Pratite nas

Politika

Plenković: EPP je relativni pobjednik i ima pravo na poziciju predsjednika Komisije

Objavljeno

na

Foto: EPA

Europska pučka stranka kao relativni pobjednik izbora za Europski parlament želi da njezin vodeći kandidat Manfred Weber postane predsjednik Europske komisije, a ostale pozicije je spremna prepustiti strankama koje se plasirale iza nje, izjavio je u srijedu u San Sebastianu hrvatski premijer Andrej Plenković.

“Naša pozicija u ovim pregovorima je vrlo skromna, mi od svih čelnih mjesta želimo isključivo predsjednika Europske komisije, a ostala mjesta su na raspolaganju onima koji su ostvarili drugi, treći ili eventualni četvrti rezultat na europskim izborima”, rekao je Plenković.

Plenković je u srijedu sudjelovao na skupu Europske pučke stranke, na kojem su se okupili dosadašnji i novoizabrani zastupnici te političke grupacije kako bi analizirali rezultate europskih izbora, dogovarali prioritete za sljedeće petogodišnje razdoblje i utvrdili svoja stajališta u pogledu imenovanja na čelna mjesta u europskim institucijama.

Plenković je zajedno s latvijskim premijerom Krišjanisom Karinšom pregovarač Europske pučke stranke koji sudjeluje u pregovorima sa socijaldemokratima i liberalima o imenovanjima novih čelnika europskih institucija.

Liberali su kao svoje pregovarače odredili nizozemskog i belgijskog premijera Marka Ruttea i Charlesa Michela, a socijalisti španjolskog i portugalskog premijera Pedra Sancheza i Antonija Costu. Njih šestorica vode neformalni proces kako bi pomogli Europskom vijeću i Europskom parlamentu u dogovorima oko izbora novih čelnika. Riječ je o paketu koji uključuje izbor novog predsjednika Komisije, Europskog parlamenta, a nešto kasnije i predsjednika Europskog vijeća, visokog predstavnik za vanjsku politiku i sigurnost i predsjednika Europske središnje banke.
Plenković je upoznao sudionike skupa o pregovorima u kojima sudjeluje.

“Iznimno je važno u procesu pregovora, pogotovo što sam osobno bio zastupnik, a sada kao premijer član Europskog vijeća koji razumije dobro instituciju, kulturu donošenja odluka i značaj međusobnih odnosa između Europskog vijeća i Parlamenta, da neposredno pojasnim našim kolegama što se u pregovaračkom procesu događa, koje su pozicije pojedinih političkih skupina, koji se sve elementi uzimaju u obzir, a to su odnosi političkih stranaka, odnosi među institucijama, zemljopisna i spolna zastupljenost, a što će na kraju utjecati na tko će na koju poziciju biti izabran”, rekao je Plenković.

Proces izbora novih čelnika ovaj put je znatno složeniji nego što do sada bio slučaj, budući da dvije najjače stranke, europski pučani i socijaldemokrati, iako su i dalje ostale najveće političke skupine, nisu uspjele dobiti natpolovičnu većinu pa se prisiljene dogovarati suradnju s ostalim proeuropskim političkim skupinama, prije svega liberalima i zelenima, koji su ostvarili treći i četvrti rezultat.

Plenković ističe da je proces izbora vodećeg kandidata Manfreda Webera bio vrlo transparentan, da je u internom procesu za to mjesto pobijedio bivšeg finskog premijera Alexandra Stubba te da je onda uz potporu cijele političke obitelji vodio kampanju, prezentirao program te da je na kraju Europska pučka stranka izišla kao relativni pobjednik izbora.

“Europska pučka stranka je relativni pobjednik izbora i analogno onome što se zbiva na nacionalnoj razini, obično onaj koji je relativni pobjednik, dobiva prvi šansu da pokuša oformiti izvršnu vlast, a to je na razini EU-a Europska komisija”, kaže Plenković.

Međutim, vodeći kandidat pučana Weber nailazi na veliki otpor kod socijaldemokrata i liberala. Liberali, u prvom redu francuski predsjednik Emmanuel Macron, osim toga dovode u pitanje i sam koncept “spitzenkandidata” po kojem političke stranke prije izbora imenuju svoje vodeće kandidate za predsjednika Europske komisije, a onaj koji okupi većinu u Europskom parlamentu postaje predsjednikom.

Pokušavajući istisnuti Webera, Macron javno govori da bi za predsjednicu Komisije podržao njemačku kancelarku Angelu Merkel, iako je ona više puta rekla da je to ne zanima i da će se nakon isteka sadašnjeg mandata politički umiroviti.

Sam Weber ističe spremnost za preuzimanje odgovornosti, ali i na kompromis.
“Mi smo najveća politička obitelj u Parlamentu i spremni smo preuzeti odgovornost i spremni smo na kompromis. Dakle, s jedne strane na stolu je izbora lidera, a s druge i spremnost za kompromis. To su dvije strane našeg političkog pristupa u nadolazećim danima i tjednima i nadam se da će i druge stranke tome pridonijeti”, rekao je Weber.

Weber je u razgovoru s novinarima u San Sebastianu istaknuo da je za njega prvi prioritet sačuvati koncept spitzenkandidata.

“Čvrsto vjerujem u koncept spitzenkandidata. Ljudi moraju znati tko je kandidat prije izbora”, rekao je Weber, dodajući da to, među inim, pridonijelo većem odzivu birača na ovim europskim izborima.

Istaknuo je da su on i njegova stranka “opušteni” jer znaju da bez EPP-a nije moguće izabrati predsjednika Komisije niti kasnije potvrditi cijelu Komisiju.
Odbacio je i primjedbe da nema nikakva iskustva u izvršnoj vlasti.

“Trećina članova Europskog vijeća nisu imali nikakva iskustva u izvršnoj vlasti prije nego su postali premijeri”, rekao je Weber, dodajući da je nezamislivo da se iskustvo postavi kao kriterij na izborima na nacionalnoj razini.
Upitan je li optimist da će paket imenovanja novih europskih čelnika biti dogovoren na summitu 20. i 21. lipnja, Plenković je rekao da je “realan” po tom pitanju.

“Izrazito sam realan jer je riječ o o vrlo kompliciranom procesu. Ostalo je još dosta posla”, rekao je Plenković apelirajući na šefove država i vlada zemalja članica da imaju na umu političku odgovornost koju snose za funkcioniranje EU-a.

“Nikakvo otezanje nije dobro, nova Komisija treba stupiti na dužnost na vrijeme i odraditi posao koji je pred njom, a to može jedino ako sve pripremimo na vrijeme. Naši birači bez obzira za koga su glasovali očekuju da preuzmemo odgovornost za idućih pet godina”, kaže Plenković.

Plenković nije htio govoriti tko je hrvatski kandidat za povjerenika Europske komisije, istaknuvši da prvo treba izabrati predsjednika Komisije, koji onda bira povjerenike u dogovoru sa zemljama članicama.

Podsjetio je da sadašnji predsjednik Komisije Jean-Claude Juncker prije pet godina nije prihvatio sve kandidate koje su mu predlagale zemlje članice.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Politika

Ruža Tomašić: U drugom krugu izbora glasat ću za Kolindu Grabar-Kitarović

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednička utrka postaje sve zanimljivija, posebno nakon što je gotovo riješeno da na izbore ide i bivši šef SDP-a Zoran Milanović.

Njegova kandidatura mogla bi ići u prilog aktualnoj predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović jer će, ako u utrku uđe i kandidat desnice kao suparnik aktualnoj predsjednici (što je posve izvjesno), amortizirati udarce na nju pošto će morati biti raspoređeni i na lijevog kandidata Milanovića.

Osim toga, ulazak Milanovića u ring nakon što je tri godine bio izvan političkog stroja mogao bi mobilizirati birače HDZ-a, a možda ih i vratiti toj stranci u strahu da na Pantovčak ne dođe predsjednik lijeve provenijencije.

S obzirom na to da će Kolinda Grabar-Kitarović biti kandidatkinja HDZ-a, svaka mobilizacija HDZ-ovih glasača nakon što je ta stranka na euroizborima osvojila tek 22,7 posto glasova ići će njoj u prilog.

Desnica, koju je Andrej Plenković odstranio iz HDZ-a i koja je na euroizborima osvojila ukupno 17 posto glasova, nezadovoljna Plenkovićevom i politikom Kolinde Grabar-Kitarović, sprema svojeg predsjedničkog kandidata. Još je nepoznato hoće li to doista biti glazbenik Miroslav Škoro kojeg ankete plasiraju na treće mjesto nakon aktualne predsjednice i Zorana Milanovića.

Hrvatski suverenisti koji su na euroizborima osvojili jedan mandat (Ruža Tomašić) već su se unaprijed odredili da neće podržati K. Grabar-Kitarović iako se ona još službeno nije ni kandidirala.

Činjenica da u utrku ulazi Milanović ne mijenja odluku Hrvoja Zekanovića iz stranke Hrast, koja je dio platforme Suverenista, da Grabar-Kitarović neće imati podršku te stranke. Ruža Tomašić, pak, jasno poručuje da će, ako u drugom krugu budu aktualna predsjednica i Milanović, ona dati podršku Kolindi Grabar-Kitarović. Ali ne bezuvjetnu.

“Bude li takva situacija, tražit ću s njom sastanak da se očituje kakvu će politiku voditi. Glavna tema na kojoj ću inzistirati bit će srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić za kojeg je ona izjavila da bi ga ponovno pozvala u Hrvatsku. Pa on je radio budalu od nje i Plenkovića kad je bio u Hrvatskoj, zašto bi ga opet zvala? Ako mi ne bude dala čvrsta jamstva, odnosno ako ne odredi crtu ispod koje neće ići, posebno u slučaju Vučić, onda ću ostati kod kuće i neću glasati za nju”, rekla je Ruža Tomašić Večernjem listu.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Politika

Tomislav Karamarko: Povjerenstvo ne može djelovati kao svojevrsno etičko sudište

Objavljeno

na

Objavio

Kako ja to mogu ustavnom tužbom protiv jedne odluke izvršiti “udar” na Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa?!

Zamolio sam svoje pravne zastupnike, gospođu Vesnu Alaburić i gospodina Ivu Farčića, da mi objasne kakvu su to ustavnu tužbu napisali i u kakav su me to “udar” na Povjerenstvo “uvalili”. Evo što su mi odgovorili:

Medijski komentari o Vašem navodnom “udaru” na Povjerenstvo odnose se samo na osporavanje dijela odluke Povjerenstva kojim se utvrđuje da ste propustom deklariranja svojih ranijih poslovnih odnosa s Josipom Petrovićem “počinili povredu načela djelovanja” iz čl.5. Zakona o sprječavanju sukoba interesa.

Mi u tužbi tvrdimo da Zakon ne propisuje sankciju utvrđenja “povrede načela djelovanja” i da Povjerenstvo nije Zakonom ovlašteno odlučivati o kršenju “načela djelovanja” kao samostalnoj/posebnoj povredi Zakona, pa da stoga odluka nije temeljena na Zakonu.

Znam da je spominjanje propisa zamorno, ponekad čak i pravnicima, ali ću Vam ipak ukratko prezentirati relevantne zakonske odredbe:

(I) Zakon u članku 5. navodi određena načela djelovanja dužnosnika (dužnost treba obavljati časno, pošteno, savjesno, odgovorno, nepristrano; čuvajući vjerodostojnost i dostojanstvo dužnosti i povjerenje građana; ne koristeći javnu dužnost za osobne probitke, a građani imaju pravo biti informirani o ponašanju dužnosnika koje je u vezi s obnašanjem dužnosti).

(II) Člankom 42. stavak 1. Zakon utvrđuje da Povjerenstvo može izreći (samo) tri vrste sankcija za povredu odredaba Zakona: opomenu, obustavu isplate dijela plaće i javno objavljivanje odluke. Zakon, dakle, ne ovlašćuje Povjerenstvo da donosi odluke kojima bi “samo” deklariralo povredu nekog načela djelovanja ili neke zakonske odredbe.

(III) Stavkom 2. članka 42. Zakon propisuje koja se sankcija može izreći za povredu pojedine od taksativno nabrojenih zakonskih odredbi. Članak 5., koji utvrđuje načela djelovanja, uopće se ne spominje u tom kontekstu, što znači da se za povredu tih načela ne može izreći nikakva sankcija.

U spomenutim načelima djelovanja dužnosnika nema ničeg posebno spornog. Radi se o uopćenim, općeprihvaćenim načelima političkog djelovanja. Netko bi se stoga mogao zapitati: ako su načela zapisana u Zakonu, zašto Povjerenstvo ne bi imalo pravo utvrđivati povredu tih načela? Odgovor je vrlo jednostavan: zato što to proturječi jednom temeljnom pravnom načelu – načelu zakonitosti. To pravno “načelo svih načela” temelj je vladavine prava.

Ono, uz ostalo, zahtijeva da (i) svaka sankcija izrijekom bude propisana javno dostupnim zakonom i (ii) da zakon bude dostatno precizan i predvidljiv kako bi mu građani mogli prilagoditi svoje ponašanje.

Dakle, zahtijeva se određena nomotehnička kvaliteta pravne norme, kako u pogledu sadržaja kažnjivog ponašanja tako i u pogledu sankcija. A takva norma o načelima djelovanja dužnosnika u Zakonu ne postoji.

Osim toga, za tijela javne vlasti vrijedi pravno pravilo da mogu raditi samo i isključivo ono za što su propisima ovlaštena, za razliku od građana, kojima je dopušteno sve osim onog što je izričito zabranjeno.

Zato, ako Zakon izričito ne ovlašćuje Povjerenstvo da donosi odluke kojima utvrđuje povredu načela djelovanja dužnosnika, Povjerenstvo tako nešto ne smije činiti.

Nekoliko riječi o tome može li se utvrđenje neke relevantne činjenice smatrati sankcijom. U pravu nema dvojbe da takvo utvrđenje ima odgovarajući pravni učinak.

Deklaratorno utvrđenje o neetičkom ili nečasnom postupanju dužnosnika predstavlja veću društvenu stigmu od izricanja bilo koje druge sankcije (izrijekom) propisane Zakonom (opomena, obustava isplate dijela mjesečne plaće i javno objavljivanje odluke Povjerenstva). Reakcije javnosti to nedvojbeno potvrđuju. Zato takva deklaracija po svojoj pravnoj naravi jest sankcija.

Načela djelovanja dužnosnika iz članka 5. Zakona važna su za tumačenje Zakona, ali nikako ne mogu biti samostalna/posebna osnova za izricanje bilo kakvih sankcija/utvrđenja.

Zakon regulira situacije sukoba interesa, njegovog spriječavanja i razriješavanja. Taj Zakon ne predstavlja etički kodeks dužnosnika (niti mu je to svrha), pa posljedično ni Povjerenstvo ne može djelovati kao svojevrsno etičko sudište.

Ipak, dakle, nisam “izvršio udar” na Povjerenstvo.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari