Pratite nas

Intervju

Plenković: Ina je tvrtka od nacionalnog interesa i neću dopustiti MOL-u zatvaranje rafinerije u Sisku!

Objavljeno

na

Predsjednik HDZ-a mr. sc. Andrej Plenković dao je intervju za tjednik Nacional.

S njim je razgovarala novinarka Orhidea Gaura Hodak, a intervju donosimo u cijelosti.

Jeste li upoznati s pokušajem mađarske strane Uprave Ine da na sjednici Uprave Ine održanoj 27. srpnja progura točku dnevnog reda koja bi podrazumijevala zaustavljanje prerade nafte u Sisku – de facto zatvaranje Rafinerije – te vrlo nejasne planove ulaganja u modernizaciju Rafinerije Rijeka gdje bi se koncentrirala prerada nafte u Hrvatskoj?

Vlada RH, i u svom tehničkom mandatu, vrlo je pozorno motrila tu situaciju i zajedno s hrvatskim članovima nadzornog odbora čvrsto poduprla hrvatske članove Uprave u sprečavanju donošenja odluke o zatvaranju rafinerije u Sisku. Želim istaknuti daje dioničarski ugovor s MOL-om u ovom dijelu vrlo jasan i predviđa obnovu obje rafinerije.

O tome moraju voditi računa svi sudionici u ovom problemu.

Ako postanete hrvatski premijer, što namjeravate učiniti, odnosno koje mehanizme Vlada RH može pokrenuti (osim stoje 2014. pokrenut Arbitražni spor u kojem je i to jedna od točaka) ako MOL ne počne ispunjavati obvezu o ulaganju u hrvatske rafinerije preuzetu potpisivanjem Međudioničarskog ugovora odnosno Ugovorima o kupnji udjela u Ini?

Upravo je arbitraža mehanizam koji je samim ugovorom predviđen kao način rješavanja sporova među dioničarima. Duboko vjerujem u uspjeh hrvatskih argumenata u arbitražnom procesu i njezin dovršetak vidim kao temelj budućih odnosa s MOL-om. Hrvatska država i MOL kao dioničari u Ini moraju razgovarati jer ni jedna kompanija pa niti Ina ne može biti uspješna ako nema komunikacije među dioničarima. Međutim, ne smije se zaboraviti daje ishodište svih ovih problema nastalo u trenutku kada je vlada Ivice Račana prodajući 25 posto udjela u Ini dala MOL-u više upravljačkih prava od onih koje proizlaze iz 25 posto vlasništva. Na primjer, već 2003. godine MOL je stekao pravo veta na sve investicijske odluke Ine veće od 10 milijuna dolara, što je u naftnom biznisu iznimno mali iznos na razini vrlo malog projekta. Na ovaj je način MOL već 2003. godine došao u poziciju da diktira razvoj Ine jer je imao pravo odlučivati o svakoj investiciji. Međutim, kao budući hrvatski premijer inzistirat ću i učiniti sve da osiguram jedinstvene i konzistentne hrvatske stavove u pogledu strategije razvoja Ine, što posljednjih godina nije bio uvijek slučaj i što je mađarski partner često pokušavao koristiti. Ina nije bilo koja tvrtka ili trgovačko društvo.

Ona je tvrtka od nacionalnog interesa jer njezine rezerve nafte i plina i sposobnost njihove proizvodnje određuju energetsku neovisnost Hrvatske. To znači da mi kao država želimo ulaganja u nove koncesije radi povećanja rezervi nafte i plina, modernizaciju kapaciteta prerade, pokretanje novih poslovnih aktivnosti sukladno najnovijim trendovima u naftnoj industriji i kontinuirano jačanje kvalitete, znanja i vještina Ininih zaposlenika.

A ovo nisu samo naše želje već također i obveze MOL-a utvrđene dioničarskim ugovorom.

Budući da spominjete Račanovu krivnju, možete li iznijeti kakvim biste ocijenili i uloge Ive Sanadera i Tomislava Karamarka u kontekstu odnosa hrvatske vlade i Mola oko Ine, budući da je Sanader optužen da je za 10 milijuna eura mita predao ključna upravljačka prava Molu, a Karamarko doveo do pada vlade nakon što je ustanovljeno da je u sukobu interesa, jer mu je supruga primala izdašne honorare od konzultanta Mola Josipa Petrovića?

U kojoj mjeri njihova ostavština iz tog slučaja i danas u političkom smislu opterećuje HDZ? Svima je poznato da sam nedavno izabran za predsjednika HDZ-a i da u događajima koje spominjete nikada osobno nisam sudjelovao. Međutim, između ostalog i zbog političkih činjenica koje navodite, ja ću i kao predsjednik HDZ-a i kao budući premijer inzistirati na transparentnosti odlučivanja u pitanjima INA-e, isto kao i u svim drugim bitnijim državnim odlukama. U oblikovanju i donošenju tih odluka savjetovat ću se i uključiti najstručnije ljude koje Hrvatska ima u području energetike, prava i financija, a sve s ciljem da napokon nađemo rješenje koje će omogućiti razvoj INA-e i zaštitu nacionalnih interesa koje Hrvatska ima u Ini.

Jeste li kao predsjednik HDZ-a upoznati s planovima MOL-a da Rafineriju Sisak pretvori u distributivni i logistički centar te je li vam poznato što bi to značilo za zaposlenike Rafinerije, koliko bi zaposlenika zbog toga bilo otpušteno, a koliko bi ih u konačnici ostalo raditi u distributivnom i logističkom centru?

Kao političar i predsjednik HDZ-a, nemam i ne mogu imati uvid u planove MOL-a, ako su ovo što govorite njihovi planovi. Međutim, pozicija HDZ-a i vlade koju će HDZ voditi je jasna.

Ina se mora razvijati kao kompanija koja ulaže u stjecanje novih koncesija radi povećanja rezervi nafte i plina i njihove proizvodnje, koja prerađuje i distribuira naftne derivate, a to ujedno znači i kao kompanija koja stvara nova radna mjesta. Želim, ne samo da se zaustave otpuštanja, već da se pronađu načini kako bismo gradu Sisku i cijeloj županiji povratili gospodarsku živost. Oko tog problema maksimalno ću se angažirati, jer ono što kao predsjednik HDZ-a želim vidjeti je Ina koja svoje ljudske i tehnološke resurse koristi za razvoj i rast, osiguravajući pri tome najveći stupanj efikasnosti.

A Ina unatoč svim poteškoćama ima i ljudske i tehnološke i financijske kapacitete za velik razvojni iskorak. Takva Ina će onda biti i jedan od bitnih pokretača gospodarskog rasta kroz snažne multiplikativne učinke na brojne druge hrvatske industrije. Podsjećam da je reindustrijalizacija, odnosno jačanje proizvodnje, jedna od bitnih točaka našeg izbornog programa i upravo stoga inzistiramo na jačanju istraživačkih i proizvodnih aktivnosti Ine.

Je li zatvaranje Rafinerije Sisak, odnosno prestanak prerade nafte u toj rafineriji te njezino pretvaranje u logistički i distributivni centar u skladu s Međudioničarskim ugovorom?
U ovom trenutku to je hipotetsko pitanje, a ja kao predsjednik HDZ-a ne želim hipotetski spekulirati.

Jeste li upoznati s bilo kakvim detaljima plana ulaganja u modernizaciju Rafinerije Rijeka te s činjenicom da je mađarska strana Uprave predložila samo plan financiranja troškova projektiranja postrojenja, ishođenja potrebnih građevnih dozvola te uklanjanje postojećih postrojenja, ali ne i konkretnu obvezu provođenja same modernizacije, kao i rokove provođenja?

Ovo je menadžersko pitanje i sasvim je jasno da ja kao političar i predsjednik HDZ ne znam i ne mogu znati takve detalje. Međutim, ono što znam je da je temeljem dioničarskog ugovora obnova rafinerije nafte u Rijeci već odavno trebala biti dovršena. I ovo odugovlačenje s obnovom rafinerije u Rijeci pridonosi nesigurnosti i pojačava pitanja o iskrenosti MOL-a u ostvarivanju strateškog partnerstva u Ini i njegovoj spremnosti da podržava strateške ciljeve razvoja Ine utvrđene dioničarskim ugovorom. I zato, ako MOL nije spreman poštivati obvezu provođenja strateških razvojnih ciljeva Ine koju je preuzeo dioničarskim ugovorom, onda to jasno treba i reći, a ja kao budući hrvatski premijer i moja vlada znat ćemo odgovoriti na takav stav.

Slažete li se s tvrdnjama da je zatvaranje Rafinerije Sisak i odugovlačenje s ulaganjem u modernizaciju Rafinerije Rijeka u funkciji optimalizacije poslovanja MOL Grupe, koja već ima svoje dvije rafinerije te joj nije u interesu ulaganje u hrvatske rafinerije – i gdje je onda u tome hrvatski interes te kako Republika Hrvatska isti može zaštititi?

Ono što sa sigurnošću mogu tvrditi je da sadašnji položaj Ine smatram nezadovoljavajućim jer ne osigurava optimalnu perspektivu njezinog razvoja, kako u segmentu rafinerija tako i u segmentu istraživanja i proizvodnje. Mi ćemo hrvatski interes zaštiti oslanjajući se na pozitivne hrvatske zakonske propise. Uvjeren sam u pozitivne rezultate arbitraže, ali i u jasne, utemeljene i jedinstvene hrvatske stavove o poslovnoj budućnosti Ine.

Podsjećam na Zakon o energiji koji utvrđuje da su infrastruktura i objekti vezani uz proizvodnju, preradu i transport nafte i naftnih derivata objekti od posebnog interesa za RH. Hrvatska s MOL-om ima poslovno partnerstvo u Ini, ali očekujem da i mađarski partner shvati i razumije posebnosti dioničarskog partnerstva u kojem je dioničar država.

Budući da mađarski partner od 2003. do danas nije pokrenuo modernizaciju rafinerija, a sada se tek iznose nejasni planovi početka projektiranja odnosno tek izrade plana modernizacije – bez konkretnih rokova ili preuzimanja obveza za provođenja istog – što biste ako postanete premijer poduzeli po tom pitanju?

Kapaciteti za preradu tj. rafinerije iznimno su važan dio Ine. Istovremeno, dugoročni razvoj i opstojnost svake naftne kompanije, pa tako i Ine, ovisi o njezinoj sposobnosti pronalaženja novih rezervi nafte i plina i proizvodnji nafte i plina. Iako je u teškim okolnostima privremenog gubitka naftnih polja u Siriji i padu cijena nafte kompanija zadržala pozitivan financijski rezultat, to nije dovoljno. Potrebne su nove perspektive razvoja.

Istraživanje i proizvodnja određuju i veličinu i sposobnost za preradu pa kasnije i trgovinu naftnim derivatima. Upravo u kontekstu očuvanja rafinerija i ispunjavanja ugovornih obveza inzistirat ćemo na stjecanju novih koncesija, naročito u inozemstvu, i povećanju sposobnosti proizvodnje jer i to je jedna od ugovornih obveza koju je mađarski partner do sada zanemarivao. Inzistirat ću stoga kao premijer da se donese i provede strategija razvoje Ine s ambicioznim ciljevima u istraživanju, proizvodnji i rafinerijama. A prilika za stjecanje novih koncesija ima, i hrvatska vlada kojoj ću ja biti na čelu osigurat će takvim aktivnostima svaku moguću podršku. Nedavno su predstavnici INA-e boravili u Iranu, u delegaciji koju je vodila predsjednica Republike, i koliko sam upoznat bili su iznimno dobro primljeni.

Iran je pokazao velik interes za nastavak i proširenje suradnje s Inom upravo u dijelu istraživanja i proizvodnje. Takve prilike Ina mora realizirati.

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Davor Ivo Stier: Europski izbori su pokazali da je naše biračko tijelo praktički podijeljeno na pola

Objavljeno

na

Objavio

Na unutarstranačkim izborima odlučit ćemo s kojim ljudima i s kakvom političkom platformom ćemo ići na parlamentarne izbore. Do tada, naša odgovornost je, a posebno vodstva, da damo potporu Kolindi Grabar-Kitarović za pobjedu na predsjedničkim izborima i da kvalitetno odradimo predsjedanje Europskom unijom rekao je Davor Ivo Stier u intervjuu za jutarnji list

Saborski zastupnik HDZ-a Davor Ivo Stier rekao je kako je rekonstrukcija Vlade nešto što joj je potrebno kako bi se održala, jer bi bilo vrlo neodgovorno prema državi da HDZ još jednom izglasa nepovjerenje svojoj Vladi i da ide na prijevremene izbore.

Na pitanje o rekonstrukciji Vlade koja slijedi, Stier je rekao kako su problemi s kadrovima odraz jednog dubljeg političkog problema.

“To je problem politike koja nije u prvi plan stavila borbu protiv klijentelizma. To, naravno, ne znači da u nekim segmentima nije bilo dobrih rezultata u borbi protiv korupcije. Vidimo da je policija tu postigla neke značajne rezultate. Ali u političkom smislu, klijentelizam kao društveni fenomen i kao politički problem nije stavljen u prvi plan. Od lipnja 2017. u prvi plan stavljena stabilnost vlasti i u tom kontekstu je napravljena koalicija s HNS-om i SDSS-om, suradnja s Milanom Bandićem i nekolicinom zastupnika koji su izvorno izabrani na listi SDP-a”, rekao je Stier u intervjuu za Jutarnji list.

Ta politika, kaže, prvi put testirana kod građana na europskim izborima u svibnju i doživjela je neuspjeh.

“Građani su nam poslali poruku da žele da borba protiv klijentelizma bude u prvom planu. Rekonstrukcija Vlade, pogotovo ako će ići ka smanjenju resora i povećanju učinkovitosti, može sigurno biti korak u tom smjeru. Kuščevićev odlazak iz Vlade je bio očekivan i potreban. Iz svake situacije se, naravno, može nešto naučiti, a jedna od pouka jest da moramo brže donositi odluke”, rekao je Stier.

On smatra da je zbog ulaska u koaliciju s HNS-om došlo do podjele unutar HDZ-ovog biračkog tijela.

“Ono što moramo promijeniti jest to da se više ne smijemo konfrontirati s dijelom našeg biračkog tijela, a to se dogodilo od lipnja 2017. do danas. Rezultat toga je da se naše biračko tijelo podijelilo. Europski izbori su pokazali da je to naše biračko tijelo praktički podijeljeno na pola.

Kad pogledamo koliko su ukupno imale sve ove druge opcije koje su bile desno od centra, a koje su na izbore išle fragmentirano, to je otprilike nešto manje od HDZ-a. Dakle, mi moramo ići k tome da ponovno ujedinimo naše biračko tijelo.

A za to je, po meni, potrebno dovesti u balans HDZ i to tako da u središtu bude jedna demokršćanska politika koja će s jedne strane inzistirati na borbi protiv klijentelizma, pravnoj državi, na vladavini prava, dakle, ako hoćete, na tekovinama zapadne, neki bi rekli, liberalne demokracije, a s druge strane svjetonazorski biti inspirirana kršćanskim vrijednostima i kršćanskim socijalnim naukom”, poručio je Stier.

“Mi smo sada ostvarili određeni gospodarski rast, poboljšali kreditni rejting, imali odgovornu fiskalnu politiku. No, da to bude održivo i da Hrvatska doista napravi jedan skok i približi se razvijenijim državama, želimo provesti politiku koja bi se ukratko mogla definirati ovako – želimo pojeftiniti državu da bi ojačali i obogatili naciju.

Mi danas imamo, od Baltika do Jadrana, jednu od najskupljih država. Oko 45 posto BDP-a je udjel države u našoj ekonomiji, oko 65 do 70 posto hrvatskih građana, izravno ili neizravno ovisi o državnoj potrošnji. Državni aparat je preskup za naše gospodarstvo. Naš je zadatak to promijeniti”, poručio je Stier.

Na pitanje o tome hoće li on biti kandidat za novog šefa HDZ-a, odgovorio je – Zašto ne?

“Ali o tome ću preciznije kada bude vrijeme unutarstranačkih izbora, a oni još nisu raspisani”, dodao je.

Trenutnu situaciju u HDZ-u Stier je komentirao u pogledu planova za budućnost.

“Otvarao sam konkretna pitanja kada je trebalo, uvijek s namjerom da HDZ bude što jači. I sada to činim, ne gledajući toliko unatrag već s rješenjima za budućnost. Mogu reći da se puno ljudi doista slaže s takvim pogledom, da tu ima niz gradonačelnika, načelnika, nekih župana koji su stekli već važno iskustvo i vrlo su uspješni u svojim sredinama, a za koje smatram da će na unutarstranačkim izborima imati priliku preuzeti odgovornost u prvoj postavi na nacionalnoj razini. Dakle, HDZ ima tu snagu, može ići s jednom suvremenom i uvjerljivom demokršćanskom platformom koja može dobiti većinsku potporu građana”, rekao je Stier.

Na predstojećim predsjedničkim izborima Stier smatra da Kolinda Grabar-Kitarović ima dobre šanse za pobjedu.

“Njen suparnik je u ovom slučaju Zoran Milanović, a izbor koji je pred hrvatskim građanima je – žele li Kolindu Grabar-Kitarović ili ponovno ljevicu na Pantovčaku. Mislim da će se na tome bazirati ova kampanja, a ja vjerujem da će većina građana podržati Kolindu. A mi iz HDZ-a, bez obzira na pluralnost koja postoji unutar stranke, svi trebamo dati potporu aktualnoj predsjednici”, rekao je Stier, te dodao da “treba poštivati svakog kandidata, ali je jasno da će na kraju izbor pred građanima biti – Kolinda ili Milanović i njegova politika društvenih podjela i tenzija”.

Rekao je kako neće biti član Kolindinog izbornog stožera, niti će u kampanji sudjelovati operativno.

“Smatram da joj ljudi koji imaju određene stranačke ulogu trebaju dati potporu. Ako me iz stožera pozovu na njen skup da održim neki govor, to ću svakako učiniti. Dakle, u stožer ne, ali sudjelovanje u kampanji u smislu javne potpore njenoj kandidaturi, apsolutno da”, rekao je Stier.

HDZ je odlaskom Lovre Kuščevića ostao i bez političkog tajnika, no Stier je rekao da se on, u slučaju da ga pozovu na tu poziciju, svakako ne bi vratio.

“Ne vraćam se na stare pozicije. Moja je intencija raditi na tome da se ujedini stranku, a onda i naše biračko tijelo prije parlamentarnih izbora”, rekao je Stier.

“Mislim da će ova Vlada završiti svoj mandat, bilo bi neodgovorno prema državi da HDZ još jednom izglasa nepovjerenje svojoj Vladi i da ide na prijevremene izbore u ovom kontekstu. Ako je u nekom trenutku to bilo na stolu kao legitimna opcija, to je bilo onda kad smo se razišli s Mostom.

Ali s obzirom na to da se tada odlučilo da se ne ide na izbore, onda vjerujem da će ova Vlada završiti mandat u skladu s ustavnim rokovima. Što se tiče same stranke, i unutarstranački izbori bi se trebali održati u statutarnim rokovima, bez izvanrednih situacija”, poručio je Stier.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

Generalni direktor Aluminija Dražen Pandža – ‘Aluminij nema više vremena’

Objavljeno

na

Objavio

Vrijeme u Aluminiju ne mjeri se na uobičajen način. U mostarskoj kompaniji već odavno kazaljka stoji na 12:05 i svatko normalan zna što to znači. Pogotovo jer se vrijeme ne može vratiti unazad.

Generalni direktor Dražen Pandža je već nekoliko puta ponovio ‘Aluminij nema više vremena’, uz to što nema ni novca za struju, ni sirovina, ni rezervnih dijelova… Aluminij proživljava kliničku smrt. Dugovi su preopteretili nekadašnji ponos, ne samo Hercegovine, već i BiH, i pitanje je postoji li uopće rješenje. Tračak nade nude potencijalni kupci, Glencore i tvrtka iz Dubaija WAQT Trade LLC, s kojim pregovara Vlada FBiH.

Upravo danas je na rasporedu nova runda razgovora s Glencoreom… Može se reći da je danas ‘Dan D’ za Aluminij, jer u slučaju da se barem ne približe stavovi dvije pregovaračke strane o Aluminiju će se pričati kao o ‘nekadašnjoj tvornici’. Nešto više od 900 radnika će na ‘ulicu’. Ne treba napominjati kakav je to gospodarski ali i demografski udar prije svega na Mostar, a potom i šire, preko kooperanata.

Generalni direktor Dražen Pandža u intervjuu za Dnevni list nije izrazio previše optimizma po pitanju današnjeg sastanka u Vladi FBiH. Pandža ne želi davati lažnu nadu, ali napominje da će se kompanija boriti dok postoji i minimum šanse za preživljavanje…

Za početak, hoće li Aluminij preživjeti idućih 48 sati? Već nekoliko puta u posljednjih godinu dana tvornica je bila pred gašenjem, ali se uvijek nekako izvlačila i preživljavala. Hoće li tako biti i ovaj put?

-Procijeniti hoće li će tvornica i dalje radit nakon utorka teško je. Ona je, po svemu što se do sada događalo, trebala biti zatvorena još u subotu. Radi održavanja još jednog kruga razgovora s investitorima, taj termin je pomaknut za utorak. Što će dalje biti ovisi o razgovoru u ponedjeljak (danas, nap.a). S obzirom na stajališta Vlade i pozicija investitora okupljenih oko Glencorea, nažalost nisam optimist. Stavovi su i više nego udaljeni te je nemoguće očekivati njihovo približavanje za sat do dva razgovora. Ipak, sve dok se priča, postoji i neka nada za dogovor i kompromis, premda u ovom slučaju ne vidim prostora za postizanje toga. Realno, bojim se da su šanse male ili minimalne i ne bih podržavao bilo kakav lažni optimizam.

U eteru se trenutačno vrti puno različitih informacija vezano za situaciju u Aluminiju. Možete li vi malo razjasniti što se točno događa? Je li situacija doista tako dramatična?

-Situacija je više nego dramatična i stanje se komplicira iz sata u sat. Sva zbivanja utječu na naše kupce i dobavljače o kojima nitko i ne piše. Kako očekivati produženje bilo kakvih ugovora s kupcima kada ne znaju hoćemo li uopće nastaviti s radom? Kakav stav očekivati od dobavljača nego da se mora plaćati avansno radi nesigurnosti u kojoj se nalaze. Nikom od njih ne zamjeramo, naprotiv zahvaljujemo im na povjerenju i strpljenju te činjenici da su nas godinama nosili i trpjeli naše dugove prema njima. Naš upit je što ako propadnu pregovori sa investitorima?! Stav i nalaz revizora jasan je – privatizacija ili stečaj! Mi sredstava za daljnji rad više nemamo, javno smo obznanili da nam je ova četiri dana života, do utorka u ponoć, kupio nas partner osiguravši nam i struju i sirovine. Ako u ponedjeljak opet bude fijasko, nama nema dalje! Sada je sve do Vlade Federacije BiH koja treba pokazati odlučnost ako želi sačuvati ovu kompaniju od čijeg opstanka ovisi u dobrome dijelu i sudbina cijele regije.

Kako radnici podnose trenutačnu krizu?

– Našim radnicima mogu samo zahvaliti na predanom radu i trudu koji pokazuju u ovim trenucima. Moram spomenuti da se stalno potenciraju plaće uposlenika. Ima li nekih preplaćenih mjesta i viška rukovodećih mjesta, ima. Stav Uprave je bio da se uštede rade na tim stvarima. Ljudima koji rade u proizvodnji plaće se ne smije dirati. To su djelatnici koji rade i danju i noću, i petkom i svecem, što kažu naši stari. I Božić i Novu godinu. Zimi, kada je hladno, i po ljetnim vrućinama. Svima koji tvrde da je plaća velika, preporučio bih da obuku ćelijaško odijelo i na mostarskih +45 odu u halu gdje su temperature veće još za 30 stupnjeva i rade u vatrostalnim odijelima osam sati. Ili da idu na visoke peći, ili da lijevaju tekući metal. Nakon toga, neka ocjene njihove plaće, jesu li previsoke ili ne. Administracija i smanjivanje plaća, racionalizacija radnih mjesta – da, umanjenje proizvodnim radnicima – ne. Uostalom, proizvodi li netko drugi nešto i donosi li novac u ovu državu? I stavite se njihovo mjesto, raditi tako predano u tolikoj nesigurnosti, a izvršavati sve svoje radne zadaće s manjkom opreme i rezervnih dijelova. To su heroji! Radi naših radnika, inženjera i održavatelja, ovo Društvo i radi dalje. Jamčim Vam da bi se u ovakvim uvjetima, s ovakvom oskudicom rezervnih materijala, svaki drugi aluminijski proizvođač davno ugasio. Jedinu snagu za daljnji rad mi kao Uprava crpimo iz njihova rada i strpljive šutnje. Hvala im jer na kraju, kakav god bio, svojoj djeci mogu pričati da sam radio s herojima i da ne trebaju gledati nigdje drugo. Naši radnici su moji uzori.

Što se događa u pregovorima s potencijalnim kupcima? Objavljuju se različite informacije… Nejasno je šta tko nudi i planira činiti s Aluminijem?

-Kao što sam već spomenuo, kakva je alternativa ako investitori odustanu, stečaj ili zatvaranje. Ovdje moram naglasiti da je svaki investitor koji će zadržati proizvodnju i radna mjesta dobrodošao i da mi ne biramo ni njegovo podrijetlo ni kako se zove. Kapital je kapital i on kao takav ima univerzalnu i prihvatljivu vrijednost. Uostalom, engleski klubovi su to davno prepoznali. Uprava je do sada jedini službeni kontakt imala s predstavnicima Glencoreova konzorcija te o tom dijelu možemo nešto i pričati. Službeno smo, i usmeno i dopisom, tražili da budemo sudionici sastanka Vlade i potencijalnih investitora iz arapskoga svijeta, ili ako se još bilo tko pojavio, jednako kao što smo sudjelovali i na sastancima s Glencoreom.

Danas je novi krug razgovora s Glencoreom. Kakva su vaša očekivanja? U javnost je procurilo da je najveći spor cijena električne energije. Kako to riješiti?

– Stavovi konzorcija poprilično su poznati i javnosti, te nema potrebe dalje ih obrazlagati. Tiču se cijene električne energije, za što Vlada tvrdi da nema mehanizama da regulira bilo kakvom odlukom te da mora biti tržišna. Kratkoročno ni dugoročno, cijene koje su na Hudex-u, Aluminiju ne daju nikakvu šansu za preživljavanje. To znači i kada bi se pronašla bilo kakva kratkoročna premosnica, bez daljnjega angažmana na pitanju cijene struje, rad Aluminija nema nikakvog smisla niti ekonomske opravdanosti, kako za sam Aluminij tako i za rad potencijalnih investitora. Ukoliko i govorimo o razvijanju potencijala za daljnju obradu i preradu metala, i tu pričamo o projektima za čiju realizaciju bi se tražilo možda i par godina. Može li netko nositi Aluminij par godina dok se to ne bi realiziralo, ne znam. To je ipak pitanje za ulagače.

Kako uopće riješiti problem električne energije? Imate li vi neki kratkoročni ili dugoročni plan ili model?

– Društvo je dalo par prijedloga za rješavanje pitanja opskrbe električnom energijom. Prvo je pitanje otvaranja energetske bilance i pozicioniranje Aluminija unutar nje. Drugo je diferencijacija cijena, jer se moramo složiti svi –  ne može biti da i najmanji i najveći potrošači imaju ista pravila nabave. Pogotovu kada imamo takav nerazmjer u potrošnji. Pa mi smo najveći potrošač struje u jugoistočnoj Europi a struju nabavljamo kao i obična piljara, molim da se nitko ne ljuti na usporedbu. Ako Vlada kaže da se mora dobavljač (mi teritorijalno pripadamo EP HZ HB i moramo biti u njihovoj bilanci, premda oni nemaju proizvodni kapacitet da nas opskrbljuju) vezivati na burzu radi pravila EU-a, mi predlažemo definiranje struje po europskoj burzi. Ako idemo u Europu, zašto onda za nas nije referentna europska burza? Zašto mađarska burza koja je najskuplja u Europi? Zašto se prvo ne zadovolji domaća potreba, a onda struja prodaje vani? Znate koja je najporaznija činjenica kojom se mi uvijek hvalimo? Da je Aluminij najveći izvoznik. Umjesto da se mi, kao Federacija i država, izgrađujemo na način da višak struje ostane u FBiH, da mi naš metal ne izvozimo nego prodajemo desetinama prerađivačkih kompanija koje bi radile od Save do Neretve, mi izvozimo struju i izvozimo aluminij?! I pitamo se zašto propadamo! Konkretno što predlažemo je ukidanje naknada koje su najveće u Europi i iznose skoro 8 Eura, diferencijacija potrošača na način da oni koji troše preko 1 TWh imaju mogućnost da se struja nabavlja po europskoj burzi. Na ovaj način bi riješili kratkoročne a nadamo se i dugoročne probleme oko opskrbe.

Navodno, Vlada FBiH želi mijenjati Upravu Aluminija. Kako to komentirate? Bježi li 44-postotni vlasnik od odgovornosti? Vlada je neki dan objavila priopćenje u kojem je navela sve sto je učinila za Aluminij… Komentar?

– Već izvjesno vrijeme iz određenih se lobija plasira priča oko smjene Uprave i nama nije nepoznanica tko to priča i otkud priča ide. Put i procedura za smjenu se zna i nije je problem niti provesti niti ćemo se mi protiviti ako se pokrene. Vlasnik ima isključivo pravo da određuje tko će voditi nešto što je u njegovom vlasništvu i to je sasvim normalno da bude tako. Mi ćemo raditi svoj posao najbolje što znamo i dati sve naše kapacitete za spas Društva. Hoće li to dovoljno, ne znam, ali mi dajemo naš maksimum. Ono što odgovorno mogu reći jest da kriza u kojoj se nalazimo nadmašuje kapacitet bilo kojeg pojedinca pa taman da se zove i Bill Gates ili Waren Buffet ili Jack Welch. U rješavanje problema mora biti uključen puno širi krug s maksimalnom vanjskom pomoći i potporom sviju. Mislim, baš sviju! Vlada je, istina, nabrojala sve što je dosad napravila. Mi imamo dobru komunikaciju s Vladom, resornim ministrom, dopremijerkom i premijerom. Ne sumnjam ni u njihovu dobru volju, znanje i kompetencije da se problem riješi. Uostalom imamo nekih pozitivnih primjera konkretne pomoći ove i prethodnih vlade u rješavanju problema Energoinvesta, Krivaje, rudnika te se iskreno nadamo da će se i za nas naći rješenje.

Čini li vam se da će politička pozadina borbe oko Aluminija u vas uprijeti prstom ukoliko kompanija ne preživi?

– Ja se zaista nadam da se vrijeme koje nam curi neće iskoristiti za upiranje prstom i traženje krivca nego da će se utrošiti u pokušaje pronalaska rješenja. Kriza u Aluminiju ne traje godinu dana već puno duže. Svaka je uprava imala sve teži zadatak i sve manje resursa za rješavanje problema. Ja se nadam da mi nismo zadnja uprava nego da će biti još njih dosta poslije nas. Bez obzira na to tko će biti vlasnik ili direktor Aluminija.

Kako je Aluminij došao u ovakvo teško stanje?  

– Zadnjih deset godina problemi se samo gomilaju. Rješenja su kratkoročne prirode i nije se našlo ono pravo i dugoročno. To je ono o čemu sada pričamo, kapacitet Federacije ili države da nađe rješenje opskrbe električnom energijom. Jučer sam dobio članak u kojem stoji kako jedna Kanada subvencionira proizvođača aluminija s 830 uposlenih. U ovoj državi su stotine milijuna otišle na subvencije poljoprivredi i neka su. Država to treba raditi, to je valjda i neki njen smisao od vremena kada su se prvi neandertalci počeli skupljati u pećinama i okupljati s mišlju da je zajednički rad spas za sve. Dugovi su stalno rasli i došli smo do trenutka kada neke stvari treba presjeći jer je očigledno da ovako više ne može dalje. Zadnjih deset godina, Aluminij niti jednom nije završilo godinu s pozitivnim rezultatima. Promijenilo se osam uprava, a dugovi samo rasli. Očigledno je da srž problema leži negdje dublje i dalje od današnjega vremena.

Kakve posljedice bi proizvelo gašenje kompanije?

– Zadnjih sam dana pogledao komentare i izvještaje pojedinih medija. Ono što me boli kao čovjeka i građanina jest tolika količina mržnje prema Aluminiju i ljudima koji u njemu rade. Nevjerojatna količina medijskih informacija i komentara koji odišu s toliko nesnošljivosti da se ponekad zapitam je li Thomas Hobbs bio u pravu kada je rekao da je čovjek čovjeku vuk, ili hijena u našem slučaju. Tko u ovoj državi može profitirati gašenjem Aluminija, ja ne znam. Ali znam da ono što izgubimo ne možemo nadoknaditi financijski, 56 milijuna davanja za mrežarine, obnovljive izvore energije, NOS, carine, poreze, doprinose… Znam  da će nestankom nas nestati i duša Hercegovine i srce Mostara. Kakav će to biti rezultat za ljude i koliko će životnih drama tu nastati i nestati, strah me je i pomisliti. Užasavam se od pomisli. Ne želim u utorak izići pred radnike i reći – Laka ti noć i zbogom, dragi naš Aluminij!/HMS/

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari