Pratite nas

Intervju

Plenković: ‘Referendumom nas marginalci žele vratiti 50 godina unatrag’

Objavljeno

na

Povod za intervju s premijerom Andrejem Plenkovićem pet je godina Hrvatske u EU. Ovaj tjedan Večernji list organizirao je i veliku konferenciju na kojoj se raspravljalo o dobrim i lošim stranama našeg članstva.

Intervju se poklopio s novom migrantskom krizom koja stoji pred EU. Na summitu koji su obilježili tvrdi zahtjevi dijela članica za obranom granica EU bio je i premijer Plenković.

Osim tema o EU razgovaralo se o cijelom nizu aktualnih pitanja, od odnosa s predsjednicom, reformi, situacije u HDZ-u, Agrokoru…

Komentirajući referendumsku inicijativu Narod odlučuje kojom se traže promjene, od izbornih pravila do prava zastupljenosti manjina, ocijenio je da referendum nije način za odlučivanje o izbornom sustavu neke zemlje te poručio da će se boriti protiv prisutnog trenda populizma. Drži da takve inicijative imaju za cilj oslabiti HDZ te spuštanjem izbornog praga steći politički legitimitet.

“Neodgovorni populizam s briljantnim idejama poput necijepljenja djece ili napuštanja Europske unije vratio bi hrvatsko društvo 50 godina unazad. HDZ koji vodim protiv tog trenda se odlučio boriti. Referendum nije način za odlučivanje izbornog sustava neke zemlje. Jasno je koje marginalne i isključive političke opcije stoje iza referenduma. Ne znam kako su inicijatori tih ideja koji se često pozivaju na suverenizam zaboravili da je Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina donesen kao jedan od preduvjeta za međunarodno priznanje Hrvatske. To je bila državotvorna politika dr. Franje Tuđmana koju oni očito ne razumiju”, rekao je.

Razgovor o poboljšanju izbornog sustava je potreban, ali ne putem referenduma ili zlorabeći pojedine skupine u društvu, dodao je Plenković. Ističe pritom da je HDZ najveći zagovornik preferencijalnog sustava glasovanja jer im je takav sustav “donio niz izbornih pobjeda”. “Uz zadržavanje granice od 10 posto prikupljenih glasova liste, nemamo ništa protiv zaokruživanja većeg broja kandidata na listi, kao i uvođenja preferencijalnog glasa na lokalnim izborima. Želimo uvesti dopisno glasovanje za hrvatske državljane izvan Hrvatske, a tražimo i modele da uskladimo izborne jedinice s brojem birača”.

Dva referendumska pitanja donose šest promjena koje će osigurati da građani će moći odlučivati o tome tko postaje njihov zastupnik u Saboru preferencijskim glasovima. Takav izbor zastupnika osigurat će da oni budu više odgovorni biračima koji su im dali svoj glas, nego šefu svoje stranke. Isto tako, referendum će spriječiti političku trgovinu HDZ-a i SDP-a sa strankama koje ne mogu prijeći izborni prag, trgovinu mandatima nacionalnih manjina te omogućiti veću izlaznost na izbore kroz dopisno i elektroničko glasovanje.

Koalicija HDZ-a i SDP-a nije moguća, poručio je. “Za veliku koaliciju trebate barem dvije velike stranke – ja zasad vidim samo jednu koja ima kvalitetna rješenja i ljude za mijenjati Hrvatsku na bolje. Velika koalicija sa SDP-om samo bi smanjila naš reformski kapacitet, a to nije ono što građani od nas očekuju”, ustvrdio je te dodao da u Hrvatskom saboru, izuzev politikantstva i demagogije, nije čuo njihov konkretan doprinos reformskim naporima.

O pet godina članstva u EU

Hrvatska obilježava pet godina članstva u EU, a premijer ocjenjuje da je u najvećoj mjeri možemo biti zadovoljni članstvom koje je građanima donijelo brojne koristi, Hrvatskoj međunarodni politički i sigurnosni kredibilitet, a gospodarstvu zamah razvoja na zdravim temeljima. “Prihvaćanjem europskih vrijednosti i pravne stečevine, Europska unija značajno je doprinijela tome da je Hrvatska danas uređenije, prosperitetnije i pravednije društvo nego je bila na početku svoga europskog puta”, ocijenio je te naglasio da članstvom u EU “sukreiramo europske politike koje imaju izravan učinak na naše radnike, poduzetnike, izvoznike, studente i druge”.

Ulazak u EU bio je početak gospodarskog oporavka Hrvatske, nakon šest godina recesije, rekao je Plenković i naglasio važnost europskih fondova iz kojih je dosad povučeno 8,4 milijardi kuna više nego što je Hrvatska uplatila.

Otvaranjem tržišta EU-a hrvatski izvoz porastao je s 9 na 14 milijardi eura, istaknuo je premijer te podsjetio da je Hrvatska izašla iz Procedure prekomjernog proračunskog deficita i prvi put ostvarila proračunski suficit, kao i da kontinuirano smanjuje javni dug.

A završnu računicu svih financijskih i gospodarskih učinaka članstva, naveo je, moći ćemo podvući tek kada istekne sljedeći sedmogodišnji proračun EU-a, za razdoblje od 2021. do 2027. godine.

“Napredak koji su ostvarile zemlje koje su ušle u EU desetljeće prije nas (2004.) samo dokazuje koliko se članstvo u EU isplati. Siguran sam da će i Hrvatska ostvariti sličan napredak u idućim godinama. Upravo zato vjerujem u europski projekt i vjerujem da će Hrvatska iskoristiti sve prednosti koje članstvo nudi”, rekao je, uz ostalo, Plenković.

Pokrećemo reformski ciklus koji se godinama odgađao

S obzirom na svoje najave da će ova godina biti reformska, premijer ističe da Vlada ima tri temeljna cilja – racionalno vođenje javnih financija, pokretanje snažnijeg investicijskog ciklusa i nastavak provedbe strukturnih reformi te da pokreće “reformski ciklus koji se godinama odgađao”.

Navodi da je upravo njegova Vlada, prvi put nakon 2002. godine, otvorila javnu raspravu o mirovinskoj reformi kojom želi “osigurati održivi mirovinski sustav i pristojne mirovine budućim generacijama”.

Dodao je da je usvojen niz demografskih i pronatalitetnih mjera, povećane su rodiljne i roditeljske naknade te se proširuje dječji doplatak na još 150.000 djece, kao i da od iduće godine slijedi nova porezna reforma “koja će donijeti nova porezna rasterećenja za građane i poduzeća”.

“Ključne su još reforme u zdravstvu, javnoj upravi i pravosuđu radi racionalizacije troškova i moderniziranja tih sustava”, rekao je te naveo da je pred izglasavanjem u Hrvatskom saboru paket pravosudnih zakona, dok su Zakon o zdravstvenoj zaštiti i paket mjera za olakšavanje položaja blokiranih sugrađana u prvom čitanju, kao i da se žurno radi i na novom ovršnom zakonu.

“Pokrećemo reformski ciklus koji se godinama odgađao. A sve ovo odnosi se samo na sljedećih šest mjeseci. Sjetite se samo kakvo je ozračje bilo u Hrvatskoj prije par godina, dominirala su ideološka prepucavanja. Veseli me da u Hrvatskoj već tjednima raspravljamo u javnosti je li bolje smanjiti opću stopu PDV-a ili porez na dohodak. To je iskorak”, zaključio je.

Cijeli intervju pročitajte u tiskanom izdanju Večernjeg lista…

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Škoro misli ozbiljno!? – ‘Neću bježati od odgovornosti ako to moj narod traži od mene’

Objavljeno

na

Objavio

Miroslav Škoro misli ozbiljno. To je dojam koji se stekne kada dva sata s ovim estradnim umjetnikom razgovarate o njegovoj mogućoj predsjedničkoj kandidaturi. Na nedavnoj HRT-ovoj izbornoj anketi osvojio je 9 posto glasova, a da nitko nije ni znao da bi on mogao ući u bitku za Pantovčak, piše JutarnjiList.

Škoro još uvijek ne otkriva hoće li se uistinu upustiti u utrku protiv aktualne predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović i najvjerojatnije bivšeg premijera Zorana Milanovića, no sudeći prema njegovim odgovorima, to je zapravo vrlo izgledno. I vrlo je jasno tko ga gura i čijoj se potpori nada ovaj pjevač, doktor znanosti, narodni zabavljač s fakultetskim diplomama iz građevine i ekonomije, televizijski voditelj, nekadašnji član HDZ-a na čijoj je listi 2008. izabran u Sabor i koji je još 90-ih obavljao dužnost generalnog konzula u Mađarskoj.

Koliko je ovo ozbiljno?

– U životu je sve ozbiljno. U sve što radim ulazim ozbiljno i volio bih da ljudi onda to shvate tako. Baš kao što to shvaća moja publika. Ne volim površnost ni kad su u pitanju moje pjesme, moji koncerti ili moji studenti.

No mnogi vas smatraju neozbiljnim.

– Znate, uvijek je sve pitanje forme i sadržaja. Vodim se temeljnim vrijednostima koje sam popio s majčinim mlijekom. Ne rasuđujem ljude po članskim iskaznicama, izgledu, obrazovanju, vjeri, naciji, po onome što čujem o njima, nego na temelju vlastitog dojma i sposobnosti. Stvar je tog sadržaja i forme. Ja taj sadržaj, neke ozbiljne stvari ponekad zapakiram u neku zafrkanciju, neku ironiju, no to je već stvar forme i mog karaktera. Takav sam. Kao što je takav bio moj otac, posebno moj stric Pero, pa moj djed i brat od mog djeda, čuveni stric Andrija. Za njega kažu da je bio zafrkant, ali mudar zafrkant. On kada bi nešto okrenuo na šalu, trebalo bi dva, tri puta okrenuti i vidjeti što se nalazi ispod kamena. Ovo je ozbiljno, no trebalo bi dva, tri puta okrenuti kamen da se vidi što se nalazi ispod kamena. Bez ikakve primisli, bez fige u džepu.

Golica li vas ta mogućnost da početkom sljedeće godine stanete na Trg svetog Marka i krenete čitati ‘prisežem svojom čašću da ću dužnost predsjednika Republike Hrvatske obavljati savjesno i odgovorno, na dobrobit hrvatskog naroda…’.

– Sviđa mi se riječ golica. No nisam razmišljao ni približno tako daleko. Dapače, do prije neki dan nisam uopće ozbiljno razmišljao o mogućnosti kandidature. Puno toga bih se trebao odreći i žrtvovati da bih radio posao u kojem znam da će mi raditi sve ono što će mi raditi. A opet, nisam od onih koji će bježati od odgovornosti ako to moj narod traži od mene, kazao je Škoro, piše JutarnjiList.

Thompson o Škori kao predsjedničkom kandidatu i bi li se možda i on kandidirao

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

Tomašić: Budite sudionik vremena u kojemu živimo

Objavljeno

na

Objavio

“Može se živjeti od poštenog rada. Za normalnog čovjeka ne treba puno. Mi smo živjeli vani i imali smo puno, ali nismo uživali. Puno više mi znači ovdje, nego ono trčanje tamo-ovamo kako bi drugima mogao pokazati što sve imaš. Treba mi rad da živim, a ne da živim kako bi radila. Tako da sve to treba kombinirati i naći vremena za obitelj.”

Gospođo Tomašić, kako zastupnici zemalja u Europskom parlamentu vide Republiku Hrvatsku?

– Slika Hrvatske u Europi je ovakva: pola ih misli da smo fašistička zemlja, a pola demokratska koja žudi Zapadu. Za njih smo mi ljudi koji nemaju svoje “ja” i koje se može lako kupiti te koje se lako može nagovoriti da slušaju druge. Nažalost, slika je takva. Zapravo, mi sami stvaramo takvu sliku, jer dopuštamo ljudima da nas proglašavaju fašistima umjesto da budu kažnjeni. Zaslužuju da ih pitamo gdje oni vide ustaše? No, takva slika ide van, jer da ne ide van ne bi se dogodilo ovo što se dogodilo na Bleiburgu. Isto tako, znate da su neke države zabranile nastupe marku Perkoviću Thompsonu. Tada je Republika Hrvatska trebala reagirati. Ja nisam njegov odvjetnik i ne branim ga. Nemam zašto, ali Hrvatska država treba ga braniti jer u njegovim riječima, riječima njegovih pjesama nema ni grama mržnje ni napadanja, nego je on domoljubni pjevač. To nekima smeta i upravo oni šalju sliku vani, a Vlada se ne očitava o tomu. Mislim da je Vlada trebala tražiti objašnjenje zašto mu se brane nastupi u pojedinim zemljama i reći kako Marko Perković nije fašist te da su to obične laži.. No, kad službene institucije šute, onda se s druge strane laže sve više i više.

Postoji hrvatska povijest i to se treba prihvatiti sa svim i dobrim i lošim stranama, isto kao što i socijalizam treba prihvatiti sa svim i dobrim i lošim stranama. Treba reći da je ono što je loše loše, a što je dobro da je dobro.  Kad to prihvatimo krenut ćemo naprijed.  A kad je samo moje dobro i što god ja napravim dobro, a sve što drugi napravi loše je, nećemo krenuti pravim putem.

Radi li Vlada Republike Hrvatske dobro svoj posao?

– Naša se diplomacija boji reagirati vani, u bilo kojoj državi. Ako ja odem u neku državu i ne slažem se s onim što oni kažu, oni me proglase fašistom. To bi naši “antife” počeli širiti i još više optuživati. Mislim da u takvim slučajevima država treba reagirati i tražiti dokaze za takve poteze. Trebaju jednostavno reći kako je dotična osoba došla i iznijela svoje mišljenje te da je kvalificiranjem osoba prekoračena ovlast. No, naši se u takvim slučajevima nikad ne oglašavaju, kao da to nije njihova stvar, kao da naši ljudi nisu državljani RH. I onda kad Vlada ne reagira, onda stvarno stranci misle da ono što šire antifašisti zapravo jeste istina. Niti naši diplomati niti Vlada što se tiče toga ne rade dobro svoj posao. Ovdje nema ustaša. Postoje pojedinci koji žele nešto, ali to nije zakonski regulirano i onda se to jednostavno ignorira. Oni koji govore o ustaštvu su mala šačica ljudi koja za sebe traži pozornost.

U svom “govoru” na Bleiburgu biskup mons. dr. Ivica Petanjak je kazao kako se hrvatski narod međusobno parniči. Nije li upravo to razlog loše slike u svijetu?

– To je ono što ja govorim. Mi smo podijeljeni, kako oni kažu, na  antifašiste, što znači da sve ono što mi kažemo to je samo dobro i to se broji. Mi, drugi, koji imamo drugačije mišljenje, ali želimo razgovarati s antifašistima, nikad nismo u pravu. I oni su uvijek u pravu. I to vam je tako. Mi kao glasna većina se međusobno tužimo, u kafićima po nekim kutovima, a nikad nećemo stati jedni iza drugih, nego pričamo iza leđa. To treba prestati. Ako je netko lopov lopov je, ako je poštena osoba onda je poštena osoba i tu je kraj rasprave. Kod nas je problem što znamo osjetiti inferiornost i blateći drugoga zapravo prikrivamo svoje slabosti i nikad nećemo priznati kako neke stvari koje smo i mi radili nisu bile dovoljno dobre.

U jednom ste trenutku bili rekli kako se više nećete baviti politikom? Zašto baš “Hrvatski suverenisti”?

–  Mislila sam da ću predhodnom mandatu završiti sve što sam zamislila. Da se tako završilo danas bi bila u mirovini i to s krunom karijere. Željela sam završiti stvari oko male plave ribe. Kad vi spomenete komisiju i kad imate zakon drugačiji od onoga kakav je komisija donijela i vi ga promijenite, onda ste učinili nešto veliko. Mislila sam da ću to završiti, ali još nisam. Treba ići u trijalog. Ako prođem ja ću dobiti trijalog, a ako ne, onda će ga u našoj grupi dobiti Talijani i to me je najviše potaknulo na ponovnu kandidaturu. Kad već imamo suvereniste odlučila sam ići preko njih. Ovako, ako prođem stignem završiti planirano, a ako ne prođem savjest mi je čista. Svijet se dijeli na suvereniste i globaliste. Mi smo mala država, i ako se svrstamo uz globaliste onda ćemo uvijek biti jedna mala regijica, a ja Hrvatskoj želimo puno više od toga.

Europska unija je sadržana od malih djelića, malih država.

– Ja sam Hrvatica i toga se ne sramim. Naša je zemlja krvlju branjena uvijek. Mi smo jedna mala država. I kad idemo u naše muzeje znamo da su svi eksponati naši, iz naše zemlje, a kad idete u muzeje u velikim zemljama poput Francuske i Engleske, veliki je broj stvari opljačkano i doneseno iz nekih drugih krajeva. Mi, iako smo mala država, mnogo puta do sada poharana, ipak možemo biti ponosni na svoje.  Mi se svoje povijesti ne sramimo. Imaju drugi mnogo goru povijest iz Drugog svjetskog rata od nas, pa se ne srame. Nas se lupa po glavi s našom poviješću samo zato što to mi dopuštamo. I stara narodna kaže: “ Ne mogu gaziti po vama ako se ne prostrete.” A mi se prostiremo kako znamo za sebe. Imamo pravo braniti interese svojega naroda.  Meni su u EU znali reći: – Vi ste ovdje da branite interese EU.” Ja sam im odgovarala: – Ja sam ovdje, jer su me izabrali hrvatski građani i ja ovdje branim interese svojega naroda i ja sam tu zbog njega.”

Često se čuje kako su naši građani koji žive u inozemstvu na margini događanja.

– Mi bismo trebali imati Ministarstvo useljeništva. S tim ljudima se treba razgovarati. Ima ih mnogo koji se žele vratiti u Domovinu, ali tu je takva papirologija i odbojnost. Ovdje to ide otprilike ovako: “Daj mi 500 eura za to, daj mi opet 500 eura za to”, itd…

Zaboravlja se nešto drugo a to je da su gotovo svi naši ljudi davali novce za vrijeme rata. Ja i moj muž dali smo samo 64.000 dolara za koje imamo pismene dokaze, a što je s drugima koji su davali mnogo više. Kad ti ljudi dođu ovdje, oni žele ulagati velike novce, milijune, ali oni su toliko revoltirani da jednostavno kažu: “ Klima za iseljenike ovdje se može ovako opisati: “Dođi na godišnji s novcem. Pošalji što više novca. Donesi što više novca i otvori tvrtku ali ne miješaj se u vlast.” Problem je u tome, što ti ljudi pored kapitala imaju i znanje. Zamislite samo koliko snage oni mogu donijeti. No, ovdje se cijene samo uhljebi, klimavci, i zato nam je kako nam je.

U posljednje vrijeme dolaze i neke dobre inicijative.

– Kad budemo imali Ministarstvo za useljeništvo, kad budemo znali što bi hrvatska Vlada željela da hrvatski iseljenici kupe i kad bi im se sve na vrijeme omogućilo bez traženja nekih dodatnih bespotrebnih papira i novaca ljudi bi dolazili. Kad su im papiri čisti 1/1 i kad znaju da će ih se lijepo dočekati onda će se ljudi vraćati i novac će ostavljati ovdje, a ne nositi negdje vani. Oni stranci koji u Hrvatskoj dobiju određene iznose nose vani. Nemam pojma zašto naša Vlada konačno to sve ne izregulira, jer je jednostavno.

Gospođo Tomašić, može li se u Hrvatskoj živjeti od poštenog rada?

– Može se živjeti od poštenog rada. Za normalnog čovjeka ne treba puno. Mi smo živjeli vani i imali smo puno, ali nismo uživali. Puno više mi znači ovdje, nego ono trčanje tamo-ovamo kako bi drugima mogao pokazati što sve imaš. Treba mi rad da živim, a ne da živim kako bi radila. Tako da sve to treba kombinirati i naći vremena za obitelj.

Podrijetlom ste iz BiH kako, po Vama, žive naši ljudi u BiH?

–  Pa, imate predsjednika HDZ BIH, Čovića koji nikada ništa nije napravio za Hrvate. On je napravio jako puno za sebe. Kad pitate tamošnje Hrvate, on se trebao mnogo više brinuti za Hrvate u BiH, a naša Vlada ga je trebala tjerati na to, poticati, a ne davati mu počasne doktorate koje nije zaslužio, tako da Hrvati u BiH trebaju jakog vođu koji doista voli BiH, svoj hrvatski narod i želi da taj narod ostane na svojim ognjištima. Nažalost, danas nije tako.

Za dva dana su izbori za Europski parlament.

– Ovo je vrijeme kada će HDZ gledati učvrstiti svoju vlast, a tako je i vrijeme kad građani mogu HDZ-u svojim glasovima pokazati da ih HDZ ne vodi u pravom smjeru. Dakle, ako im daju puno glasova onda će oni reći: – Narod odobrava naš rad.. Ako ne dobiju puno glasova to će biti svojevrsna poruka HDZ da ne rade dobro. Jako je važno da narod izađe na izbore. Ne možete samo osuđivati zavaljeni u obiteljske fotelje. Budite dio događaja i vremena u kojemu živimo. Nije teško izaći i glasovati. A ako vam odgovora ono što ja govorim i zašto se zalažem ja sam na listi broj 6.

Razgovarao: Anto Pranjkić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari