Pratite nas

Intervju

Plenković: Ina je tvrtka od nacionalnog interesa i neću dopustiti MOL-u zatvaranje rafinerije u Sisku!

Objavljeno

na

Predsjednik HDZ-a mr. sc. Andrej Plenković dao je intervju za tjednik Nacional.

S njim je razgovarala novinarka Orhidea Gaura Hodak, a intervju donosimo u cijelosti.

Jeste li upoznati s pokušajem mađarske strane Uprave Ine da na sjednici Uprave Ine održanoj 27. srpnja progura točku dnevnog reda koja bi podrazumijevala zaustavljanje prerade nafte u Sisku – de facto zatvaranje Rafinerije – te vrlo nejasne planove ulaganja u modernizaciju Rafinerije Rijeka gdje bi se koncentrirala prerada nafte u Hrvatskoj?

Vlada RH, i u svom tehničkom mandatu, vrlo je pozorno motrila tu situaciju i zajedno s hrvatskim članovima nadzornog odbora čvrsto poduprla hrvatske članove Uprave u sprečavanju donošenja odluke o zatvaranju rafinerije u Sisku. Želim istaknuti daje dioničarski ugovor s MOL-om u ovom dijelu vrlo jasan i predviđa obnovu obje rafinerije.

O tome moraju voditi računa svi sudionici u ovom problemu.

Ako postanete hrvatski premijer, što namjeravate učiniti, odnosno koje mehanizme Vlada RH može pokrenuti (osim stoje 2014. pokrenut Arbitražni spor u kojem je i to jedna od točaka) ako MOL ne počne ispunjavati obvezu o ulaganju u hrvatske rafinerije preuzetu potpisivanjem Međudioničarskog ugovora odnosno Ugovorima o kupnji udjela u Ini?

Upravo je arbitraža mehanizam koji je samim ugovorom predviđen kao način rješavanja sporova među dioničarima. Duboko vjerujem u uspjeh hrvatskih argumenata u arbitražnom procesu i njezin dovršetak vidim kao temelj budućih odnosa s MOL-om. Hrvatska država i MOL kao dioničari u Ini moraju razgovarati jer ni jedna kompanija pa niti Ina ne može biti uspješna ako nema komunikacije među dioničarima. Međutim, ne smije se zaboraviti daje ishodište svih ovih problema nastalo u trenutku kada je vlada Ivice Račana prodajući 25 posto udjela u Ini dala MOL-u više upravljačkih prava od onih koje proizlaze iz 25 posto vlasništva. Na primjer, već 2003. godine MOL je stekao pravo veta na sve investicijske odluke Ine veće od 10 milijuna dolara, što je u naftnom biznisu iznimno mali iznos na razini vrlo malog projekta. Na ovaj je način MOL već 2003. godine došao u poziciju da diktira razvoj Ine jer je imao pravo odlučivati o svakoj investiciji. Međutim, kao budući hrvatski premijer inzistirat ću i učiniti sve da osiguram jedinstvene i konzistentne hrvatske stavove u pogledu strategije razvoja Ine, što posljednjih godina nije bio uvijek slučaj i što je mađarski partner često pokušavao koristiti. Ina nije bilo koja tvrtka ili trgovačko društvo.

Ona je tvrtka od nacionalnog interesa jer njezine rezerve nafte i plina i sposobnost njihove proizvodnje određuju energetsku neovisnost Hrvatske. To znači da mi kao država želimo ulaganja u nove koncesije radi povećanja rezervi nafte i plina, modernizaciju kapaciteta prerade, pokretanje novih poslovnih aktivnosti sukladno najnovijim trendovima u naftnoj industriji i kontinuirano jačanje kvalitete, znanja i vještina Ininih zaposlenika.

A ovo nisu samo naše želje već također i obveze MOL-a utvrđene dioničarskim ugovorom.

Budući da spominjete Račanovu krivnju, možete li iznijeti kakvim biste ocijenili i uloge Ive Sanadera i Tomislava Karamarka u kontekstu odnosa hrvatske vlade i Mola oko Ine, budući da je Sanader optužen da je za 10 milijuna eura mita predao ključna upravljačka prava Molu, a Karamarko doveo do pada vlade nakon što je ustanovljeno da je u sukobu interesa, jer mu je supruga primala izdašne honorare od konzultanta Mola Josipa Petrovića?

U kojoj mjeri njihova ostavština iz tog slučaja i danas u političkom smislu opterećuje HDZ? Svima je poznato da sam nedavno izabran za predsjednika HDZ-a i da u događajima koje spominjete nikada osobno nisam sudjelovao. Međutim, između ostalog i zbog političkih činjenica koje navodite, ja ću i kao predsjednik HDZ-a i kao budući premijer inzistirati na transparentnosti odlučivanja u pitanjima INA-e, isto kao i u svim drugim bitnijim državnim odlukama. U oblikovanju i donošenju tih odluka savjetovat ću se i uključiti najstručnije ljude koje Hrvatska ima u području energetike, prava i financija, a sve s ciljem da napokon nađemo rješenje koje će omogućiti razvoj INA-e i zaštitu nacionalnih interesa koje Hrvatska ima u Ini.

Jeste li kao predsjednik HDZ-a upoznati s planovima MOL-a da Rafineriju Sisak pretvori u distributivni i logistički centar te je li vam poznato što bi to značilo za zaposlenike Rafinerije, koliko bi zaposlenika zbog toga bilo otpušteno, a koliko bi ih u konačnici ostalo raditi u distributivnom i logističkom centru?

Kao političar i predsjednik HDZ-a, nemam i ne mogu imati uvid u planove MOL-a, ako su ovo što govorite njihovi planovi. Međutim, pozicija HDZ-a i vlade koju će HDZ voditi je jasna.

Ina se mora razvijati kao kompanija koja ulaže u stjecanje novih koncesija radi povećanja rezervi nafte i plina i njihove proizvodnje, koja prerađuje i distribuira naftne derivate, a to ujedno znači i kao kompanija koja stvara nova radna mjesta. Želim, ne samo da se zaustave otpuštanja, već da se pronađu načini kako bismo gradu Sisku i cijeloj županiji povratili gospodarsku živost. Oko tog problema maksimalno ću se angažirati, jer ono što kao predsjednik HDZ-a želim vidjeti je Ina koja svoje ljudske i tehnološke resurse koristi za razvoj i rast, osiguravajući pri tome najveći stupanj efikasnosti.

A Ina unatoč svim poteškoćama ima i ljudske i tehnološke i financijske kapacitete za velik razvojni iskorak. Takva Ina će onda biti i jedan od bitnih pokretača gospodarskog rasta kroz snažne multiplikativne učinke na brojne druge hrvatske industrije. Podsjećam da je reindustrijalizacija, odnosno jačanje proizvodnje, jedna od bitnih točaka našeg izbornog programa i upravo stoga inzistiramo na jačanju istraživačkih i proizvodnih aktivnosti Ine.

Je li zatvaranje Rafinerije Sisak, odnosno prestanak prerade nafte u toj rafineriji te njezino pretvaranje u logistički i distributivni centar u skladu s Međudioničarskim ugovorom?
U ovom trenutku to je hipotetsko pitanje, a ja kao predsjednik HDZ-a ne želim hipotetski spekulirati.

Jeste li upoznati s bilo kakvim detaljima plana ulaganja u modernizaciju Rafinerije Rijeka te s činjenicom da je mađarska strana Uprave predložila samo plan financiranja troškova projektiranja postrojenja, ishođenja potrebnih građevnih dozvola te uklanjanje postojećih postrojenja, ali ne i konkretnu obvezu provođenja same modernizacije, kao i rokove provođenja?

Ovo je menadžersko pitanje i sasvim je jasno da ja kao političar i predsjednik HDZ ne znam i ne mogu znati takve detalje. Međutim, ono što znam je da je temeljem dioničarskog ugovora obnova rafinerije nafte u Rijeci već odavno trebala biti dovršena. I ovo odugovlačenje s obnovom rafinerije u Rijeci pridonosi nesigurnosti i pojačava pitanja o iskrenosti MOL-a u ostvarivanju strateškog partnerstva u Ini i njegovoj spremnosti da podržava strateške ciljeve razvoja Ine utvrđene dioničarskim ugovorom. I zato, ako MOL nije spreman poštivati obvezu provođenja strateških razvojnih ciljeva Ine koju je preuzeo dioničarskim ugovorom, onda to jasno treba i reći, a ja kao budući hrvatski premijer i moja vlada znat ćemo odgovoriti na takav stav.

Slažete li se s tvrdnjama da je zatvaranje Rafinerije Sisak i odugovlačenje s ulaganjem u modernizaciju Rafinerije Rijeka u funkciji optimalizacije poslovanja MOL Grupe, koja već ima svoje dvije rafinerije te joj nije u interesu ulaganje u hrvatske rafinerije – i gdje je onda u tome hrvatski interes te kako Republika Hrvatska isti može zaštititi?

Ono što sa sigurnošću mogu tvrditi je da sadašnji položaj Ine smatram nezadovoljavajućim jer ne osigurava optimalnu perspektivu njezinog razvoja, kako u segmentu rafinerija tako i u segmentu istraživanja i proizvodnje. Mi ćemo hrvatski interes zaštiti oslanjajući se na pozitivne hrvatske zakonske propise. Uvjeren sam u pozitivne rezultate arbitraže, ali i u jasne, utemeljene i jedinstvene hrvatske stavove o poslovnoj budućnosti Ine.

Podsjećam na Zakon o energiji koji utvrđuje da su infrastruktura i objekti vezani uz proizvodnju, preradu i transport nafte i naftnih derivata objekti od posebnog interesa za RH. Hrvatska s MOL-om ima poslovno partnerstvo u Ini, ali očekujem da i mađarski partner shvati i razumije posebnosti dioničarskog partnerstva u kojem je dioničar država.

Budući da mađarski partner od 2003. do danas nije pokrenuo modernizaciju rafinerija, a sada se tek iznose nejasni planovi početka projektiranja odnosno tek izrade plana modernizacije – bez konkretnih rokova ili preuzimanja obveza za provođenja istog – što biste ako postanete premijer poduzeli po tom pitanju?

Kapaciteti za preradu tj. rafinerije iznimno su važan dio Ine. Istovremeno, dugoročni razvoj i opstojnost svake naftne kompanije, pa tako i Ine, ovisi o njezinoj sposobnosti pronalaženja novih rezervi nafte i plina i proizvodnji nafte i plina. Iako je u teškim okolnostima privremenog gubitka naftnih polja u Siriji i padu cijena nafte kompanija zadržala pozitivan financijski rezultat, to nije dovoljno. Potrebne su nove perspektive razvoja.

Istraživanje i proizvodnja određuju i veličinu i sposobnost za preradu pa kasnije i trgovinu naftnim derivatima. Upravo u kontekstu očuvanja rafinerija i ispunjavanja ugovornih obveza inzistirat ćemo na stjecanju novih koncesija, naročito u inozemstvu, i povećanju sposobnosti proizvodnje jer i to je jedna od ugovornih obveza koju je mađarski partner do sada zanemarivao. Inzistirat ću stoga kao premijer da se donese i provede strategija razvoje Ine s ambicioznim ciljevima u istraživanju, proizvodnji i rafinerijama. A prilika za stjecanje novih koncesija ima, i hrvatska vlada kojoj ću ja biti na čelu osigurat će takvim aktivnostima svaku moguću podršku. Nedavno su predstavnici INA-e boravili u Iranu, u delegaciji koju je vodila predsjednica Republike, i koliko sam upoznat bili su iznimno dobro primljeni.

Iran je pokazao velik interes za nastavak i proširenje suradnje s Inom upravo u dijelu istraživanja i proizvodnje. Takve prilike Ina mora realizirati.

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Goran Aleksić: ‘Klijentizam je grobar našega društva’

Objavljeno

na

Objavio

Foto:Cropix/Damjan Tadić

Intervju Goran Aleksić, saborski zastupnik i predsjednik stranke SNAGA govori za www.kamenjar.com  o najnovijoj odluci Visokog trgovačkog suda u Zagrebu te o trenutnoj političkoj situaciji u Hrvatskoj:

Na Visokom trgovačkom sudu u ponovljenom postupku potvrđena je drugostupanjska presuda suca Radovana Dobronića kojom je presuđeno da je osam banaka ugovaralo nepoštene i zbog toga ništetne ugovorne odredbe valutne klauzule CHF i o promjeni kamatne stope unutar banke za sve dužnike koji su ugovarali valutne klauzule u CHF. Time oštećeni ljudi mogu privatnim tužbama dobiti kompletnu razliku između povećane i početne kamatne stope kao i pripadajuću zateznu kamatu.

– Taj bi proces trebao trajati narednih pet godina te se  osobnom nadam kako će dužnici u velikom broju krenuti prema sudovima te uz pomoć Udruge Franak, a koja će pokušati sve to što kvalitetnije  i brže realizirati kroz odvjetničku mrežu i upute, doći do svojega novca. Procjenjujem kako se   radi  o iznosu vrijednom između 10 i 15 milijardi kuna koje banke moraju vratiti oštećenima.

Cijelo ste vrijeme uz oštećene ljude. Radili ste i tijekom Svjetskog nogometnog prvenstva, ali ste nalazili vremena pratiti i utakmice naše reprezentacije. Hoće li ovaj nogometni uspjeh donijeti sveopće dobro u našu zemlju?

 -Glavna stvar se neće dogoditi nakon ovog velikog uspjeha naših nogometaša, a to je promjena svijesti hrvatskog čovjeka, prije svega, hrvatskog političara.  Do promjene svijesti hrvatskog političara neće doći jer uspjeh naših nogometaša je došao na drugi način, a on je suprotan onom na koji se radi u našoj Domovini. U slučaju nogometne reprezentacije pobijedila je meritokracija, a u Hrvatskoj vlada klijentizam. Meritokracija je stanje u kojem se  priznaju kvalitete ljudi prema nekim mjernim kriterijima, a ne prema tomu tko je komu simpatičan, tko je član koje stranke ili tko je čiji klijent… Da bismo kao društvo uspjeli moramo klijentizam iskorijeniti iz našeg društva. A to je u ovom trenutku nemoguće, zato što su političke elite umrežene kroz trgovačka društva, kroz privatne interese, kroz jednu društvenu pojavu, koja se jednom riječju zove klijentizam i koja je grobar našeg društva. A to se neće promijeniti niti u narednih 20 godina.

Često znate reći da hrvatski čovjek najprije treba promijeniti sebe. Na što mislite kad tako govorite?

– Važno je da se čovjek ne prodaje ni za kakav novac. Osobno se ne bih prodao niti za milijardu dolara samo zato jer nekomu smetam. Ne bih to mogao učiniti zbog silnih ljudi koji su mi omogućili da budem tu gdje jesam. Meni je ulazak u Hrvatski državni sabor omogućila udruga Franak. Ali, i ja sam kroz svoj rad u sedam godina i zaslužio da budem tu gdje jesam, a ne bih tu bio da me nisu podržali suradnici iz Udruge. Kad bih ja sad napravio nešto suprotno onomu što smo se dogovorili, suprotno onomu kako svi zajednički razmišljamo, a to je kako promijeniti ovo društvo, ja bih izdao te ljude. U tom smislu treba pobijediti sebe da bi se čovjek odupreo tim nekakvim mogućnostima da za sebe ishodi nekakvu korist. Tome se moraju oduprijeti političari i tek onda mogu razmišljati o boljem društvu.

Ima li nade za “malog” čovjeka u Hrvatskoj, koji želi dostojanstveno živjeti od svojega rada?

– Ima nade samo ako se oni udruže. Mali ljudi ne postoje. To je samo jedan pežorativni izraz. Ima nade samo ako se udruže na način kako smo se udružili mi u udruzi Franak.  Dakle, ljudi koji imaju određeni interes (poljoprivrednici, stočari…) i taj interes moraju zajednički prikazati onima koji su na vlasti i tu zahtijevati da se njihov interes koji je zajednički, ostvari.  Ništa ne pada samo s grane, i ljudi ako misle da će im bilo koja vlast ostvariti neki njihov interes bez njihova učešća u tome,  sudjelovanja u tome, jako se varaju. To se neće dogoditi.

A. Pranjkić/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

ČEHOK: Ne vidim ništa sporno u tome da Thompson pjeva na dočecima

Objavljeno

na

Objavio

Gradonačelnik Varaždina Ivan Čehok gostovao je u Novom Danu.

Postoji li službena inicijativa da se po Daliću nazove ulica u Varaždinu?

Službena inicijativa ne postoji. To je bila sponatana inicijativa susjeda Zlatka Dalića. Varaždinci su sami u ulici i kvartu dočekali Dalića i nisu ga puštali cijelo popodne i tu se rodila takva ideja. Kada američki košarkaški klubovi osvoje prvenstvo, odmah im gradovi dodijele ulice ili sportska borilišta. U svijetu takva tradicija postoji, a u Hrvatskoj ne. Mi smo skloniji davati imena ulicama po preminulim dužnosnicima i koji su ostavili traga u povijesti nekog grada. Nisam bio nikada sklon da se živućim ljudima daju imena ulica jer treba gledati životopis osobe u cjelini. No, Dalić s povijesnim uspjehom hrvatske reprezentacije sigurno jest netko tko zaslužuje da mu se ostavi trag. Ulice su živi spomenici onome što čovjek ostavi kao trag iza sebe.

Jeste li o tome razgovarali s Dalićem?

Nismo o tome razgovarali. On je bio presretan zbog dočeka susjeda, on je skromna osoba koja to nikada ne bi sama tražila, ali bi bio ponosan na to.

Kakav je vaš osobni stav kao gradonačelnika o organiziranim dočecima, jesu li ispunili očekivanja? Kako je došlo do ideje dočeka u Varaždinu?

Mi smo sve to dogovorili sve prije nego što smo znali za službeni doček u Zagrebu. Htjeli smo Daliću prirperediti doček, ali to ne bi radili na takav način. Sigurno bi napravili svečani prijem jer je to zaslužio. On je reprezentaciju preuzeo na rubu ponora, pred utakmicu s Ukrajinom i doveo je do srebra sigurno je zaslužio svečani doček. Iznenadiolo nas je ono što se dogodilo u Zagrebu, a to je već i njih iscrpilo. Međutim, Zlatko je uspio nekako sa par sati sna se oporaviti i doći na Kapucinski trg u Varaždinu i bilo je stvarno veličanstveno.

Koliko dobro poznajete Dalića i kako on nosi taj teret koji je medijski, ali počinje biti i politički zbog načina na koji vodi reprezentaciju i željama da se takav način vođenja reprezentacija pretvori u politički model vođenja države?

Zlatko Dalić je moj prijatelj, poznajem ga 17-18 godina. On je skroman, miran, staložen i sposoban dečko koji nikada ne podcjenjuje protivnika. On zna da ako želiš pobjediti ne smiješ podcjeniti protivnika. On je čovjek koji nije lakom i pohlepan. Nije razmišljao o honoraru i ugovoru, nego je rekao da će skoloiti ugovor i postati izbornik ako uspije. Želi se dokazati radom, a ne ugovorima. Najviše ga smetaju neraščišćeni odnosi oko reprezentacije. Ne toliko u reprezentaciji i zato je uspio pomiriti dečke u svlačionici. Mi smo razgovarali o mojoj inicijativi da se nacionalni kamp reprezentacije napravi u Varaždinu, on to podržava. Mislim da nije potrebno da se taj kamp radi u Zagrebu. To se nigdje ne radi u metropolama. Dalić je sigurno osoba koja neće nikome smetati, ali neće dopustiti niti da njemu smetaju u vođenju reprezentacije. Teško je govoriti je li to model za političko vođenje. Sigurno je da je reprezentacija uspjela ujediniti sve građane Hrvatske i pokazala da je moguće napraviti velike uspjehe unatoč malenosti i veličini, nekakavoj deprimiranosti, nedostatku dobrih uvjeta. To je moguće nadvladati i pobjediti. To je dobar model i za upravljanje državom i drugim sektorima.

Je li Dalić komentirao pitanje hoće li ostati ili otići sa čela reprezentacije?

Nije. Ranije smo o tome razgovarali. On je čovjek koji pita druge i ne hvali se time da zna sve. Što će s njim biti to je njegovo vlastito karijerno i drugo pitanje. Rekao je da bi mogao biti i trener Barcelone i brazilske reprezentacije, ali dodao da će se uvijek vratiti u Varaždin. Sigurno je da su pred njim veliki izazovi, volio bi da se dogovori s HNS-om. Mislim da smo dobili čovjeka koji bi mogao biti dugo izbornik Hrvatske reprezentacije. No, temeljnu prevagu će nositi mogućnost da setanje u hrvatskom nogometnu ukupno sredi. Tu govorim o tome da mu se dopusti da automnomno odlučuje o reprezentaciji, da se napravi nacionalni kamp i infrastruktura i da se počen s pozitivnijom pričom u hrvatskom sportu. Sve drugo, čak i visina honorara neće biti toliko presudna.

Koji je razlog zbog kojeg je Dalić burno reagirao na novinarsko pitanje novinara N1 televizije zašto je u autobusu bio Thompson i zašto je pjevao u Varaždinu? 

Ne bih rekao da burno reagirao. Emotivan je čovjek, a vidio je da ga je dočekalo 15 tisuća ljudi, i kada vam skandiraju i kad vidite zajedništvo… Mi smo unaprijed smo najavili da će pjevati Marko Perković. Oni koji ga nisu htjeli slušati nisu pjevali, a oni koji su htjeli jesu. Meni je bedasto da se moramo očitovati o tome, ako je kapetan zaželio da pjeva Thomspion, ovo je njihov dan i njih se dočekuje pa  ne vidim problem da pjeva. Thompson i Dalić se dugo poznaju. Mogu tvrditi da je Marko Pewrković čovjek koji mrava ne bi zgazio. Miran, introvertina čovjek koji nikome neće naštetiti.

Činjenica je da podjela zbog Thompsona u društvu postoji i da je razlog politički. Da su razlog djelovanje i izjave Thomspona, ikonografija koja se pojavljivala na njegovom koncertima, povezivanja s ustaštvom. Bilo je novinara koji su i vas propitivali zbog toga što je on pjevao?

Ne ujedinjuju pjevači i koncerti nego uspjesi reprezentacije. I oni su nas ujedinili. Ako su igrači tražili da im pjeva Thomson, ne vidim ništa sporno. Inače, stavovi Thompsona, Thompson se i sam ogradio od pjseme koje je pjevao davnih dana. I predsjednici države su pjevali pjesme i nitko nije Mesića pitao zašto ne podnese ostavku. Jedno su grijesi mladosti, a drugo je životopis i cjeloživotno nastojanje i djelovanje. Thompson nije osoba koja danas na bilo koji način podržava bilo koju propalu ili totalitarnu ideologiju. Ne bih dozvolio da se u Varaždinu pojavi bilo tko danas glorificira bilo koji totalitarni režim. Bio sam na Thomsponovom koncertu i moram reći da sam osobno sam čuo da poziva svoju publiku se okane propalih ideologija, i da su to koncerti mira i ljubavi.

Centar Simon Wiesental i New York Times kritički su reagirali na njegov nastup. NY Times piše da je ta činjenica zasjenila uspjeh nogometne reprezentacije?

Hrvatska je danas jedna država u kojoj desnica teško može proći pet posto na izborima, za razliku od drugih država gdje mogu proći 20 posto ili čak biti u drugom krugu predsjedničkih iozbora. Ne treba pretjerivati, mi sami sebi najčešće stvaramo određene komplekse. Mi smo mirna država, u kojoj niukakve obnove totalitarnih režima nema. Oni koji pokušavaju veličati NDH su politički marginalci. Dočeci su pokazali da smo miran narod koji na dostojanstven, svečan i pomalo lud narod koji zna dočekati svoje pobjednike

U Zagrebu nije bilo nikoga od političara koji su se pojavili uz nogometaše, vi ste bili prvi političar koji je stajao uz Dalića?

Dalića sam dočekao kao prijatelja, ne kao gradonačelnik. Govorio sam tri minute, najavio sam ga i nikakve politike tu nije bilo. Mi smo dočekali pet ljudi iz vodstva reprezentacije. Bilo je logično da netko njih dočeka i nisam to koristio za svoju promidžbu, ne vidim ništa sporno u tome.

Koliki su bili troškovi organizacije i tko ih snosi?

Oni će pasti na Grad i Koncertni ured. Gotovo svi pjevači su se odrekli honorara, tražili su samo putne troškove. Troškovi produkcijskog dijela će za Grad će biti minimalni. Činjenica da je Dalić megapopularan i zbog toga promocija našeg grada s njim je nemjerljiv doprinos. Produkcijski troškovi će biti otprilike 30 tisuća kuna. Višestruka je dobit promidžba Varaždina

Danas se očekuje presuda na sudu u slučaju optužbe da ste pogodovali Patafti i šteti počinjenoj za grad, što očekujte?

Od početka govorim da sam nedužan i očekujem da će sud donijeti pravednu odluku. Sudski postupak je bio korektan. Iznijeli smo svej argumente, ispitali svjedoke, dali dokumentaciju, očekujem da će sud potvrditi da moje krivnje nije bilo

Što će biti vaša reakcije ako presuda bude osuđujuća?

Teško mi je o tome govoriti, to je hipotetičko pitanje. Uvjeren sam da smo dokazali na sudu da sam nedužan i vjerujem da ću biti oslobođen.

Izvor: N1

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori