Pratite nas

Komentar

Plenković: Ne trebam slovenski zakon, znam gdje je hrvatska granica

Objavljeno

na

Premijer Andrej Plenković rekao je kako su Hrvatska i Slovenija mnogo bliže rješenju o granicama nego što se može zaključiti po javnom ozračju te da je Hrvatska svoj model predstavila slovenskoj strani i da on može biti vrlo dobar temelj za pronalaženje konačnog rješenja.

Ponavljam hrvatski stav – mi se u cijeloj ovoj situaciji ponašamo odgovorno i zrelo i ne poduzimamo jednostrane poteze koji bi na bilo koji način pridonijeli pogoršanju odnosa između Hrvatske i Slovenije, dodao je premijer.

Slovenski ministar vanjskih poslova Karl Erjavec prethodno je u parlamentu rekao da će Hrvatska prije ili kasnije promijeniti stajalište o arbitražnoj presudi te je kazao da njegovo ministarstvo priprema tužbu protiv Hrvatske pred Europskim sudom.

U ovom trenutku ne vidim temelj za bilo kakvu tužbu pred Europskim sudom jer Hrvatska ne krši nijedan element pravne stečevine EU-a.

Ako Slovenija krene tim putem mi ćemo na to znati odgovoriti, komentirao je Plenković izjavu slovenskog ministra, naglasivši kako je Hrvatska svoj model predstavila slovenskoj strani i da on može biti vrlo dobar temelj za pronalaženje konačnog rješenja, ne pojašnjavajući dalje sadržaj hrvatskog prijedloga.

Čak i da nije bilo problema oko arbitraže, odnosno njezine kompromitacije, kršenja međunarodnog prava i odredbi samog arbitražnog sporazuma nakon kojih su slijedile ostavke slovenskog suca i agentice, i tada bi provođenje presude bilo moguće samo uz pristanak obje države, istaknuo je premijer.

Vratimo se temeljima. Pustimo što svaka strana čini jednostrano. Ono što je važno jest da dogovor o granici može biti samo plod vrlo jasno iskazane političke volje dviju država i njihova pristanka na to. Tu priča počinje i završava, zaključio je.

Komentirajući odluku slovenske vlade od četvrtka da donese nekoliko novih provedbenih zakona usklađenih s arbitražnom presudom o granici s Hrvatskom u sklopu kojih se zaseoci Mlini, Škodelin, Bužin i Škrilje “vraćaju” pod hrvatsku nadležnost nakon odluke slovenske vlade premijera Janeza Drnovšeka iz 1994. kojom su općini Piran priključena ta mjesta, Plenković je istaknuo kako su ona ionako bila hrvatska.

Mislite da je nama potreban nekakav slovenski zakon da nam kaže da su ta sela na hrvatskom teritoriju? Meni to ne treba, ja znam gdje su hrvatske granice, ustvrdio je.

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Goran Marić: Nije to bila igra, bio je to istinski let hrvatskih sokolova

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatska na krilima sokolova

Sinoć sam s obitelji bio u zagrebačkoj Areni, gledao utakmicu ERP Hrvatska – Norveška. Zapravo sam bio u Hrvatskoj u kakvoj želim biti, kakvu želim vidjeti!

Hrvatskoj kakva bi trebala biti ne samo u dvoranama i parketima, nego svugdje, na svakom mjestu i svakoj prigodi! Hrvatskoj koja ima i glavu i srce! Hrvatskoj koja je spremna, sposobna, svjesna, pristojna, učinkovita, galantna, bontonska, civilizirana. Slična, sinonimna sebi samoj!

Bio sam na utakmici koja je bila svečanost, koja je bila sportski i kulturni događaj! Susret i događaj koji ima atribut europskog, bio je upravo lijepi, veličanstveni događaj zahvaljujući susretu i dodiru igrača i publike.

Publika je sve vidjela, sve doživjela, sve nagradila: i igru, i odnos igrača međusobno i odnos prema protivniku, prema europskom prefiksu večeri … I svečanu tišinu za vrijeme intoniranja suparničke nacionalne himne. Bravo za ovaj doživljaj, za ovu školu, za ove poruke nama u publici, Hrvatskoj, dalekoj Skandinaviji, Europi …

Posebno hvala za poruke onom dijelu mlade publike u Areni, svi smo vidjeli bilo ih je puno od 4 pa do 24 godine … Oni su sinoć u Areni imali što vidjeti, naučiti! Nije to bila igra, bio je to istinski let hrvatskih sokolova.

Tu sliku je moćno potvrdilo gromoglasno bodrenje srcem i pjesmom Zovi samo zovi, svi će sokolovi … U tom sam trenutku osjetio nelagodu zbog neprikladna, inverzna i neprimjerena naziva kauboji za hrvatske rukometaše. To je kao kad bismo ih nazivali indijanci.

Jednostavno, sokolovi imaju drugu školu, drugu narav, drugo oružje: letjeti na parketu Arene, nadletjeti, nadvisiti sebe, nadvisiti očekivanja, nadvisiti suparnika do pobjede. A nama u Areni, i čitavoj Hrvatskoj prirediti doživljaj.

I probuditi iskrenu želju: da se ista škola, ista kultura prenese iz Arene na nogometne travnjake, tribine i sva gledališta. I ne samo tamo …

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

dr. Gordana Zelenika: Vječni Trojanski konj

Objavljeno

na

Objavio

Razgovaram eto sa mojim mamom neki dan. Reče ona oduševljeno: Jesi li gledala Nedjeljom u 2? Kako je lijepo govorio onaj voditelj – pozvao ljude da ne mrze i ne psuju i ne vrijeđaju.

Moja mama svaki dan ide u crkvu.I stalno sluša Katolički radio. Moja mama je dijete rođeno u Drugom svjetskom ratu. Nije znala zašto joj se otac vrati bos, krvav i izgladnio iz rata. Bitno je bilo da je bio koliko toliko živ. Čak o tome nikada nije govorila. Od drugih sam čula što je bio Križni put. Tek ponekad bi sa suzom u oku spomenula kako su kao djeca plakali kada su došli po njenog dadu i odveli ga u zatvor jer nije htio prepisati zemlju državi.

Ja ga se sjećam jedino sa slika. Prerano je otišao.

Ujak svećenik i ona, moja mama, nikada me nisu učili mrziti ljude koji su upravljali sustavom u kojem sam odrastala. Uvijek i jedino su govorili o opraštanju i Bogu kao jedinom sucu kojemu treba vjerovati. A onoj televiziji i novinama nisu vjerovali ništa. To je bila jugoslavenska televizija.
I novine.

I gle čuda! A sada ta ista televizija i novinarska ekipa koja radi u javnim, običnim ljudima koji se ne služe internetom, dostupnim medijima, nosi naziv hrvatska! I oni joj vjeruju! Jer eto, konačno je država u kojoj žive Hrvatska, pa su onda i mediji, valjda isto hrvatski.

Tako bi to trebalo biti. I onda ih oduševe ljudi koji na kraju emisije u kojoj je bilo svašta, pozovu na toleranciju i borbu protiv mržnje.
Vjeruju im i kada ti isti kažu tko ne valja, tko je najnepopularniji političar ili koga treba izbaciti iz javnog prostora.
Vjeruju i onima koji pričaju viceve i onima koji lijepo i sabrano i mirno govore.I sviraju klavir.Fini neki ljudi.

Sve oni to vjeruju radi pridjeva. Radi jednog pridjeva. Kojeg su tako dugo čekali. Hrvatski!

Jer, ljudi bježe ili se spremaju na obranu samo od vidljivih stvari. Od vidljivog, prepoznatljivog neprijateljstva. A kad je neprijateljstvo ili laž ili manipulacija umotana u fin, sjajan papir – toga se se ne boje.
Iako sadržaj umotan u taj papir malo po malo napada njihove vrijednosti, iznosi laži o lako provjerljivim činjenicama, slabi njihove obrambene mehanizme.

Kao vječni Trojanski konj.

 

Završila bih citatom:

NENAD PISKAČ — Režim bi nas mogao poštedjeti mrcvarenja! Neka jednostavno prestane s demosom komunicirati dosjetkama Stankovića, Macana, “satiričara”, “opinion makera” – slugu za sva vremena i sve režime.

Poštenije je otvoreno, dosljedno “mainstream” politici sveopćega inkluzivizma, usvojiti ustavni zakon o obvezi hrvatske šutnje.

Izvor: narod.hr

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Komentari