Pratite nas

Intervju

Plenković: Hrvatski ljudi prepoznaju tko nudi rješenja, a tko rušilačkom strategijom nastoji prikriti vlastitu bezidejnost!

Objavljeno

na

Na kraju tjedna doista ispunjenog iznimno dramatičnim događajima hrvatska Vlada održat će sjednicu u Osijeku na kojoj će donijeti niz odluka o velikim ulaganjima u Osijek i Osječko-baranjsku županiju.

O tome, ali i o haškoj presudi šestorici Hrvata iz BiH, političkoj situaciji u Hrvatskoj, stanju u Agrokoru, planovima za HEP i Inu i brojnim drugim pitanjima za Glas Slavonije komentirao je predsjednik Vlade Andrej Plenković.

Presuda šestorici Hrvata iz BiH, bar prema tumačenju onoga što je predsjedajući Žalbenog vijeća iznio u kratkim obrazloženjima, svojevrsna je revizija povijesti onog što se dogodilo tijekom sukoba u BiH, izvučena iz konteksta ukupnih zbivanja i opasna kako za poziciju Hrvata u toj zemlji tako i Hrvatske, koju se praktično definira agresorom. Kako je komentirate i koje poteze hrvatska Vlada sada ima na raspolaganju da spriječi takav razvoj događaja?

Nezadovoljni smo presudom jer dijelom ne uvažava povijesnu istinu i činjenice. Hrvatska je u teškim vremenima velikosrpske agresije Bosni i Hercegovini bila glavni saveznik u obrani i partner u zbrinjavanju stotina tisuća izbjeglica.

Hrvatska vojska je s Armijom BiH prekinula srpsku opsadu Bihaća i time spriječila ponavljanje genocida iz Srebrenice, oslobodila velik dio teritorija BiH, čime je zaustavila rat, preokrenula ravnotežu snaga te omogućila potpisivanje Daytonskog sporazuma. Bili smo i među prvim državama koje su priznale BiH, a sudjelovanjem i glasovanjem na referendumu u ožujku 1992. Hrvati su zajedno s Bošnjacima stvorili temelje za proglašenje neovisnosti. HVO je bio sastavnica Oružanih snaga tadašnje Republike BiH.

Žalim zbog nevinih žrtava i svih zločina počinjenih na području Bosne i Hercegovine, kao i zbog hrvatsko-bošnjačkog sukoba, kod kojeg postoji odgovornost obiju strana. Mnoge teze iz presude nisu utemeljene i politički su potpuno neprihvatljive. Iznimno mi je žao zbog čina Slobodana Praljka, koji je, potaknut dubokim osjećajem nepravde prema hrvatskom narodu, sebi oduzeo život. Koristit ćemo sva pravna i politička sredstva da osporimo teze iz presude. Hrvatska će nastaviti razvijati suradnju s BiH te joj dati podršku na europskom putu. Ujedno, zalagat ćemo se za opstojnost i konstitutivnost hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini.

Imajući u vidu sve događaje zadnjih desetak dana, očito ciljane medijske napade, poput onog na ministra obrane u trenutku kada se odlučuje o odabiru dobavljača ratnih zrakoplova, ali i niz drugih, koliko je, po Vašoj procjeni, Hrvatska duboko pod udarom hibridnog rata? Naime, posve je jasno da se ne može raditi o slučajnosti i da je ovdje riječ o planskoj manipulaciji javnošću i stvaranju dojma kaosa i katastrofičnosti, no pitanje za koga i za čiji račun?

Hibridno medijsko djelovanje realnost je u državama članicama Europske unije i SAD-u, a Hrvatska nije isključena iz tog šireg procesa. U današnje digitalno-informacijsko doba prepoznatljivo je kako se kroz medijski i internetski prostor provlače interesi različitih aktera, a nerijetko i vanjski utjecaji. Stoga su se i na nedavnom summitu Europske unije i šest zemalja Istočnog partnerstva razmatrali načini na koje je moguće osigurati distribuciju provjerenih informacija, uvažavajući potpuno i slobodu medija i naše temeljne vrijednosti. Bez obzira na, kako kažete, stvaranje dojma kaosa, kao Vlada ostajemo usmjereni na stabilnost u društvu i predano ispunjavanje našeg programa.

Kako u tom pogledu komentirate ponašanje SDP-a i ostatka oporbe? Vjerujete li da je riječ tek o nesposobnosti prepoznavanja okolnosti, lošim vođama, prizemnom populizmu, uvrijeđenosti mostovaca zbog izbacivanja iz Vlade ili procjeni da se, neovisno o opasnosti koja je evidentna ako strategija hibridnog rata dobije političku platformu za širenje, iskoristi sve što se pruža u pokušaju rušenja Vaše vlade?

Zadaća Vlade je voditi odgovornu politiku važnu za ukupan razvoj hrvatskoga društva i gospodarstva. Na to smo potpuno usredotočeni. U demokratskim višestranačkim sustavima prirodno je nadmetanje većine i oporbe. Međutim, konstruktivnost oporbenih stranaka nužna je za njihovu istinsku korektivnu ulogu, što sada često nije slučaj. Premda bi to bilo korisno za kvalitetno funkcioniranje naše demokracije, SDP jednostavno ne nudi nikakve ideje za rješavanje izazova s kojim se Hrvatska suočava, a neuspješan je u svojoj strategiji iniciranja izglasavanja nepovjerenja Vladi. Most i Živi zid tonu u sve veći senzacionalizam i demagogiju predstavljajući kvazirješenja za ozbiljne probleme, koji se ne rješavaju preko noći. Hrvatskoj političkoj sceni potrebno je više ozbiljnosti i stručnosti.

Hrvatska se još nikada nije suočila s takvim nizom parlamentarnih rasprava o opozivu ministara ili cijele vlade. Mislite li da u takvim okolnostima možete zadržati stabilnost kao jednu od temeljnih točaka Vaše političke agende?

Do sada smo imali četiri neuspjele inicijative oporbe za izglasavanje nepovjerenja članovima Vlade ili Vladi u cjelini (Barišić, Marić, Murganić, Vlada). Broj takvih saborskih rasprava svjedoči o nekonstruktivnosti, ali i o bezidejnosti oporbe. Rušilačkom strategijom nastoje se prikriti nedostatci konkretnih doprinosa u kreiranju javnih politika. To je možda najočitije bilo u slučaju Agrokor. Suočeni s potencijalno najvećom krizom u povijesti hrvatskog gospodarstva, doprinos oporbe ostao je ograničen na nekoliko banalnih PR poteza i neargumentirano protivljenje Zakonu o izvanrednoj upravi, koji je spriječio domino-efekt urušavanja dobavljača Agrokora.

Održali smo političku stabilnost Hrvatske, koja je izravno povezana s našim gospodarstvom i financijama, a najvažnije – tisuće su ljudi ostale na svojim radnim mjestima. Zbog nižeg rizika i nižih kamatnih stopa izdavanjem euroobveznica od prije dva tjedna Hrvatska će uštedjeti čak 160 milijuna kuna godišnje. To ne bi bilo moguće bez političke stabilnosti. Stoga smo i odlučili saborsku raspravu o povjerenju Vladi održati samo dan nakon očitovanja Vlade.

Hoće li, dakle, onda biti ostvarena predviđanja The Economista o izvanrednim izborima ili će današnja koalicija mirno dočekati kraj mandata?

Želimo staviti sve raspoložive potencijale države u funkciju gospodarskog rasta. Pred nama su izazovi koji nalažu učinkovitost države. Takvi interesi uvijek će mi biti ispred uskih stranačkih procjena o tome bi li izvanrednim izborima bilo moguće ostvariti koji saborski mandat više.

U tim okolnostima kakav budući odnos očekujete s predsjednicom Republike, ona, naime, već sada ulazi u pretkampanju, jasno je da joj za reizbor treba biračko tijelo šire od HDZ-ova i da si je napadima na Vladu u kratkom vremenu ipak podigla rejting. No to je Vlada stranke koja je treba kandidirati. U toj neobičnoj situaciji vjerujete li u nastavak zatezanja odnosa ili njihova relaksiranja?

Odnose zasigurno ne zateže Vlada. Predsjednica Republike ima svoju ustavnu ulogu i u skladu s njom iznosi promišljanja o stanju u zemlji. Nastavit ćemo suradnju o svim bitnim pitanjima za Hrvatsku. Do predsjedničkih izbora ima još više od dvije godine.

Agrokor, devet mjeseci poslije – posebnim zakonom riskirali ste, zapravo, i vlastitu političku karijeru, stoga, s današnje točke gledišta, držite li da ste uspjeli, da je hrvatsko gospodarstvo spašeno od cunamija koji mu je prijetio kada su zaredale blokade tvrtke u sastavu koncerna i njihovih dobavljača?

Krajem ožujka problemi Agrokora zaprijetili su prelijevanjem na cijelo hrvatsko gospodarstvo, jer bi stečaj koncerna imao nesagledive posljedice na našu industriju, poljoprivredu i proračun. Ovakav scenarij spriječen je ispravnom odlukom Vlade i Hrvatskog sabora da se stvori pravni okvir koji će omogućiti svježu likvidnost, daljnje poslovanje i rad na restrukturiranju kompanije.

Danas smo okrenuti budućnosti; izvanredna uprava s renomiranim savjetnicima za restrukturiranje radi na planovima održivosti i pripremi nagodbe s vjerovnicima. Za Slavoniju i Baranju najvažniji je daljnji razvoj i poslovanje kompanija koncerna koje čine poslovnu grupu Poljoprivreda – prije svega Belje, VUPIK i PIK Vinkovci d.d. To su tri kompanije koje zajednički kontroliraju više od 32.000 hektara obradivih površina u istočnoj Hrvatskoj, od čega je 95 posto u zakupu (državno poljoprivredno zemljište). Te djelatnosti osiguravaju nužna radna mjesta i neizravno igraju značajnu ulogu u osiguravanju opskrbe hranom. Možemo biti zadovoljni visokim prinosima poljoprivrednih kultura u tim kompanijama tijekom jeseni, koji su i inače daleko iznad hrvatskog prosjeka, a što se reflektira na povećanje prihoda i rast proizvodnje i prodaje. Ti rezultati daju dobar temelj za konsolidaciju poslovanja i daljnji rast tih kompanija, kao i dobavljača, u budućem razdoblju. Iz krize moramo izvući naučene lekcije. Uvjeren sam da će cjelovito rješavanje situacije s Agrokorom biti i transformacija gospodarskog poslovanja u Hrvatskoj nabolje.

U utorak ste u Budimpešti razgovarali s premijerom Orbanom o Ini i MOL-u. Kako će se ta političko-poslovna hrvatsko-mađarska trakavica na kraju rasplesti?

Mađarska i Hrvatska prijateljske su države i vjerujem da ćemo uspjeti riješiti pitanja koja danas opterećuju naše odnose. Ključno je da je u utorak još jednom potvrđeno da postoji jasna politička volja za rješavanje pitanja Ine i MOL-a. Premijer Orban naglasio je da je Mađarska spremna pomoći proces otkupa MOL-ovih dionica u Ini te da želi brzo i pravično rješenje. Sada je potrebno pronaći odgovarajući model, s obzirom na dosadašnja ulaganja s mađarske strane u Inu, ali i s obzirom na realnu procjenu vrijednosti tih dionica u ovome trenutku. S Mađarskom imamo odlične političke odnose, jačamo i gospodarsku suradnju jer je povećana trgovinska razmjena. Mađarska je Hrvatskoj peti trgovinski partner, investicije u proteklih 25 godina premašuju dvije milijarde eura, a više od pola milijuna mađarskih turista posjetilo je Hrvatsku samo ove godine. Ovaj je posjet potvrdio naše dobre odnose.

Što u vezi s energetskom sigurnosti Vlada u konačnici ima namjeru učiniti s HEP-om, jeste li odustali od ideje o prodaji dijela kompanije?

HEP je strateška kompanija u vlasništvu hrvatske države, koja, uz Inu, ima središnje mjesto u našoj energetskoj sigurnosti. Vlada je pokrenula izradu nove Energetske strategije razvoja RH do 2030., s pogledom na 2050., i siguran sam da će taj dokument jasno definirati ulogu HEP-a u našoj energetskoj sigurnosti. Što se tiče prodaje dijela kompanija, to se pitanje aktualiziralo u kontekstu otkupa dionica Ine od MOL-a. Uskoro će se poslati poziv za dostavljanje ponuda nizu renomiranih investicijskih savjetnika u tom procesu i od njih zapravo očekujemo procjenu vrijednosti Ine te evaluaciju i razmatranje potencijalnih strateških partnera u provedbi transakcije otkupa dionica. Očekujemo da investicijski savjetnik bude izabran u idućih nekoliko mjeseci.

HDZ je nakon 12 godina, tri puna mandata, ponovno osvojio Osječko-baranjsku županiju, ima župana i čvrstu većinu u Skupštini. Vjerujete li da nakon dugo vremena stranka ima nekadašnju snagu i rejting u gradu i regiji koji su joj prije toga bili neprijeporno uporište?

Od kada sam izabran za predsjednika HDZ-a, u ljeto prošle godine, HDZ je dobio većinsko povjerenje građana na parlamentarnim izborima, a uvjerljivo je pobijedio i na lokalnim izborima u svibnju. To pokazuje da građani prepoznaju da rješenja koja mi nudimo najbolje odgovaraju na njihove potrebe i izazove koji su pred nama. Upravo je pobjeda u Osječko-baranjskoj županiji, uz Split, napravila najveću razliku s obzirom na rezultate prethodnih izbora. Župan Anušić ima uvjerljiv izborni legitimitet, a vjerujem da ima i energiju i znanje da donese potrebne promjene u Osječko-baranjsku županiju, kao središnju županiju cijele Slavonije. Na unutarstranačkim izborima u Osijeku HDZ će ove nedjelje izabrati novog predsjednika i uvjeren sam da on, uz nužnu sinergiju sa županijskom i nacionalnom razinom, može dodatno ojačati i HDZ u Osijeku, gradu koji ima posebnu ulogu i simboliku u stvaranju i razvoju HDZ-a.

HDZ JE SPREMAN ZA TEMATSKU RASPRAVU O SITUACIJI U AGROKORU

Jasan je pravni stav da je povjerenstvo za Agrokor zbog zakonskih prepreka u ovom obliku moralo prestati rad. Ali koliko je HDZ spreman na neko drukčije formirano i vođeno povjerenstvo koje bi dalo odgovore na genezu slučaja koji je mogao biti koban?

S pravomoćnošću rješenja o istrazi povjerenstvo za Agrokor automatski je prestalo svoj rad. Cilj takve zakonske odredbe je omogućiti neovisan kazneni postupak. Ako se utvrde kaznena djela, svi odgovorni moraju odgovarati. HDZ je spreman za tematsku raspravu o situaciji u Agrokoru na nekom od saborskih odbora.

Glas Slavonije

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Povjesničar Stjepan Lozo: U NDH su Srbi provodili genocid nad Hrvatima, a onda su ‘strašne’ ustaše optužili za zločin nad njima

Objavljeno

na

Objavio

Više od 15 godina splitski povjesničar Stjepan Lozo radio je na prikupljanju građe za knjigu “Ideologija i propaganda velikosrpskoga genocida nad Hrvatima – projekt ‘Homogena Srbija’ 1941.“ kojom razotkriva kako su Srbi izvršili genocid nad Hrvatima, a onda svoje žrtve optužili za zločin nad njima! Četiri godine intenzivno je radio na pisanju knjige, pri čemu je bio izložen prijetnjama i pritiscima koji ga ipak nisu zaustavili u naumu. Za prilog Spektar Slobodne Dalmacije je pristao progovoriti i o mnogim drugim tabuima iz novije hrvatske povijesti.

Rekli ste da “nije zdravo napisati ovakvu knjigu”, a ipak ste je napisali. Zašto nije zdravo i zašto ste je napisali, što vas je nagnalo?

– Nije zdravo jer doslovce narušite zdravlje, a napisao sam je jer sam osjećao obvezu povjesničara i zov stotina tisuća nevinih pobijenih Hrvata u velikosrpskom genocidu. Svi mi očekujemo da će neke teške stvari za zajedničko dobro odraditi netko nepoznat drugi. Onda u jednom trenutku shvatite da je gluho doba noći, a taj “drugi“ ne pristiže, da ste taj “drugi“ zapravo vi sami, i da valja ustati i krenuti. Knjigu sam pisao godinama, sjedio, slabio vid i sve tjelesno što s tim ide. To je više od 700 stranica moga rukopisa, gotovo u cijelosti zahtjevnog historiografskoga govora, diskursa, pri čemu sam nastojao slijediti ideal kako dobra historiografija istodobno treba biti i književno djelo. Duhovni napor, gubitak nekih vještina i memorije osobnog života, to je posebna priča. Ujedno se i financijski devastirate, a nakon svega shvatite kako je tiho nestao vaš prethodni društveni život i da osim najuže obitelji komunicirate tek s još pokojim usamljenim jahačem kao što ste i sami.

Ja sam još i dobro prošao. Citirao sam na predstavljanju gospodina Hudelista, koji je 2005. godine krenuo pisati knjigu o sukobu Hrvata i Srba u 20. stoljeću, dakle ono o čemu govori i ova moja knjiga. Zbog te se knjige razbolio i praktično jedva živ ostao, a knjigu nije dovršio. Ja sam se, u nekom čudesnom hodočašću, uspio probiti kroz prašumu.

Tvrdite da su četnici i partizani izvršili genocid nad Hrvatima, a onda su upregli sva propagandna oružja da Hrvate optuže za genocid?

– Još gore od toga. Oklevetali su Hrvate za genocid nad Srbima preventivnom propagandom, s predumišljajem, već u lipnju 1941. godine, a onda počeli genocid nad Hrvatima. Nakon šoka koji je u velikosrpskim redovima usljedio uspostavom NDH 10. travnja 1941. godine, ne i komunista, jer oni tada nisu bili na suprotnoj strani od ustaša, usljedilo je konsolidiranje velikosrpskih redova. Već u lipnju 1941. godine velikosrpske snage imaju oblikovanu viziju i platformu daljnjeg djelovanja: stvoriti Veliku Srbiju provedbom općeg genocida nad Hrvatima koje prethodno treba snažno oklevetati. Tako krajem lipnja 1941. godine nastaju dva ključna dokumenta: “Homogena Srbija“ Stevana Moljevića, i “Valerijanov memorandum“ SPC. “Homogena Srbija“ je projekt, ono što treba napraviti, a to je stvoriti Veliku Srbiju i izvršiti opći genocid nad Hrvatima, dok je “Valerijanov memorandum“ propagandna poluga za izvršenje takvog projekta.

“Valerijanov memorandum“ široj javnosti u Hrvatskoj nije poznat. Što je to zapravo i zašto je to važno?

– Srpska pravoslavna Crkva izravno stoji iza besramne klevete Hrvata za genocid nad Srbima, te istodobno provedbe genocida nad Hrvatima već od lipnja 1941. godine. “Valerijanovim memorandumom“ treba mahati, i to pred nosom mnogih ignoranata koji s dozom apartheida i velikim neznanjem gledaju na Hrvate i njihove probleme. Od, primjerice, Carla Bildta i Efraima Zuroffa, do ovih moralnih jadnika i neznalica s domaćeg hrvatskog terena. A svakako da bi trebalo mahati i pred nosom rimskog biskupa Bergoglia, da ne govorimo o nosu njegove braće u vjeri i biskupstvu od Porfirija do Irineja iz Srpske pravoslavne Crkve.

“Valerijanov memorandum“ je službeni dokument SPC i predan njemačkim vojnim vlastima u Beogradu, a potom kao kleveta Hrvata raširen po čitavom svijetu. Memorandum je već u prvoj verziji od 24. lipnja 1941. godine oklevetao Hrvate za ubijanje više od 100.000 Srba. Druga verzija, plasirana najkasnije 8. kolovoza, kleveće Hrvate za ubijanje čak 180.000, a do rujna se već izlazilo s brojem od 300.000 pobijenih Srba u NDH, što je kasnije još uvećavano. Takve strašne klevete koje nemaju gotovo nikakve veze sa stvarnošću, ni 1 %, u knjizi to dokazujem, odaslane su izvan zemlje i snažnom propagandom velikosrpske mreže širene po čitavom svijetu. Takva sramotna laž ostala je nad Hrvatima do dana današnjega.

O kakvoj se propagandi i lažima radi može se vidjeti iz tvrdnji da su već u ljetu 1941. godine, primjerice, svi Srbi u kotarevima Imotski, Gospić, Glina, Grahovo, Korenica, Gračac, i nizu drugih, pobijeni i istrijebljeni. Riječ je o potpunim izmišljotinama što se lako može vidjeti i iz popisa stanovništva 1948. godine. Primjer nastranosti i dijaboličnosti takve propagande slučaj je kotara Lapac, pri čemu SPC kleveće Hrvate da su istrijebili Srbe, dok je istina izravno suprotna, Srbi su gotovo potpuno istrijebili Hrvate.

Izravna posljedica “Valerijanova memoranduma“ bio je pad vlade generala Simovića u Londonu i crnorukaško preuzimanje izbjegličke vlade te dovođenje Draže Mihailovića za ministra vojske, jednog od najvećih europskih zločinaca. U danima kada SPC plasira prvu verziju “Valerijanova memoranduma“, 23. lipnja 1941. počinje srpska pobuna u NDH. U istočnoj Hercegovini masovno stradavaju nedužni Hrvati, a na “srpski Vidovdan“, 28. lipnja 1941. Srbi čine i prvi genocidni zločin uopće na prostoru NDH. Pod vodstvom pravoslavnog popa Radojice Perišića vrše pokolj svega zatečenog stanovništva u Avtovcu, uključivo žene i djecu, te uništavaju čitavo neselje. Tako su Srbi počeli genocid nad Hrvatima uz istodobnu klevetu Hrvata za genocid nad Srbima. Sada ta propaganda izgleda sasvim prozirna, no nije bilo lako doći do ovakve rekonstrukcije i saznanja.

O projektu “Homogena Srbija” 1941. ne govori se u školskim udžbenicima, a ne pamtim ni da je ikad spomenut u vrijeme obrazovanja u bivšoj državi. A vidim da je riječ o projektu Velike Srbije i granicama koje su Srbi pokušavali ostvariti i 1991. napadom na Hrvatsku…

– Upravo tako. Taj je projekt dugo vremena bio potpuno prešućen, dok je hrvatska strana istodobno bila stigmatizirana i progonjena i za relativno sasvim bezazlena očitovanja. Hrvatska strana nikada nije izradila jedan takav dokument genocidnog i osvajačkog karaktera kao što je “Homogena Srbija“. Najviši velikosrpski interes bio je i jest da projekt “Homogena Srbija“ ostane u sjeni. I to je jedan od razloga zbog kojih su Hrvati goloruki ušli pod novu velikosrpsku agresiju i ponovno pretrpjeli seriju genocidnih zločina od 1990. do 1995

Prelistavajući knjigu koja je doista opsežna, da se zaključiti kako je Srbima obnova Jugoslavije 1945. bila nužna kako bi zataškali dotadašnje zločine i dokrajčili Hrvate koji su, po njihovoj propagandi, ionako, genocidni? Jesam li dobro zapazila taj detalj?

– Svaka Jugoslavija je zamrznuti konflikt i perspektivno neodrživ projekt. Ona, dakle, može poslužiti Hrvatima za okupljanje svoga etničkoga i povijesnog prostora, može Srbima za pokušaj stvaranja Velike Srbije, a može i nekim bosanskim Muslimanima za inauguriranje nacije i osvajanje prostora nepoznate veličine na štetu najprije starosjedilaca Hrvata, a onda i Srba i Crnogoraca. Malobrojni jugoslavenski nacionalisti ne mogu se prepoznati kao povijesni subjekt, prije kao sredstvo. Obje Jugoslavije nastale su nakon ratova. Međunarodne sile probleme ovoga prostora ne mogu razriještiti, a ni jedna nema potpunu prevagu, pa postupaju linijom odgode i prikrivanja problema. Kao domaćica koja nakon večernjeg druženja pospremi stol i vidljive plohe, a brdo nečistog nabaca u sudoper za sutra. Ili službenik koji na radnom stolu prikuplja predmete koje ne može tek tako riješiti, pa ih stavlja na hrpu dok ih ne strpa u neku ladicu i pobjegne od njih do daljnjega. Eto to su Jugoslavije. Nekakvo napuhavanje da bi masonska organizacija iz nekih svojih razloga “višega reda“ htjela baš Jugoslaviju, to se u mojim uvidima nije potvrdilo. Drugi je problem što je velikosrpska mreža aktivna u angažiranju masonske organizacije po nekim protuhrvatskim principima, o čemu ja u knjizi ponešto govorim. Na toj osnovi vidim i sada neke pokušaje, no po svim pokazateljima ta Srbija neće uspjeti, a ne vidim po čemu bi masonska organizacija u takvim pokušajima mogla profitirati.

Stevan Moljević i njegovi četnici, kao najsnažnija struja srpske politike, Jugoslaviju su prihvaćali tek kao prijelazni oblik Velike Srbije. Nakon izvršenja planiranoga genocida “po uskrsu Jugoslavije“, svi preostali Hrvati bili bi smješteni u smanjenu Hrvatsku nad kojom bi bila uspostavljena srpska hegemonija. To bi bio veliki koncentracijski logor potpunog uništenja Hrvata. Socijalistička Republika Hrvatska nije bila takva Moljevićeva Hrvatska, ali je imala neke njezine elemente.

Bojite li se da će vas optužiti za reviziju povijesti i još gore – za rehabilitaciju ustaškog pokreta i NDH?

– Tko će me optužiti, a da bih ga se ja bojao? Optuživali su me još u Jugoslaviji kao studenta povijesti. Nisu mi dali da uđem u hram božice Klio, ali me ipak nisu zaustavili. No ovdje mogu reći da postoji jedan drugi rizik. Kada sam počeo raditi ovo djelo, krio sam što radim i pazio koje stranice otvaram na internetu. Nadamnom je vršen progon kao da je ovo Velika Srbija o čemu ovdje nema prostora podrobnije govoriti. Oko hrama velikosrpskog zločina i laži izgrađeni su čitavi sustavi strašila i zapreka, tabua i falsifikata, pa i represije, koji tjeraju ili zavode nepoželjne. Ja sam porušio te lubanje i kosti, prošao pokraj straža i srušio im stupove hrama. Knjiga je tu i sada više ništa nije isto.

Tko će mene optužiti za revizionizam i rehabilitaciju ustaša i NDH? Četnici koji su rehabilitirali jednog od najvećih europskih zločinaca Dražu Mihailovića i kojem dižu spomenike. Oni koji daju nazive ulica po Stevanu Moljeviću, jednom od najmonstruoznijih zločinaca Europe. Ili oni koji to ne vide, a mene bi vidjeli? A gdje su tek povijesne činjenice.

Primjerice, u srednjoj Dalmaciji niti jedno srpsko selo nije uništeno. Kakve su to onda “strašne“ ustaše? U Imotskoj krajini prije rata i poslije rata postojala su i postoje sela u kojima ima pravoslavaca izjašnjenih kao Srbi, Glavina Donja, Nebriževac ili Crnogorci. Tko je tu pretrpio genocid? Pravoslavaca, izjašnjenih kao Srbi, bilo je i u zaseocima na Tijarici, kod Aržana, u Svibu, pa tko je tu pretrpio genocid? Ili u zaseocima u Dicmu, Lučanima, Biteliću? Ili u zaseocima Kaštelanske zagore, Broćancu, Ublima, Radošiću, nekolicini kuća u Brštanovu? Tko je tu pretrpio genocid? Kakav je to genocid ako ni jedan zaseok u kojem su živjeli Srbi nije, ne samo istrijebljen, nego ni pretrpio i jedan masovni zločin. A što je najzanimljivije, kad već govorimo o tim “strašnim“ ustašama i toj “strašnoj“ NDH, na istom tom prostoru srednje Dalmacije, srpski zločinci su pobili tisuće i tisuće potpuno nedužnih hrvatskih civila, uključivo i nebrojene žene i djecu, od Mosora i Kamešnice do Biokova, od Krke do Neretve.

Netko će reći da branite NDH?

– NDH je bila brod koji je puštao na sve strane. U NDH su Srbi provodili genocid nad Hrvatima i tko želi više o tome znati neka uzme moju knjigu u ruke. U tom smislu je i postojeća paradigma o “strašnim“ ustašama na neki način tvorevina velikosrpske propagande. Prava je, međutim, istina da ustaše do ljeta 1941. i srpske pobune nisu činili nikakve posebne zločine prema Srbima, to svatko može provjeriti u mojoj knjizi, te da su funkcionirali kao neka vrsta narodne samoobrane od velikosrpskoga genocida. Ne bi se, dakle, smjelo i dalje nasjedati na srpsku propagandu, niti bi trebalo s prljavom vodom nekih ustaša izbacivati i hrvatsko dijete. Tu moramo izoštriti pogled. Također, postoji nekoliko konceptualnih rješenja koje je afirmirala NDH i koja nisu nadomještena naročito uspješnijima. Primjerice, hrvatska nacija kao zajednica ravnopravnih katolika, muslimana i pravoslavaca. Također i pristup obrani hrvatske granice na Drini. I jedno i drugo je i danas aktualno i pripada korpusu moderne europske političke podloge, naravno uz specifičan pristup u odnosu na Drinu.

Kako se u sve to uklapaju srpske teze o ustancima i antifašizmu?

– Pitanje srpskih pobuna, “ustanaka“, ključno je u NDH 1941. godine, a nedovoljno je poznato ili krivotvoreno. Zbog boljeg razumijevanja šire prikazujem uspostavu Banovine Hrvatske u Kraljevini Jugoslaviji 1939. godine. Ona je nastala mirnim putem uz suglasnost i ključnih čimbenika međunarodne scene.

Nisu je uspostavili ni fašisti ni nacisti i nisu je vodili ni Pavelić ni ustaše. Pa ipak je i na takvu demokratsku Hrvatsku organiziran pokret “Srbi na okup“, koji se pretvorio u pravu prijetnju oružane pobune. Vojska je već do 1941. godine izišla na ekstremne srpske pozicije, to je učinila i SPC, to je činio i Srpski kulturni klub, a Srbi su snažno razvijali i dvije paravojne organizacije civila, četništvo i sokolaštvo, koje su bile ekstremno indoktrinirane, naoružavane i vojno obučavane. Sve to ukazuje da bi do oružanog okršaja Hrvata i Srba došlo i u Kraljevini Jugoslaviji i da se nije dogodio napad sila Osovine. Već je i Maček imao silnih problema s otvorenim četništvom, tako da je u cilju obrane Banovine počeo i represivne mjere. Po raspadu Jugoslavije. Hrvati su nastavili osnovno konstituiranje države, sada NDH, a Srbi su nastavili pobunjeničko gibanje i prenijeli ga s Banovine na NDH. Već u svibnju oni pokušavaju pokrenuti “Jurjevdansku“ pobunu (“Đurđevdansku“), no ona ne dobiva šire razmjere. Od kraja lipnja 1941. godine krenuli su u širu “Vidovdansku“ pobunu, posebno u istočnoj Hercegovini. Krajem srpnja nastavljaju s “Ilindanskom“ pobunom i širenjem oružane agresije pri čemu čine daljnje masovne zločine genocidnih razmjera nad Hrvatima. Srbi “ustanke” nisu dizali spontano, zbog nekakvih ustaških zločina, niti to ima ikakve veze s antifašizmom, već planirano i organizirano, sa svojom ideologijom, ikonografijom i ciljevima, nošeni protuhrvatskom mržnjom i strastima. To se s fascinantnom sličnošću ponavlja i 1990., odnosno 1991. godine.

U tom smislu, žrtve krivotvorine su i hrvatski partizani. Iz građe se vidi da nisu hrvatski partizani noć u kojoj su sve krave crne. Poraz sila Osovine bio je neminovan i mnogi hrvatski ljudi su mogli vidjeti prijeteću opasnost općeg velikosrpskog genocida nad Hrvatima. Valjalo je zadržati oružje u rukama. Zbog toga treba izoštriti pogled u odnosu na partizane Srbe i u pitanju provedbe “poratnog pokolja Hrvata“, kako ja nazivam partizansku fazu genocida nad Hrvatima od listopada 1944. do lipnja 1945. godine. Prije toga provedena je četnička faza genocida. Istodobni zločini komunističke revolucije zasebno su događanje s vlastitom genezom.

Prokazali ste i neke Hrvate koji su Srbima poslužili za provedbu paklenog plana likvidacije Hrvata i izlaska na more.

– Dosta prostora dao sam obradi Jure (Đure) Vilovića i osvjetlio ga u nepoznatom svijetlu prave sitne duše i, bez pretjerivanja, moralnog jadnika gotovo u svakom pogledu. Za razumijevanje “modusa operandi“ velikosrpskog uništavanja Hrvata historiografski je vrlo značajan, a vidio sam da nije dovoljno duboko osvjetljen, te da je neprecizno i lociran kao orjunaš, Jugoslaven. No ja sam pokazao da je on prezirao jugointegraliste i da je bio posrbica, četnički zločinac koji je pozivao na potpuni nestanak hrvatskog naroda prijelazom na srpstvo. Karijeru je okrunio radom u vrhu propagadne četničkog pokreta Draže Mihailovića, odmah uz Stevana Moljevića. Četnicima je propagandno marljivo služio i posebno im bio vrijedan kao “Hrvat“. Život je konačno završio plačući nad samim sobom. Ukazujem na fascinantnu sličnost takvog Vilovića s kasnijom pojavom nekolicine novinara-pisaca podrijetlom Hrvata, čak i u današnjoj Republici Hrvatskoj, pa se zaključci nameću sami od sebe.

Na predstavljanju knjige u Splitu rekli ste kako su službeni arhivi prepuni falsifikata koji su postavljeni da hrvatske povjesničare odvedu na krivi trag i da istina ostane nedosegnuta?

– Kada vas zanatu i etici povjesničara uče Mate Suić, Petar Selem, Ljubo Boban, Nada Klaić ili Mirjana Gross, da još neke druge iznimne osobe ovdje ne spominjem, onda je za vas kritičko mišljenje preduvjet i osnova na kojoj možete pokušati pisati povijest “onako kako je to zaista bilo“. Pri tome je odnos povjesničara prema izvoru temeljni moment historiografske kreacije. Svaki izvor mora se svestrano vrednovati, provesti kritiku izvora. Dokumenti u arhivima mogu biti krivotvorine nastale u suvremenosti događaja ili naknadno pa “uvaljene“ među drugu arhivsku građu. Mogu biti potpune ili djelomične krivotvorine. I tako dalje. U knjizi ukazujem na veći broj krivotvorina, no za to valja uzeti knjigu u ruke. Jako vidljivi dio današnje hrvatske historigrafije, posebno mislim na neke katedre suvremene povijesti čiji se čelni ljudi ističu svojim najčešće protuhrvatskim politikantskim komentiranjem svakodnevnice, daleko je na nižim granama od srpske, a nažalost i daleko je na nižim granama u odnosu na onu koja se razvila u komunističkoj Hrvatskoj.

Za Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu na kakvom sam ja studirao čak i u vremenu komunizma, bila bi sramota da predavaju pojedinci koji danas predavaju i deformiraju nove generacije hrvatskih povjesničara. U svakom slučaju, htio sam poručiti i nešto drugo: moramo pisati hrvatsku povijest čak i u slučaju da nam je uskraćena neka prvorazredna arhivska građa. Ako nam Srbi ne daju naše arhive koji se sada nalaze u Beogradu, što ćemo sjesti i kukati? Povjesničar mora pronaći način i davati odgovore na ključna pitanja svoje generacije.

Slobodna Dalmacija

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

Imamo bizarne situacije 2018. godine gospođa Esih, ja, NZH činimo oporbu, a gospođa Opačić je vlast

Objavljeno

na

Objavio

Saborski zastupnik Nezavisnih za Hrvatsku Zlatko Hasanbegović komentirao je za RTL prebjege u saborskim klubovima.

27 prebjega, pa i vi više niste dio HDZ-a, Sabor otpočetka do danas izgleda prilično različito, je li to prevara birača? 

“Promjena stranke u politici nije nešto neuobičajeno. Ovdje uz rijetke iznimke nije riječ o razilaženju zbog političkih ili ideoloških razloga, ovdje je riječ o moralnoj političkoj kaljuži koja je porušila sve kriterije političkog života, mi u Saboru imamo tektonski poremećaj.

Sabor bi trebao biti izraz biračke volje, bez obzira je li riječ o oporbi ili većini, ova saborska većina je prevara birača, ona nema temeljni izborni legitimitet.

Trebaju li nam onda prijevremeni izbori?

“To je jedini način kako bi se začeo proces konsolidacije hrvatske politike i parlamentarizma. Imamo bizarne situacije 2018. godine. Gospođa Esih, ja, Neovisni za Hrvatsku činimo oporbu, a gospođa Opačić je vlast.

Premijeru je očito glavni partner Bandić koji skuplja zastupnike, mislite li da će tražiti svoju poziciju u Vladi? 

“O tome ne znam, ako tražimo utjelovljenje te moralne kaljuže, to je ono što se naziva tzv. Klubom Milana Bandića u Saboru. On je započeo svoju nacionalnu politiku s jednim mandatom, a sada završava s 11. Javnosti je promaknuo jedan detalj, koja je geneza nastanka toga kluba, koji je u osnovi sakupljalište političkog otpada.

Supstrat toga kluba čine zastupnici nacionalnih manjina i o tome se nikada nije govorilo. Neki od njih su zlorabili poslovničku mogućnost i doveli sebe u privilegiranu pozticiju da su istvoremeno članovi dvaju saborskih klubova, što nijednom drugom zastupniku nije omogućeno.

Ovdje se ne radi samo o kameleonstvu, ovdje ima jasnih elemenata, ovdje je riječ o političkoj korupciji. Ovdje se ne okupljaju politički istomišljenici. Budući da Bandićeva stranka nema ni ideologiju ni vrijednosti, ti ljudi se okupljaju radi interesa.

U pozadini toga interesa stoji politička moć gospodina Bandića koju on crpi iz zloporabe položaja zagrebačkog gradonačelnika i človjeka koji bez bilo kakvih ograničenja raspolaže milijardama.

Parafrazirat ću Stipu Mesića – idimo tragom novca. Potražimo poveznicu između određenih financijskih dotacija koje idu iz Grada prema nekim manjinskim udrugama, manifestacijama, pokroviteljstvima i onda ćete imati odgovor što adi zastupnik mađarske, romske ili neke druge manjine u Bandićevom klubu.”

Vi ste i u Gradskoj skupštini, podržavate li ondje Bandića?

“Parlamentarna situacija se iz zakonskih razloga ne može uspoređivati s onom u Zagrebu. Vlast Milana Bandića ne proizlazi iz Skupštine nego iz njegovog mandata. U Skupštini ne postoji koalicija već tehnička radna većina oko konkretnih točaka i o svakoj točci na dnevnom redu se glasa.”

“U Gradskoj skupštini imamo različite situacije. Neki od zastupnika koji sad nastupaju kao moralni autoriteti prema Bandiću, koji fingiraju oporbu u Skupštini, na nacionalnoj razini s njime čine većinu, su donosili odluke i glasovali u korist nekih prijedloga kada smo mi bili u oporbi.”

Koliko na račun grada Zagreba Bandić skuplja nacionalne političke bodeove – danas rukovanje s Putinom, prije neki dan s kontroverznim političarem iz Jagodine?

Sakupljanje nacionalnih bodova. Ja neću ulaziti u motive jedne velike i ozbiljne države da daje odličje Bandiću. Samo ću podsjetiti na jednu stvar, i time ću reći što mislim o onome tko daje i onome tko prima odličje, prije malo vremena isto ovo odličje je dobio notorni Milorad Dodik, Ivica Dačić, Šešeljev šegrt Tomislav Nikolić i poznati Emir Kusturica.

Ne mogu zamislit da na svojim prsima nosim značku, a kamoli odličje koje su dobili ti ljudi. To je isto vezano uz kontroverzni susret s gospodinom Palmom, političkim blizancem gospodina Bandića.

Ovdje je pogaženo, ne ljudsko i političko dostojanstvo Milana Bandića, to je njegova stvar, nego je pogažano, političko i nacionalno dostojanstvo hrvatskog naroda, rekao je Hasanbegović za RTL

 

Marijan Knezović: Milan Bandić je definitivno čovjek s najmanje obraza u politici

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari