Pratite nas

Herceg Bosna

Pobijeni franjevci bit će pokopani u veljači, danas pokop Grge Marića u Posušju

Objavljeno

na

U nedjelju, 8. rujna 2013., na svetkovinu Male Gospe, održana je komemoracija i pokop 61 žrtve iz Drugog svjetskog rata i poraća koje su pronađene na više lokaliteta na području Općine Ljubuški. Među pronađenima su i 2 hercegovačka franjevca: fra Slobodan Lončar i fra Martin Sopta. Sve se uživo moglo pratiti preko HR Ljubuški i HR Herceg Bosna.

Posmrtni ostatci ubijenih franjevaca i civila, koji su se nalazili u limenim sanducima prekriveni hrvatskom trobojnicom, izloženi su u 14.30 ispred zgrade Općine Ljubuški, a službeni program komemoracije započeo je u 15.00. Nazočnima se najprije obratio Vice Nižić, pročelnik Povjerenstva za obilježavanje i uređivanje grobišta iz Drugog svjetskog rata i poraća na području Općine Ljubuški. Obraćanje je zaključio riječima: »Još jednom pozivam sve one koji nešto znaju o mogućim grobištima, masovnim ili pojedinačnim, da se obrate Povjerenstvu kako bi se istražila i ta grobišta.« Okupljenima se s nekoliko riječi obratio i Nevenko Barbarić, načelnik Općine Ljubuški koji je pozdravio sve nazočne te se zahvalio Povjerenstvu, Vicepostulaturi postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće« i svima koji su pomogli da ove žrtve budu pronađene i dostojanstveno pokopane.

Nakon uvodne molitve koju je izrekao biskup mons. dr. Tomo Vukšić, vojni ordinarij, povorka je krenula ulicama Ljubuškog prema Novom gradskom groblju. U ulicama kroz koje je povorka prolazila građani su na prozorima svojih domova istakli hrvatske zastave i upalili svijeće za ove nevine žrtve.

Po dolasku na Gradsko groblje, u 16.00, započela je sv. misa zadušnica koju je predvodio biskup mons. dr. Tomo Vukšić, zajedno s provincijalom hercegovačkih franjevaca fra Miljenkom Štekom i ostalim sumisnicima u nazočnosti mnoštva puka. Biskup Vukšić je u svojoj propovijedi istaknuo: »Ta vjera i ta nada danas su nas dovele ovdje da najprije u sprovodnoj povorci do groblja dopratimo posmrtne ostatke 61 osobe kojima je pravo na sprovod bilo uskraćeno, da oživimo uspomenu na njihova imena čiji je svaki spomen dugo bio zabranjen, a onda i da im darujemo grob kojega nisu smjeli imati te da za vječni pokoj njihovih duša izreknemo javnu Misnu molitvu bez strahovanja da bi netko zbog toga mogao postati nova žrtva.« Pozvao je svakoga od nas da se molimo Kristu Gospodinu kako bi nas oslobodio mržnje i napasti da na zlo uzvratimo zlim. Biskup je podsjetio kako kršćani ni u jednom vremenu nisu pošteđeni unutrašnjih iskušenja i vanjskih opasnosti koje sa sobom donosi obveza javnoga svjedočenja svoje vjere. Upozorio je: »Naša je obveza biti nasljedovatelji Isusa Krista i javni kršćanski svjedoci: u zgodno i u nezgodno vrijeme, kako bi rekao sveti Pavao. Upravo zato su biskupi, uoči važnih događaja, koji bi se trebali dogoditi u listopadu, svima poručili: “Ćudoredna je obveza svakog katolika javno i ponosno očitovati svoju vjersku pripadnost i uvijek se izjasniti katolikom, pa i na popisu pučanstva, jer je javno ispovijedanje vjere jedna od temeljnih obveza svakoga katoličkog vjernika.“ A časna je obveza čuvati i njegovati svoj narodni identitet, posebice u ovim vremenima u BiH gdje skoro svi katolici pripadaju hrvatskom narodu.«

Nakon završnog misnog blagoslova uslijedile su sprovodne molitve i blagoslov groba u kojem će biti pokopane neidentificirane žrtve. Veliki zbor sv. Ante s Humca otpjevao je Hrvatsku himnu, a zatim je se okupljenima obratio fra Miljenko Stojić, vicepostulator postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«. Obraćanje je započeo riječima: »Godine 1944. i 1945. osobe, čije posmrtne ostatke danas pokopavamo, prošle su ljubuške ulice svezanih ruku i označeni kao neprijatelji naroda. Ubijeni su bez milosti i nedostojno pokopani s mišlju da im se zatre ime i postojanje. Tako je mislila zločinačka komunistička ruka. Međutim, danas su oni kao slobodni ljudi prošli istim ljubuškim ulicama nošeni našim rukama i molitvama.« Fra Miljenko je između ostalog zahvalio svima koji su na bilo koji način pomogli u pronalasku, iskapanju i organizaciji ispraćaja ovih žrtava, te je iznoseći ukratko povijest istraživanja na području Ljubuškog dodao: »Drago bi nam bilo da smo uspjeli iskopati i dostojno pokopati dovedene iz ljubuške tamnice i pobijene na Novom groblju u Vrgorcu. Prošlog ljeta ta je grobnica pronađena, ali su trenutne hrvatske vlasti zaustavile daljnja istraživanja unatoč tome što obitelji pobijenih mole i traže da se to nastavi. Dokle tako?«

Na kraju je uslijedila predaja identificiranih i pokop neidentificiranih posmrtnih ostataka. Gvardijan fra Velimir Mandić posmrtne je ostatke fra Martina Sopte predao u ruke njegova bivšeg đaka fra Hadrijana Sivrića, a posmrtne ostatke fra Slobodana Lončara u ruke njegova bratića fra Milana Lončara. Ova dva franjevca bit će 7. veljače pokopani u samostanskoj crkvi na Širokom Brijegu. Posmrtne ostatke identificiranog civila Grge Marića, oca sedmero djece, načelnik Nevenko Barbarić predao je Grginom sinu Andriji. Budući da su u zadnji tren pronađena novčana sredstva za DNK analizu 12 pobijenih iza zgrade MUP-a, njihovi posmrtni ostatci ostavljeni su za dovršetak toga postupka. Tako je u zajedničku općinsku grobnicu pokopano 46 tijela. Prije dvije godine pokopan je u obiteljsku grobnicu u SAD-u zrakoplovac koji je također pronađen na području općine Ljubuški, u Studencima.

Ovime su ove nemilosrdno ubijene žrtve nakon 68 godina dostojno ispraćene i pokopane. Nama preostaje da se molimo za uspješan nastavak rada svih Povjerenstava za obilježavanje i uređivanje grobišta iz Drugog svjetskog rata i poraća te Vicepostulature kako bi što više žrtava iz Drugog svjetskog rata i poraća bilo pronađeno, identificirano i dostojanstveno pokopano.

pobijeni.info

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Herceg Bosna

Na današnji dan miniran je Stari most u Mostaru

Objavljeno

na

Objavio

Tijekom Bošnjačko-hrvatskog sukoba u Mostaru, most je predstavljao jedinu vezu između istočne obale Neretve, pod nazdorom Armije BiH i manjeg dijela grada na desnoj obali koji je također bio pod bošnjačkim nadzorom.

Srušen je 9. studenog 1993. godine.

Ubrzo je u javnost izašla snimka rušenja mosta. Većina svjetskih medija je odmah za rušenje optužila postojbe HVO-a. MKSJ nije dokazao da je HVO srušio most. Sumnja se da ga je srušila Armije BiH te prebačeno na Hrvate.

Rušenje starog mosta u Mostaru svejedno je bilo vojno opravdano, zaključilo je žalbeno vijeće na izricanju presude Prliću i drugima u studenome 2017 g., prihvaćajući tako žalbe obrane bosanskohercegovačke šestorice.

Žalbeno vijeće uz izdvojeno mišljenje talijanskog suca Fausta Pocara, zaključilo je da je raspravno vijeće donijelo pogrešne zaključke o rušenju mosta i posljedičnom učinku teroriziranja stanovnika te je oslobodilo krivnje šestoricu u tom dijelu presude , kazao je tada predsjedavajući sudac Carmel Agius.

Detaljnu Analizu Kako je srušen Stari most: Činjenice – „Što se točno dogodilo 9. studenoga 1993?“ pročitajte ovdje

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Herceg Bosna

Obilježena 24. obljetnice oslobođenja Kupresa

Objavljeno

na

Objavio

U organizaciji kupreških udruga proisteklih iz Domovinskog rata, Općine Kupres i Udruge specijalne policije iz Domovinskog rata HR HB, u danas je u Kupresu  svečano obilježena 24. obljetnica oslobođenja tog grada. Ujedno je ovo i obljetnica postojanja Udruge specijalne policije iz Domovinskog rata HR HB. Program obilježavanja započe je polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća ispred masovne grobnice Ogledala te ispred spomen obilježja Suho Polje, Kupreško polje, vukovarskim braniteljima i ispred crkve Svete obitelji u Kupresu. U crkvi Svete obitelji slavljena je sveta misa zadušnica za sve poginule pripadnike HVO-a i specijalne policije HR HB. Potom je održan svečani mimohod branitelja kroz grad, uz pratnju Vojnog orkestra OS BiH, a svečana akademija je održana u Hrvatskom domu Kupres. Nakon održavanja akademije održano je je braniteljsko druženje.

Podsjećamo, operacija Cincar bila je prva združena operacija HVO-a i Armije BiH nakon potpisivanja Washingtonskog sporazuma u proljeće 1994.godine. Provedba operacije trajala je tri dana, od 1 do 3.studenoga 1994. i uvod je u hrvatske oslobodilačke operacije koje su slijedile: Zima ’94.,Skok 1, Skok 2, Ljeto ’95., Oluja, Maestral i Južni potez. Ovom operacijom oslobođen je veći dio Kupreške visoravni, uključujući Kupres kojega je HVO ušao 3. studenoga 1994.

Operacija je dobila ime po planini Cincar koja dijeli Kupreško i Glamočko polje i njenom istoimenom vrhu. Oslobođeno je područje ukupne površine 600 kvadratnih kilometara, vojska bosanskih Srba je odbačena dalje od planine Cincar, otvorena je prometnica Bugojno – Livno, oslobođen je veći dio strateški važnog Kupreškog polja te sam gradić Kupres i okolna sela. Na strani HVO-a poginula su tri vojnika, a ranjeno ih je nekoliko.

Govor generala zbora Stanka Sopte objavljujemo u cjelosti

Govor generala zbora Stanka Sopte objavljujemo u cjelosti

 

Poštovani prijatelji!

Opet su nam došle, te naše obljetnice Kupresa. I opet ih želimo obilježiti, želimo ih se sjetiti. Koliko je god ona prva iz 1992. bila i teška i krvava, nekako nam se usjekla u srce. Ne damo da je vjetrovi odnesu, da je snjegovi i magle zametu i otmu. Ona je bila naš veliki boj i naše vatreno krštenje s nadmoćnijim neprijateljem. Ona nas je naučila kako treba ratovati. Napravili smo crtu bojišnice i stvorili slobodni teritorij i poveznicu s matičnom Domovinom.

I čekali smo na toj crti bojišnice. Čekali i spremali se. A svaki su dan pred našim očima bili naši poginuli, naši nestali,  naši ranjeni, naš prognani puk. I kad smo smogli snage. Kad smo stasali u gardijske brigade HVO-a HR HB onda smo na Kupresu pomeli neprijatelja. Mogli smo ih tjerati do Crnoga Mora.

Eto, toga se sjećamo ovdje na Kupresu. Kupres je naše vatreno krštenje i naše pobjedničko polje. Na njemu smo doma i na njemu znamo da smo jači i da je Kupres naš. Neka je na njemu lijepo svima, ali on je naš. Naših kraljeva hrvatskih u Bosni i naše hrvatske kraljice Katarine koja je na njemu – u Otinovcima – dala graditi crkvu naše vjernosti Bogu i Domovini.

U ovoj se obljetnici sjećamo svih poginulih i njihovih obitelji, svih nestalih i njihovih obitelji, svih naših ranjenih. Neka mirno počivaju na našoj hrvatskoj grudi, a mi poštujmo i cijenimo njihove živote i njihovu krv. Oni su je dali za slobodu. Mi tu slobodu moramo čuvati i predati je našoj djeci i našoj budućnosti.

Vama pripadnicima specijalne policije MUP-a HRHB koji danas slavite dan utemeljenja čestitam i zahvaljujem na žrtvi koju dadoste za slobodu Hrvatskog naroda. Vašem ratnom zapovjedniku generalu Zlatanu Miji Jeliću izražavam divljenje za blistavi ratni put i vitešku hrabrost s kojom Vas je predvodio.

Živjeli.

Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari