Pratite nas

Kultura

Pjesmu “Kad si bila četiri svoja sina” Branka Mlinar posvetila Kati Šoljić

Objavljeno

na

Omiška pjesnikinja Branka Mlinar pjesmu “Kad si bila četiri svoja sina”, posvećenu Kati Šoljić, rođenoj na današnji dan, njezinoj boli i patnji, uvrstila je u svoju najnoviju, tek tiskanu zbirku “Vukovar istini pripada”

Vukovarska majka hrabrosti, Kata Šoljić, bila je simbol patnje i hrabrosti hrvatske majke u Domovinskom ratu. Rodila je šestero djece: Niku, Ivu, Miju i Matu, te kćeri Mariju i Anu. U Domovinskom je ratu izgubila četvoricu sinova: Niku, Ivu, Miju i Matu. Ova junakinja Domovinskog rata rođena je na današnji dan, 23. veljače 1922. godine u Vukšiću Donjem kod Brčkog, a preminula je u Zagrebu, 8. srpnja 2008. godine, te je zaslužila da je se još jednom prisjetimo, kao i na svu žrtvu i patnju koju je prošla.Najstariji sin Niko ubijen je u Srijemskoj Mitrovici, za njim ostala tri sina sa svojim obiteljima. Mijo je ubijen u kukuruzištu, u Srijemskim Čakovcima. Ivo, zapovjednik Mitnice, nestao je u proboju u Dunavu. Za njim je ostalo je troje malodobne djece. Mato je ubijen u napadu na vojarnu. U ratu su bili i kći Marija i zet Stjepan Barišić, zet Ivan Vukojević, unuci Zoran, Franjo, Anto i Toni. Kći Marija sa svojom obitelji prošla je teško zatočeništvo Srijemske Mitrovice. Drugog zeta zahvatila je smrt u proboju. Kći Ana ostala je sama s dva sina.

– Ni jednog tijela, ni jednog groba nad kojim bih zaplakala. No, moji sinovi svoje živote nisu dali uzalud. Ostali su da brane svoj grad, takvi su bili moji sinovi – govorila je Kata Šoljić.

Kati Šoljić trebalo je dvanaest godina da pronađe i pokopa  svu četvoricu sinova. Najstariji sin Niko (pronađen je gotovo slučajno na groblju u Srijemskoj Mitrovici) bio je posljednji kojeg su ekshumirali.

Prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman odlikovao ju je redom Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske za osobite zasluge u promicanju moralnih društvenih vrijednosti. Godine 2004. godine primila je nagradu Junakinja hrvatskog Domovinskog rata koju je dodjelila Udruga branitelja, invalida i udovica Domovinskog rata.

O Kati Šoljić pjesmu je napisala omiška pjesnikinja Branka Mlinar, pod nazivom “Kad si bila četiri svoja sina”. Ova pjesma je lani u konkurenciji 118 autora ušla među 10 najboljih na 6. susretu hrvatskoga duhovnog književnog stvaralaštva “Stjepan Kranjčić”.

Autorica više zbirki pjesama, Branka Mlinar pjesmu “Kad si bila četiri svoja sina” uvrstila je u svoju posljednju, nedavno tiskanu zbirku pjesama pod nazivom “Vukovar istini pripada”, koja će uskoro biti promovirana.

Ovom pjesmom odlučili smo obilježiti datum rođenja i sjećanje na hrvatsku majku hrabrosti Katu Šoljić.

Kad si bila četiri svoja sina

       / Kati  Šoljić /

Kad si bila

četiri svoja sina,

zrcalo zemlje,

majka hrabrosti.

Imala si krila

veća od svih ptica,

ponos i nadu,

blago u njedrima.

 

Kad si bila

četiri svoja sina,

kruh i vino,

himna sveta, molitva.

Imala si ruke

čvršće od planina,

četiri zlata oko vrata,

biser sjajni, more ljubavi.

 

Kad si bila

Vlak slobode, Vodotoranj,

Bljesak, koloplet munja,

sokolica nebeska,

svjetlo koje spaja

sve izvore sebedarja.

Imala  si pjesmu,

cijeli svijet na dlanu,

četiri sunca, četiri rijeke bistre

što u srce kao ljubav stanu.

 

Kad si bila

četiri svoja sina,

četiri zvona, četiri svitanja.

Niko. Mijo. Mato. Ivo.

Četiri cvijeta, četiri svemira.

Imala si snagu heroja,

imala si lice pobjednika.

 

Kad si bila

četiri svoja sina,

četiri hrasta, četiri vihora.

Slavila si život, sve oprostila,

četiri križa blagoslovila,

s krunicom cvala

i nosila nadu, znamen Božji

tamo gdje je zvala  domovina.

Kad si bila, sve si bila.

Sve si bila, kad si bila.

Sve si bila i ostala.

Uzorita žena jaka,

zrcalo zemlje,

odsjaj ljubavi svete.

Hrvatska majka hrabrosti!

 Branka  Mlinar

120px-Pleter52.svg

[ad id=”40551″]

JOŠKO DADIĆ/Dalmacijanews

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kultura

‘Sudbnosni patuljak’ Nevenke Nekić označio je živote mnogih od nas

Objavljeno

na

Objavio

Nevenka Nekić je sa svojih 40-tak knjiga pokazala kako se može biti dosljedan i u teškim vremenima, a tema o kojoj piše postala je njezin životni zadatak, na čemu će posebno biti zahvalne generacije koje dolaze, rekao je ovom prigodom Anto Pranjkić.

Poznata hrvatska književnica i profesorica hrvatskoga jezika Nevenka Nekić jedna je od najpoznatijih i najpriznatijih živućih hrvatskih književnika. Svoj plodan književni, ali i sveopći životni opus obogatila je 2018, godine malih romansijerskim djelom “Sudbonosni patuljak”, o kojemu se domaća čitalačka javnost i književna kritika itetako pozitivno izrazila, što potiče mnogobrojne organizacije, udruge i ogranke kulturnih ustanova na organizaciju promocija ovoga djela.

Tako je 10. listopada u novootvorenoj zgradi Turističke zajednice Grada Nova Gradiška a u organizaciji tamošnjeg ogranka Matice Hrvatske organizirana promocija na kojoj je predstavljen “ Sudbonosni patuljak”. Ovo je autoričina sedma knjiga koja je promovirana u Novoj Gradišći, a po dojmovima publike  zasigurno je kako se gospođa Nekić i njezin stil pisanja, ali i teme koje bira izuzetno sviđaju novogradišćanima. Bitno je napomenuti da su se među publikom nalazili brojni intelektualci ovoga grada, a prema riječima predsjednice ogranka Matice hrvatske u Novoj Gradišci umirovljene profesorice hrvatskoga jezika i književnosti Vjekoslave Bagarić, gospođa Nekić je i ovom prigodom došla u svoj grad.

– Ona u Novoj Gradišci nije obični gost. Ona je naša i svaka njezina nova knjiga ovdje se s posebnim zanimanjem čita, kaže gospođa Bagarić.

Djelo “Sudbonosni patuljak” gospođe Nekić predstavio je glavni urednik nakladničke kuće Kerigma-Pia Anto Pranjkić, koji je, između ostaloga, kazao kako je Nekić književnica koja njeguje tri osnovna postulata koja su posebno izražena u hrvatskom narodu: bogoljublje, domoljublje i čovjekoljublje te da se sve tri međusobno isprepliću.

– Takav stil pisanja jednostavno dolazi do ljudi. Autentičnost života s onim što se piše jedan je jamac prihvaćenosti autora i njegova spisateljskog opusa.  Nevenka Nekić je sa svojih 40-tak knjiga pokazala kako se može biti dosljedan i u teškim vremenima, a tema o kojoj piše postala je njezin životni zadatak, na čemu će posebno biti zahvalne generacije koje dolaze, rekao je ovom prigodom Anto Pranjkić.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

Trubaču sa Seine

Objavljeno

na

Objavio

Ujutro šalica čaja

I gorki okus neprospavane noći

Navečer drugo konačište

I tako u krug…

Do nove postaje Križnog puta

*

Nikoga osim Boga nemam

I ovo malo srca i duše

Što mi ih On dade

Ničega osim ljubavi

Ljubavi za Rod i Dom svoj

*

Kažu mi: „Za petama su ti…“

A ja luđak i zanesenjak

I dalje jurim za svojom zvijezdom

I sanjam iste snove, poput dječarca

Oni svojim, a ja svojim putem

Dok nam se staze ne presijeku

*

Oni se mene boje, mene emigranta

Golje i beskućnika što polugladan skita

Bez doma i smiraja, odbačen od ljudi

Ja znam, a znaju i oni

Moja je snaga u Istini

Njihova slabost u sili i zločinu

*

U oku majčina suza i poljane djetinjstva

U srcu kremen kamen moga Imotskoga

Kaldrma uska i pjesma momačka

Obijesna, glasna i žestoka, prava naša

I jezero Modro i Crveno u meni

A iznad nebo plavo i biserno čisto

*

U vrevi pariškog Bellevillea

U bulevarima i krošnjama

U pjesmi uličnog svirača

Ja čujem Tvoje jecaje

I  osjećam Te duboko u sebi

Tebe, Hrvatska moja,

Otvorena i živa rano,

Patnjo, sudbino, svetinjo

*

U grudima srce tuče

I žar navire u obraze

Još u meni života ima

Grabim dalje, u slobodu

Ne osvrćem se i ne bojim

Kurvinih sinova i žbira

Oni se mene boje, silnici i hulje

Mene jadnika bez doma i staništa

Strijepe od svake riječi i istine se plaše

Nečiste savjesti i ruku krvavih

Vrebaju iz busije svjesni da su slabi

I da su im dani davno odbrojani

*

S leđa, a da kako, hulja drugačije ne zna

Sjena krvnika odvaja se od tmine

I već osjećam za vratom dah koji peče…

Livada cvjetna i Majčina suzica

Skrivena iza zelenog bokora

Baš tamo u blizini izvora

Na kraju staze dobro znane, krivudave

                                   Čekaju mene, mene emigranta…

 

Zlatko Pinter

listopad 2019.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari