Pratite nas

Komentar

Plakat Vinkovačkih jeseni je super – Piš ga vrit, takva nam je kultura

Objavljeno

na

Kužim ljude kaj se snebivaju nad plakatom Vinkovačkih jeseni iz raznih razloga. Štoviše, činjenica je da su naša deca i mladi u EU vrhu po konzumaciji cigareta, alkohola i droga. Imajmo na umu da se alkoholizam ne meri samo količinom alkohola, nego i vrstama, redovitošću tijekom dana, tjedna i mjeseca, korelacijom s raznim bolestima i poremećajima poput ciroze jetre itd. i da smo i tu smo vrlo uspješni. Dakle, snebivanje je dijelom opravdano. Kužim i ljude koji se snebivaju nad snebivanjem. Urnebesan mi je komentar (nomina sunt odiosa) koji veli da klinac ima lajbek u duginim bojama i mesto frakleca dildo, to bi valjda bilo kolosalno napredno. Nemrem se prestat smijat tom komentaru, piše izv. prof. dr. sc. Kristijan Krkač

Ali ne kužim jedno. Kulturna je stvar deci točiti sok u čaše za pića odraslih jer djeca oponašaju i to ne lažnim, nego pravim sredtstvima oponašanja. Primjerice, većina klinaca brzo skuži razliku plastičnog i pravog čekića i želi oponašati s pravim. Slično je i s fraklecom. Sad, unutra je sok koji podsjeća na vino ili rakiju. Boja je važna. Okus je dvojben. Korak dalje je dati klincu na prst da okusi alkoholno piće, npr. gemištec ili pivicu (viš kak lepo tepamo pijači). Ima i kultura koje su zmislile mješavine bezalkoholnih i alkoholnih pića (radler primjerice). Omjeri se mogu menjati i to je sljedeći korak. Na koncu se dospije do čistog alkoholnog pića (to da je pivica prehrambeni proizvod dvojebena je stvar ak se popije 4-5 belgijskih piva ili gajba Žuje). Ipak, korak od jedne male pive dnevno ili jednog gemišta nakon ručka i alkoholizma sasvim je jasan, mjerljiv i dokaziv.

U svjetlu rečenog mislim da je plakat OK, štoviše, da je super, jer meni je, a možda sam lud (iako imam neke dokaze da nisam, a vi takve dokaze nemate), prva asocijacija plakata dijete koje oponaša roditelja, a dijetetu tog uzrasta se u gemištarku ili fraklec natoči sok od jabuke i nazdravlja se s njim kao s odraslim. Piš ga vrit, takva nam je kultura. Ne velim da je dobra ili loša, ali dići takvu buku oko tog plakata, a prethodno značajno manju kad našmrkani klinac ni 15 godina stariji od malog z plakata z autom pobije par ljudi i za kaznu dobije rad za opće dobro i sličnih slučajeva krajnje je licemjerno preseravanje, a krenimo od toga da se ne želimo preseravati. Uostalom, kak stvari stoje, taj klinac s plakata vjerojatno bu uskoro završil u Irskoj pa bu u najgorem slučaju briga irskog a ne hrvatskog HZZO-a, kaj ne, a vi, kak da ste z plakata opali?

P.S.

HRVTASKI PARADOKSI (Za Enciklopediju EU) Sindikat javnih službi prijeti štrajkom u državi kojoj broj stanovnika pada, a broj zaposlenika tih službi raste ILO veli da je udio zaposlenika javnog sektora u RH 31,6% za 2013. godinu; čak i Bugarska i Rumunjska imaju skoro duplo manje. Trenutačno u RH s manje od 4.000.000 stanovnika javni sektor ima više od 100.000 zaposlenika pri čemu prvi broj ima tendenciju pada, a drugi rasta. Zapošljavanje u javnim službama i iseljavanje su dokazivi. Ne volim pretjerano portal koji je objavio vijest o tome kako je navedeni sindikat uputio pismo članovima da ne čitaju taj portal, jer taj portal ima 5% dobrih tekstova od kojih ne žive, a ostalo je ein dreck, ali ovaj tekst spada u tih 5%. Pa nek sindikat ide u štrajk. Pa kaj onda? Kaj bu se dogodilo? Nikad nisam bil član sindikata, čak niti kad sam radil u osnovnoj i srednjoj školi i na javnom faksu. Niti sam ikad štrajkal. Dakle, pustite ih nek štrajkaju. Kad ne sedne plaća buju si još jednom razmislili.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Tomislav Karamarko: OD BLEIBURGA DO VUKOVARA

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Arhiva

Križni putovi hrvatskog naroda nisu završili u svibnju ili lipnju 1945. godine, nisu završili ni 1946., niti 1947., nego su kontinuirano trajali punih 46 godina sve do golgote – Ovčare u Vukovaru.

Nakon brutalnog zločina protiv hrvatskog nenaoružanog naroda bez ikakvog suđenje i presude sa svim značajkama genocida, perfidnim metodama u Titovoj diktatorskoj Jugoslaviji sustavno je ubijana svaka pomisao na hrvatsku slobodu, neovisnost i demokratizaciju.

Na tom dugogodišnjem križnom putu dosuđene su tisuće godina robije Hrvaticama i Hrvatima zbog verbalnog delikta pa su, obilježeni kao neprijatelji naroda, robijali u raznim kazamatima od Lepoglave do Golog otoka.

Golgota Ovčare i ubijanje Vukovara otkrili su nam isti modus operandi kao što je bio onaj iz svibnja 1945., otkrivena su ista lica zločinaca i egzekutora, činili su to pod istim znakovljem crvene zvijezde i kokarde kao i 1945., istim metodama su skrili žrtve svojih monstruoznih zločina kao što su skrivane partizanske žrtve po brojnim znanim i neznanim jamama.

Rezultat tog zločina je taj da ni danas ne znamo gdje su posmrtni ostatci naših najmilijih, kako onih iz 1945., tako i ovih iz 1991. godine.

U Vukovar 2018. odlazimo s krikom za istinom, s nadom da će se to promijeniti, odlazimo s pijetetom i molitvama nad znanim i neznanim grobovima naših najmilijih.

Vukovar je grad pijeteta, molitve, ali i opomene onima koji žele još dublje zakopati nevine hrvatske žrtve radi nekakvog kvazi pomirenja kojega nikada ne može i neće biti bez priznanja, pokajanja i kažnjavanja zločinaca.

Danas, kad smo se ponadali da su hrvatski križni putovi zauvijek iza nas, događa se da nam Hrvatska umire u slici nepreglednih kolona mladih ljudi koji u sve većem broju napuštaju domovinu.

Nije li to svojevrstan novi križni put hrvatskog naroda perfidno smišljen u veleizdajničkim kuhinjama? Nije li to gaženje po žrtvama Vukovara, po žrtvama Domovinskog rata, po svima onima koji sigurno nisu dali svoje dragocjene živote za Hrvatsku u kakvoj danas doslovno preživljavamo?!

Neka Vukovar 2018. bude dan novog hrvatskog saveza i opomena iz znanih i neznanih hrvatskih grobova onima koji Hrvatsku nisu nikada branili ni željeli!

Vaš Tomislav Karamarko

 

Tihomir Dujmović: Besramno je da Pupovca u Vukovaru nema od prvog dana

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Nitko nema pravo narušavati dostojanstvo žrtve i komemoracije

Objavljeno

na

Objavio

Photo: Davor Javorovic/PIXSELL

U kolonu sjećanja i na komemoraciju žrtvama Vukovara svi su dobro došli – stav je gradonačelnika našega grada mučenika Ivana Penave i vukovarskog junaka pukovnika Tomislava Josića.

U cijelosti podržavam ono što su rekli i duboko sam uvjeren kako samo i jedino takav pristup može osigurati mir, dostojanstvo i atmosferu dostojnu pijeteta koji osjećamo prema onima koji su dali najviše za Vukovar, Škabrnju i Hrvatsku.

Ima, međutim i takvih koji podliježu medijskoj euforiji, a mediji se, uz časne izuzetke svojski trude od svega napraviti vašar i svojim politikantskim izvješćima i komentarima objektivno (svjesno ili nesvjesno) bacaju sjenu na sam događaj i u konačnici omalovažavaju žrtvu.

Ne znam jesu li toga svjesni u RTL-u, na Novoj TV i u drugim medijskim kućama koje se proteklih dana bave prebrojavanjem i nagađanjem tko će sve doći ili neće doći u Vukovar 18. studenoga, te s kojom motivacijom ili s kakvim namjerama.

Naravno, to sve onda neminovno dobiva svoj odraz u javnom mnijenju, pa se na istom tragu nastavljaju žučne rasprave na društvenim mrežama i portalima.

Tako ispada da za mnoge čak ni tjedan u kojemu obilježavamo najveća stradanja tijekom Domovinskog rata nije svetinja, jer da jeste, ne bi sebi dopustili izljeve mržnje i netrpeljivosti prema bilo komu, pogotovu ne primitivne i vulgarne uvrede kakvima svjedočimo svi koji posjećujem Internet.

Zar se ne može pričekati nekoliko dana da sve prođe u miru Božjem i kako treba, s pijetetom i dostojanstvom koje zaslužuju svi oni koji nisu s nama ali i preživjeli, pa da se potom ako ima nešto sporno to kasnije raspravi bez strasti i izvan konteksta obilježavanja obljetnice stradanja u Vukovaru i Škabrnji?

Zar je tjedan stradanja i sjećanja na žrtve vrijeme za vođenje ostrašćenih i ne rijetko mržnjom obilježenih rasprava?

Zar oni koji se ponašaju tako ne shvaćaju kako upravo time obezvređuju žrtvu i narušavaju dostojanstvo komemoracije i kolone sjećanja?

Zar im čak ni poruke koje iz Vukovara odašilju organizatori ne znače ništa?

Meni je osobno sasvim svejedno kako će tko shvatiti ovo što pišem. To je moj ljudski i kršćanski stav, moje uvjerenje i to osjećam kao čovjek, kršćanin, Hrvat i hrvatski branitelj.

I znam da ništa novo ni originalno nisam rekao, ali sam jednako uvjeren i u to da kako je ovaj moj stav razuman i logičan do te mjere da ga mogu razumjeti svi ljudi dobre volje.

A to mi je jedino i važno.

Nitko nema pravo narušavati dostojanstvo žrtve i komemoracije i za takvo što ne postoji opravdanje. Jednostavno ga nema i ne može biti.

Mi Hrvati nismo primitivna rulja koja nije u stanju dostojno obilježiti dan svoje patnje. I to smo do sada dokazali bezbroj puta – i u Vukovaru i u Škabrnji i na brojnim drugim mjestima na kojima se ginulo za Domovinu. Na žalost onima koji bi (možda) željeli da ne bude tako.

Zlatko Pinter

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari