Po Perkoviću i Nobilu Udbaši su stvorili hrvatsku državu, a branitelji su bili ‘ovce za klanje’!
Nakon svega ovoga što se u zadnje vrijeme događalo oko “slučaja Perković”, odnosno što je taj navodni ubojica i bivši Udbaš samo nakon dana provedenog u Remetincu sa svojim “estradnim odvjetnikom” pobjedonosno izašao iz pritvora, gdje je očito došao samo da se možebitno pozdravi s nekim svojim starim drugovima i da zajedno s njima popije “kafu”, svim onima koji su se borili za hrvatsku državu, a poglavito stradalnicima hrvatskog Domovinskoga rata, mora da je bilo mučno, mora da su počeli povraćati.
Perković je očito brzinom munje pušten iz pritvora na osnovu nekakvog ranijeg dogovora, neke nama (ne)razumljive igre, gdje se određeni drugovi i drugarice naprosto igraju kao u kazalištu, a glume nekakvu pravdu i nekakav sud, gdje prave “luđake” od mnogih od nas kako je tobože “zakon jednak za sve i mora se poštivati!”. Odluku o puštanju iz istražnog zatvora navodnog ubojice (nitko nije kriv dok mu se ne dokaže) “brzinom zvuka” temeljem žalbe Perkovićeva odvjetnika donijelo je izvanraspravno vijeće zagrebačkog Županijskog suda, jer (čujte sad ovo!): “sudac istrage nije obrazložio zbog čega je Perkoviću određen istražni zatvor!” To se uči na prvoj godini studija prava, pa ako je tako, svi oni koji su sudjelovali u ovom igrokazu – trebaju potražiti novo zanimanje! Međutim, to nećemo doživjeti, jer “slučaj navodnog ubojice” i okorjelog bivšeg Udbaša je, kako rekosmo, već unaprijed dogovoren, pa se s vremenom može očekivati da će svi “glumci” u ovom predmetu uskoro biti i unaprijeđeni, pa i odlikovani za “zasluge u stvaranju slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države”, jer nisu ni oni koji će im to možebitno dodijeliti “glupi” pa da taj čin obrazlože time da ih nagrađuju za sve što su “po zadatku” odradili (i što će odraditi) u slučaju ovog čovjeka, kojeg može biti sram što se onako bezobrazno smijao u lice svim poštenim Hrvatima kad je iz zatvora ulazio u crveni “taxi” (dakle na sve se mislilo, nije ga vjerojatno smio dočekati “crni”, nego baš crveni automobil!).
Ali, kako takvi ljudi srama nemaju – pojeo vuk magare!
Zanimljivo je da policija, Državno odvjetništvo, njegov “estradni odvjetnik” i drugi nisu željeli ni otkriti gdje je i kako uhićen Josip Perković, dok se i kod onih “sitnijih” navodnih kriminalaca odmah zovu kamere Hrvatske i inih televizija, dnevnih novina i istog se časa (svatko je nevin dok mu se to ne dokaže) napravi medijska i ina hajka kako je taj i taj lopov, ubojica, silovatelj i štošta drugo, iako čovjek još nije ni ispitan, a niti je otpočela istraga. To se poglavito radi kad su u pitanju istaknutiji hrvatski branitelji. Sjetimo se samo kako je većina režimskih medija pratila uhićenje Junaka Domovinskoga rata Đure Brodarca, za kojeg sucima nije ni palo na pamet da ne napišu “obrazloženje” već su ga držali nevinog u istražnog zatvoru dok čovjek nije umro! Što su sve radili s generalom Jankom Bobetkom, kako su njega i njegovu obitelj medijski i na sve druge načine progonili, dok o generalima Gotovini i Markaču da i ne govorimo.
Nekoliko dana prije “cirkuskog” uhićenja Josipa Perkovića (koji je možebitno noć prije “uhićenja” proveo u nekom policijskom “A” hotelu), u medijima su se zaredale priče o velikim zaslugama ovog čovjeka u stvaranju hrvatske države. Svi su ti tekstovi bili naručeni, a najvjerojatnije i dobro plaćeni. Ante Nobilo, jedan prosječan odvjetnik “estradnog tipa ala Severina”, nije se “skidao” s malih ekrana, pravio je u prvom redu veliku promociju sebi i svojem radu (a odvjetnici se navodno ne smiju reklamirati?). Tek kad se Dario Kordić vrati iz zatvora, tek ćemo tada najvjerojatnije saznati tko je i što je taj čovjek, iako bi se o njemu kao bivšem jugoslavenskom državnom javnom odvjetniku mogle napisati i knjige. To je stručnjak koji je navodno uvijek uz vlast, pa i nije čudno što i u ovom slučaju ljudi kažu – vrana vrani oči ne vadi, ili drugim riječima, tko će braniti perkoviće ako ne čovjek koji je navodno i sam bio Udbaš? Što Nobilo ima u svim medijima i svim tv emisijama govoriti o “slučaju Perković”, kad ga brani?
Zbog čega svi ti navodno “prodani” spisatelji nisu zvali neke druge pravne stručnjake, već Nobila (sic!) za kojeg su unaprijed znali da će za svog branjenika, (kojeg sigurno ne brani za mali honorar) govoriti sve najbolje, kao da je anđeo, a ne navodni ubojica, odnosno krivac za stotine, a možebitno i za tisuće nevinih ljudi koji su u vrijeme Broza, ali i kasnije stradali baš od možebitnih njegovih procjena, analiza i osvete?
Međutim, kad je, a tko drugi nego “estradni odvjetnik”, podigao medijsku “halabuku” oko “ničega”, kad je Perković dao “ekskluzivni” razgovor za jedne dnevne novine, i to u nekoliko nastavaka, doznali smo da “nisu” hrvatski branitelji stvorili hrvatsku državu, već bivši Udbaši, koji su se vješto ubacili u Tuđmanovo krilo!? U tim “pričam ti priču” intervjuima, Perković isključivo govori o samome sebi, o tome kako je (zamislite) baš on “naoružao” Hrvatsku, kako je baš on znao sve što će se dogoditi, kako su baš njemu vjerovali Tuđman i Šušak, itd., i tako redom (da ne nabrajamo sve “nebuloze”), te na kraju krajeva ne navodi ni jednog živog čovjeka koji bi mogao potvrditi barem jednu njegovu rečenicu! Sve koje spominje, već su odavno mrtvi, neki (jedan kojeg ističe) su srećom i živi, ali ti su isti ili još gori nego je on(!), a bivši Udbaš i navodni ubojica dobro zna da “mrtva usta ne govore”.
Nakon “slučaja Perković”, sad je valjda svima jasno da su na početku hrvatskog Domovinskoga rata pojedinci poput ovog navodnog ubojice, koji su imali uvid u policijske i ine (tajne) arhive, o svakome “sve” znali, naprosto ucjenjivali, podvaljivali, varali i lagali. Stoga je došlo vrijeme da se počne s ozbiljnom lustracijom, prije svega ljudi poput Perkovića, koji su početkom devedesetih samo “okrenuli kaput”, koji su iz zločinačkih organizacija kao što je Udba ili kao što je bila krvava tzv. Jugoslavenska narodna armija (JNA) preko noći prešli na Tuđmanovu stranu, samo da ih nitko ne pita-što su radili u vrijeme vladavine Josipa Broza!
Ako se to ne dogodi, a prema svemu sudeći ne će, još će stotine perkovića i mustača i dalje djelovati i pjevati (urlikati) “Druže Tito, ljubičica bijela”, a prije svih hrvatski će branitelji još dugo dokazivati svoju ulogu i značaj u stvaranju hrvatske države.
Mladen Pavković/hrsvijet
Što vi mislite o ovoj temi?
