Pratite nas

Razgovor

Plenković: Pupovac i ja još se nismo čuli, tu sam i čekam njegov poziv

Objavljeno

na

Foto: Hina

‘Predsjednica ima našu potporu za novu kandidaturu, ali ne slažem se s njom da se lošije živi nego prije dvije godine’

Predsjednik vlade i HDZ-a Andrej Plenković rekao je u nedjelju kako mu je želja da u Jasenovcu bude jedinstvena komemoracija i kako je stav vlade – otići u Jasenovac i pokloniti se jasno i nedvojbeno žrtvama ustaškog režima kao i da u Bleiburg neće ići jer u “ovom trenutku zna da taj dan ima drugu veliku obvezu”, a ponovio je i kako Gabrijela Žalac ostaje ministrica u njegovoj vladi do kraja mandata.

“Razgovarali smo sa Savezom antifašista, gospodinom Habulinom, na njegov zahtjev. On je bio po toj i po drugim temama. Izrazili smo ponovno našu želju da se organizira jedinstvena komemoracija i smatramo da bi to bilo dobro.

Razgovarali smo i s predsjednikom Židovske općine i njemu smo prenijeli istu poruku. Oni će imati sigurno konzultacije i na njima je da procijene što će napraviti. Naš je stav vrlo jasan: otići u Jasenovac, pokloniti se žrtvama ustaškog režima, sasvim jasno i nedvojbeno kao što smo na toj temi napravili primjerice kroz novousvojeni kurikulum povijesti”, rekao je Plenković u intervjuu RTL-u.

U Bleiburg ni ove godine, kaže, neće ići. “Ja ću imati tada neke druge stvari na dnevnom redu koje već sada znam ali nisu još da ih objavim za javnost”, pojasnio je premijer Plenković.

Na pitanje kako u Bleiburgu na komemoraciji nije bio niti prethodne dvije godine premijer je naveo kako je tamo bio predsjednik Sabora, ministri, njegovi izaslanici. “Ja u ovom trenutku znam da taj dan imam drugu veliku obvezu”, rekao je.

Bleiburg: Komemoracija se treba održati

Opetovano je komentrao i odluku Katoličke crkve Koruške da odbije molbu Hrvatske biskupske konferencije za održavanjem mise na Lojbaškom polju pored Bleiburga.

“To je prije svega pitanje dijaloga između Hrvatske biskupske konferencije, Biskupije u Koruškoj, Austrijske biskupske konferencije. Ukoliko mi možemo na bilo koji način pomoći u tom dijalogu tu smo, spremni smo putem veleposlanstva ili drugih kontakata”, rekao je.

Hrvatski sabor, podsjetio je, pokrovitelj je komemoracije.

“Naš je stav da se komemoracija treba održati. O tome da li će se ili ne služiti misa to ovisi o odnosima između HBK i Austrijske biskupske konferencije. Ja smatram da bi to bilo dobro i vjerujem da će oni kroz dijalog pronaći najbolje rješenje. Ono što je ključno je da svi koji idu ne politiziraju komemoraciju, da nema obilježja koja nisu dopuštena i da nema pokušaja zlorabljenja komemoracije”, poručio je.

Govoreći o predstojeći europarlamentarnim izborima Plenković je kazao kako će oni biti 26. svibnja, izrazio je uvjerenje kako će predsjednica Republike Kolinda Grabar Kitarović 26. ožujka raspisati izbore te poručio kako se HDZ za njih priprema.

“Siguran sam, a to govore i brojne ankete, da će se potvrditi dominantna snaga HDZ-a kada je riječ o proeuropskim ozbiljnim strankama na hrvatskoj političkoj sceni”, poručio je premijer.

Na pitanje koliko je spreman čekati predsjednicu da se izjasni hoće li u utrku za Pantovčak kazao je kako su u stalnom kontaktu te kada ona formalno donese tu odluku HDZ će na svojim tijelima donijeti odluku. U ovom trenutku nemamo nikakav razlog da je ne podržimo, nego dapače smatramo da ima najveće šanse”, poručio je.

Na pitanje ima li HDZ i ‘rezervnu opciju’ kazao je da nema rezervne opcije.

Upitan ima li mjesta na listi  za europarlamentarne izbore i za aktualnu ministricu regionalnog razvoja Gabrijelu Žalac s obzirom na prometnu nesreću u kojoj je sudjelovala s isteklom vozačkom dozvolom, a u kojoj je ozlijeđena 10-godišnja djevojčica, rekao je kako Žalac nastavlja svoj posao te kako još nije primio nikakve konkretne prijedloge Vukovarsko-srijemske županije.

Ministrica Žalac će biti ministrica u vladi do kraja mandata

“Ministrica Žalac će nastaviti svoj posao. Ja u ovom trenutku još nisam primio nikakve konkretne prijedloge Vukovarsko-srijemske županije. O tome ćemo razgovarati ovaj tjedan”, rekao je Plenković. Na hipotetsko pitanje, što bi napravio kada bi primio takav prijedlog te ne bi li mu u tom bilo nešto sporno Plenković je uzvratio: “Ministrica Žalac će biti ministrica u vladi do kraja mandata”.

Ponovio je i kako je Žalac napravila prekršaj, kaznu je platila na licu mjesta te kako od nje zna i da danas ima važeću vozačku dozvolu.

Upitan hoće li ostati ministrica i ako DORH podigne kaznenu prijavu, Plenković je uzvratio da “ne spekulira o tome” te kako “ne zna što će DORH napraviti i da nema hipotetskih odgovora na hipotetska pitanja”.

Na pitanje je li se čuo sa SDSS-ovim Miloradom Pupovcem koji se nije prošlog tjedna nije pojavio na koalicijskom sastanku, a ranije je najavljivao i kako bi SDSS mogao izići iz koalicije Plenković je uzvratio kako se nije čuo.

I dalje čekam Pupovčev poziv

“Ja sam i dalje tu i čekam poziv”, rekao je kratko Plenković, a na pitanje što je sporno uzvratio je kako to treba pitati Pupovca.

Upitan je li mu sporno paljenje lutke s Pupovčevim likom na karnevalu u Kaštelima Plenković je rekao: “I da hoću ne mogu izračunati koliko je na karnevalu spaljeno lutaka sa mojim likom pa se ne uzrujavam sa satirom”.

Dodao je i kako “gledati koga se gdje pali na karnevalima” nije sport s kojim će se on baviti.

“Ja u svakom slučaju želim da svi manjinski zastupnici budu dio parlamentarne većine, da budu dio koalicije i zajedničkih napora i iskoraka u ovoj vladi u pogledu projekata, plana i niza aktivnosti gdje su manjinski zastupnici dali brojne korisne sugestije. Želim da se u Hrvatskoj 2019. svaki Srbin, Bošnjak, Albanac, Slovak, Mađar, Rom dobro osjeća i želi živjeti ovdje”, poručio je Plenković.

Dodao je međutim i kako postoje određene političke snage koje kontinuirano žele polarizirati društvo ali ih nije htio imenovati jer im, kaže, ne želi raditi marketing.

Oko Uljanika odluka na temelju provjerenih i točnih informacija 

Plenković nije konkretno odgovorio zalaže li se za stečaj ili restrukturiranje Uljanika, s obzirom da oko tog pitanja nema suglasja između dva ministra u njegovoj vladi – ministra financija Zdravka Marića i gospodarstva Darka Horvata.

“Vlada je jedna jedinstvena, a odluka koja će se donositi, donosit će se na temelju provjerenih, točnih informacija, scenarija i restrukturiranja i eventualnog scenarija stečaja”, rekao je.

Na pitanje kojem je rješenju on bliži rekao je kako se “ne radi o bliskosti već o tome što se može učiniti za hrvatsku brodogradnju”.

O brojkama koje je tražio od svojih ministra vezanih za Uljanik nije govorio tek je rekao da “brojeva ima” ali ne želi o njima razgovarati jer ih je jako puno te je najavio niz sastanaka tijekom ovog tjedna na tu temu. “Izračunat ćemo točno što je bolje”, poručio je.

(Hina)

 

Milorad Pupovac – majstor medijske manipulacije

 

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Intervju sa akademikom Stjepanom Damjanovićem: Uspjesi, ostvarenja i teškoće unutar Matice hrvatske

Objavljeno

na

Objavio

akademik S. Damjanović

Kada običan čovjek razmišlja o akademicima, tada mu se čini da su to „ možda ljudi puni sebe“, svog ega zbog svojih sposobnosti. Međutim ima sasvim jednostavnih, pristupačnih akademika koji vrlo dobro komuniciraju sa svima. Jedan od takvih akademika je umirovljeni sveučilišni profesor dr. Stjepan Damjanović. Sreli smo se u MH, u Zaprešiću, prigodom sjećanja na sada već nažalost pokojnog akademika Marka Samardžiju. Tom je prilikom svaki sudionik spomena na akademika Marka Samardžiju mogao saznati sve o velikom opusu njegova kulturnog djelovanja. Nakon skupa u MH Zaprešić, zamolio sam akademika Stjepana Damjanović za razgovor, piše Vladimir Trkmić,

Vi ste gospodine Stjepane umirovljeni sveučilišni profesor i akademik. Recite nam nešto o svom profesorskom djelovanju? Jeste li zadovoljni otišli u mirovinu, ili mislite da ste još ponešto mogli ostvariti?

Cijeli radni vijek proveo sam na Katedri za staroslavenski jezik i hrvatsko glagoljaštvo Odsjeka za kroatistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. I Katedra i Odsjek mijenjali su za mojega radnoga vrijeme ime, a sada se ovako zovu.  Predavao sam staro (crkveno) slavenski jezik i hrvatski jezik u srednjem vijeku. Znanstveno sam se najviše bavio hrvatskim glagoljaštvom i to najviše s jezikoslovnoga gledišta, zatim poviješću slavistike i kroatistike, a povremeno i drugim temama, posebice poviješću hrvatskoga jezika.

Ima jedna izreka koja nerijetko zvuči kao otrcana fraza: «Uvijek se može bolje».  Kada sam bio mlad, imao sam neke planove. Neki su se ostvarili, neki se nisu ostvarili: pokazalo se da sam, kao i drugi ljudi, kadšto precijenio svoje mogućnosti, kadšto nisam bio dovoljno svjestan složenosti posla koji sam htio obaviti. Ipak, ne žalim ni za čim.  Živimo jedni uz druge, svakom je Bog dao neke darove, treba ih iskoristiti i obogatiti ljude uza se, kao što i oni svojim darovima obogaćuju moj život.

Vi ste akademik. Što to zapravo znači biti akademik? Kako se postaje akademik?

Mnoge države imaju Akademiju znanosti i umjetnosti. S jedne strane žele odati priznanje  svojim istaknutim znanstvenicima i umjetnicima, s druge strane žele imati autoritativnu ustanovu koja može poticati i usmjeravati znanstveni i umjetnički rad. Akademici bi dakle trebali postajati oni koji su se u nekoj znanstvenoj disciplini ili u nekoj grani umjetnosti  osobito istakli. U različitim zemljama takve su ustanove različito organizirane. Današnja Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti ima devet razreda, organizirana je po strukama. Važeći propisi nalažu da ni u jednom trenutku  ne može biti više od  160  tzv. pravih članova (obično ih ima oko 140). Da biste postali akademikom, mora Vas predložiti jedan od Akademijinih razreda ili neka znanstvena ustanova izvan Akademije (sveučilišta, fakulteti, instituti). Slijedi proces (izvješća, glasovanja) u  razredu za koji ste predloženi, a završnu riječ ima Akademijina glavna skupština koja svake druge godine (obično u svibnju) bira nove članove.  Na njoj imaju pravo glasa svi pravi članovi Akademije. Osim pravih postoje tzv. članovi suradnici (u pravilu mlađe osobe za koje se očekuje da u dogledno vrijeme postanu pravi članovi, što se kadšto dogodi, kadšto ne) i dopisni članovi (u pravilu strani državljani).

Često znadem čuti kada su u pitanju neki veći problemi unutar hrvatskog društva da kažu: „Svi šute, nitko ne progovara, pa i akademici šute“. Smatrate li da bi akademici, barem pojedini, trebali biti više prisutni u javnom životu i svakodnevnim problemima unutar hrvatskog društva?

Kada sam od 2014. do 2018. obnašao dužnost predsjednika Matice hrvatske, često su me pitali, ne samo bi li akademici, nego bi li intelektualci uopće trebali češće nastupati u javnosti i izricati svoja mišljenja o najvažnijim problemima koji tište Narod i Državu. Može se reći da bi bilo dobro da više intelektualaca, da više akademika sudjeluje primjetljivije u javnim raspravama.  Osobno mislim da je kad smo ostvarili svoju državu, nastao stanoviti zastoj u tom smislu. Svoju smo državu doživljavali kao nešto krhko i bojali smo se da  prilike u njoj ne pogoršamo kakvim prejakim istupom, kakvom žešćom kritikom. Tako smo propuštali kritizirati očite i velike slabosti. Čak se mogla čuti  rečenica: «On nije dobar čovjek, ali je dobar Hrvat» koja je pokazivala da ljudi  ne znaju što govore. Šutjelo se i iz drugih razloga: dodvoravanja moćnima, osobne koristi . . . No uvijek je ipak bilo onih koji su govorili otvoreno i hrabro, ali pitanje je tko ih čuje/čta. Ne smijete od ustanova i istaknutih pojedinaca očekivati da Vam svako malo pošalju u Vaš poštanski sandučić  mišljenje o nekom problemu, morate se potruditi da nešto pratite, pročitate.

Matica Hrvatska je jedna od najčasnijih ustanova u hrvatskom narodu. Njezino djelovanje je najčasniji put hrvatskih težnja u kulturi, znanosti, književnosti i svim drugim područjima života Hrvata u prošlosti i sadašnjosti. Možemo li biti ponosni na Maticu Hrvatsku?

Bez svake sumnje možemo biti ponosni na ukupnu povijest Matice hrvatske. To naravno ne znači da nije bilo i da nema pogrešaka u njezinu djelovanju., da nema zastoja u radu.   Ništa ljudsko nije savršeno. Matica je u našoj povijesti preuzimala često uloge koje kulturnoj ustanovi ne pripadaju, ali nismo imali državu i potrebne institucije pa je  Matica nastojala taj manjak nadomjestiti i činila je to s puno uspjeha.  Kad smo ostvarili svoju državu, počele su diskusije o tome što bi sada trebala raditi Matica i te su diskusije prisutne u nekom obliku i danas. Ali kad uzmete u ruke «Vijenac», «Kolo», «Hrvatsku reviju «, kad uzmete u ruke desetke časopisa i novina koje Matica izdaje izvan Zagreba u svojim ograncima, kad uzmete u obzir da npr. zadnjih godina Matičina središnjica i njezini ogranci izdaju godišnje više od 200 knjiga, da organiziraju bezbrojne kulturne događaje, jasno je da je i danas dobrodošla i da radi dobro. A prijedlozi kako da radi bolje, uvijek su dobrodošli, osobito kad vode računa o realnim mogućnostima.

Čini mi se da bi list MH „ Vijenac“ mogao biti opsegom tema još raznolikiji. Ima li šanse da „ Vijenac“ postane još bolji. Sa više stranica, više tema iz kulturnog života Hrvata u domovini i inozemstvu?

«Vijenac» je osobita Matičina vrijednost i stoga se stalno raspravlja o tome kako da bude bolji. U  tome nema pune suglasnosti. Često se npr. urednicima i uredništvima prigovara da bi trebalo biti više sadržaja o Matičinim ograncima (ima ih 90- ak  u Hrvatsko i 30 – ak izvan Hrvatske), mnogi nisu zadovoljni kad im «Vijenac» ne objavi tekst (najčešće neki prikaz ili neku recenziju). Nikada novine koje do sebe drže i čuvaju razinu ne mogu sve objaviti, ali siguran sam da bi «Vijenčevi» urednici rado objavili više no što objavljuju kad  bi više stranica imali na raspolaganju , a to znači – trebalo bi više novca. Trebala bi nam nešto bogatija Matica hrvatska.

Uvijek me zanimalo kako se MH kroz povijest održala kao neutralna, apolitična ustanova koja nije nikada zastupala interese i ciljeve samo neke od političkih stranaka.

Matica je bila u prošlosti najvažnija kulturna ustanova nesamostalnoga naroda, naroda koji je uvijek bio podređen nekomu i to je samo po sebi hrvatske intelektualce navodilo na ono bitno: hoćemo svoj jezik, hoćemo svoju kulturu, hoćemo – ako je ikako moguće – svoju državu. Svi su se okupljali oko tih velikih ciljeva. Pokušaja snažnijih hrvatskih političkih stranaka da  Maticu učine svojom filijalom bilo je, ali nisu uspjeli jer su u Matici uvijek prevladavali oni koji su znali da bi  opredjeljivanje za konkretnu političku opciju  bilo za Maticu kobno.  Sužavalo bi njezinu bazu i prostor njezina djelovanja. Ona može i treba reagirati na društvene  probleme od nacionalnoga značenja, mora uvijek biti za Hrvatsku, a ne za neko političko usmjerenje, ali ona se ne treba miješati u međustranačka prepucavanja i njihovu borbu za vlast.

Ima li MH dovoljno zaposlenika, dovoljno entuzijasta koji pišu, stvaraju? Koji su zapravo problemi MH sa samofinanciranjem, entuzijazmom?

Važno bi bilo da se dogovorimo na najvišoj razini kakvu Maticu hoćemo. Jesmo li  za  skromnu ustanovu koja ima veliku povijest ali u našoj suvremenosti malo znači ili hoćemo snažnu ustanovu koja okuplja intelektualce i umjetnike kojima nacionalni identitet nije prazna fraza, koja ima ozbiljne programe. Ako hoćemo ovo drugo, jasno je da se to ne može samo entuzijazmom, mora se osjetiti snažnija podrška Države nego li  je sadašnja.  Danas je u središnjici Matice hrvatske zaposleno tridesetak ljudi, a samo rijetki ogranci imaju po  jednu profesionalnu osobu. To je premalo. Godišnje Matica dobije iz državnoga proračuna 5 milijuna kuna, a to je dovoljno za plaće uposlenih, za vodu i struju. Matica se natječe za sredstva za programe, skupi izvjesna sredstva i od članarine svojih članova, ali Matičini prihodi nikada ne prelaze deset milijuna godišnje. Ali kažem: sve ovisi o stavovima i dogovorima. Nekome te cifre izgledaju velike, ali ako hoćemo snažnu nacionalnu kulturnu ustanovu, to nisu dovoljna sredstva.  Matičina su velika snaga  ljudi koji se  okupljaju oko njezinih programa i često besplatno oblikuju dobre sadržaje. I danas ih je mnogo.

U europskim zemljama postoje ustanove slične MH. Kako se te ustanove financiraju? Jesu li one u nekom smislu „ moćnije“ od MH? Tu mislim na izdavaštvo, financijsku podlogu, broj zaposlenih, broja članova tih ustanova?

Mnoge zemlje imaju neku nacionalnu kulturnu ustanovu: neke daju prednost promidžbi svoje kulture u inozemstvu, neke pokušavaju utjecati na kulturu u svojoj zemlji, neke i jedno i drugo. Matice su posebnost slavenskoga svijeta i dulju povijest imaju četiri: Matica slovačka, Matica slovenska, Matica srpska i Matica hrvatska.  Borba za to da vlastiti jezik bude službeni u zemlji bila je u temelju svake od njih, ali se prilično razlikuju i njihove povijesti i njihove  sadašnjosti. Npr. naša je specifična po ograncima i velikom broju članova, slovačka je znala imati stotine pa i tisuće zaposlenih jer je njihova Matica radila  ono što radi naša, ali je dugo radila i ono što u nas radi Akademija i neke druge ustanove. Razlikuju se po opsegu posla, ali svima im je očuvanje narodne posebnosti, jačanje nacionalnoga identiteta  u prvom planu.

Što bi vi profesore Stjepane izdvojili kao velika ostvarenja MH od demokratskih promjena u Hrvatskoj do danas?

Matica je kroz svoju povijest izdavala puno knjiga, ali malo ljudi zna da je od demokratskih promjena Matica  izdala više naslova nego u cijeloj prethodnoj svojoj dugoj povijesti! «Vijenac», «Kolo» , «Hrvatska revija», Pet stoljeća hrvatske književnosti» i «Stoljeća hrvatske književnosti», druge sjajne Matičine biblioteke iz prošlosti i sadašnjosti,  povjesnice hrvatskoga naroda, povijesti književnosti, filozofske hrestomatije, izvanredni prevoditeljski dosezi i mnogo toga drugoga nudila je i nudi Matica hrvatska. Nudila je to ne samo u Zagrebu, nego na stotinu i više mjesta  gdje djeluju njezini ogranci. I ne zaboravimo: ima puno malih mjesta u Hrvatskoj gdje se u kulturnom smislu ne bi događala gotovo ništa da nema Matice hrvatske..

 Imate li neki savjet za one koji su entuzijasti, koji žele pomoći MH da ona bude još bolja, još utjecajnija, još uspješnija u izdavaštvu i općenito kao jedna od najčasnijih ustanova u Hrvatskoj? 

Mi smo narod koji voli pretjerivati u pohvalama i pokudama. Svatko tko je malo dulje obnašao kakvu zahtjevniju dužnost u Matici hrvatskoj sto put je doživio da mu netko govori što je sve Matica trebala a nije učinila, što je krivo učinila, što hitno treba učiniti, ali na pitanje tko bi trebao napraviti neučinjeno, u koje vrijeme za koje novce, odgovora nije bilo. Dobro je konstruktivno kritizirati i konstruktivno predlagati. Planovi ne smiju biti popisi želja nego što ambiciozniji  popisi onoga što je moguće učiniti. Svatko bi sam morao sebe pitati što može učiniti za Maticu. I to ponuditi. Nije dobar ni pesimističan stav najčešće izražen rečenicom «A što ja tu mogu?!» Svatko nešto može i to što može treba učiniti.  Darujmo jedni drugima svoje darovitosti, radujmo se darovitosti čovjeka kraj sebe, radimo za boljitak svojih novih naraštaja.

Razgovarao Vladimir Trkmić
Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Razgovor

Hodak: HDZ najlakše dođe na vlast nakon mandata SDP-a

Objavljeno

na

Objavio

Gost u Podcastu Velebit je kolumnist i odvjetnik Zvonimir Hodak.

► Što znači ne izglasavanje GUP-a u Gradaskoj skupštini Zagreba? Kakav je to taktički potez koalicijskih partnera HDZ-a i gradonačelnika Bandića?
► Je li na djelu ‘pakiranje Bandiću’?
► Zašto je suradnja s manjinama politička pravovjerna referentna točka za HDZ?

► Je li u Hrvatskoj suveren hrvatski narod ili Ustavni sud?
► Zašto Ustavni sud umjesto Sabora rješava pitanje udomljavanja djece od strane homoseksualnih parova?
► Znači li to da se Plenković nije usudio, nakon političke štete koju je imao s Istanbulskom konvencijom, progurati udomljavanje djece od strane LGBT parova u Saboru?

► Znači li to da Ustavni sud neposredno naređuje svim sudovima da ne poštuju važeći Zakon već primjenjuju mišljenje Ustavnog suda izraženo u donesenoj odluci o udomljavanju djece kod istospolnih parova?
► Kako je Ustavni sud ‘žrtvovao’ Mesića za interese istospolnih parova?

► Kako može biti govor mržnje prokazivanje onih vojnih ili političkih formacija koje su ugrožavale Hrvatsku u Domovinskom ratu?
► Zašto je DORH uložio žalbu na oslobađajuću presudu Damiru Markušu zbog HOS-ovog pozdrava, a zašto je Visoki prekršajni sud prihvatio tu žalbu?
► Treba li na ulazu u Hrvatsku stajati natpis: ‘Ulazite u zemlju u kojoj za zločine protiv nje nitko nikada nije odgovarao’?

► Koliko je jeziv cinizam: ‘Ovdje živi narod čiji veterani zavide onima koji su odmah poginuli’?
► Kakav je to cinizam koji se petokrakom, simbolom pod kojim je vođena agresija na Hrvatsku, diči kao Prijestolnica europske kulture?

► Što znači otvoreno agitiranje za Jugoslaviju i komunizam u Rijeci koja se predstavlja kao Europski grad kulture? Zašto se odbacuju tužbe protiv Pupovca ili Stanimirovića, a siluju one protiv hrvatskih branitelja ili novinara?
► Zašto u HDZ-u imaju praksu munjevitog ograđivanja od svojih članova koji se nađu na nišanu medija?
► Donose li Miroslav Škoro, Suverenisti, Most i ostali koji se okupljaju, alternativu sadašnjem političkom dvostranačju?

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari