Pratite nas

Kultura

PJEVAČ IVAN MANDIĆ PORUČUJE IZ MÜNCHENA: Moja pjesma je moja emocija i moja poruka zemljacima razasutim širom svijeta

Objavljeno

na

Ja pišem svoj tekst onako kako određene stvari doživljavam, proživljavam. Znao sam plakati kao malo dijete kad sam pisao određene pjesme. Moje pjesme su moj život.  Ja sam domoljub i volim svoju Bosnu, ali onu koju sam napustio 80-tih godina. Ova današnja Bosna nije ona koju sam ostavio. Moje rodno mjesto je uništeno. Jesam iz Bosne, ali ja sam po narodnosti Hrvat i Hrvatska je moja domovina.

Bremenita je sudbina hrvatskoga čovjeka. Često je obrađivao tvrdu i kamenitu zemlju da bi preživio, a kad ni to nije bilo dovoljno uzimao je svoj “zavežljaj” i kretao “trbuhom za kruhom”. Upravo je to jedna od najboljih pjesama posavskoga pjevača Ivana Mandića, koji je iz rodne Dervente slijedeći gornju izreku, krenuo put Zagreba, a potom  i Münchena, u kojem i danas živi i radi, ali se rodne grude i Domovine prisjeća gotovo svakoga dana. Njegova prisjećanja se pretvaraju u najljepše stihove a onda i u prelijepe melodije, pa nije slučajno dobio naziv “posavskoga Miroslava Škore”. Za naš portal ponizno ističe da je sretan, što je i on dobio priliku da nešto kaže kao čovjek koji živi u inozemstvu a istovremeno stvara za ljude iz rodnoga kraja.

– Život me je odveo u strani svijet, pa sam napisao pjesmu “Trbuhom za kruhom”. Kad sam napuštao rodni kraj, pa onda i Zagreb, tijelo je otišlo, a duša je ostala. Živim tamo, ali istovremeno i ovdje u Domovini, barem duhom, ističe Ivan.

Njegov derventski kraj u kojem je ponikao nije imao sreću niti u drugom svjetskom, ali niti u Domovinskom ratu. Kraj je uništen. Narod raseljen, ali nešto je ipak ostalo.

– Kad čovjek raste u svom rodnom kraju, kad negdje krene sve to nosi sa sobom. Ja sam, prije svega, ponio izvornu glazbu. Slušaš je od malih nogu. Voliš. Od malih nogu slušao sam braću Begiće. Kad sam kretao u školu majka me je pitala što ću biti kad odrastem, a ja sam joj rekao da ću biti braća Begić. Kasnije sam upoznao i prijateljevao s Ilijom i Markom. Napisao sam im i pjesmu, kaže Mandić i ističe da mu imponiraju nadimci “posavski Mate Bulić” ili “ posavski Škoro”, ali ipak čvrsto stoji na zemlji.

– Mene prepoznaju naši Posavci, ali Škoro i Mate su estradne zvijezde, a ja pjevam iz hobija. Imamo poveznice ali i razlike.  Ja pišem svoj tekst onako kako određene stvari doživljavam, proživljavam. Znao sam plakati kao malo dijete kad sam pisao određene pjesme. Moje pjesme su moj život. I Mate i Miroslav su veliki domoljubi. I ja sam i ja volim svoju Bosnu, ali onu koju sam napustio 80-tih godina. Ova današnja Bosna nije ona koju sam ostavio. Moje rodno mjesto je uništeno. Jesam iz Bosne, ali ja sam po narodnosti Hrvat i Hrvatska je moja domovina.

Ivan je svjestan činjenice da je bosanska Posavina najviše stradala u Domovinskom ratu:

– Jako boli kad čuješ kako su protjerani ljudi iz Posavine, ami smo vrijedni ljudi, “dotepenci”. Nismo se uspjeli 100 posto integrirati. Napisao sam i pjesmu na tu temu “Teška srca mi smo Bosnu ostavili, ali Tebi, Lijepoj našoj, smo došli”. Shvati, da te volimo. Kad je grmilo kad je Republika Hrvatska bila u opasnosti svi smo skočili i branili i opet ćemo. Mi Hrvati često smo podijeljeni na razne načine, a trebali bismo biti kao što smo bili u Domovinskome ratu, ističe Ivan i napominje kako Hrvati u Njemačkoj imaju svoje krugove prijatelja i kreću se među njima. Integrirali su se u njemačko društvo, ali nisu zaboravili korijene.

– Mi, koji živimo vani ne trebamo utjecati na događaje u Hrvatskoj, ali osobno smatram da ljudi u Domovini trebaju znati koliko Hrvatsku volimo i da ćemo se jednog dana vratiti i tamo živjeti.

Posavski pjevač ističe kako pojedini ljudi prepoznaju potrebu da dijaspora ostane kao čimbenik. Upoznat je s radom Ureda za Hrvate izvan Domovine. Kaže, ipak kako su najbolji ambasadori glazbenici poput Mate Bulića, Miroslava Škore, Marka Perkovića Thompsona…

– Kad naši pjevači nastupaju tad osjećamo nacionalni naboj i srce nam je kao planina, ističe Mandić i kaže kako je život čudo:

– Ja sam pjevač iz hobija. Radim u medicini. Pjesme koje pišem, uglazbim i pjevam su moja poruka našim ljudima. Ne želim se profesionalno baviti pjevanjem. Moj život je medicina. Moja mama je vjernik i meni i još četvorici braće u krv je ugradila da ljudima pomažemo. Nitko ne zna kako je lijep osjećaj kad čovjek prepozna  i osjeti tvoju želju da mu pomogneš. Taj se osjećaj ne može ničim platiti. A moja pjesma je moja emocija. Volim kada ljudi osjete moju dušu dok pjevam, kazao nam je u kraćem intervjuu Ivan Mandić, čije su pjesme sve popularnije među Hrvatima u inozemstvu, jer imaju poruku i pokazuju emociju.

Razgovarao: Anto PRANJKIĆ

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj

Kultura

Pogledajte ‘Divin krik s Vrana’, dokumentarni film o Divi Grabovčevoj

Objavljeno

na

Objavio

Svakog ljeta tisuće hodočasnika iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske i svijeta hodočaste na grob Dive Grabovčeve na Kedžaru, na Vran-planini. Vjeruju da će njihove molitve biti uslišane. Divu Grabovčevu smatraju mučenicom. Diva je bila katolička djevojka, prema legendi najljepša u ramskom kraju u tursko doba. Želio ju je zaprositi bahati Tahir-beg Kopčić s Kupresa.

Tome su se usprotivili u početku i njegovi roditelji jer je Diva bila za njih Vlahinja, a i Divin otac Luka. No, mladi beg bio je uporan, pa je dobio dopuštenje svojih roditelja. Uz pomoć svojih kmetova Tahir-beg je ipak pronašao Divu na Vran-planini, a kad ga je ona još jednom odbila, od bijesa ju je usmrtio nožem. Tijelo joj je pokopano na mjestu pogibije. Na njezinu grobu danas stoji brončani spomenik kipara Kuzme Kovačića, piše Blidinje.net.

Kroz igrane scene i svjedočenja svećenika, povjesničara i hodočasnika ispričana je priča o životu i mučeništvu nevino stradale djevojke i priča o vječnom sukobu Dobra i Zla, Svjetlosti i Tame na ovim prostorima.

Igrane scene za ovaj film odigrali su mladi glumci iz Rame, tada učenici i članovi KUD-a “Hrvatska sloga”, uz stručnu suradnju Milana Topića i Zorana Stojanovića.

Scenarij: Miljenko Karačić
Režija: Miljenko Karačić
Godina proizvodnje: 2012.
Producent: Draško Vrgoč

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

Etno skupina’ Čuvarice’ izdale novi spot za pjesmu ‘Zemljo moja’ (VIDEO)

Objavljeno

na

Objavio

Pred nama je još jedan uradak Etno skupine ”Čuvarice”. Ovaj put riječ je o pjesmi ”Zemljo moja” s njihovog albuma ”Divojka”.

Tekst za ovu pjesmu i za brojne druge, napisao je Žarko Madžar, glazbu David Glibo, a aranžman Josip Vukoja. Spot je napravljen u produkciji Moment catchers-a: Maria i Matee Beljo, dok scenarij potpisuje Miroslav Ristanović.

Tema pjesme trenutačno je stanje i brojni odlasci ljudi iz cijele BiH i Hrvatske pa tako i Rame. Uloge majke i sina u filmu igraju Anđa i Toni Kolakušić. A lokacije koje su izabrali za snimanje rubni su dijelovi Rame: Pakline, Makljen, Ljubunci i Etno selo „Remić“.

Etno skupina “Čuvarice“ kroz ovu pjesmu i spot nam poručuju da je jedan rodni kraj bez obzira gdje bili.

ZEMLJO MOJA

Zemljo moja mati mila, vapi plače dušom svom
u crno se sva zavila gledajući pusti dom.
Otišla su dica njena u tuđini grade dom
i zato je ucviljena tamo nisu svoj na svom.

Ref. Majka sinu poručuje, ma kud pošo sinko znaj
samo ovo tu je tvoje i jedan je rodni kraj.

Rasula se njena dica na sve strane svita tog
a ona ko golubica usred gnijezda rasutog.
Tuđina je teret svima tu živjeti lako nije
samo jedna zemlja ima gdje te sunce uvijek grije.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Oglasi

Komentari