Pratite nas

Satira

Plenković ne smije otići!

Objavljeno

na

Pogledajte što rade našem premijeru – stalno ga napadaju. Ne vide kakve su mu se sve nedaće obrušile na glavu. Ne vide koliko se on za nas žrtvuje, da se od muke udebljao.

Ovaj narod stvarno ne zaslužuje ovu vlast. Oni su sami sebi toliko vjerodostojni, a mi to ne vidimo. Oni su toliko pošteni i čestiti, a mi to stalno dovodimo u pitanje. Nije lako brinuti o narodu koji je toliko nezahvalan i uvijek se nešto buni. Prvo daju povjerenje na izborima, a onda traže nekakvu kontrolu i transparentnost. Stvarno nešto nije u redu s narodom koji ne zna cijeniti ono što ima.

Očito je da smo zavidan narod koji uživa napadati one koji se znaju fino odjenuti i bez akcenta govoriti po nekoliko jezika. Ne cijenimo čestitost čak ni kad nam čestiti, nakon podlijeganja iskušenju, o svojoj vrlini svjedoče uživo pred upaljenim kamerama. Pogledajte što rade našem premijeru – stalno ga napadaju. Ne vide kakve su mu se sve nedaće obrušile na glavu. Ne vide koliko se on za nas žrtvuje da se od muke udebljao.

Zar toliko treba nervirati čovjeka koji se odrekao svoje udobne briselske fotelje kako bi spasio našu stabilnost? Jesmo li svjesni koliko je samo umješnosti i pregovaračke sposobnosti bilo potrebno kako bi se u svoje redove pridobilo iskustvo i znanje gospodina Vrdoljaka i HNS-a? Možete li zamisliti koliko je tek grafološke smjelosti bilo potrebno kako bi se uvjerilo gospodina Sauchu da se njegova sloboda očituje u stabilnosti? Pogledajte samo žrtvu gospodina Ronka, koji je spreman na kocku staviti čitav svoj politički kredibilitet kako bi očuvao tu stabilnost.

Mislite li da je lako ostati na vlasti dok nasuprot vama stoji Bernardić koji čitavo vrijeme vodi hibridni rat protiv vas? Pa, najbolji politički botaničari mjesecima se trude detektirati strukturu i porijeklo samoniklog hibridnog raslinja s kojim on napada vlast. Sjetite se i svih onih podmetanja oko Istanbulske, gdje su svojim otporom prisilili premijera da pod hitno usvoji konvenciju kako se ne bismo osramotili pri preuzimanju našeg predsjedanja Vijećem Europe.

Pa one konstrukcije kako je zbog svega toga veliko nezadovoljstvo u HDZ-u, iako je poznato da se njih ništa ni ne pita. Ogromni su to pritisci i stvarno kao narod nemamo srca ako bar na tren ne razmislimo kako se naš premijer osjeća dok sve to podnosi. Novinari ga stalno provociraju svojim pitanjima. Žele da on podigne ton i izgubi kontrolu kako bi mu imali što prigovarati. Još su mu suradnici podvalili medijskog savjetnika, jer očito nije bio upoznat kako je veća šteta od reputacije koju njegov angažman donosi, nego korist od savjeta koje dijeli.

I nakon svega, baš na dan kada treba primiti nagradu za europski govor pročitan na pet jezika, oni podmetnu neke mailove. Okomili su se na nagrađenu Dalićku, koja se žrtvovala za stabilnost ove zemlje povlačeći se po niskoprofilnim restoranima.

Živimo u društvu koje ne cijeni one koje nagrađuje. Ponekad se čini kako je svaka nagrada  nominacija za Remetinec. I normalno je da se nakon njene iznuđene smjene upravo on osjeća najviše izdano. I Sanadera su tako izdali. Kako se od takvih napada uopće braniti? Treba li vikati: “ja sam pošten!”? Pa, puni su zatvori tih koji viču o svome poštenju. Čitav njegov integritet sada je na kocki samo zato što je vjerovao ljudima, kao da je on odgovoran za one koje je sam imenovao?

On je pravnik i kao pravnik nije mogao znati koliko je čitava stvar s angažmanom Borgova sumnjiva i nezakonita. Uostalom, on te ljude niti ne pozna, mailove ne čita, a samo se tri puta s njima sastao.

Autori zakona su imali potpuno povjerenje u Plenkovićevu vladu i zato su u zakon ubacili odredbu kako Vlada imenuje povjerenika. Vlada to povjerenje nije izdala i zato je za povjerenika izabrala upravo autora zakona. A tko bi o upravljanju znao više nego oni koji su napisali zakon?

Prilikom donošenja zakona je sve bilo u redu i zato nije sasvim jasno zašto su nedužna Dalić i pošteni Ramljak morali otići? Zašto su otišli i ostavili našeg premijera na brisanom prostoru, da sada on sam snosi odgovornost za plodove njihova rada? Upravo zato Plenković ne smije otići, i baš zato Plenković mora ostati, sve dok i zadnjem optimistu ne postane jasno koja je cijena interesne stabilnosti koju nam donosi trijumvirat Plenković-Pupovac-Vrdoljak.

Prvo su se hvalili kako vlada radi na nagodbi, a kad je priča postala politički štetna, ograđuju se, i od savjetnika traže neka vrate novac. Zašto bi vratili? Šteta bi bila da im propadnu milijuni koje su platili za osiguranje od odgovornosti.

Politika u želji da sebi smanji političku štetu, izlaže čitavu državu riziku. Građani ni krivi ni dužni dovedeni su u poziciju da uvijek plaćaju cijenu tuđih političkih eksperimenata. Što bi rekao gospodin Pupovac, Plenkovića treba platiti suhim zlatom. Zato, narode, pripremi zlato.

Borislav Ristić/Večernji list

Što vi mislite o ovoj temi?

Satira

Doktor Škoro i MOST u borbi protiv covida-20

Objavljeno

na

Objavio

Ilustracija/

Napokon se i to dogodilo. Prodavši vrhunsku fintu, hineći za kampanje razmirice, dinamični duo „Domovinski pokret Miroslava Škore – MOST“ hametice je na izborima razvalio duopol „HDZ-SDP“ i suvereno zasjeo na obje strane Markova trga. Anketne agencije su predriblane i posramljene, janjci oglodani do zadnje koščice, a stradao je i poneki vol. Istina, dosad vodećim strankama HDZ-u i SDP-u, sada potučenima do nogu, preostalo je po nekih 10-15 mjesta u Saboru, čisto da se nađu za uzorak prilikom posjeta školskih ekskurzija, pa neka djeca vide u što će se izroditi budu li nevaljala. Uz to, prema novome poslovniku propisano je kako svaki zastupnik ima na raspolaganju 6 minuta za obraćanje, pri čemu su zastupnici HDZ-a i SDP-a obvezani prvih 5 minuta posvetiti isprici za sve zlo koje su te partije dosad nanijele Hrvatskoj, dočim, sukladno najboljim demokratskim standardima, čitavu šestu minutu mogu govoriti štogod ih volja. Posebna pozornost posvećena je Miloradu Pupovcu. On se sad smije obratiti Visokom domu isključivo klečeći na kukuruzu. I kad je doktor Škoro, novi predsjednik Vlade, već pomislio da je narodu ispunio svaku želju i kako mu još jedino preostaje poput Tuđmana u Splitu ’95 uskliknuti – A što još da vam obećam? – idilu su narušili tmurni oblaci, iznebuha se nadvivši nad cijelim svijetom, pa i Hrvatskom. Pojavila se nova, dotad neviđena zarazna bolest, COVID-20, buknuvši žešćom silinom od pomalo već zaboravljene joj prethodnice.

Tragom uznemirujućih vijesti, doktor Škoro je sazvao najuži tim suradnika kako bi pronašli odgovor na ovu nedaću. Ne poštujući društvenu distancu, pod Škorinim su se predsjedanjem okupili: Božo P., predsjednik Sabora, Nikola G., potpredsjednik Vlade za društvena pitanja, Miro B., šef kluba zastupnika vladajuće većine u Saboru, Šveđo, ministar financija i potpredsjednik Vlade za gospodarstvo, Srećko S., glavni državni epidemiolog, Mato P., ustavnopravni stručnjak, Nino R., posebni savjetnik za sve i sva i kurir za vezu s Predsjednikom, i Željko P., vrhovni državni klaun.

U nastavku ekskluzivno donosimo transkript razgovora sa sastanka, dobiven susretljivošću tajnice, pod nerazjašnjenim okolnostima zaostale od bivše garniture.

DR. M.Š.: Društvo, sve vas lijepo pozdravljam. Evo, sazvao sam sastanak zbog ove boleštine koja, kako neki kažu, opet hara, pa da vidimo što i kako dalje,… Jer ne kaže narod badava – 9 glava pametnije je od jedne! Ima li tko kakav prijedlog? (svi obore pogled, nastupi muk)

DR. M.Š.: Vidim, nema baš pričljivih… Hmm…, dobro, ajmo malo opustiti atmosferu. Željko, ajde ispričaj nam neki vic,… samo po mogućnosti da ga već nismo čuli… ili ako jesmo, da smo ga zaboravili.

ŽELJKO P.: Ništa od viceva dok ne sjedne plaća.

DR. M.Š.: Ma Željko, dobro znaš da smo se morali odreći plaća za mjesec-dva kako bi u ovim teškim vremenima po državnu kasu pokazali solidarnost s narodom, ali i podsjetili kakvu su štetu ostavili ovi prije nas. Nadoć’ će sve to uskoro na svoje… samo,… jedna stvar mi ipak nije jasna,… ne kapne li ti štogod od PEVEX-a i Sberbanka? Sad kad smo u sedlu trebalo bi to i više i češće…

ŽELJKO P.: A je ti neki vic! Možda kapne tebi…

DR. M.Š.: Dobro, ajmo na temu! Ima li tko kakav prijedlog kako ovo riješiti?

BOŽO P.: Doktore, a da pitamo stručnjake?

DR. M.Š.: Ma kakve crne stručnjake, dobri moj Božo, prepošteni! Srećko kaže da je to ionako samo gripica. Je l’ tako Srećko?

SREĆKO S.: A što će drugo bit’?

DR. M.Š.: Eto, vidiš! Ali kako zbog svijeta stvar mora biti i politički uređena, ja bih predložio da ipak pitamo… (zazvoni mu telefon)… ma tko je sad? E, vid’, Zekanović… (odbaci poziv bez javljanja)

BOŽO P.: Pa što će nam on?

DR. M.Š.: To se i ja pitam… Dakle, predlažem da pitamo,… naravno, ne Zekanovića (blago se osmjehne),… nego – NAROD! Jer ako je narod bio dovoljno pametan da izabere nas, onda će valjda i ovo znati riješiti. Osim toga, ako narod ne zna, tko uopće može znat’? Pa ti stručnjaci ionako i sami kažu da ništa ne znaju,… osim Srećka, našeg suhog zlata,… ne damo ga nikome.

BOŽO P.: Tako je doktore, oči Božine! Evo mi je sad sinulo kako sam zadnji put prošao kad sam bio brifiran od strane stručnjaka. Ma nikad više!

DR. M.Š.: Hmm…da. Samo,… što točno narod pitati a da vuk bude sit i ovce na broju?

NIKOLA G.: Cijenjeni kolege, dopustite mi primijetiti sljedeće. Nama je, tu ćemo se svi složiti, prije svega u interesu da narod odluči onako kako mi želimo, a da se pritom zaštitimo od odgovornosti pođe li nešto nepredviđenim tijekom. Prema tome, pitanje treba postaviti tako da ako prođe sve u redu, uspjeh bude naš, jer, evo, mi smo pitali narod. A pođe li, pak, štogod po zlu, da si narod bude sam kriv. Eto, tako je odlučio! Primijetite i kako se u ovaj koncept idealno uklapa pitanje kojim bi se narodu ponudilo skup vrlo strogih mjera zaštite, tako da mu se još svježeg sjećanja na traume od prethodnog covida i sama pomisao na njih zgadi, pa da ih s gnušanjem odbaci.

ŠVEĐO: U cijelosti podržavam kolegu. Dodao bih tome kako bi prava odluka naroda nedvojbeno imala blagotvoran učinak na državne financije, za koje i sami znate u kakvu su stanju. Jer kako zorno svjedoči nedavni švedski primjer na kojemu sam, kako mi nadimak govori, i doktorirao, ispravan pristup dokazano donosi višestruke uštede kako u zdravstvenom, tako i u mirovinskom sustavu.

BOŽO P.: Sjajno! Fantastično! Ljudi, pa mi imamo refuormu! Sve plus do plusa!

ŽELJKO P. (suznih očiju): Misliš križ do križa?

BOŽO P.: Ma ajde, križ se malo skrati pa dobiješ plus. Uostalom, ne će mene jedan klaun tomu učit’,… pa tko je ovdje nego ja umalo svršio te škole?

DR. M.Š.: Dobro, koncept mi se sviđa, no ima li tko kakav konkretan prijedlog što točno da pitamo?

NIKOLA G.: Kako sam već dao naslutiti, skup striktnih mjera obuhvatio bi zabranu kretanja između pojedinih ulica, okupljanje više od jedne osobe, izolaciju, samoizolaciju već na najmanji mig…. obvezno uključiti i nadzor mobitela, to će tek narod razjariti…

BOŽO P.: I držanje barem 3 metra razmaka! Svaki centimetar manje, 10 kuna globe!

ŠVEĐO: Radno vrijeme trgovina od 8 do 10.

MIRO B.: Do 10 navečer? (svi prasnu u smijeh)

ŽELJKO P.: Možda još bolje od 8 do 8 i 10?

DR. M.Š.: Meni, recimo, policijski sat i danju i noću uopće ne zvuči loše. Nino, imaš li ti što dodati? Ajde, daj, ti si pametan…

NINO R.: Kako na više mjesta u svojim spisima kaže poznati talijanski mislilac Giambattista Vico, a s njim se u glasovitom eseju slaže i Umberto Eco, koji je, usput, da osnažim argumentaciju, fizički upadljivo sličio Budu Spenceru…

DR. M.Š.: Ajde, Nino, brate, ubrzaj… zar ne čuješ da Miro već hrče? Vik’o ti ne vik’o, nikakav eko do njega ne dopire.

NINO R.: Htio sam samo kazati da je za prethodne histerije dobar dio ljudi, neke i osobno poznajem, bio ogorčen što nekakav hibridni parapolitički stožer upitnog legitimiteta upravlja njihovim tijelima. Držim to dovoljno iritirajućim da se pridoda ovim hvale vrijednim prijedlozima. Naravno, hvale vrijednima u smislu – zrelima da se s indignacijom odbace.

DR. M.Š.: Dobro, onda bi to bilo manje-više to. Što bi rek’o moj pokojni punac – prosto k’o pasulj!

MIRO B.: Stan’, doktore! Imam amadman, imam amadman!

NIKOLA G.: Miro, nemaš amandman, amandmani su u Saboru, ovdje u neformalnom okruženju ne dajemo amandmane nego prijedloge.

MIRO B.: Dobro, ajde, nek’ ti bude,… imam prijedlog. Ja sam za to da se stavi da se u parne dane smije češkat’ samo livo jaje a u neparne samo desno, inače jaja cap,… nema više…. gotovo.

NIKOLA G.: Hm,… zanimljiv prijedlog, samo ne znam je li baš u skladu s Ustavom. Mato, što kažeš?

MATO P.: Dakle, ako se ovdje pod jajima misli na gonade, primjećujem kako prijedlog izlazi iz ustavnih okvira budući diskriminira dio populacije zakinut za jaja, odnosno sve one koji pate od nedostatka istih. Naime, u njihovu slučaju ovdje se radi o klasičnom contradictio in se ili narodski rečeno – ne mogu se češkati po nečemu čega nemaju.

MIRO B.: Ma je l’ to siguro?… (Mato potvrdno kimne)… Dobro, ako je tako, imam dopunu amadmana.

NIKOLA G: Miro, amandmani su u Saboru…

MIRO B.:  Ajdeee,… dopunu prijedloga, đava te odnija! Dakle, odmah posli ovog s jajima da iđe – ko nema jaja, nek’ trlja oči, livo pa desno, isto na par-nepar dane…

DR. M.Š.: Vidim da smo se malo raspojasali,… frajerluk uzeo maha… Nego, Mato, koliko bi dugo sva ta referendumska procedura potrajala?

MATO P: Ha,…držimo li se slova zakona, nekih 50-60 dana.

DR. M.Š.: Srećko, je l’ se može neš’ dogodit’ za tih 50-60 dana?

SREĆKO S.: Ma što će se dogodit’? Gripa k’o gripa!

MATO P.: Eeee, ali odluku o raspisivanju referenduma treba potpisati Predsjednik.

DR. M.Š.: Dobro me podsjeti, sad ću ga zovnut’. Sigurno će mu se prijedlog svidit’, pa on je kao čovjek slobodoumnih pogleda već i prije bio za švedski model.

PREDSJEDNIKOV TELEFON: tu-tuu,…tu-tuu,… tu-tuu,…

DR. M.Š.: Hm… ne javlja se! Nino, ajde probaj ti, ti si si dobar s njim.

NINO R.: Pa nismo si baš tako dobri da ja njega zovem.

DR. M.Š.: Ne mo’š ga zovnut’?

NINO R.: Tako mi Bruce Leejevih nunčaka, ne mogu ga zvat’. On mene zovne.

DR. M.Š.: On tebe zovne?

NINO R.: Ma, ja! A što si ti, doktore, mislio? Da se kratki espresso spravlja sam od sebe?

DR. M.Š.: E, junačino, pa onda on nije veći suverenist samo od ćate, nego i od tebe!

NINO R.: Rugala se lunja sjenici!

ŽELJKO P. (očito s namjerom da prekine neugodan muk): Ma ljudi Božji, kud čovjeka zovete u ovo gluho doba, tek što je 11 prošlo… Možda još tare krmelje…

DR. M.Š.: A onda ništa! Zamolio bih tajnicu,… (napravi znakovitu stanku pa nastavi),… Božo, što si se stis’o k’o grlica?… Nikola, a i ti mi nešto gutaš knedle… Zamolio bih, dakle, tajnicu da prema iznesenim prijedlozima sastavi radnu verziju referendumskog pitanja, a poslije to nek’ još provjere pravne službe. Tebe bih, Mato, zamolio da se pobrineš da sve to prođe ustavnopravno picikato. Pa kad konačno stvar bude cakum-pakum, neka Nino odnese Predsjedniku čim mu bude usput.

BOŽO P.: Ne znam, ja bih to, zlu ne trebalo, ipak prije ovjerio kod javnog bilježnika.

NIKOLA G.: Možda samo još jedan detalj psihološke naravi. Bilo bi bolje da odgovor koji želimo dobiti bude ZA nego PROTIV. To bi ostavilo dojam da smo afirmativni i konstruktivni. Stoga predlažem da se pitanje formulira u obliku – Jeste li za to da se odbaci paket mjera zaštite od bolesti COVID-20…

SREĆKO S.: Navodne bolesti, Nikola! Nema tu još nikakvih znanstvenih dokaza da se radi o bolesti.

NIKOLA G.: Dobro,… navodne bolesti COVID-20, koji obuhvaća bla, bla, bla,… i sad ide cijela ova tirada stavaka što smo ih napucali, a koju će Mato još posložiti…

DR. M.Š.: U redu, mislim da nam je to sad svima ok. A narodu, kako odluči, tako nek’ mu i bude! Može li poštenije?…I pravednije?… A sad prelazimo na drugu točku dnevnog reda,… na ono zbog čega smo se kandidirali i zbog čega je narod, napokon, tako nepogrešivo osjetio naše bȉlo… Naravno, riječ je o općem dobru – Prijedlog zakona o subvencioniranju upravljanja parkirališnim prostorom u privatnom vlasništvu u blizini objekata od strateškog značaja za Republiku Hrvatsku. A što uključuje svemirska uzletišta, nuklearne elektrane i zdravstvene ustanove.

Grgur S.

Napomena: Tekst je satiričnog karaktera

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Satira

Željko Komšić bez predaha spašava Bosnu mjesec dana. Ni plakete da mu daju.

Objavljeno

na

Objavio

Petnaest dana, koliko je Željko Komšić bio u izolaciji, bili su najkritičniji dani za opstanak Bosne u hiljadu godina.
Presjenik svih građana (osim fašista koji ne glasuju za njega) odmah po izlasku iz izolacije krenuo je u užurbanu sanaciju šteta nastalih njegovim prisilnim odsustvom.

Evo kako je mukotrpnim radom, Komšić, u svega mjesec dana (23.03. do 23.04.) uspio manje više spasiti Bosnu sigurnog nestanka:

23.03. – SUĆUT Zoranu Milanoviću,
25.03. – PORUKA građanima BiH,
26.03. – INTERVJU za FTV,
27.03. – ČESTITKA S. Makedoniji,
28.03. – INTERVJU za Vijesti.ba,
30.03. – INTERVJU za FENU,
31.03. – INTERVJU za Avaz,
04.04. – INTERVJU za Oslobođenje,
05.04. – INTERVJU za Vijesti.ba,
06.04. – ČESTITKA svim Sarajlijama,
06.04. – POLAGANJE Vijenaca,
08.04. – ČESTITKA Pesaha,
09.04. – INTERVJU za [email protected] BH,
10.04. – INTERVJU za “O kanal”,
11.04. – ČESTITKA Uskrsa,
12.04. – SUĆUT obiteljima,
13.04. – PORUKA građanima BiH,
13.04. – INTERVJU na Hayat tv,
13.04. – INTERVJU za Slobodnu Bosnu,
13.04. – PODRŠKA novinarima u BiH,
15.04. – ČESTITKA svim građanima BiH,
15.04. – POLAGANJE vijenaca,
15.04. – NAPAD na Dodika,
18.04. – ČESTITKA Vaskrsa,
20.04. – SUĆUT premijeru Kanade,
22.04. – PODRŠKA Europskoj Uniji, (napao i Dodika)
23.04. – PODRŠKA uposlenicima OHR, (napao i Dodika).

Ukupno, Željko Komšić je u mjesec dana dao 10 intervjua, 6 čestitki, 3 sućuti, 3 podrške, 3 oštra obračuna s Dodikom, 2 poruke i 2 polaganja vijenaca.
Sve ovo je Željko Komšić uspio sam-samcat, bez napuštanja Sarajeva!

Da je ova žrtva prepoznata u široj javnosti dokazuje i inicijativa SDA da se Komšiću dodijeli “Plaketa Kantona Sarajevo”.

Jedini koji se do sad ovome usprotivio je Dino Konaković koji smatra da je Komšiću za njegovo spašavanje hiljadugodišnje Bosne sasvim dovoljan “Zlatni ljiljan”.
Evo ne znam ni sam… napisao je Tvrtko Milović.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari