banac, Slavko Goldstein, Vlado Gotovac, Vesna Pusić, Ozren Žunec i Krsto Cviić ogledan je primjer antihrvatskog djelovanja zamotanog u krinku “opravdanog demokratskog zahtjeva za ostavkom kakav postoji u svim demokracijama”. Sam čin traženja ostavke sam po sebi nije kriminalan, ali kad ga se stavi u vremenski kontekst i kad se pomno analizira namjera, ono ne može biti okvalificirano nikako drugačije nego kao čin teške veleizdaje. Treba reći da je Krsto Cviić kasnije priznao da je bio izmanipliran, a također i Ozren Žunec je temeljitoi revidirao svoje stavove kad je vidio kud to sve vodi, tako da možemo slobodno reći da je ovo zapravo pismo četvorice, 4 jahača apokalipse – Banca, Gotovca, Goldsteina i Pusićke, a u službi pokušaja puča u HDZ-u i državi kojeg su predvodili Josip Manolić i Stjepan Mesić uz pomoć likova kao što su Josip Boljkovac, Tomislav Pavao Duka, Slavko Degoricija, Tomislav Karamarko i slični. Sve ovo ne bi bio problem da se danas, upravo iz tih redova, ne želi nametnuti neka nova, deklarativno “suverenistička” a stvarno detuđmanizatorska desnica koja širi laži o Domovinskom ratu kombinacijom inverzija, spinova i indirektnih napada.

Pismo šestorice

Poštovani gospodine predsjedniče,

Obraćamo vam se, zabrinuti zbog porazne bilance hrvatske politike, osobito u posljednoj godini. Očekivanja i nade, što ih je Hrvatska osnovano gajila još prije godinu dana, izgubljene su ili odgođene do neizvjesnosti. Hrvatskoj i njenoj politici više se ne vjeruje. To nas je gotovo na sve strane dovelo u slijepe ulice, do rubova nacionalne tragedije i katastrofe. Sve je to posljednih mjeseci često pretresano s raznih aspekata u novinskim komentarima, intervjuima i drugim javnim istupima u zemlji i inozemstvu, pa evo sada i nekoliko tekstova u ovome broju Erasmusa.

Ukratko ćemo rezimirati najbitnije:

Odgovor: Nije li slatko s ove vremenske distance čitati sve ovo? Netko bi tad možda rekao da su likovi poput Goldsteina, Banca, Pusićke ili Gotovca zabrinuti za Hrvatsku, ali s današnje distance takve laži ne bi progutala ni mala djeca. Danas je jasno da je riječ o najsramnijem antihrvatskom kružoku koji je ovo pismo uputio s ciljem da Hrvatsku baci na koljena. Datum kad je ovo pismo-pamflet poslano javnosti je 20. rujna 1993. To je dakle neposredno nakon operacije Medački džep kad međunarodna zajednica vrši ogroman pritisak na Hrvatsku, to je 4 dana nakon srpsko-muslimanskog sporazuma Izetbegović-Krajišnik koji je intenzivirao zajedničke napore Srba i Muslimana u agresiji na Hrvate u dolini Neretve, pogotovo na području Mostara gdje je samo produbljena suradnja ugovorena još ljeta 1993. godine između Safeta Oručevića i Ratka Mladića. I ono najbitnije, ovo pismo je lansirano s ciljem da se uzdrma politička pozicija doktora Franje Tuđmana pred drugi opći sabor HDZ-a koji se imao održati 15. listopada 1993.

Šestorica: 1. Dugogodišnjom orijentacijom na podjelu Bosne i Hercegovine pripremili ste i su-omogućili tragične lomove ove mnogostoljetne multikulturalne zajednice i poželjne državne cjeline, koja je po prirodi stvari trebala biti najkorisniji saveznik Hrvatske. Time Hrvatska postaje strateški teško ranjiva, s dugotrajnim napetostima u bosanskom susjedstvu i opasnostima od novih stradavanja i patnji na najdužoj mogućoj granici sa Srbijom i krajinama pod njenim utjecajem, sve do samoga srca Hrvatske.

Odgovor: Ovo je stara teza koja je dovela s jedne strane do haških presuda Hrvatima iz BiH a s druge strane abolirala muslimanski genocid nad Hrvatima u BiH. Tuđman se zalagao za (kon)federalni ustroj BiH, jer je to zapravo jedini način na koji BiH može opstati. Drugi model je unitarna BiH. Treći model ne postoji (ovo što sad imamo je neki baštard-križanac ta dva modela koji jedva funkcionira zahvaljujući patronatu međunarodne zajednice. A svima, ali baš svima je jasno da, kad bi međunarodna zajednica digla ruke i pustila narode i građane BiH da sami rješe problem, da ta ista BiH ne bi opstala ni 5 minuta jer Srbi bi se odmah izdvojili a Muslimani bi po drugi put napali Hrvate). Naravno da unitarni model ne može proći, jer je takav model pokušao Milošević s jugoslavijom i svi znamo kako je to završilo. Unitarni model nije moguć u jednoj Švicarskoj ili Belgiji, pa kako bi tek bio moguć u BiH? Ovo a priori napadanje na bilo kakav prijedlog (kon)federalnog ustroja BiH nije ništa drugo nego lobiranje za Muslimane, koji su najbrojniji narod. To je isto kao da su tražili da se u jugoslaviji ukinu republike i stvori unitarna država. Naravno da bi takva država išla u prilog najbrojnijem narodu, što su bili Srbi. Zato Milošević i je najprije pokušao s unitarnom jugoslavijom, a kad nije išlo prebacio se na plan B odnosno Veliku Srbiju.
Ovih 6 diletanata i zlonamjernika kažu da bi BiH „po prirodi stvari trebala biti najkorisniji saveznik Hrvatske“. Za one koji se hrane deluzijama, BiH je jedna cjelina. Za one koji žive u realnosti i koji imaju osjećaj odgovornosti, BiH je država triju naroda, a dva od ta tri naroda, Srbi i Muslimani, potpisali su 2. kolovoza 1991. godine „Historijski sporazum“ koji je Srbima omogućeno da nesmetano preko BiH napadaju Hrvatsku čitavu jesen i ranu zimu 1991. godine. Osim toga, činjenica je da je prva osoba koja je predložila podjelu BiH bio upravo Alija Izetbegović, koji je takav prijedlog još u svibnju 1991. godine iznio Radovanu Karadžiću, a ovaj o tome odmah izvjestio Slobodana Miloševića.

https://www.youtube.com/watch?v=obxq7EMhbYo

Isto tako, činjenica je da se u tadašnjem jugoslavenskom medijskom prostoru podjela BiH prvi put spominje nakon sastanka Tuđmana, Izetbegovića i Miloševića 12. lipnja 1991. u vili „Dalmacija“ u Splitu, kad je načelno spominjana kantonizacija BiH. Isto tako, činjenica je da je između tri strane postignut dogovor, uz posredstvo međunarodne zajednice o „Načelima za ustavno ustrojstvo BiH“ poznatije kao Cutillerov plan, kojeg su 18. ožujka 1992. potpisali u Sarajevu Izetbegović, Boban i Karadžić. U točki 1. tog plana stoji da se konstitutivne jedinice u BiH imaju temeljiti na etničkim načelima. Potpis tog sporazuma bio je, uz referendum, jedan od dva uvjeta za međunarodno priznanje BiH. Međutim, šestoricu klaunova (zapravo četvoricu jer su Cviić i Žunec kasnije povukli svoje riječi priznavši da su bili izmanipulirani) nisu zanimale činjenice. Njih je zanimalo da u savezu s Mesićem i Manolićem sruše Tuđmana i dočepaju se vlasti. Ostalo su priče za malu djecu.

Šestorica: 2. Zbog vašeg patronata nad sadašnjim vodstvom Hrvatske zajednice Herceg-Bosne i HVO, Hrvatska je izložena optužbama i sramoti pred cijelim civiliziranim svijetom; neke od najvažnijih institucija međunarodne zajednice odbijaju nas prihvatiti i uskraćuju nam gotovo svaku pomoć; postali smo taoci uskogrudne politike trenutne hercegovačke oligarhije koja nas uvodi u sukobe s Muslimanima, ostavlja na cjedilu dvije trećine Hrvata u BiH i dopušta propast tradicionalne hrvatske komponente multikulturalnog identiteta Bosne.

Odgovor: Akademik Ivan Aralica tvrdi da je idejni vođa pisanja ovog pamfleta Ivo Banac po narudžbi Josipa Manolića. https://kamenjar.com/hrvatskoj-treba-lustracija-detudmanizacije-i-to-jedina-lustracija-koja-je-hrvatskoj-ne-samo-potrebna-nego-i-nuzna/

Iz količine bolesne mržnje koja se u drugoj točki ovog pamfleta cijedi prema Hercegovcima možemo zaključiti da je akademik Aralica govorio istinu. Jer, Manolić i Banac nikad nisu mogli sakriti svoju bolesnu mržnju prema Hercegovini i Hercegovcima. Teza da nas „Hercegovci uvlače u rat s Muslimanima“ je lažljiva i produkt je njihove bolesne mržnje prema Hercegovcima, a ne prema stvarnim činjenicama. Jer, prema stvarnim činjenicama, uzrok muslimansko-hrvatskog građanskog rata u BiH je realizacija muslilmanskog strateškog ofenzivnog vojnog plana opisanog u ovom članku: https://www.hrsvijet.net/index.php/magazin/28-vijesti/povijesni-identitet/33079-muslimanski-strateki-ofenzivni-plan-za-bih

Ovu tezu o „ostavljanju na cjedilu dvije trećine Hrvata u BiH ste već vidjeli. https://kamenjar.com/hrvatstvo-i-sorosev-vojnik-ivo-banac/
https://kamenjar.com/hrvatstvo-i-sorosev-vojnik-banac-ii-dio/

Ivo Banac

Dakle, opet zaudara po Bancu. Pogledajmo sad koje su stvarne činjenice a iz čega će se vidjeti koliko je bolesna mržnja tog Banaca, ali i tog Vlade Gotovca bila prema Tuđmanu (za Pusićku i Goldsteina znamo da su sami od sebe antihrvatski orijentirani pa se njihovo ponašanje podrazumjeva, iako ne i količina zlobe i zloće koja prelazi sve granice dobrog ukusa). Dakle, u trenutku pisanja ovog pamfleta Srbi drže dvije trećine BiH koje su temeljito etnički očistili. Dakle, tamo nema Hrvata, jer ih je protjerano oko 140 tisuća. Istodobno, s područja koje vojno kontrolira muslimanska vojska prognano je preko 150 tisuća Hrvata. Gdje su dakle te famozne Bančeve dvije trećine? Druga stvar, zašto je hrvatska konstitutivna jedinica po Owen-Stoltenberg planu čija mapa je predstavljena 20. kolovoza 1993. godine dobila manje teritorija u odnosu na Vance-Owen pan iz siječnja iste godine? Što se u međuvremenu promjenilo? Promjenilo se to da su Muslimani od Hrvata etnički očistili područja općina Bugojno, Fojnica, Travnik, Jablanica i Konjic koje su onda izdvojene iz hrvatske konstitutivne jedinice. Drugim rječima, međunarodna zajednica je priznala i svojim prijedlogom Owen-Stoltenberg amenovala etničko čišćenje koje su Muslimani proveli nad Hrvatima. I onda, Hrvati, sigurno najmiroljubiviji narod na svijetu u povijesti čovječanstva kaže „o.k. što je bilo bilo je, ovo nije u redu ali ćemo i ovo potpisati samo da ne bude rat, da bude mir, da ljudi više ne ginu“. A onda ih Banac, Gotovac, Pusićka, Goldstein, Cviić i Žunec optuže da ostavljaju na cjedilu 2/3 Hrvata u BiH, dakle praktički za izdaju. A pritom ne odgovaraju kako to nas Hercegovci uvlače u rat s Muslimanima, i jesu li Hercegovci etnički očistili od Hrvata Travnik, Bugojno, Fojnicu itd? Shvaćate li u koju nemoguću situaciju ova kamarila veleizdajnika stavlja doktora Tuđmana, hrvatsko vodstvo i vodstvo Herceg-Bosne u tom trenutku? Što god napraviš ili si agresor, ili si izdajnik, ili si i jedno i drugo. A sve što ti u tom trenutku želiš je da te Muslimani prestanu napadati, da se okrenete borbi protiv zajedničkog agresora i da se Hrvatima osigura jednakopravnost s ostala dva naroda u BiH. A ovdje su vam razlozi zašto to nije bilo moguće tada, a danas je još gore. Nije to kriv Tuđman nego takvi kao Banac, Gotovac, Goldstein, Pusić, Mesić, Manolić i slični.

U ovoj točki postoji još jedna zanimljivost: Oni Muslimane zovu Muslimani a ne „bošnjaci“. Dakle, 20. rujna 1993. tzv. „bošnjaci“ ne postoje. Uostalom, u točki 5. spomenutog sporazuma Izetbegović-Krajišnik potpisanog 4 dana prije ovog pamfleta stoji da „u slućaju raspada BiH sva prava Republike BiH prelaze na muslimansku republiku“, dakle ne na „bošnjačku“ nego na muslimansku. Uzgred budi rečeno, sporazum Izetbegović-Krajišnik, dakle sporazum između Srba i Muslimana u kojem nema Tuđmana, nema Hrvata, nema Hercegovaca, je jedini dokument u vrijeme cijelog rata na području Hrvatske i BiH u kojem se izrijekom spominje mogućnost raspada BiH. Ali, to ovim jalnušima nije smetnja da i dalje za podjelu i mogućnost raspada BiH optužuju Tuđmana, Hercegovce itd.

Šestorica: 3. Vaša koncepcija da se traumatski problem otrgnutih područja Hrvatske razriješi taktikom povremenih mirovnih ponuda kombiniranih sa stalnim ratobornim prijetnjama i poigravanjem na rubu rata – uzastopno doživljava neuspjeh: nema smirivanja, hrvatski građani ponovo stradavaju, ljudi ginu i sve su udaljeniji izgledi da će državni teritorij biti integriran i da će se prognanici vratiti svojim domovima. To je nepodnošljiv teret za gospodarstvo, koje trpi i nazaduje, a narod tone u bijedu.
Odgovor: Opet, gledano s ove strane vremena, vidi se svo „vizionarstvo“ ovakvih tvrdnji. O ovom sam već pisao kad sam odgovarao na Bančev članak „Hrvatstvo“ pa se nema potrebe ponavljati. Ipak, budući da se ovdje radi o vremenskom kontekstu koji se odnosi na medački džep, evo jednog linka za bolje upoznavanje s širim kontekstom te priče https://www.facebook.com/notes/predrag-nebihi/meda%C4%8Dki-d%C5%BEep/1953326374726937/

Šestorica: 4. Korijeni navedenih nevolja barem djelomično leže u Vašim upornim pokušajima da probleme Bosne i Srba u Hrvatskoj rješavate u pregovorima sa Slobodanom Miloševićem, usprkos uzastopnom iskustvu da je baš on najperfidniji i nazloćudniji partner, s kojim se ništa dobra ne može rješiti.

Odgovor: Rješenje navedenih problema tražilo se u okviru MKBJ (Međunarodna konferencija o bivšoj jugoslaviji) kojoj su supredsjedali predstavnik UN-a i predstavnik EZ-a. Oni su priznavali Miloševića za legitimnog predstavnika Srba, i to je cijela priča. Tuđman se mogao samo joguniti, a i ovako njemu i Hrvatskoj međunarodna zajednica nije bila sklona, pa bi eventualni bojkot međunarodne konferencije imaju za Hrvatsku veće posljedice od nazočnosti na istoj. A Hrvati ne mogu Srbima birati političke predstavnike, kao ni Srbi Hrvatima. Najgore od svega je, opet gledano s današnjeg stajališta, što su ovakvi pamfleti i ovakve rabote dovele Hrvate u BiH u situaciju da im Muslimani biraju političke predstavnike, i to je, uz haške presude, rezultat ovakvih pamfleta i rabota u svezi s njima, među kojima se posebno ističe pokušaj puča u režiji Mesića i Manolića. Na taj način, ovakvim zaplotnjačkim rovarenjem, došlo se do situacije da su ne 2/3, nego 3/3 Hrvata u BiH ostavljeni na cjedilu. A taj Banac, kolovođa ove pisanije nema obraza u tolikoj mjeri da se danas nuđa kao intelektualni lider hrvatske desnice.

Šestorica: 5. Vašim autoritarnim stilom upravljanja i netrpeljivošću prema drukčijem mišljenju unazađena je hrvatska demokracija u njenim začecima, oskaćene su kompetencije Sabora i vlade, ograničena sloboda medija, degradirana institucija opozicije i višestranačkog sistema.
Odgovor: Ponovo, ovo sam već odgovorio Bancu pa koga zanima nek pročita na dva gornja linka. Ukratko, ovo su klasična detuđmanizatorska naklapanja i laži frustriranih likova kojima je Tuđman kriv zato jer ih je satrao na sve do jednim demokratskim, pluralnim, višestranačkim izborima na kojima se s njima natjecao.

Šestorica: 6. U ime navodnog nacionalnog pomirenja dozvolili ste invaziju ustaških simbola, pjesama, preimenovanja, prekrajanje povijesti, šovinističke istupe i postupke, koji mjenjaju ustavom zacrtani demokratski identitet zemlje, pa Vaše povremene antifašističke izjave djeluju poput neuvjerljivog paravana i nedovoljno ublažuju mnogostrane pogubne sumnje o eventualnom budućem fašističkom razvoju buduće države.

Odgovor: Opet princip čekića i nakovnja. Da je Tuđman ugušio stranku prava koja je isticala fašističke simbole prozivali bi ga gušenje demokracije. Ovako ga prozivaju za toleriranje fašističkih simbola. Dakle, potpuno je svejedno što bi Tuđman napravio ili ne bi napravio, on bi po njima svejedno bio kriv. Osim toga, 20 godina nakon pisanja ovog pamfleta Vesna Pusić bit će ministricom vanjskih poslova RH, a Hrvatsku će se i dalje optuživati za toleranciju fašističkih simbola. Dakle, debelo nakon Tuđmanove smrti. Osim toga, Tuđman je svoj antifašizam pokazao onda kad se trebao pokazati, kad je fašizam bio prijetnja, i on to sigurno nije imao što dokazivati takvim besprizornim likovima poput ove šestorice klaunova.

Šestorica: 7. Pod pokroviteljstvom stranke kojoj ste na čelu vrši se jednostranačka politizacija vojske, policije i gospodarstva, uz toleranciju bezočnog bogaćenja privilegirane oligarhije. Umjesto oslobađanja putem privatizacije i tržišta, privreda se guši podržavljenjima i faktičnom ekspropriacijom od strane vladajuće stranke.

Odgovor: Ovo o jednostranačkoj politizaciji vojske, kao čovjek koji je tad bio u HV-u, mogu iz prve ruke reći da je bezočna laž. Isto je i s ostalim resorima. Druga stvar je što stranka koja je osvojila vlast na izborima i dobila u ruke odgovornost za vođenje države ima pravo na čelo pojedinih resora staviti svoje ljude koji će voditi politiku i program na kojima su dobiveni izbori. To je demokratska praksa u svim demokratskim zemljama, tu nema ničeg čudnog a pogotovo ne nedemokratskog. Valjda je trebao Vesnu Pusić staviti na čelo vojske, Banca na čelo policije, Goldsteina za ministra gospodarstva a Gotovcu predati svoju funkciju Predsjednika RH. Ma i tad bi ti jalnuški diletanti našli povoda da mu nešto kenjaju i prigovaraju. Zanimiljivo, u ovom ulomku Tuđmanu zamjeraju što ne provodi privatizaciju. Načelno su u pravu, sa stajališta liberalnog kapitalizma nema sumnje da je bolje da su sredstva za proizvodnju u privatnim nego u društevnim rukama. Međutim, je li vrhunac ratnih zbivanja pravi trenutak za jedan takav proces?

Šestorica: 8. Trijumfalizam i optimizam bez pokrića, kojima odišu Vaši govori i drugi javni istupi, izazivaju sve više sumnji da, ili više ne vidite stvarno stanje oko sebe, ili zavaravate i sebe i javnost.
Odgovor: Ovdje se uopće nema što pisati. Ovu imbecilnu tvrdnju rješit ću jednim jedinim linkom: https://www.youtube.com/watch?v=f8QIzKbY1E8

Šestorica: U takvim okolnostima nužno je mjenjati politiku i ljude koje je vode. Samo nova politika i novi ljudi mogu Hrvatskoj povratiti izgubljeni kredibilitet i u svijetu i kod kuće. Nedvojbeno jasnom mirotvornom politikom, uz dosljedno poštivanje prava nacionalnih manjina ne samo deklarativno nego i u praksi, novo hrvatsko vodstvo može početi postepeno vraćati povjerenje i u otrgnutim krajevima s većinskim srpskim stanovništvom. Hrvatska država mora uspostaviti kontakt i dati podršku onom djelu srpskog stanovništva u tim krajevima koji se nije uključio u zločinački rat protiv Hrvatske. Time će zacrtati put ka strpljivom razrješenju najmučnijeg problema hrvatske države – bez novog velikog rata ili malih ratovanja.

Odgovor: Bla bla, kenj kenj, deluzije u vidu nekakvih Srba koji se nisu uključili u rat protiv Hrvatske, (teza koja je pala u predmetu Gotovina u Haagu gdje je dokazano da su Srbi u Hrvatskoj rabili doktrinu „naoružanog naroda“). Ovdje zapravo politički polemičar nema što odgovarati, ovo je za jedan ojačani psihijatrijski tim dobra zadaća, da analizira ove pisanije i postavi dijagnozu pisaca ovog pamfleta. Ja ovako laički mogu reći da vidim simptome paranoidne šizofrenije praćene teškim deluzivnim epizodama, a sve začinjeno ogromnim količinima jala, zavisti, zlobe, ljubomore i (auto)destruktivnosti.

Šestorica: Veliko je umijeće državnika i drugih javnih djelatnika znati se povući u pravo vrijeme na prikladan i dostojan način. Mislimo da je došlo vrijeme za vaše povlačenje. Na tom je putu potrebno formiranje jake vlade s nedvojbeno suverenom demokratskom i miroljubivom orijentacijom i velikim punomoćima da takvu politiku samostalno provodi. Preduvjet je da se kompetencije predsjednika držae svedu na analogne onima kakve imaju šefovi država u Austriji, Italiji, Njemačkoj i u drugim zemljama razvijene parlamentarne demokracije. Time počinje stvarni proces demokratizacije i ozdravljanja države Hrvatske, bude se nade i otvaraju perspektive za budućnost i smireno se u normalnom roku mogu pripremati novi izbori i nužne ustavne promjene.

Odgovor: Kažu „Mislimo da je došlo vrijeme za vaše povlačenje“. A ja kažem: da bi se mislilo, prvo bi se trebalo imati čime misliti. Da je to bilo po njihovom mišljenju, ovu scenu https://www.youtube.com/watch?v=f8QIzKbY1E8 mi nikad ne bi gledali. Sreća pa je hrvatski narod na slobodnim demokratskim izborima takvima pokazivao palac dolje a Tuđmanu palac gore. A kad su ovi i ovakvi konačno dočekali Tuđmanovu smrt i kad su uz silnu radost došli na vlast, hrvatski narod je tek tad mogao vidjeti što je to pljačka, izdaja, veleizdaja, pljačkaška privatizacija, prodaja obiteljskog srebra u bescjenje (primjerice 25% INA-e za 505 milijuna dolara) dilanje dokumenata s oznakom državne tajne, optuživanje vlastitog naroda koji se branio od agresije i zločina za agresiju i zločine, izvrtanje istine, vladavinu laži, obmana, diletantizma, nekompetencije itd Ivo Banac, kolovođa ove pisanije po narudžbi Josipa Manolića traži da se „ kompetencije predsjednika držae svedu na analogne onima kakve imaju šefovi država u Austriji, Italiji, Njemačkoj i u drugim zemljama razvijene parlamentarne demokracije“. Valjda Sjedinjene Američke Države iz kojih Banac, sa sigurne udaljenosti piše ovaj pamflet nisu dovoljno demokratske. Valjda Francuska nije dovoljno demokratska. Zašto bi se trebali ugledati na zemlje poput Italije i Njemačke s jakom fašističkom tradicijom a ne na Ameriku i Francusku s jakom antifašističkom i demokratskom tradicijom koji su imale i još uvijek imaju čisti predsjednički sustav? Naravno da ova gomila jalnuških diletanata, stoke sitnog zuba, bjednih cincarskih izdajica nije u stanju odgovoriti na ovo jednostavno pitanje.

Uostalom, zato je hrvatski narod i birao Tuđmana a ne njih. Na izborima, i to demokratskim, višestranačkim, pluralističkim, koji to za njih nisu bili jedino iz razloga što narod njih nije birao. A takav način rezoniranja bazdi po totalitarnom mentalnom sklopu do neba…

Predrag Nebihi

* Stavovi i mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne moraju nužno odražavati stajališta portala

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

U potrazi za Istinom

Poskok info: ‘Kako su begovi opljačkali Aluminij’

Objavljeno

na

Objavio

Nazire li se zaključak o udruženom zločinačkom političko kriminalnom projektu, grupe manijaka, koja bez ikakvih pravnih posljedica, maltretira BH javnost, pljačka BH tvrtke i koja pred BH sudištem, zahvaljujući stranim protektorima uživa pravni imunitet, piše Poskok.info u teksu kojega prenosimo u cijelosti:

Zlatko Lagumdžija

nikada nije optužen za aferu Reket. Radi se o ozbiljnoj aferi za koju postoje snimci, svjedoci i dokazni materijal poduzetnika koji je reketaren.  Postoje i vapaji pokradenog poduzetnika. Tužiteljstvo je smatralo da nema osnove za pokretanje procesa.Tvrdi da je sve bila namještaljka i da su mu htjeli uništiti porodicu i život. Tužiteljstvo je u pravilu nezavisno. Osim kad ide na briefinge u strane ambasade.

Damir Hadžić

posve desno na slici oslobođen je optužbe . Teretio se da je iz budžeta Općine Novi Grad nezakonito omogućio isplatu više od milijun maraka Esedu Radeljašu za zemljište, koje je 2006. godine Radeljaš platio Općini u iznosu od 51.340,00 KM. Tvrdi da je sve bila namještaljka i da su mu htjeli uništiti porodicu i život. Tužiteljstvo je u pravilu nezavisno. Osim kad ide na briefinge u strane ambasade.

Slavo Kukić

nikada nije optužen za kriminal u Eronetu. Marketinški ugovori koje je FTV na čijem je čelu bio Slavo Kukić sklapao s Eronetom na čijem je čeku bio Kukić Slavo, nikada nisu bili predmet istrage. A milijunski su. Niti će biti. Ne stupa se u posao krotitelja Hrvata i gubernatora Hercegovine bez zajamčenog pravnog imuniteta. Kumovi i jarani, menadžment Slave Kukića, Prlić i ostali bili su na sudu godinama zbog višemilijunskog kriminala u Eronetu. Oslobođeni su optužnice. Milijuni stoje i danas na stranim računima u Austriji. Krivca nema. Tužitelj nije došao na zadnje ročište. Tvrde da je sve bila namještaljka i da su mu htjeli uništiti porodicu i život. Tužiteljstvo je u pravilu nezavisno. Osim kad ide na briefinge u strane ambasade.

Živko Budimir

prije par dana oslobođen je optužnice za kriminal. Tvrdi da je sve bila namještaljka i da su mu htjeli uništiti porodicu i život.Tužiteljstvo je u pravilu nezavisno. Osim kad ide na briefinge u strane ambasade.

Jerko Lijanović

prije par dana oslobođen je optužnice za kriminal. Tvrdi da je sve bila namještaljka i da su mu htjeli uništiti porodicu i život.Tužiteljstvo je u pravilu nezavisno. Osim kad ide na briefinge u strane ambasade.

Tko su ovi ljudi? Govore li vam nešto ovi podaci? I ove redom nepostojeće ili pak odbačene optužnice?

Ovo su , u većini, iako ih ima još, ključna imena Platforme koja je vladala Federacijom BIH od 2010- 2014. Alijansu i Platformu osmislila je Međunarodna zajednica (po želji onih koji su se proglasili spasiteljima Bosne) koja ujedno nadzire rad pravosudnog sustava u BIH.

Afera koja potresa Pravosuđe i koja govori o ambasadama koje indoktriniraju suce u BIH, nije afera koja se smije probiti na svjetsko tržište. Ako strani ambasador nama tu u Hercegovini očita lekciju i pojasni nam da su nas isključivo krali naši, ne i oni koje je postavila ambasada, nema slobodnog intelektualca koji će mu replicirati. Jer sloboda riječi u BIH ide na sve adrese. Osim na adresu ambasade koja se predstavlja kao najveća zaštitnica slobode u svijetu i ostalim galaksijama. Moš mislit. Iste ambasade nadziru rad obavještajne službe u BIH. Praćene medija koji oponiraju sarajevskom unitarizmu, kršenja prava novinara nisu tema koju će recimo objaviti RFE. Zašto? Zato što tamo sjede nacionalisti istog tog unitarizma. Bivši komunisti, drugovi Slava i Zlaja obučeni u ruho tolerancije i socdemokracije. U praksi bagra koja i danas militantno puca u glavu svakome tko ne misli kao oni. Kidajući nam lančiće s vratova.

Isti gore pobrojani ljudi  i ljudi su Alijanse koja je vladala BIH i Federacijom 2000-2002 godine. Dodajmo im i nikad optuženog Krešimira Zubaka, ministra pravosuđa UZP-a, i zadnjeg predsjednika UZP-a. Tužiteljstvo je u pravilu nezavisno i u slučaju Zubak. Osim kad ide na briefinge u strane ambasade. Tako da Zubak nije optužen. No jest imenovano i to u doba HDZ vlade FBIH za glavnog čovjeka komisije koja ispituje pristupnike pravosudnom ispitu. Udruženi Zubakov poduhvat. Poslijeratni. On imunitet određenim ljudima, oni njemu mjesto ispitivača. Jako unosno mjesto.

Što nam govore sve ove činjenice?

Nazire li se zaključak o udruženom zločinačkom političko kriminalnom projektu, grupe manijaka, koja bez ikakvih pravnih posljedica, maltretira BH javnost, pljačka BH tvrtke i  koja pred BH sudištem, zahvaljujući stranim protektorima uživa pravni imunitet?

Uništenje Hercegovine

“Sveta” Zlatkova i Kukićeva Alijansa 2000-e godine tek je djelomično provela svoj plan. Nakon Petritschevih amandmana kojima se ovoj ekipi daje protuustavno preuzimanje svih poluga moći cilj Alijanse i njihovih međunarodnih pokorvitelja bilo je uništenje Hercegovačke banke, Hercegovina Osiguranja i Aluminija. Banka i Osiguranje su uništeni. Slomljena je hrvatska financijska kičma nakon što su poniženi politički.

Jelavić je naravno promptno trebao biti osuđen. Njega nitko u stranoj ambasadi nije i neće zastupati. Pa imunitet nema.  Nema zapinjanja u procesu kao u slučaju pobrojane gospode. Kako je Aluminij eskivirao uništenje treba pitati Brajkovića. On i njegova vispresnost znaju daleko više detalja. Uvijek je, čak i u ratu, znao ispregovarati situaciju tako da Aluminij preživi. Ispregovarao ju je i u doba najljućeg Petritschevog puberteta. Kad je ovaj kao kakav tupamaros, tenkovima rušio privatnu svojinu. U državi u kojoj je upravo on morao biti garant iste.

Iako su sarajevski lažovi obmanuli čak i US ambasadora, koji tvrdi da Aluminij pada odmah po svom ponovnom pokretanju 1997. Aluminij u tom vremenu kao i godinama nakon toga , kada njim upravlja Sarajevu mrski HDZ , međutim raste.

Hercegovina tog vremena bode oči strancima. Dok cijela država propada Hercegovina i hrvatski gradići ruše stereotip države s propalom ekonomijom. Broj uposlenih raste, ukupan broj milijuna koji se godišnje obrću raste. Nešto što se nije smjelo dopustiti. Jer politički pogažen hrvatski čovjek, koji ima neki novac opasan je po državu. Politički pogažen, a siromašan, lako je manipulativan, i nije opasan. Može ga se, uz posredno gašenje hrvatskih medija, lako natjerati da uzima kamen i baca ga na svoje. Baš onako kako su u pradavna vremena kolonizatori egzotičnih zemalja, umjesto da se tuku s domordcima, istima dali vatrenu vodu, potom ih podučili kako je lijepo da se pokolju među sobom. I tako je nastala demokracija.

Umjesto dakle  se Hrvati okreću Sarajevu, po želji Mesića oni , tih godina, razvijaju gospodarstvo. Postaju ekonomski sve neovisniji i prijetnja po državu. Političke turbulencije koje je izazvao Petritsch sjajno su poslužile i za slom ekonomije u Hrvata u BIH i za potonje  njeno discipliniranje i preuzimanje.

Dijeljenje Vatrene Vode

Doba Alijanse je doba i prebacivanja vlasništva ključnih hrvatskih tvrtki na Vladu FBIH, u kojoj će kasnije ključne odluke i poluge preuzeti Bošnjaci. Putem preglasavanja u Domu naroda i putem novih Alijansi. Kasnije nazvanih Platforme.

Iako je prema ugovoru ta Vlada, vlada dva ravnopravna partnera. No što je ugovor za Koloniju? Međunarodno pravo primjenjuje se u državama. Ako si kolonizirao koloniju i dao joj neku hartiju, koju si nazvao Dayton, to ne znači da je ta hartija sveto pismo. Uostalom ni Ahdnama se nije poštovala, što bi Dayton?

Tako je ono što je bilo “naše” ostati naše , a ono što je bilo vaše, i što ste u međuvremenu stvorili, također će postati naše. Jer nema vaše naše, mi hoćemo život jednih s drugima, ne jednih pored drugih. A to znači mi , putem matematičke većine, nadziremo sve.

Iako smo nominalno u postdaytonlandu ušli u društvo slobodnog tržišta, politika predominantno kreće u nadzor krupnih riba. Ona guši slobodu ekonomije a proizvodnjom političkih kriza tjera investitore iz BIH. Što mislite koliko su Zlatko i Kukić iselili građana BIH iz ove države s projektom ALijanse i Platforme? Tko će normalan ulagati, izvana, u BIH , ako mu savjetnici savjetuju da se radi o trusnom tlu u kojem traje kriza vlasti, i u kojem jača nacionalizam, kao posljedica Zlatkove potrebe da bude važan i da se bavi politikom? Nije tu samo Lagumdžija, razmaženo derište stranih ambasada. Svako malo izlezi neki sociopat, s posebnim potrebama da bude važan i među Bošnjake i Hrvate unese nove kilometre razadaljine. Sve ko fol nas zbližava, a sve čini da se nikad ne upoznamo. To je taj apsurd u logici Građanistana.

Umjesto privatizacija, jedan nacionalizam nastoji uknjižiti na sebe nacionalno blago drugog nacionalizma. Pri tome je jedan nacionalizam, ovaj koji uzima, dobar i patriotski, dok ovaj koji se roji i stvara, antidržavni, koruptivan i antibosanski.

Kukičanje u Hrvata i ostali silnici za dresuru Hercegovine

Ključna osoba za taj posao u doba Alijanse bio je Slavo Kukić. Gubernator poželjnog nacionalizma za Hercegovinu. Vječni vladar FTV-a na kojem njegovi gnomovi već drugo desetljeće medijski progone “karcinome hrvatskog naroda”. Zvonimir Jukić i ostala prava raja. Nesmjenjivi do danas.

U BIH smo posjećamo vas. Ne u Bjelorusiji. Ljudi postavljeni 2002-e godine od strane Kukića i danas kroje program FTV-a. Ljudi postavljeni od strane Kukića u Eronet, i danas su tamo važne figure. Informacijski punktovi kako reče akademik.

I dok Poljska, Češka, Slovačka, Istočna Njemačka, potpuno provoode lustraciju komunističkih kadrova, prijeratni marksist i antikrstaš, sakupljač plemenitih kovina sa neplemenitih učeničkih vratova postaje medijski, ekonomski i politički terorist poželjnog nacionalizma kojem je kolonijalna uprava povjerovala da on doista govori u hrvatsko ime. A on to sjajno naplatio. Zlatkov Zlatousti.

Konačan obračun s Aluminijom

Nisu sva ubojstva trenutna. Za ubiti diva potreban je nešto dulji proces. Diva obično otruješ. Il mu naneseš takvu ranu da se od nje nikad ne oporavi. Umrijet će nekad kasnije, naknadno, kad tebe možda i ne bude, no umrijet će.

2010-e godine, opet odlukom OHR-a, Petritscha iz 2010, Valentina Inzka, Sarajevo dobija priliku uništiti i Aluminij. Pogledajmo kako je tekao taj proces.

2010 godine dug Aluminija raste za 13.5 milijuna. To je godina u kojoj Platformaški menadžment raskida ugovore s dotadašnjim Brajkovićevim dobavljačima i potpisuje nove. Javljaju se nove tvrtke koje dobavljaju usluge Aluminiju. Novac se izvlači. Dolazi i Prndelj, hercegovački Sanader. S kojim Platforma potpisuje ekstremistički, govoto teroristički ugovor za uništenje Aluminija. Odštetne klauzule za isporuku struje takve su kao da je osmišljeno preuzimanje Aluminija il pak njegovo umrtvljenje. Važno je ovdje naglasiti jednu stvar. Otkada traje majorizacija SDA i SDP-a nad Hrvatima te stranke uvijek su , u svakoj prizidi Hercegovine, mogli pronaći nekog svog Prndelja, Lijanovića il Kukića. Hrvati već dva desetljeća ne mogu pronaći Bošnjaka koji bi radio u našem interesu.  Ovo morate imati na umu kad veličate svoju naciju, i govorite Bošnjacima kako oni nisu nacija. Dragi Hrvati, Bošnjaci su za nas jedna jako ozbiljna nacija. Među njima ne možete pronaći takve karakterne ljušture kakve oni pronađu među nama. Od njih treamo učiti. Ne im se rugati.

Vratimo se na Aluminij.

Pogon glinice ne radi još od ranije. Aluminij od rata nabavlja glinicu kao gotovu sirovinu. Najviše od Glencora.

Ivo Bradvica, Lagumdžijin i Kukićev direktor Aluminija, 2011. godine prodaje pogon glinice u staro željezo, te profit uknjižava kao dobit Aluminija. Na prvu se čini kao da je Aluminij tu godinu poslovao pozitivno,  no nije, jednak je minus i tu godinu a što se tiče prodaje samog aluminija i štetnih ugovora. u 2012 i 2013 godini stvaraju se maksimalne krađe.

Bradvica biva smijenjen krajem 2013. Te minus u idućoj godini spada za nekih 15 milijuna maraka no još je uvijek ogroman. Platformaška uprava i dalje gura Aluminij u minus. Stvaraju se novi štetni ugovori s firmama koje izvlače milijune vanka.

Sad si postavite jedno pitanje: Ako je Vlada FBIH vlasnik 44% Aluminija, a vladu tog vremena čini Platforma Zlatkista i kukićista, zašto ta Vlada uporno na čelu ove firme ostavlja i produljuje ugovore likovima koji guraju Aluminij prema točki taljenja, prema dugu koji se više neće moći sanirati? Prema čarobnoj brojci od 200 milijuna duga?

Zašto osim ako je cilj raniti diva, takvom ranom da se više nikada neće moći oporaviti? Ne bi li uostalom glupo bilo da Platforma, tako očito, završi posao s Aluminijem i usmrti ga do kraja mandata?

2014 godine se događaju izbori i smjena uprave Aluminija, no štetni ugovori koje je Vlada Platforme uradila sa platformaškim dobavljačima nastavljaju se većinu 2015 godine. Ti ugovori će ovih dana biti objavljeni. Bit će jasno tko su ti “hrvatski sinovi” koji su na poziv Zlatka, potrčali isisavati Aluminij. Neki od njih će na sudovima i propjevati. Možda ćemo slušati kolike je provizije uzimao Reuf Bajrović, možda će NGO sektor Sarajeva konačno umučari i posuti se pepelom?

Tek od te 2015 i dijela 2016 godine može se govoriti o odgovornosti Čovićevog menadžmenta. No krajem 2015 godine ukupan minus koji je Aluminij uradio pod Saraj upravom je što mislite koliki?

Čarobnih 245 milijuna maraka. Ubojita doza minusa.

Nije Aluminij više tvrtka koja duguje državi 40 milijuna maraka, što je dug koji bi se dao sanirati i kontrolirati da ne podivlja.

Nije više ponos Hercegovine niti div Bosne i Hercegovine. Aluminij je nakon 4 godine Platforme postao bolesnik. On tetura. Njega se tek drži na životu.

Ovo je dakle tekst koji govori o tome kako je Čović uništavao Aluminij od 2010-2014 , točnije do kraja 2015 godine. Tako da sada kad ste ga pročitali, kad sretnete Čovića možete mu viknuti lopove i baciti mu bocu u glavu. Nikako to ne smijete doviknuti Kukiću, Lagumdžiji, Bajroviću i svim ostalim gmazovima poštenja i socdemokracije.

Kao što  vidite Čović je temeljito uništio Aluminij, nikako ovi koje prozivamo.

Sad će se netko pitati kako ga je uništio i čime smo dokazali da ga je upravo on uništio?

E pa dobro došli u BIH. U BIH ne postoji sustav činjenica i konkluzija. Vi živite u hologramu. Ne postoji kognitivni proces zaključivanja, ne postoji prosvijećena javnost koja se koristi dokazima.

BIH je , zahvaljujući upravo onoj istoj Međunarodnoj zajednici s početka teksta danas federacija triju zatupljenih entiteta. Katolibanije, Talibanije i Pravoslavobanije.  U njima žive narodi glupi ko foke. Otupljeni i omađijani. Pametni među njima odavno su odselili.

U ta tri entiteta caruju kulture linča, poluinformacija i masovne medijske sječe glava.

Javna prozivka Čoviću i njegovim stožernim legitimlijama

Budući da je upravo Čović, i njegov HDZ najodgovorniji za činjenicu da su hrvatski prostori u BIH danas medijski razoružani, i da je slika Hrvata iz BIH koja odlazi u svijet, slika koju stvara i krerira sarajevski establishment, tko smo mi, da tvrdimo da Čović nije pokrao Aluminij ako Slavo, Zlatko i prava medijska raja, pojačana Index.hr janjičarima na platnom spisku Sarajeva, tvrde da jest?

Dakle sve ovog gore zaboravite. Jebeš argumente. Čović je kriv , njegova kuća je kriva, njegova pomaknuta rijeka i logoraši koje je mučio , njegov bolan počasni doktorati i njegove eUropske vrijednosti su krive za 245 milijuna maraka minusa 2010-2014. I ne zaboravite da je to tako. I stalno to ponavljajte. I boce pripremite. I vičite “Lopove”. To je jedini način da ostanete prihvaćeni kao građani ove zemlje. U suprotnom nazvat će vas ustašama.

Nadalje, za sve one koji misle da prijetnje uništenjem Aluminija nisu izlazile ovih dana, iz Sarajeva, rječima “odustanite od izbornog zakona il ćemo ugasiti Aluminij” nisu postojale, možemo samo reći da se divimo njihovoj dobroćudnosti i svijetlom pogledu na političku realnost BIH.

Da, mi se usuđujemo misliti drugačije jer smo o propasti Aluminija pisali i 2010-2014. Dok su telali građanštine šutjeli

Ovaj tekst napisan je da se shvati da su godine 2010-2014 ključne godine propasti Aluminija. Ne jednako loše, ne iste kao godine poslije, nego ključne.

Godine su to  kad se kralo u ime države i najboljeg naroda i kad država i najbolji narod, pravi narod nikom nisu prijetili gašenjem. Pa ni Aluminiju. Samo su ga jeli iznutra. Doba je to unosnih ugovora dobavljačima, od kojih bi neke mogle biti recimo informatičke firme iz Hrvatske, u vezi sa Zlatkom, ili pak proizvođači trafostanica , također u vezi sa Zlatkom, doba je to  visokih rana nanesenih Aluminiju  i doba kad se Aluminij redovno sanirao, sa svim svojim višemilijunskim rupama, samo kako bi se i u procesu saniranja, mogli izvlačiti novi milijuni. Saniranje se vršilo tako da Div, nakon saniranja jače krvari nego prije.

Propast ove firme ne može  se promatrati bez ovih 245 milijuna maraka. Da Platforma nije zadužila Aluminij za te pare, u doba dok je cijena Aluminija još bila visoka na svjetskom tržištu, bi li Aluminij bio danas mrtav?

Sami odgovorite.

Za sve ovo gore navedeno, postoje ugovori, postoje imena, prezimena, i potpisi. Sve to trebalo bi biti predmetom Tužiteljstva BIH. Tj, već odavno je trebalo biti predmetom Tužiteljstva. I zlatkisti i bajrovićevi i kukićevi odavno su morali dati neke izjave u “neovisnim pravosudnim organima”. No pravosuđe u BIH je takvo, da su njegov najveći problem Milan Tegeltija i Ružica Jukić. Dvoje ljudi koji pokušavaju, po cijenu karijere, očuvati čast ove zemlje. Na žalost, kako vrijeme teče, niti časti, niti zemlje.

U nastavku priče o Aluminiju, čitat ćete o tome što se događalo u Aluminiju od 2014, točnije 2015 godine do danas. Ne postoji sila, niti pritisak, koji bi nas na bilo koji način prisilio, ne objaviti svaki mogući detalj kriminala tog vremena. Činio ga Čović ili bilo tko drugi.  Najžalosnija činjenica, menadžmenta kojem je Čović dao povjerenje je da je taj isti menadžment preuzimajući ranjenog diva, godinama nakon Platforme, preuzemo platformašku praksu ubijanja diva, računajući valjda da će begovat u Sarajevu biti milostiv kod krpljenja rupa, kao što ih je krpio kad su Aluminij pljačkali begovi.

Iako je pljačka Aluminija, nešto o čem se mora govoriti kad se govori o ovoj tvrtki, američki ambasador u BIH u pravu je kad tvrdi da je stranačka politika presudila ovoj tvrtki. Globalna stranačka politika. Demokrati su ga izranjavali, postavljajući kriminalce na njegovo čelo 2010. Bio je to čin čiste mržnje i služenja sarajevskom nacionalizmu. Jasan antidaytonski čin. Republikanac Trump mu je , štiteći tržište SAD-a, posredno, obaranjem cijena aluminija na svjetskom tržištu, ne namjerno, i ne iz mržnje prema Hrvatima, Aluminiju presudio. U tom smislu iskrenost američkog ambasadora, kao zaokret US politike u BIH treba pozdraviti.

Napomena: Valjda shvaćate da je zadnja rečenica ovog teksta cinizam. Ako ne shvaćate, što onda uopće shvaćate oko događaja u BIH?

Poskok.info

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

U potrazi za Istinom

Aluminij plaćao 6000 KM mjesečno za usluge CKM-u kojem je suvlasnik Edib Šarić

Objavljeno

na

Objavio

Vodstvo Aluminija godinama je imalo istančan okus za angažman ljudi koji nemaju nikakve veze sa onim što je ova tvornica radila i proizvodila. Stoga se i ne treba čuditi da je priča završila gašenjem proizvodnje. Samo je pitanje hoće li itko odgovarati za kolaps nekadašnjeg giganta. I dok se istražne agencije i tužiteljstva bave s onim što se događalo u Aluminiju, polako pred javnost izlaze ugovori koje je imala ova tvrtka sa drugim subjektima, piše portal ero.tel.

Zanimljivo, jedan od ugovora je i onaj sa Centrom za komercijalni menadžment d.o.o. Mostar (CKM) kojem je suvlasnik poznati liječnik Edib Šarić, koji je osim po svom radu na polju medicine poznat i po dobrim odnosima sa čelnicima SDA i Safetom Oručevićem.

Šarić i Trputec suvlasnici

Na mjestu direktora CKM-a je Amina Šarić, liječnikova kćer i upravo je ona potpisala ugovora sa Aluminijem na temelju kojega je propali gigant Centru za komercijalni menadžment mjesečno za usluge plaćao 6000 maraka.

CKM je prema ovome ugovoru za Aluminij prebao obavljati poslove trajnog pregovaranja u promoviranju rješenja od interesa za Aluminij pri državnim i drugim institucijama, trebao je raditi na projektima u području zaštite čovjekove okoline i održivog razvoja, projektima obnovljivih izvora energije, trebao je davati potporu poslovnim aktivnostima, stručno usavršavati zaposlenike Aluminija, pomoći proširivanje proizvodnje, te sudjelovati u pregovaračkim i sličnim aktivnostima prema različitim interesnim stranama.

Ugovor koji je dostavljen našoj redakciji je stupio na snagu 1. prosinca 2017. godine i trebao je trajati šest mjeseci. Potpisao ga je Mario Gadžić. Šest mjeseci kasnije Gadžić je smijenjen, ali je ugovor sa CKM-om produžen, a ovaj put ga je potpisao još uvijek aktualni direktor Dražen Pandža.

On je vjerojatno na temelju stručnih analiza rada CKM-a i usluga koje pružaju Aluminiju zaključio kako je 6000 maraka malo za navedene usluge, pa je još odlučio kako Aluminiji treba platiti PDV na taj iznos. U prvom ugovoru gigant nije snosio troškove poreza nego su oni bili u sklopu iznosa od 6000 maraka. Pandža je svojim menadžerskim sposobnostima procijenio kako Aluminiji treba snositi i troškove PDV-a u ovoj poslovnoj suradnji i produžio je ugovor na još šest mjeseci, odnosno, od 1. lipnja 2018. do 31.12. 2018. godine. Aluminiji je tada bio dužan “samo” 300 milijuna maraka. Je li CKM dobio ugovor i za ovu godinu nije nam poznato.

Ali je zato poznato kako je Aluminij završio i postavlja se pitanje što je iz navedenih stavki koje je CKM trebao obavljati zaista izvršeno. Ostaje nejasno zašto je CKM trebao pregovarati u ime Aluminija pri državnim institucijama? Ako će to raditi obitelj Šarić onda se postavlja pitanje što će raditi Uprava i Nadzorni odbor? S obzirom da je proizvodnja ugašena, očito kako nisu uradili ništa ili dovoljno po tome pitanju. Ironično zvuči stavka o tome kako je CKM trebao raditi na projektima obnovljive energije za Aluminiji, a na kraju je tvornica ostala bez ikakve energije. Treba li dalje?

Ostaje još samo jedno pitanje. Koliko još ima ovakvih i sličnih ugovora u Aluminiju? I koje je koristi tvornica imala od njih? Odgovor na ovo pitanje bi trebali uskoro doznati, piše ero.tel.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari