Pratite nas

Politika

Plenković predstavio zaključke Europskog vijeća i ustvrdio kako nema ambiciju prijeći na funkciju u EU-u

Objavljeno

na

Foto: Hina

Hrvatski premijer Andrej Plenković u petak je tijekom svog predstavljanja zaključaka Europskog vijeća Saboru odbacio medijska nagađanja da ima ambiciju preuzeti neku od funkcija u vrhu Europske unije.

Plenković je zastupnicima predstavio zaključke Europskog vijeća održanog 22. i 23. ožujka u Bruxellesu, neformalnog Vijeća održanog 23. veljače, kao i posljednjih događaja vezanih za Hrvatsku u kontekstu euroatlantskih integracija.

„Mislim da je najbitnije da ovakvim dijalogom između vlade i Sabora podižemo svijest o europskim temama i stavljamo u fokus ono što je važno“ u širem kontekstu, a ne samo u Hrvatskoj, istaknuo je premijer.

Upitan nakon rasprave o tome da se jasno odredi o medijskim napisima da ima ambiciju preuzeti neku od funkcija u vrhu EU-a, Plenković je odgovorio kao je njegova „ambicija biti predsjednik hrvatske vlade i ispuniti ono što je određeno u programu stranke“.

Od nedavnih hrvatskih aktivnosti unutar EU-a prvo je spomenuo svoj govor o viziji budućnosti tog saveza pred Europskim parlamentom 6. veljače kojeg je održao kao drugi šef vlade, nakon irskog premijera Lea Varadkara. Riječ je o inicijativi koju je uveo predsjednik Parlamenta Antonio Tajani.

Tamo sam „istaknuo važne poruke Hrvatske kao najnovije članice EU-a koja se zalaže za jednakost svih članica, za jednakost naših građana unutar EU-a, za jednakost prilika i naša zajednička postignuća da u okviru demokratski legitimiranih europskih institucija pokažemo da europske politike i proračuni imaju što veću korist za naše građane“, rekao je premijer.

U veljači je održan i kolegij Europske komisije i nekoliko članova vlade na kojemu su naznačeni hrvatski prioriteti u EU-u, a to su ulazak u šengenski prostor, odnosno da se do 2020. postigne spremnost države kako bi se o tome tada mogla donijeti politička odluka, te ulazak u eurozonu, za što preostaje još samo kriterij smanjenja javnog duga, naglasio je Plenković.

Dodao je kako se tom prilikom razgovaralo i o izgradnji Pelješkog mosta koja je u zadnjoj fazi pripreme potpisivanja sporazuma, kao i o važnosti proširenja članstva na zemlje jugoistoka Europe, od kojih je Bosna i Hercegovina hrvatski vanjskopolitički prioritet.

Podsjetio je da je uobičajeno da Vijeće u ožujku u svojim temeljima u raspravama ima gospodarske teme i otkrio da su od ostalih tema bili važni razgovori o pitanju migracija i odnosu s Turskom, o napadu u Salisburyju i odgovoru koji je dogovoren na samoj večeri tijekom tog sastanka.

Važna tema je bilo i pitanje energetike, odnosno energetske strategije EU-a, diverzifikacije opskrbe energentima, veća energetska učinkovitost, dekarbonizacija gospodarstva i smanjivanje emisije stakleničkih plinova i općenito ispunjavanje obaveza preuzetih Pariškim sporazumom.

EU-u je cilj izgradnja integriranog energetskog tržišta, a Plenković se u tom kontekstu referirao na daljnje aktivnosti Hrvatske u izgradnji LNG terminala za koju je od Europske komisije dobila 101 milijun eura.

„Odlučili smo se na poseban zakon koji bi regulirao tu tematiku, smatramo da je važno da on bude i u skladu s najvišim okolišnim standardima, a da njegova izgradnja, partnerstva koja će s time nastati i kapaciteti koje ćemo na taj način dobiti u pogledu opskrbe plinom dugoročno osiguravaju Hrvatskoj energetsku sigurnost“, poručio je.

Otkrio je kako se Vijeću obratio i predsjednik Europske središnje banke Mario Draghi koji je dao osvrt na trenutnu situaciju u gospodarstvima članica i „apostrofirao snažan izvoz EU-a i najnižu stopu nezaposlenosti od 2008.“.

„Upravo stoga Europa nastavlja svoj oporavak na zdravim temeljima financijskog i bankarskog sektora“, ustvrdio je Plenković.

Na Vijeću se govorilo i o američkom uvođenju uvoznih carina na čelik i aluminij, od čega je Europa na kraju pošteđena, te se raspravljalo o trgovinskim sporazumima koji su trenutno u pregovorima.

„Hrvatska je podržala nastavak pregovora s Mercosurom i s Meksikom i zaključivanje sporazuma s Japanom i Singapurom“, rekao je premijer.

Migracije i proširenje

Na Vijeću je nastavljena rasprava o srednjomediteranskoj ruti, posebice o načinima pomoći državama Afrike, a u veljači je u tu svrhu organiziran sastanak s državama Sahela, zemljama s izrazito snažnim demografskim trendovima.

„Trenutno tih pet zemalja ima 77 milijuna stanovnika, projekcije su da će ih za 15 godina biti 130 milijuna“, a Hrvatska je zbog svog geografskog položaja u situaciji da izrazito vodi računa o tim trendovima, naglasio je premijer.

Na sastanku se razgovaralo i nastavku reforme Dublinske uredbe s naglaskom na prevenciju i na uspostavu zajedničkog europskog sustava azila kao dio odgovora na posljedice migracijske krize, a razgovaralo se i o odnosu Bruxellesa i Ankare.

Bugarsko predsjedništvo je odlučilo po prvi puta nakon zagrebačkog susreta 2000. i solunskog susreta 2003. održati sastanak na vrhu u formatu svih članica EU-a i država jugoistočne Europe 17. svibnja na kojemu će se „poslati poruka podrške reformama“, pa je Turska također izrazila želju nastavka dijaloga, zbog čega se 26. ožujka održao sastanak u bugarskoj Varni na kojemu se raspravljalo o napetostima u istočnom Sredozemlju, situaciji u Siriji i odnosima između Turske, Cipra i Grčke.

Plenković je upozorio kako je važno da se EU drži sporazuma s Turskom oko izbjeglica, odnosno da ispuni svoje financijske obaveze prema Ankari.

Govoreći o proširenju, Plenković očekuje da će na sastanku u Sofiji Europska komisija koja je pri kraju svog mandata dati svoju podršku zemljama kandidatima, te je naglasio da Hrvatska tijekom svog predsjedanja 2020. želi ponoviti zagrebački sastanak iz 2000. kako bi potaknula reforme i ispunjavanje kriterija.

Nakon Bugarske EU-om će predsjedati Austrija čiji je novi premijer Sebastian Kurz također veliki zagovaratelj proširenja Unije na zapadni Balkan, a poslije Beča europsko vodstvo preuzima Rumunjska. Hrvatska će predsjedati od početka 2020. godine, pa će se time u narednom razdoblju održati kontinuitet politike prema europskoj perspektivi Balkana, što treba iskoristiti, zaključio je Plenković.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Politika

Schumann i Gasperi: Tvorci moderne Europe i budući svetci Katoličke Crkve

Objavljeno

na

Objavio

Konrad Adenauer, Alcide De Gasperi i Robert Schumann

Mit o Europi je na vrhuncu svojega uozbiljenja. Silovanje Feničanke više nije grčka rapsodija o ženi velikih očiju i širokoga lica koju je zaveo gordi Zeus. Vodeći je sve do Krete – simboličke granice i vêza između azijskih utjecaja i svega onoga što će se na Kreti i Europi izroditi u samostalni i autentični oblik kulture, jezika, pisma, filozofije i umjetnosti po kojima jednom bijasmo prepoznatljivi

Robert Schumann

– Europa koja je utemeljena na ideji antičke slobode, postala je danas samoj sebi mitom. Urušenim, razvaljenim i pregaženim kršćanskim svjetonazorom i civilizacijskim zaboravom, početno formirane ideje o građanskoj liberalnoj parlamentarnoj demokraciji ostale su bez svoga temeljnog uporišta. Autodestrukcija duhovnoga korpusa, proizvela je frenetičnu unijsku karikaturu, koja po Schumannovom proroštvu neizbježno tone u tiraniju. Lider europskih integracija navjestio je smrt ovakvoj demokraciji.

Europa se svjesno i odlučno odrekla povijesno-moralne okosnice vlastitoga bítka, lomeći je anarhijskom stihijom nihilističke uobraženosti. Sekularizacija kao najveći izraz europske modernosti, produkt je racionalizacije novovjekovnog optimizma i slobode globalnog uma pred kojim je bezrezervno ukinut doticaj između svetoga i svjetovnoga, uzdajući se u svekoliki ekonomski prosperitet i nadnacionalnu sigurnost donošenja općih odluka za čitavu populaciju, izoliravši je od religijskih utjecaja.

Desakralizacija politike i priznavanje pluralizma bez istine o čovjeku, potisnula je svako iskustvo konzervativizma, učinila ga nepoželjnim akterom u oblikovanju društvenih silnica, oduzela mu pravo na izvornu misao o vrijednostima i ekskomunicirala ga na periferiju privatnog mišljenja. Iako naizgled marginalno, sveto je izraženije u okvirima moralnog relativizma ako mu se otkrije snaga otajstvene moći.

Na pragu mistike, umire svaka umišljena politika i religijsko ograničenje – zabluda da je svijet nespojiv s tajnom Božje objave o dostojanstvu čovjeka. Svakoga, jer jedan je Bog svima ljudima. Upravo na ovakvom stavu pomirenja mnogih i drugačijih, tvorci suvremenih europskih integracija, Robert Schumann i Alcide De Gasperi postavili su temelje modernoj Europi. Osnova na kojoj su Njemačka i Francuska uspjele prevladati poslijeratnu krizu, povijesno je poznata činjenica prvih integracijskih zamaha koji su imali odlučujući utjecaj na europsku stabilnost i mir. Ideja Jean Monneta, vizionara političke unije i modernizatora gospodarskih kretanja, realizirana je kroz Schumannov plan.

Ono što se činilo nedostižnim, postignuto je kroz ekonomsku integraciju tzv. Male Europe osnivanjem EZUČ-a pa je rat između Njemačke i Francuske postao „nezamisliv, ali i materijalno nemoguć.“

Alcide De Gasperi

S druge strane, Alcide De Gasperi  bio je premijer čak osam demokršćanskih vlada i jedini čovjek koji je uspio biti predsjednik sabora, predsjednik republike i premijer. Bio je pokretač studentskog kršćanskog pokreta u Beču, urednik  katoličkog časopisa La Voce Cattolica i utemeljitelj stranke Kršćanska Demokracija koja je u bitnome odredila funkcioniranje moderne talijanske države i uspostavu demokratskog društva, oslobođenog od fašističkih aspiracija. Schumann je prepoznao slabosti Versailleskog ugovora i znao je da se takve pogreške više ne smiju ponoviti, kako se ne bi opet oformila neka nova totalitaristička struja koja bi dovela do novog svjetskoga rata. Svoju političku karijeru doživljavao je kao duhovni poziv, bio je praktični vjernik i organizator Katholikentaga, blizak isusovačkoj duhovnosti.

Protivnik svakog oblika destruktivnog nacionalizma i autoritarizma, bio je zagovornik kršćanske demokracije zasnovane na socijalnoj pravdi, ljudskim pravima, dostojanstvu čovjeka i slobodi. Kao i Gasperi, primio je 1958. godine prestižnu mirovnu nagradu u Aachenu, kao jedan od glavnih sudionika u stvaranju mirne i jedinstvene Europe.

Konrad Adenauer

Ovom iznimnom političkom društvu, pripadao je i prvi njemački kancelar Konrad Adenauer, također katolik i osnivač CDU – a, zaslužan za uspostavu efikasnog sustava mirovina i za model „socijalne tržišne ekonomije“ čijoj su se stabilnosti Hrvati uvijek divili. Posebno je ostao upamćen po Povratku njih 10.000, njemačkih ratnih zarobljenika iz SSSR-a. Ljudi koji su zaslužni za uspostavu mirne i jedinstvene Europe, nisu bili obični političari koji su svojim snagama promijenili lice zemlje i toga su bili duboko svjesni. Religiozni, ali slobodni od ograničenja religijskog koncepta ponudili su europskom kontinentu istinu o čovjeku i vrijednostima bez kojih je nemoguće nadići probleme pluralnog društva. Opravdali su svoje poslanje gledajući svijet budnim očima i širinom duhovnoga kapaciteta premostili su naizgled nemoguće razlike među zaraćenim svijetom.

Zato je njihova politika neiscrpno vrelo dobra, izvor Ode radosti koja presušuje pred onima koji nisu baštinili njihov mentalitet, ne poznaju mu temelje niti mu umiju naslutiti mističnu suptilnost – od buke ukrštenih jezika zloće koji jedino mogu integrirati kaos. Beznadni, slijepi i gluhi, onaj kaos koji postaje nesavladiv u disperziji zatočenog uma – vraćenog u mrak platonske špilje, okovan mitološkom sjenom duhovnoga ropstva. Politika nije dovoljna, ovdje se otvara prostor za filozofski aspekt proučavanja neistraženog pojma Zla koji je Dante opisao u svom Infernu, kroz čije se koncentrične krugove provlači potresena Delorsova Europa s epicentrom u Bruxellesu. Pa ipak, nećemo ostaviti svaku nadu mi koji smo ušli u zajedništvo s vraškim konstruktima novoga svijeta, jer njima ne pripada zadnja riječ. Gledano iz hrvatske perspektive, mogli bismo reći da je dr. Franjo Tuđman bio „Schumannov blizanac“, tvorac hrvatske državotvornosti i njene integracije, europske i kršćanske.

Baš kao što su budući svetci Katoličke Crkve, Alcide De Gasperi i Robert Schumann izbavili Europu iz ralja totalitarizma, napose onoga nacističkoga, tako je bl. Alojzije Stepinac izbavio Hrvatsku iz ralja komunizma, stvorivši preduvjete za stvaranje moderne hrvatske države koju šešeljarija ne priznaje.

Bogu hvala, imamo se komu moliti – i kao Hrvati i kao Europljani – da nam se Srbija ispriča kao što se Nijemci do dana današnjega ispričavaju Židovima i klanjaju se njihovim žrtvama poput najrevnijih muslimana, noseći ustrajno biljeg svoje otkupljene krivnje. Otkupljene svetačkom žrtvom svojih i naših, europskih velikana!

Slavica Mustapić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Politika

Mario Karamatić: Sarajevo je crna rupa Bosne i Hercegovine

Objavljeno

na

Objavio

U gostima kod urednika i voditelja Marija Vrankića kroz talk show “Dobar, loš, zao” zanimljiv i otvoren nastup, kao i inače, vidjeli smo od Marija Karamatića, predsjednika HSS-a BiH i izaslanika u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH.

Vijugav životni put koji je isprepleo školovanje u Zagrebu prekinuto ratom u kojemu je aktivno sudjelovao, slanje u mirovinu u tridesetim godinama, u konačnici ga je odvelo u političke vode, pa do Hrvatske seljačke stranke. “Volim povijest i uvijek me je fascinirao Vladko Maček i njegov životni put, naravno, Stjepan i Antun Radić također, ali da budem iskren htio sam HSS jer ga nije bilo, nisam morao opravdavati nešto što je netko drugi radio prije mene, ne volim biti nečiji poslušnik”, opisuje Karamatić.

U zatvoru nikada nije bio radi kriminala, no dok je služio JNA često je znao završiti u tzv. “vojničkom pritvoru”, a najbizarnija situacija je bio bijeg iz karaule na granici tadašnje Jugoslavije i Rumunjske, jer je htio ići na nastup grupa Judas Priesta i Panthere što dovoljno govori o ljubavi prema rocku, metalu i sviranju gitare. “Baš bih volio s kolegom Vjekoslavom Bevandom raspraviti jeli bolji album Metallice “Justice for All” ili “Black”, komentira tvrdnju kako i ministar Bevanda ima sklonost toj vrsti glazbe.

Mario Karamatić je inicirao u Domu naroda više prijedloga zakona, inicijativa, rasprava i zaključaka nego kompletan Dom naroda BiH, od čega je velika većina inicijativa usvojena. Po pitanju političkog opredjeljenja sebe smatra normalnih Hrvatom koji baštini tradicionalne vrijednosti. “Iako nas smještaju u desno krilo, HSS je oduvijek bio progresivna, takoreći lijeva opcija, i to je danas. Mi jesmo uz tradicionalne vrijednosti i nacionalno svjesni, ali zalažemo se za sva ljudska prava”, tvrdi Karamatić. “Ako potražite priče o meni i Zakonu o zabrani diskriminacije naći ćete da sam bio jedini protiv njega, jer nije bio usmjeren protiv diskriminacije, već je krio promicanje određenih ideologija, dodaje.

“Bilo da čovjek sadi krumpir ili se bavi politikom, minimum pristojnosti zahtjeva da odradi dionicu koja mu se zada”, komentira neaktivnost nekih kolega političara na svim razinama.

Nevjerojatnim smatra i odnos države prema nekim granama ljudskih djelatnosti poput toga da akcize na kilogram rezanog duhana iznose 118 konvertibilnih maraka, bez PDV-a i drugih davanja. “SIPA po mom kraju traži i upada babama od 80 godina i traži koliko su struka duhana posadili, dok dileri droga hodaju oko naših škola i prodaju djeci te nude smrt”, kaže. Zato Karamatić predlaže stavljanje stvari u istu ravan i legalizaciju narkotika na koje bi država “natovarila” svoje obveze i počistila dilere u sivoj zoni djelovanja.

Na optužbe da je fašist iz stranaka kao što su SDP ili DF odgovara da je to kombinacija socijalizma i nacionalizma koji podsjeća na Hitlerovu stranku, stoga bi trebalo razmisliti koga se etiketira fašistom. “Zanimljivo, nikada nisam vidio nekog Muhameda i sl. u partizanskim filmovima koji kaže “drugovi za mnom”. To je zato što su muslimani, danas Bošnjaci bili rijetki u tim postrojbama”, kaže Karamatić.

Karamatić tvrdi da zaista voli Bosnu i Hercegovinu koji je cijelu prošao, ali ne shvaća mržnju Sarajeva prema svemu što nije Sarajevo. “Oni su kao neka crna rupa Bosne i Hercegovine koju treba zašiti” slikovito opisuje situaciju u glavnom gradu.

Hrvati su apsolutno svjesni da ne mogu ništa promijeniti bez suglasnosti Srba i Bošnjaka, isto tako Srbi, a samo dio političkog Sarajeva ne shvaća da bez druga dva naroda (i u slovu zakona) ne mogu silom nametati i mijenjati stvari u državi čija će je tzv. ljubav i ubiti.

“Ne vjerujem u usvajanje Izbornog zakona i ja više nemam namjere spašavati Bosnu i Hercegovinu, Federaciju i jedina opcija će biti vratiti se na Herceg-Bosnu”, komentira Karamatić mučne pregovore bez perspektive.

Ostale izuzetno zanimljive tvrdnje o politici i drugim temama pogledajte u prilogu.

(NašaTV)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati