Pratite nas

U potrazi za Istinom

Pismo šestorice – subverzija s ciljem rušenja demokratski izabrane vlasti

Objavljeno

na

Vrijeme je i za zadnji u setu tekstova o subverzivnim i antihrvatskim rabotama koje su usred rata provodili pronosirani antihrvati, a od kojih jedan, Ivo Banac, bivši Račanov ministar, kućni prijatelj kojekakvih mahmuljina i mahmutčehajića, ex-supredsjednik Sorosevog “Otvorenog društva Hrvatska” i ex-predsjednik HHO-a u vrijeme brojanja srpskih civilnih žrtava Oluje koje su u koordinaciji sa Savom Štrbcem i pod financiranjem samog Sorosa, umnažane s ciljem prikazivanja operacije Oluje i hrvatskog državnog i vojnog vrha kao zločinačkih.

Takozvano “pismo šestorice” koje su potpisali Ivo Banac, Slavko Goldstein, Vlado Gotovac, Vesna Pusić, Ozren Žunec i Krsto Cviić ogledan je primjer antihrvatskog djelovanja zamotanog u krinku “opravdanog demokratskog zahtjeva za ostavkom kakav postoji u svim demokracijama”. Sam čin traženja ostavke sam po sebi nije kriminalan, ali kad ga se stavi u vremenski kontekst i kad se pomno analizira namjera, ono ne može biti okvalificirano nikako drugačije nego kao čin teške veleizdaje. Treba reći da je Krsto Cviić kasnije priznao da je bio izmanipliran, a također i Ozren Žunec je temeljitoi revidirao svoje stavove kad je vidio kud to sve vodi, tako da možemo slobodno reći da je ovo zapravo pismo četvorice, 4 jahača apokalipse – Banca, Gotovca, Goldsteina i Pusićke, a u službi pokušaja puča u HDZ-u i državi kojeg su predvodili Josip Manolić i Stjepan Mesić uz pomoć likova kao što su Josip Boljkovac, Tomislav Pavao Duka, Slavko Degoricija, Tomislav Karamarko i slični. Sve ovo ne bi bio problem da se danas, upravo iz tih redova, ne želi nametnuti neka nova, deklarativno “suverenistička” a stvarno detuđmanizatorska desnica koja širi laži o Domovinskom ratu kombinacijom inverzija, spinova i indirektnih napada.

Pismo šestorice

Poštovani gospodine predsjedniče,

Obraćamo vam se, zabrinuti zbog porazne bilance hrvatske politike, osobito u posljednoj godini. Očekivanja i nade, što ih je Hrvatska osnovano gajila još prije godinu dana, izgubljene su ili odgođene do neizvjesnosti. Hrvatskoj i njenoj politici više se ne vjeruje. To nas je gotovo na sve strane dovelo u slijepe ulice, do rubova nacionalne tragedije i katastrofe. Sve je to posljednih mjeseci često pretresano s raznih aspekata u novinskim komentarima, intervjuima i drugim javnim istupima u zemlji i inozemstvu, pa evo sada i nekoliko tekstova u ovome broju Erasmusa.

Ukratko ćemo rezimirati najbitnije:

Odgovor: Nije li slatko s ove vremenske distance čitati sve ovo? Netko bi tad možda rekao da su likovi poput Goldsteina, Banca, Pusićke ili Gotovca zabrinuti za Hrvatsku, ali s današnje distance takve laži ne bi progutala ni mala djeca. Danas je jasno da je riječ o najsramnijem antihrvatskom kružoku koji je ovo pismo uputio s ciljem da Hrvatsku baci na koljena. Datum kad je ovo pismo-pamflet poslano javnosti je 20. rujna 1993. To je dakle neposredno nakon operacije Medački džep kad međunarodna zajednica vrši ogroman pritisak na Hrvatsku, to je 4 dana nakon srpsko-muslimanskog sporazuma Izetbegović-Krajišnik koji je intenzivirao zajedničke napore Srba i Muslimana u agresiji na Hrvate u dolini Neretve, pogotovo na području Mostara gdje je samo produbljena suradnja ugovorena još ljeta 1993. godine između Safeta Oručevića i Ratka Mladića. I ono najbitnije, ovo pismo je lansirano s ciljem da se uzdrma politička pozicija doktora Franje Tuđmana pred drugi opći sabor HDZ-a koji se imao održati 15. listopada 1993.

Šestorica: 1. Dugogodišnjom orijentacijom na podjelu Bosne i Hercegovine pripremili ste i su-omogućili tragične lomove ove mnogostoljetne multikulturalne zajednice i poželjne državne cjeline, koja je po prirodi stvari trebala biti najkorisniji saveznik Hrvatske. Time Hrvatska postaje strateški teško ranjiva, s dugotrajnim napetostima u bosanskom susjedstvu i opasnostima od novih stradavanja i patnji na najdužoj mogućoj granici sa Srbijom i krajinama pod njenim utjecajem, sve do samoga srca Hrvatske.

Odgovor: Ovo je stara teza koja je dovela s jedne strane do haških presuda Hrvatima iz BiH a s druge strane abolirala muslimanski genocid nad Hrvatima u BiH. Tuđman se zalagao za (kon)federalni ustroj BiH, jer je to zapravo jedini način na koji BiH može opstati. Drugi model je unitarna BiH. Treći model ne postoji (ovo što sad imamo je neki baštard-križanac ta dva modela koji jedva funkcionira zahvaljujući patronatu međunarodne zajednice. A svima, ali baš svima je jasno da, kad bi međunarodna zajednica digla ruke i pustila narode i građane BiH da sami rješe problem, da ta ista BiH ne bi opstala ni 5 minuta jer Srbi bi se odmah izdvojili a Muslimani bi po drugi put napali Hrvate). Naravno da unitarni model ne može proći, jer je takav model pokušao Milošević s jugoslavijom i svi znamo kako je to završilo. Unitarni model nije moguć u jednoj Švicarskoj ili Belgiji, pa kako bi tek bio moguć u BiH? Ovo a priori napadanje na bilo kakav prijedlog (kon)federalnog ustroja BiH nije ništa drugo nego lobiranje za Muslimane, koji su najbrojniji narod. To je isto kao da su tražili da se u jugoslaviji ukinu republike i stvori unitarna država. Naravno da bi takva država išla u prilog najbrojnijem narodu, što su bili Srbi. Zato Milošević i je najprije pokušao s unitarnom jugoslavijom, a kad nije išlo prebacio se na plan B odnosno Veliku Srbiju.
Ovih 6 diletanata i zlonamjernika kažu da bi BiH „po prirodi stvari trebala biti najkorisniji saveznik Hrvatske“. Za one koji se hrane deluzijama, BiH je jedna cjelina. Za one koji žive u realnosti i koji imaju osjećaj odgovornosti, BiH je država triju naroda, a dva od ta tri naroda, Srbi i Muslimani, potpisali su 2. kolovoza 1991. godine „Historijski sporazum“ koji je Srbima omogućeno da nesmetano preko BiH napadaju Hrvatsku čitavu jesen i ranu zimu 1991. godine. Osim toga, činjenica je da je prva osoba koja je predložila podjelu BiH bio upravo Alija Izetbegović, koji je takav prijedlog još u svibnju 1991. godine iznio Radovanu Karadžiću, a ovaj o tome odmah izvjestio Slobodana Miloševića.

https://www.youtube.com/watch?v=obxq7EMhbYo

Isto tako, činjenica je da se u tadašnjem jugoslavenskom medijskom prostoru podjela BiH prvi put spominje nakon sastanka Tuđmana, Izetbegovića i Miloševića 12. lipnja 1991. u vili „Dalmacija“ u Splitu, kad je načelno spominjana kantonizacija BiH. Isto tako, činjenica je da je između tri strane postignut dogovor, uz posredstvo međunarodne zajednice o „Načelima za ustavno ustrojstvo BiH“ poznatije kao Cutillerov plan, kojeg su 18. ožujka 1992. potpisali u Sarajevu Izetbegović, Boban i Karadžić. U točki 1. tog plana stoji da se konstitutivne jedinice u BiH imaju temeljiti na etničkim načelima. Potpis tog sporazuma bio je, uz referendum, jedan od dva uvjeta za međunarodno priznanje BiH. Međutim, šestoricu klaunova (zapravo četvoricu jer su Cviić i Žunec kasnije povukli svoje riječi priznavši da su bili izmanipulirani) nisu zanimale činjenice. Njih je zanimalo da u savezu s Mesićem i Manolićem sruše Tuđmana i dočepaju se vlasti. Ostalo su priče za malu djecu.

Šestorica: 2. Zbog vašeg patronata nad sadašnjim vodstvom Hrvatske zajednice Herceg-Bosne i HVO, Hrvatska je izložena optužbama i sramoti pred cijelim civiliziranim svijetom; neke od najvažnijih institucija međunarodne zajednice odbijaju nas prihvatiti i uskraćuju nam gotovo svaku pomoć; postali smo taoci uskogrudne politike trenutne hercegovačke oligarhije koja nas uvodi u sukobe s Muslimanima, ostavlja na cjedilu dvije trećine Hrvata u BiH i dopušta propast tradicionalne hrvatske komponente multikulturalnog identiteta Bosne.

Odgovor: Akademik Ivan Aralica tvrdi da je idejni vođa pisanja ovog pamfleta Ivo Banac po narudžbi Josipa Manolića. https://kamenjar.com/hrvatskoj-treba-lustracija-detudmanizacije-i-to-jedina-lustracija-koja-je-hrvatskoj-ne-samo-potrebna-nego-i-nuzna/

Iz količine bolesne mržnje koja se u drugoj točki ovog pamfleta cijedi prema Hercegovcima možemo zaključiti da je akademik Aralica govorio istinu. Jer, Manolić i Banac nikad nisu mogli sakriti svoju bolesnu mržnju prema Hercegovini i Hercegovcima. Teza da nas „Hercegovci uvlače u rat s Muslimanima“ je lažljiva i produkt je njihove bolesne mržnje prema Hercegovcima, a ne prema stvarnim činjenicama. Jer, prema stvarnim činjenicama, uzrok muslimansko-hrvatskog građanskog rata u BiH je realizacija muslilmanskog strateškog ofenzivnog vojnog plana opisanog u ovom članku: https://www.hrsvijet.net/index.php/magazin/28-vijesti/povijesni-identitet/33079-muslimanski-strateki-ofenzivni-plan-za-bih

Ovu tezu o „ostavljanju na cjedilu dvije trećine Hrvata u BiH ste već vidjeli. https://kamenjar.com/hrvatstvo-i-sorosev-vojnik-ivo-banac/
https://kamenjar.com/hrvatstvo-i-sorosev-vojnik-banac-ii-dio/

Ivo Banac

Dakle, opet zaudara po Bancu. Pogledajmo sad koje su stvarne činjenice a iz čega će se vidjeti koliko je bolesna mržnja tog Banaca, ali i tog Vlade Gotovca bila prema Tuđmanu (za Pusićku i Goldsteina znamo da su sami od sebe antihrvatski orijentirani pa se njihovo ponašanje podrazumjeva, iako ne i količina zlobe i zloće koja prelazi sve granice dobrog ukusa). Dakle, u trenutku pisanja ovog pamfleta Srbi drže dvije trećine BiH koje su temeljito etnički očistili. Dakle, tamo nema Hrvata, jer ih je protjerano oko 140 tisuća. Istodobno, s područja koje vojno kontrolira muslimanska vojska prognano je preko 150 tisuća Hrvata. Gdje su dakle te famozne Bančeve dvije trećine? Druga stvar, zašto je hrvatska konstitutivna jedinica po Owen-Stoltenberg planu čija mapa je predstavljena 20. kolovoza 1993. godine dobila manje teritorija u odnosu na Vance-Owen pan iz siječnja iste godine? Što se u međuvremenu promjenilo? Promjenilo se to da su Muslimani od Hrvata etnički očistili područja općina Bugojno, Fojnica, Travnik, Jablanica i Konjic koje su onda izdvojene iz hrvatske konstitutivne jedinice. Drugim rječima, međunarodna zajednica je priznala i svojim prijedlogom Owen-Stoltenberg amenovala etničko čišćenje koje su Muslimani proveli nad Hrvatima. I onda, Hrvati, sigurno najmiroljubiviji narod na svijetu u povijesti čovječanstva kaže „o.k. što je bilo bilo je, ovo nije u redu ali ćemo i ovo potpisati samo da ne bude rat, da bude mir, da ljudi više ne ginu“. A onda ih Banac, Gotovac, Pusićka, Goldstein, Cviić i Žunec optuže da ostavljaju na cjedilu 2/3 Hrvata u BiH, dakle praktički za izdaju. A pritom ne odgovaraju kako to nas Hercegovci uvlače u rat s Muslimanima, i jesu li Hercegovci etnički očistili od Hrvata Travnik, Bugojno, Fojnicu itd? Shvaćate li u koju nemoguću situaciju ova kamarila veleizdajnika stavlja doktora Tuđmana, hrvatsko vodstvo i vodstvo Herceg-Bosne u tom trenutku? Što god napraviš ili si agresor, ili si izdajnik, ili si i jedno i drugo. A sve što ti u tom trenutku želiš je da te Muslimani prestanu napadati, da se okrenete borbi protiv zajedničkog agresora i da se Hrvatima osigura jednakopravnost s ostala dva naroda u BiH. A ovdje su vam razlozi zašto to nije bilo moguće tada, a danas je još gore. Nije to kriv Tuđman nego takvi kao Banac, Gotovac, Goldstein, Pusić, Mesić, Manolić i slični.

U ovoj točki postoji još jedna zanimljivost: Oni Muslimane zovu Muslimani a ne „bošnjaci“. Dakle, 20. rujna 1993. tzv. „bošnjaci“ ne postoje. Uostalom, u točki 5. spomenutog sporazuma Izetbegović-Krajišnik potpisanog 4 dana prije ovog pamfleta stoji da „u slućaju raspada BiH sva prava Republike BiH prelaze na muslimansku republiku“, dakle ne na „bošnjačku“ nego na muslimansku. Uzgred budi rečeno, sporazum Izetbegović-Krajišnik, dakle sporazum između Srba i Muslimana u kojem nema Tuđmana, nema Hrvata, nema Hercegovaca, je jedini dokument u vrijeme cijelog rata na području Hrvatske i BiH u kojem se izrijekom spominje mogućnost raspada BiH. Ali, to ovim jalnušima nije smetnja da i dalje za podjelu i mogućnost raspada BiH optužuju Tuđmana, Hercegovce itd.

Šestorica: 3. Vaša koncepcija da se traumatski problem otrgnutih područja Hrvatske razriješi taktikom povremenih mirovnih ponuda kombiniranih sa stalnim ratobornim prijetnjama i poigravanjem na rubu rata – uzastopno doživljava neuspjeh: nema smirivanja, hrvatski građani ponovo stradavaju, ljudi ginu i sve su udaljeniji izgledi da će državni teritorij biti integriran i da će se prognanici vratiti svojim domovima. To je nepodnošljiv teret za gospodarstvo, koje trpi i nazaduje, a narod tone u bijedu.
Odgovor: Opet, gledano s ove strane vremena, vidi se svo „vizionarstvo“ ovakvih tvrdnji. O ovom sam već pisao kad sam odgovarao na Bančev članak „Hrvatstvo“ pa se nema potrebe ponavljati. Ipak, budući da se ovdje radi o vremenskom kontekstu koji se odnosi na medački džep, evo jednog linka za bolje upoznavanje s širim kontekstom te priče https://www.facebook.com/notes/predrag-nebihi/meda%C4%8Dki-d%C5%BEep/1953326374726937/

Šestorica: 4. Korijeni navedenih nevolja barem djelomično leže u Vašim upornim pokušajima da probleme Bosne i Srba u Hrvatskoj rješavate u pregovorima sa Slobodanom Miloševićem, usprkos uzastopnom iskustvu da je baš on najperfidniji i nazloćudniji partner, s kojim se ništa dobra ne može rješiti.

Odgovor: Rješenje navedenih problema tražilo se u okviru MKBJ (Međunarodna konferencija o bivšoj jugoslaviji) kojoj su supredsjedali predstavnik UN-a i predstavnik EZ-a. Oni su priznavali Miloševića za legitimnog predstavnika Srba, i to je cijela priča. Tuđman se mogao samo joguniti, a i ovako njemu i Hrvatskoj međunarodna zajednica nije bila sklona, pa bi eventualni bojkot međunarodne konferencije imaju za Hrvatsku veće posljedice od nazočnosti na istoj. A Hrvati ne mogu Srbima birati političke predstavnike, kao ni Srbi Hrvatima. Najgore od svega je, opet gledano s današnjeg stajališta, što su ovakvi pamfleti i ovakve rabote dovele Hrvate u BiH u situaciju da im Muslimani biraju političke predstavnike, i to je, uz haške presude, rezultat ovakvih pamfleta i rabota u svezi s njima, među kojima se posebno ističe pokušaj puča u režiji Mesića i Manolića. Na taj način, ovakvim zaplotnjačkim rovarenjem, došlo se do situacije da su ne 2/3, nego 3/3 Hrvata u BiH ostavljeni na cjedilu. A taj Banac, kolovođa ove pisanije nema obraza u tolikoj mjeri da se danas nuđa kao intelektualni lider hrvatske desnice.

Šestorica: 5. Vašim autoritarnim stilom upravljanja i netrpeljivošću prema drukčijem mišljenju unazađena je hrvatska demokracija u njenim začecima, oskaćene su kompetencije Sabora i vlade, ograničena sloboda medija, degradirana institucija opozicije i višestranačkog sistema.
Odgovor: Ponovo, ovo sam već odgovorio Bancu pa koga zanima nek pročita na dva gornja linka. Ukratko, ovo su klasična detuđmanizatorska naklapanja i laži frustriranih likova kojima je Tuđman kriv zato jer ih je satrao na sve do jednim demokratskim, pluralnim, višestranačkim izborima na kojima se s njima natjecao.

Šestorica: 6. U ime navodnog nacionalnog pomirenja dozvolili ste invaziju ustaških simbola, pjesama, preimenovanja, prekrajanje povijesti, šovinističke istupe i postupke, koji mjenjaju ustavom zacrtani demokratski identitet zemlje, pa Vaše povremene antifašističke izjave djeluju poput neuvjerljivog paravana i nedovoljno ublažuju mnogostrane pogubne sumnje o eventualnom budućem fašističkom razvoju buduće države.

Odgovor: Opet princip čekića i nakovnja. Da je Tuđman ugušio stranku prava koja je isticala fašističke simbole prozivali bi ga gušenje demokracije. Ovako ga prozivaju za toleriranje fašističkih simbola. Dakle, potpuno je svejedno što bi Tuđman napravio ili ne bi napravio, on bi po njima svejedno bio kriv. Osim toga, 20 godina nakon pisanja ovog pamfleta Vesna Pusić bit će ministricom vanjskih poslova RH, a Hrvatsku će se i dalje optuživati za toleranciju fašističkih simbola. Dakle, debelo nakon Tuđmanove smrti. Osim toga, Tuđman je svoj antifašizam pokazao onda kad se trebao pokazati, kad je fašizam bio prijetnja, i on to sigurno nije imao što dokazivati takvim besprizornim likovima poput ove šestorice klaunova.

Šestorica: 7. Pod pokroviteljstvom stranke kojoj ste na čelu vrši se jednostranačka politizacija vojske, policije i gospodarstva, uz toleranciju bezočnog bogaćenja privilegirane oligarhije. Umjesto oslobađanja putem privatizacije i tržišta, privreda se guši podržavljenjima i faktičnom ekspropriacijom od strane vladajuće stranke.

Odgovor: Ovo o jednostranačkoj politizaciji vojske, kao čovjek koji je tad bio u HV-u, mogu iz prve ruke reći da je bezočna laž. Isto je i s ostalim resorima. Druga stvar je što stranka koja je osvojila vlast na izborima i dobila u ruke odgovornost za vođenje države ima pravo na čelo pojedinih resora staviti svoje ljude koji će voditi politiku i program na kojima su dobiveni izbori. To je demokratska praksa u svim demokratskim zemljama, tu nema ničeg čudnog a pogotovo ne nedemokratskog. Valjda je trebao Vesnu Pusić staviti na čelo vojske, Banca na čelo policije, Goldsteina za ministra gospodarstva a Gotovcu predati svoju funkciju Predsjednika RH. Ma i tad bi ti jalnuški diletanti našli povoda da mu nešto kenjaju i prigovaraju. Zanimiljivo, u ovom ulomku Tuđmanu zamjeraju što ne provodi privatizaciju. Načelno su u pravu, sa stajališta liberalnog kapitalizma nema sumnje da je bolje da su sredstva za proizvodnju u privatnim nego u društevnim rukama. Međutim, je li vrhunac ratnih zbivanja pravi trenutak za jedan takav proces?

Šestorica: 8. Trijumfalizam i optimizam bez pokrića, kojima odišu Vaši govori i drugi javni istupi, izazivaju sve više sumnji da, ili više ne vidite stvarno stanje oko sebe, ili zavaravate i sebe i javnost.
Odgovor: Ovdje se uopće nema što pisati. Ovu imbecilnu tvrdnju rješit ću jednim jedinim linkom: https://www.youtube.com/watch?v=f8QIzKbY1E8

Šestorica: U takvim okolnostima nužno je mjenjati politiku i ljude koje je vode. Samo nova politika i novi ljudi mogu Hrvatskoj povratiti izgubljeni kredibilitet i u svijetu i kod kuće. Nedvojbeno jasnom mirotvornom politikom, uz dosljedno poštivanje prava nacionalnih manjina ne samo deklarativno nego i u praksi, novo hrvatsko vodstvo može početi postepeno vraćati povjerenje i u otrgnutim krajevima s većinskim srpskim stanovništvom. Hrvatska država mora uspostaviti kontakt i dati podršku onom djelu srpskog stanovništva u tim krajevima koji se nije uključio u zločinački rat protiv Hrvatske. Time će zacrtati put ka strpljivom razrješenju najmučnijeg problema hrvatske države – bez novog velikog rata ili malih ratovanja.

Odgovor: Bla bla, kenj kenj, deluzije u vidu nekakvih Srba koji se nisu uključili u rat protiv Hrvatske, (teza koja je pala u predmetu Gotovina u Haagu gdje je dokazano da su Srbi u Hrvatskoj rabili doktrinu „naoružanog naroda“). Ovdje zapravo politički polemičar nema što odgovarati, ovo je za jedan ojačani psihijatrijski tim dobra zadaća, da analizira ove pisanije i postavi dijagnozu pisaca ovog pamfleta. Ja ovako laički mogu reći da vidim simptome paranoidne šizofrenije praćene teškim deluzivnim epizodama, a sve začinjeno ogromnim količinima jala, zavisti, zlobe, ljubomore i (auto)destruktivnosti.

Šestorica: Veliko je umijeće državnika i drugih javnih djelatnika znati se povući u pravo vrijeme na prikladan i dostojan način. Mislimo da je došlo vrijeme za vaše povlačenje. Na tom je putu potrebno formiranje jake vlade s nedvojbeno suverenom demokratskom i miroljubivom orijentacijom i velikim punomoćima da takvu politiku samostalno provodi. Preduvjet je da se kompetencije predsjednika držae svedu na analogne onima kakve imaju šefovi država u Austriji, Italiji, Njemačkoj i u drugim zemljama razvijene parlamentarne demokracije. Time počinje stvarni proces demokratizacije i ozdravljanja države Hrvatske, bude se nade i otvaraju perspektive za budućnost i smireno se u normalnom roku mogu pripremati novi izbori i nužne ustavne promjene.

Odgovor: Kažu „Mislimo da je došlo vrijeme za vaše povlačenje“. A ja kažem: da bi se mislilo, prvo bi se trebalo imati čime misliti. Da je to bilo po njihovom mišljenju, ovu scenu https://www.youtube.com/watch?v=f8QIzKbY1E8 mi nikad ne bi gledali. Sreća pa je hrvatski narod na slobodnim demokratskim izborima takvima pokazivao palac dolje a Tuđmanu palac gore. A kad su ovi i ovakvi konačno dočekali Tuđmanovu smrt i kad su uz silnu radost došli na vlast, hrvatski narod je tek tad mogao vidjeti što je to pljačka, izdaja, veleizdaja, pljačkaška privatizacija, prodaja obiteljskog srebra u bescjenje (primjerice 25% INA-e za 505 milijuna dolara) dilanje dokumenata s oznakom državne tajne, optuživanje vlastitog naroda koji se branio od agresije i zločina za agresiju i zločine, izvrtanje istine, vladavinu laži, obmana, diletantizma, nekompetencije itd Ivo Banac, kolovođa ove pisanije po narudžbi Josipa Manolića traži da se „ kompetencije predsjednika držae svedu na analogne onima kakve imaju šefovi država u Austriji, Italiji, Njemačkoj i u drugim zemljama razvijene parlamentarne demokracije“. Valjda Sjedinjene Američke Države iz kojih Banac, sa sigurne udaljenosti piše ovaj pamflet nisu dovoljno demokratske. Valjda Francuska nije dovoljno demokratska. Zašto bi se trebali ugledati na zemlje poput Italije i Njemačke s jakom fašističkom tradicijom a ne na Ameriku i Francusku s jakom antifašističkom i demokratskom tradicijom koji su imale i još uvijek imaju čisti predsjednički sustav? Naravno da ova gomila jalnuških diletanata, stoke sitnog zuba, bjednih cincarskih izdajica nije u stanju odgovoriti na ovo jednostavno pitanje.

Uostalom, zato je hrvatski narod i birao Tuđmana a ne njih. Na izborima, i to demokratskim, višestranačkim, pluralističkim, koji to za njih nisu bili jedino iz razloga što narod njih nije birao. A takav način rezoniranja bazdi po totalitarnom mentalnom sklopu do neba…

Predrag Nebihi

* Stavovi i mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne moraju nužno odražavati stajališta portala

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj

U potrazi za Istinom

Evo i dokaza kako udbini agenti koji su špijunirali Bušića i Tuđmana i dalje truju hrvatsku javnost

Objavljeno

na

Objavio

S pozicije moralne i političke superiornosti Ante Glibota dijeli lekcije hrvatskoj javnosti te grubo i primitivno napada i blati ljude, uključujući i mene, piše Ivo Lučić na Facebooku.

O njemu možemo pročitati da je bio „proljećar, politički emigrant, galerist, najprominentniji intelektualac i tome slično“. Ne piše da je bio suradnik jugoslavenske Službe državne sigurnosti (ili bezbednosti, SDS/SDB), odnosno kolokvijalno rečeno ne piše da je radio za Udbu. E pa od sada će pisati.

Javnosti dostupni dokumenti sačuvani u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu dokazuju da je Ante Glibota bio suradnik Udbe pod pseudonimom „Goran“. Špijunirao je političke emigrante uključujući Bruna Bušića koji je ubijen iste te 1978. godine kad ga je Glibota špijunirao. Glibota je špijunirao i Franju Mikulića koji je ubijen od Udbe 1983. godine.

U dokumentu SDS-a od 3. ožujka 1978. piše: „Mikulić je u razgovoru sa suradnikom ispričao da je boravio u SAD-u oko 2 mj., a da je prije 14 dana doputovao u Švedsku, gdje se sastao sa Brunom Bušićem, u povodu prikazanog filma u Švedskoj žali se da je jedan Jugoslaven koji je radio u emisiji za Jugoslovene u Švedskoj ‘Jugoslavijo dobar dan’ ukrao originalni tekst filma i sa njim pobjegao u Jugoslaviju.“

U drugom dijelu dokumenta piše: „Suradnik Goran iz SR Njemačke posjetio je 26. 2. o. g. Tuđman Franju u Zagrebu.“ Suradnik javlja da je Tuđman spomenuo kritike jugoslavenskih medija zbog iznesenih stajališta ali je rekao da „stoji iza svoje izjave“ te da neće dopustiti da ga se „živoga sahrani“.

U ‘Osobnom dnevniku’ Franje Tuđmana (Prvi dio) koji je objavio ‘Večernji list’ na stranici 388 pod datumom 26. veljače 1978. piše: „Ante G(libota) – ‘Naivac’. Priprema izložbu najboljih hrvatskih naivaca u Saarbrückenu. Tamo sreo F.(ranju) M.(ikulića) i priča da su agenti ukrali švedskoj TV prijevod teksta pa da je repriza išla s improviziranim prijevodom.“

Dakle, suradnik „Goran“ je Ante Glibota, Tuđman ga je u svom dnevniku nazvao „Naivac“ – je li stoga što je spremao izložbu naivaca, ili zato što sam Tuđman nije bio naivan i dobro je procijenio za koga Glibota radi. Tuđmana sigurno nije impresionirao slatkorječivošću niti leptir mašnom kojom liječi balkanske komplekse. Ili je to možda udbaški dress code, jer istu mašnu, na isti način oko vrata veže i njegov udbaški kolega Vinko Sindičić.

Sve komunističke političke policije koristile su slične metode kompromitacije svojih neprijatelja. Stasi, Sekuritate i Udba plasirali su preko svojih agenata informacije da neprijatelj zapravo „radi za njih, odnosno da je njihov suradnik. Ante Glibota, odnosno suradnik „Goran“ nije zaboravio davno naučene lekcije. Proteklih dana putem jednog marginalnog portala plasirao je, odnosno ponovio lažnu vijest, da sam i ja „bivši udbaš“ koji ne bi smio imati „ni pristup hrvatskom javnom sektoru“. Pri tome se pozvao na Josipa Jučevića koji je sličnu tvrdnju iz sličnih motiva i s jednakom podlošću iznio u medije prije tri i pol godine.

Preživjelim udbaškim strukturama očito smeta moj javni rad, a posebno aktualni politički angažman, kao što im je smetao i 1990-ih godina. Tada su o meni pisali u beogradskoj Politici i sličnim sarajevskim propagandnim medijima, a danas su kao gubitnici ipak spali tek na opskurne portale.

Što se pak moje biografije tiče ponovit ću još jednom. U prosincu 1990. izabran sam za zastupnika HDZ-a u Skupštini BiH, tako što sam u rodnom Ljubuškom na izborima dobio 94,5 posto glasova. Nakon toga, u svibnju 1991. prešao sam u MUP BiH. Nikada do promjene vlasti nisam radio u javnom odnosno državnom sektoru. Ja sam kao student 1987. godine od Udbe označen kao državni neprijatelj i „veza neprijateljske emigracije“. U isto vrijeme Glibota je kao suradnik „Goran“ špijunirao istu tu emigraciju i disidente u zemlji.

Glibota me po dobro uhodanoj udbaškoj metodi pokušava kompromitirati i označiti kao udbaša, što je on bio, a po svemu sudeći u nikada raspetljanoj mreži društvenih odnosa to nije ni prestao biti.

Glibota je preko svojih udbaških veza početkom devedesetih pokušao privatizirati Croatia Records. Pokazalo se da njegove zasluge ipak nisu tolike da ne bi morao vraćati kredit koji je za tu prigodu dobio, pa je ostao praznih ruku. No to je priča za neku drugu priliku.

Poslije trideset godina opet sam na listi HDZ-a, ovaj put u prvoj izbornoj jedinici u Zagrebu na četrnaestom mjestu. Nikada nisam mijenjao stranu niti stranku za razliku od kojekakvih glibota, napisao je Ivo Lučić na Facebooku.

#SigurnaHrvatska
#Lučić14

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

U potrazi za Istinom

Lipanjske zore – Istina i pokušaji krivotvorenja povijesti od strane pripadnika ARBiH

Objavljeno

na

Objavio

Ovih dana dok se obilježava obljetnica „Lipanjskih zora“, svjedoci smo još jednog od brojnih pokušaja prekrajanja povijesti u režiji bivših pripadnika Armije Republike BiH (ARBiH). Naime, Jedinstvena organizacija boraca (JOB) Stari Grad Mostar je izdala priopćenje u kojem između ostaloga kažu da su „Ogorčeni, razočarani i uvrijeđeni najnovijim pokušajima falsifikovanja historije i događaja iz juna 1992. godine kada je Grad Mostar oslobođen od srpsko-crnogorskog agresora, osjećamo se dužnima kazati stvarnu istinu, te podsjetiti i na ulogu Armije Republike Bosne i Hercegovine i Mostarskog bataljona u oslobođenju lijeve obale našeg grada.“ Nadalje kažu da „Armija RBiH i Mostarski bataljon u istoj vojnoj operaciji imali su jednako značajnu ulogu kao i ostale navedene komponente.“ Također kažu „Pitamo se i otkud nekome pravo zanemarivati ili minimizirati ulogu i zasluge pripadnika jedine legitimne vojne snage u Bosni i Hercegovini“.

Svima koji se sjećaju toga vremena u BiH i u Mostaru jasno je da se ne  „zanemaruje ili minimizira ulogu i zasluge pripadnika“ ARBiH jer ona u to vrijeme nije ni postojala. Čak ni kao pojam! Naziv ARBiH je usvojen kasnije a jedan od pokušaja krivotvorenja povijesti je i lažiranje 15. travnja 1992. kao dana formiranja ARBiH. HVO je obranio i oslobodio Mostar i lijevu obalu Neretve. Svi dokumenti iz toga razdoblja i svi povijesni izvori to potvrđuju. Navest ćemo neke činjenice.

U skladu s tada važećom odlukom Predsjedništava BiH, Oružane snage BiH su se sastojale od Hrvatskog vijeća obrane (HVO), Teritorijalne obrane BiH (TO) i pripadnika MUP-a. Od „jedine legitimne“ ARBiH tada još uvijek nije bilo ni spomena. To vrlo dobro znaju pisci ovog JOB-ovog pamfleta, ali kao i u bezbrojnim slučajevima do sada, krivotvore činjenice i prekrajaju povijest.

Pisci pamfleta također vrlo dobro znaju da je Krizni stožer općine Mostar svojom Odlukom od 29.4.1992. godine JNA proglasio neprijateljskom  i okupatorskom formacijom a istovremeno zaštitu i obranu Mostara povjerio Hrvatskom vijeću obrane. Preslik te Odluke donosimo na kraju teksta.

U Odluci se između ostaloga kaže da HVO čine pripadnici muslimanskog i hrvatskog naroda, kao i drugi narodi i narodnosti koji priznaju legalne vlasti BiH. Pored toga, kaže se da Muslimani mogu formirati svoje oružane formacije koje se stavljaju pod zapovjedništvo HVO Općinskog stožera Mostar. Takva postrojba je bila i Mostarski bataljun koji je bio i djelovao pod zapovjedništvom HVO, dok nisu izdali svoje suborce i udarili ih s leđa.

HVO je postavljenu zadaću ispunio! HVO je obranio Mostar te nizom akcija sada poznatim pod skupnim nazivom LIPANJSKE ZORE oslobodio Mostar i lijevu obalu Neretve. Tada su se dostigle crte razdvajanja koje su se uglavnom zadržale do kraja rata. U tim akcijama sudjelovala je HV, brojni Muslimani u postrojbama HVO kao i Mostarski bataljun, ali sve pod vođenjem i zapovijedanjem HVO Općinskog stožera Mostar.

Sve to vrlo dobro znaju pisci JOB pamfleta, ali nije njima do istine nego do stvaranja neke njihove „istine“ lažiranjem i krivotvorenjem povijesnih činjenica. Kao dobri učenici  Josepha Goebbelsa vode se njegovom tezom da tisuću puta ponovljena laž postaje istina. I stalno tu ponavljaju laž. Lagali su jučer u priopćenju. Lažu danas na konferenciji za medije. Lagaće i sutra. I opet. I opet.

No, na njihovu žalost to ne će promijeniti povijesnu činjenicu da je HVO obranio i oslobodio Mostar i lijevu obalu Neretve. To je lako provjeriti i potvrditi a oni za svoje tvrdnje nemaju nikakve dokumente, argumente i dokaze osim ponavljanja neistina. Isto tako je povijesna činjenica da je HVO obranio brojne gradove i krajeve od agresorske JNA i drugih formacija koje su pod jugoslavenskom zastavom i crvenom zvijezdom petokrakom progonili i ubijali građane BiH. Čudno, svjedoci smo kako nedavno u Sarajevu slave i veličaju upravo te agresorske simbole!?! Dok su se ti progoni događali, neki su zanemarili stradanja svojih sunarodnjaka i tvrdili da to nije njihov rat ili su se krili u trezoru, a HVO je stao u obranu, primio prvi udar i zaustavio agresiju, te stvorio uvjete za dalje organiziranje obrane i borbu protiv agresora i time spasio BiH od potpune okupacije.

UO HKZ TROPLET

U nastavku donosimo preslik spomenute odluke:

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Oglasi

Komentari