Connect with us

Analiza

PLAUDITE, ACTA EST FABULA!! (PLJEŠĆITE, IGRI JE KRAJ!!)

Objavljeno

on

Je li doista „IGRI KRAJ“? Imamo li razloga „Aplaudirati“? Osjećamo li se „Prevarenima? Po koji put? Kako ono u nekim našim krajevima kažu za osobu koju poskok ugrize više puta „iz iste rupe“? Jesmo li doista smrdljiva politička bara, ako u njoj pluta toliko političkih ameba, metilja, ali i „ribica“ koje grizu na udicu bez mamca?

[ad id=”93788″]

Prijatelji, kao i uvijek, govorim isključivo u svoje ime, iz pozicije čovjeka koji cijelo vrijeme, od 1991.godine, do danas, uspijeva zadržati kontinuitet. Cijena toga je marginaliziranje, osuđenost na „lajanje na mjesec“, trpljenje, progon.

Unatoč tome što sam od HDZ-a doživio neviđene progone i represalije, svaka ProHrvatska Vlada je imala i ima moju potporu. No, nitko (u politici) nema pravo  mene, (prosječno upućenog, malog čovjeka, glasača) već 15 godina tjerati da slijedim:-“Credo ut intellegam”, kao zamjenu za objašnjenje prevelikih i stalnih gubitaka, kako personalnih, tako i  ostalih resursa desnog, domoljubnog, demokršćanskog i pučkog dijela političkog spektra.

Ovo što se danas događa ( SAMO na primjerima Mije Crnoje, Zlatka Hasanbegovića, Milijana Brkića, ….. Predraga Šustara, Tomislava Karamarka) je najmanje pitanje pojedinaca. Imena.

Ovo je pitanje načela. Traženje “najslabije karike” i otvaranje “breše” na klasičan način.  Do skoro. No, od nedavna, (angažiranjem aktivista u području kulture, obrazovanja, visokog školstva, znanosti, studentske populacije) koristi biološki arsenal. Kemijski je već uporabljen, u vidu aerosola koji dolazi izvan granica lijepe naše.

Potezi čelnog čovjeka „zapovjednog lanca“ i pokušaj kukavičkog spašavanja „vlastite glave“ uoči „nuklearnog udara“, samo govori o plitkoći onih koji su „birali“!! Od davanja vlastitog glasa bez odgovornosti, preko  ucjenjivačkih zahtjeva tim glasovima, do onih koji su, „izbjegavajući taktičke zamke, upali u stratešku“!! Koji su, na početku šahovske partije, (neoprezno, da ne kažem glupo) žrtvovali pješaka (Mijo Crnoja), da bi nakon toga, (izgubivši inicijativu) vukli iznuđene poteze, koji su neminovno „vodili u poraz“!!

Žrtvovanjem „pijuna“ (Mijo Crnoja), otvorena je pukotina na brodu, kroz koju nezadrživo nadire voda. Tlakovi rastu, otvaraju se nove pukotine, kormilo je blokirano, kormilar nije sposoban voditi brod uz pomoć „peljara“ i mehaničkih instrumenata. A sofisticirani „ploter“ ne funkcionira.

Netko nije vodio računa o tome da se pukim „zatvaranjem breša“, bez preuzimanja inicijative, neće izvojevati pobjeda.

Umjesto niza taktičkih poteza koji bi planski vodili u dominaciju, uporno se pristajalo na „kompromise“ koji su u biti bili samo „ustupci“!!

Umjesto da se slijedi ona narodna „Ciganine, za nevolju Kume“, (sa kritičkim odmakom i planom neutraliziranja) ušlo se u (manje-više) iskren savez sa MOST-om, kao prethodnicom glavnih snaga neprijatelja. Istina, dobar dio mostovih snaga nije iz „organskog sastava“ neprijateljskih snaga, no funkcionalno su njihova „avangarda“!! Motivi su nebitni. Koga danas briga koji motivi vodili jednoga Miru Bulja da „izmakne kamenčić koji je pokrenuo (ranije pripremljenu) lavinu?

Pitanja, poput rješavanja braniteljske problematike, čišćenja prostora kulture od metastaza zloćudne bolesti zvane „nevladin sektor“, zaustavljanje uznapredovalog procesa rashrvaćenja Hrvata, razaranja svih odrednica identiteta u području obrazovanja uz istodobno agresivno nametanje perverznih, protuprirodnih ideologija, koja su trebala biti  prvorazredna pitanja uspjeha ili neuspjeha Domoljubne koalicije u prvoj fazi mandata, na kojima je trebalo graditi stratešku osnovicu, ali i ostvariti taktički povoljnije pozicije, ostala su (sa izuzettkom ministra Hasanbegovića) efemerna.

Pitanja na kojima se mogla (i morala) odnijeti prevaga u političkom sukobu HDZ-a i SDP-a sa partnerima (DK i ostataka KHR) kao „glavnih igrača“ i „klimavog“ MOST-a, koji otvorenim svrstavanjem uz antihrvatsku falangu,  sve više postaje „problem“ a sve manje „rješenje“ paradoksa do kojega je (politikom podjela) doveden Hrvatski politički korpus.

Umjesto „omasovljenja obrambenih potencijala“, Domoljubna koalicija izostankom (odlučne) inicijative pridonosi defetizmu i malodušnosti.

Nasuprot tome, SDP angažira aktiviste koje u proteklom četvorogodišnjem mandatu plaćao našim novcem, beskrupulozno ih koristi kao „topovsko meso“.

Birački korpus (masa svih državljana Republike Hrvatske, koji imaju aktivno biračko pravo), umjesto odgovornosti i zrelosti, shvaćanja značaja i ozbiljnosti, bremenitosti i pogibelji u kojoj se našla Republika Hrvatska, pokazao je na prošlim izborima političku nezrelost i nebrigu, diletantizam i indolenciju, a znatan njegov dio i zlu namjeru u odnosu na budućnost Hrvatskog naroda i države.

Danas, umjesto pokušaja „iskupljenja grijeha“, većina „pere savjest“ napadom na Karamarka i DK, dok dio ostaje ustrajan u obrani svojih pogrešnih odluka i činidbi.

Taj bi se (nesretni) birački korpus, načelno, mogao podijeliti u tri skupine:

  1. skupinu glasača koalicije „Hrvatska raste“ čine (načelno), ne nužno u 100% broju, čine odnarođeni etnički Hrvati, najveći dio srpske manjine, kvaziintelektualci kojima je netko rekao da je anakrono biti konzervativan, „ljevica“ je avangardna“ ….. , zlonamjernih,
  2. skupinu tvore oni koji su apstinirali pokazujući indolentnost i neodgovornost, nebrigu! Neovisno o razlozima kojih (duku na srce) ima na pretek.
  3. skupina nesretnika su glasači MOST-a, Živog zida, i ostalih stranaka i nezavisnih lista ispod 5% potpore. Pokazuju tim svojim činom diletantizam, i nezrelost.

Prilično oštro, zar ne?! Pa, kad si već tako pametan, u koju skupinu spadaju glasači Domoljubne koalicije, upitat će se čitatelj ovog (po mom skromnom mišljenu) dobronamjernog „skiciranja stanja“.

Glasači Domoljubne koalicije šaroliko su društvo. Od običnih, malih ljudi poput mene, koji u dubokoj anonimnosti, žive svoje „male“ živote i nastoje zaraditi „kruh svoj svagdanji, do stranački vojski, ideološki i svjetonazorski osviještenih, politički (više ili manje zrelih), koji (u dostatnom broju) vide i probleme i prioritete. I pogibelji. Koji između pitanja „manikure“, „pedikure“ i „make up-a“ i „kancerogene bolesti“, VIDE RAZLIKU. Koji su svjesni PRIORITETA!  Šminkati terninalnog bolesnika je besmisleno!! Za to nikada nije kasno, a to će, ionako učiniti pogrebnici.

SDP je u Saboru pokrenuo izglasavanje povjerenja?!! I to kome? Potpredsjedniku Vlade!!

U ovoj konstelaciji snaga, nakon neinteligentnog ispada Mire Bulja, uz konzistentnu „politiku“ MOST-a, stvari su postale jasne.

 Karamarko s izbornim kapitalom koji smo mu dali u ruke, nije mogao graditi monumente. No, je li mogao graditi, fortifikacijski sustav na kojemu bi se razbijale crvene aktivističke falange?!!

“Građevine” je morao dati na upravljanje tehnomenadžeru, no, je li bio svjestan (ili je morao biti) „modusa operandi“ tog profila ljudi korporacijama?!! Jesu li u taj projekt ugrađeni „osigurači“i „limitatori“? Ako ne, zašto, kada je bilo predvidivo da će doći do anomalija u procesu?!!

MOST, potkapacitiran za normalan dvosmjerni promet, statički nestabilan, nije se mogao koristiti u praktične, racionalne, korisne svrhe, a nije bilo planske inačice niti za njegovo rušenje, niti za rekonstrukciju. Ako u kući nema sloge (a nije je bilo)  što učiniti u takvim okolnostima?

“Aegris  nil movosse salus rebus” (u teškim vremenima, spas je ništa ne pokretati) govorili su davno pametni ljudi. I doista, nije vrijeme od velikih djela.

No, znači li to prepustiti se slučajnostima? Pustiti da (nas) “voda nosi”? NE.

“Vigilando, agendo, bene consulendo prospere  omnia cedunt. Vigilandum set semper; multae insidae sunt bonis“. Budnošću, djelovanjem, dobrim savjetovanjem, sve prolazi (završava)  prosperitetno. Uvijek treba biti budan; jer, puno je klopki postavljeno dobrim ljudima.

Međutim, klopka je dobro postavljena. Medijska falanga ne dopušta konsolidiranje snaga. Ova Vlada nije imala (uobičajenih) 100 dana. Nije imala niti 1 dan!! Medijski terijeri su zagrizli još u izbornoj noći.

Nisam vidovit.  Iskreno, nisam ni pozorno  pratio što se događa u Saboru. Na Vladi. U strankama.

Čuo sam ponegdje i ponekad  “krajičkom uha” da se sprema (najavljuje) „ovakav“ ili „onakav“scenarij.

No, kada je započela je “rovovska borba” između saveznika “koji to nisu”. „Communio est mater rixarum“ (zajednica je majka svađama), puno toga je bilo predvidivo.

HDZ (DK) je kontinuirano u nepovoljnom položaju. Drže ih “pripete” na više mjesta.

Saga oko Brkića, (u kojoj je Karamarko propustio pokazati odlučnost) otvarila je  prostor za juriš na njega.

HDZ je izgubio inicijativu u oba slučaja i prisiljen je braniti se. Karamarko je očito pogrijšio kada je pristao na pojedinačna imenovanja. Trebao je usuglašavati “ime po ime” a imenovati sve,”u paketu”. tako bi se osigurao od ovih vješto kamufliranih mina i “zasjeda”. Ako prati što pišem, onda će uočiti da uvijek govorim o nedostatku osoba koje znaju strateški razmišljati. Sve su ovo je zorni primjeri te deficitarnosti. Ne znam što se događalo i čime je to uvjetovano, no ministri koji su do sada imenovani (sa izuzetkom Hasanbegovića), ili su MOST-ovi,ili su neutralni u (odnosu na HDZ). Nekoliko stranačkih ljudi koji su imenovani su “visokosofisticirani”, neuporabljivi u svrhe beskrupulozne borbe za golu premoć. Orešković je dobio autonomiju imenovati najuži tim ljudi koji oko njega stvorio „cordon sanitaire“, i osigurati mu nepripadajuću moć. Već prigodom imenovanja savjetnika i „slučaja SOA“ se vidjelo da idu stvari u dobrom smjeru. Stalno se polazilo od pretpostavke:_“Ova kriza će se prevladati. Ima dovoljno sinekura da se zadovolje “apetiti” MOST-a. Ima mjesta čak i za tehnomenadžersku potporu Oreškoviću“!!. No, HDZ je, bez „čud“, kopernikanskog obrata, bio osuđen na gubitništvo. Nezadovoljstvo unutar DK je netko uspio amortizirati, , ali je (kao cijena miru) paralelno padao koalicijski kapacitet za iduće izbore.

Zašto se umjesto nekoliko odlučnih poteza koji bi „presreli“, bar neke, namjere planera kaosa nije povukao nijedan? Zašto se snage nisu konsolidirale još prije izborne kampanje? Zašto nije provedena obostrana prosudba snaga, namjera?!! Zašto nisu poduzete najnužnije mjere osiguranja procesa?!!

Ne znam. Neka nam Bog pomogne!!

Ilija Vincetić/Hrvatsko Nebo

 

Podijeli članak s prijateljima

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari