Pratite nas

Život

Pobačaj kao društveni podbačaj

Objavljeno

na

U jeku političke rasprave o Zakonu o pobačaju, koji svjetlo dana treba ugledati u ožujku ove godine, potrebno je istaknuti par činjenica. Ne pozivajući se na zakonske modele Tanzanije ili Himalaje i Nepala, već koristeći zdrav razum i metodu šire društvene analize.

Svatko tko pomisli da će problem hrvatske demografije definirati kroz ikakvu zabranu u velikoj je zabludi čak i samim logičkim slijedom, jer se nešto afirmativno pokušava ostvariti kroz neki oblik negacije (u ovom slučaju slobodne volje pojedinca). Koliko je vidljivo iz izjava ekspertnog tima, nije planirano povećanje nekih restriktivnih odredaba, no nije planirano niti išta drugo. Tako ovaj „odred za pobačaj“ definira isključivo pitanja vezana uz specifičan Zakon. No on kao usko definirano područje i opet neće riješiti problem (pre)velikog broja pobačaja koje Hrvatska na godišnjoj razini zabilježi.

Zabrana legalnih pobačaja, koji su jedan izuzetno tragičan i osjetljiv čin, dovela bi do velikog broja ilegalnih klinika za pobačaje te bi žene bile još više ugrožene u tim uvjetima, a oni ih na žalost često ne bi spriječili da poduzmu ovako radikalne poteze. Dakle, možda je sazrelo vrijeme za društveni konsenzus oko neke teme i bilo bi lijepo kada bi to bilo baš na pokušaju rješavanja pitanja naše djece.

Ako definiramo da su postojeći zakoni relativno prihvatljivi u svojoj osnovi, koji su pomaci koje u njima možemo učiniti? Možemo kroz sustav obveznog savjetovanja ženama u potrebi ponuditi pomoć. Usmjeriti ih na institucije koje mogu pomoći organizacijski, psihološki i materijalno. Ali možemo i moramo pomoći nizom drugih mjera koje spadaju u sferu senzibilizacije društva po ovoj temi.

No, licemjerno je na ovaj problem gledati kao riješen po rođenome djetetu. Tek tu je potreban angažman države, tek tu su potrebni pozitivni zakoni i tek tada je potrebno opće prihvaćanje majke i njezina djeteta. Zašto se umjesto razmišljanja o izmjeni Zakona o pobačaju ne uvede Zakon o obveznoj pomoći dojiljama i novorođenčetu? Pa da se tim zakonom definira dolazak licenciranih profesionalnih dadilja u kućanstva u kojima je novorođenče 4 sata na tjedan, na račun države? Imate poticano zapošljavanje i majku koja npr. Može oprati kosu u miru. Zašto ne govorimo o zakonu o zdravstvenoj skrbi male djece koji bi uključio institut mobilnog liječnika/pedijatra koji dolazi u domove kada je dijete bolesno i koji radi u 3 smjene 0-24? Zašto ne govorimo o obvezi jedinica lokalne uprave i samouprave da upišu svako dijete u vrtić, osim u slučajevima kada obitelji to explicite ne žele. Kroz takve pozitivne zakone riješiti ćemo postepeno i problem pobačaja u zemlji, kroz prihvaćanje djece kao naše budućnosti, a ne smetnje pri izgradnji karijere ili „gnjavitelja“, potaknuti ćemo i žene i obitelji da se odluče zadržati neočekivane trudnoće. Kada stvorimo atmosferu sigurnosti, ljubavi i prihvaćanja svakog novog života, a ne osude ili mržnje jer je nešto van općeprihvaćenog ili nametnutog koncepta, neće nam trebati zakoni koji išta zabranjuju.

Budimo najprije mi ljudi, ako želimo utjecati na tuđe živote ili njihovo očuvanje i pomislite i sjetite se toga svaki puta kada ste majku s djetetom hladno ostavili da čeka u redu u pošti iza vas.

Zakone možemo mijenjati, ali možemo mijenjati i ljudske sudbine neovisno o postojećim zakonima. To je zadaća svakog pojedinca, na kraju krajeva, nitko nam nije zabranio pomoć drugima!?

S dužnim poštovanjem,
predsjednica Udruge Hrvatska Slobodna Desnica,

doc. dr. sc. Vlatka Vukelić

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Život

Priča o skromnoj i vrijednoj djevojci kakva se u današnje vrijeme rijetko viđa (VIDEO)

Objavljeno

na

Objavio

Jednostavno neopisiva. Skromna i vrijedna djevojka kakva se u današnje vrijeme rijetko viđa.

Mirsada Hadžić učenica je prvog razredna srednje škole. Od svoje desete godine bila je primorana da nauči sve poljoprivredne poslove. Otac joj se razbolio, a ona je zajedno sa majkom i sestrom, još kao dijete, imala samo jedan cilj – olakšati ocu njegovu nimalo laku svakodnevicu

– Tada mi je bio period kad sam najviše radila. Uzorala sam cijelu zemlju, 100 duluma. Oni koji će znati za dulume, znaju koliko je to – priča Mirsada za dnevnick.com

Za ovu hrabru i izuzetno vrijednu djevojku mnogi u Bosanskoj Dubici imaju samo riječi hvale. Ona sama tanjira, ore, sije, vozi traktor, kreči kuće, brine za svu stoku.

Poslove radim preko dana a navečer prije spavanja uzmem i pročitam par lekcija da ne dobijem jedinicu. Omladina danas gleda kako bi išla u kafanu, pila, provodila se – navodi Mirsada.

Njezini vršnjaci, koji uglavnom slobodno vrijeme provode na drugačiji način, ne razumiju baš najbolje Mirsadine navike.

Najgore mi je i to mi je najžalije što se drugi ismijavaju na moj račun, malo mi smeta ono, ali onako, pustim ih neka rade šta hoće. Njima na dušu. Ja da sam na njihovom mjestu, mene bi bilo sramota. Neki mi kažu što ne izlaziš u grad, ja kažem ne mogu. Prije bih pomogla ocu nego trošila pare okolo – kroz suze će Mirsada.

Zbog mnogo posla kojeg ima svaki dan Mirsada ne stiže da se maksimalno posveti ni školi, ali ni svom privatnom životu.

– Na more nikad nisam otišla. Nisam osjetila taj miris mora, taj pijesak koji su svi u mom društvu osjetili i ušli u to more, a ja zavisi da li bih otišla na more, pošto imam sve više i više poslova u poljoprivredi – iskrena je Mirsada.

– Pomozite roditeljima dok ih imate, kad ih ne budete imali, žaliti će te – zaključuje ova srednjoškolka, koja svojim primjerom mnogima održala lekciju o tome kako bi trebalo da se djeca odnose prema svojim roditeljima i životu uopće.

Nakon objave videa dobri ljudi su pokrenuli akciju pomoći ovoj djevojci i njenoj obitelji i ona je otišla na more…

Ajoj, ono, wow! – u te tri riječi nam je opisala svoj prvi susret s morem vrijedna djevojka iz Kozarske Dubice, 16-godišnja Mirsada Hadžić koja je u nedjelju stigla u Makarsku sa majkom Hamidom i godinu dana mlađom sestrom Dženetom.

– Nisam se nadala da će moja priča pokrenuti takvu lavinu, mislila sam da će ljudi samo odmahnuti rukom. Na more smo krenule oko 2.30 sati, a stigli smo sedam sati kasnije. Pamtim onaj prvi pogled na more, na to beskonačno plavetnilo koje se pojavilo na obzoru dok smo se spuštali prema Makarskoj. Došli smo u apartman i odmah otišli na plažu. Cijeli dan smo bili, i u nedjelju i ponedjeljak. Izgorjela sam na suncu pa sad idemo samo poslijepodne, kad sunce malo padne – priča Mirsada za 24sata.hr dodajući kako je ljudi prepoznaju na plaži.

(dnevnick.com/24sata.hr)

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Život

E zato je ljudi vole!

Objavljeno

na

Objavio

Petnaestak godina nakon prve ideje o osnivanju Muzeja Domovinskog rata na području Turnja, danas se otvara Muzej Domovinskog rata Karlovac–Turanj, u sklopu Gradskog muzeja Karlovac.

Na otvaranju su se našli brojni visoki dužnosnici i državnici: Predsjednica RH Kolinda Grabar – Kitarović, ministar branitelja Tomo Medved, ministrica Nada Murganić, savjetnik za branitelje Ante Deur, ministrica Nina Obuljen Koržinek te ministar Tomislav Ćorić, piše Dnevno.hr

Prvi dio protokola odvija se na otvorenom, a posebno se u neformalnom dijelu istaknula predsjednica Grabar Kitarović, koja je oduševila sve prisutne. Naime, Kolinda je na otvaranju Muzeja izgrlila stranog dragovoljca, inače njemačkog državljanina. Nakon što joj je on ispričao svoj ratni put, dala mu je “peticu”, čestitala mu i bila oduševljena jer je on ovdje pronašao ljubav svog života.

Predsjednica je ovim činom, koji pokazuje njezinu ljudsku stranu koju, rijetko koji državni dužnosnik pokaže, pokazala kako bi doslovno zauvijek mogla biti šefica Hrvatske, piše Dnevno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari