Pratite nas

Komentar

POBJEDA KOLINDE GRABAR KITAROVIĆ NIJE GOTOVA STVAR!

Objavljeno

na

Nakon njezinog izuzetno superiornog nastupa u sučeljavanju s Ivom Josipovićem na RTL-u prošlog ponedjeljka među simatizerima Kolinde Grabar Kitarović zavladalo je raspoloženje koje je graničilo s euforijom. “Pobjeda je osigurana, Josipović sigurno odlazi u povijest”, govorili su mi i govore mnogi prijatelji i poznanici. Ma koliko bih osobno volio s njima podijeliti to super optimistično razmišljanje, moje me dugogodišnje iskustvo u politici u stranom svijetu, upozorava da nikako nije dobro upasti u zamku da je sve gotovo, dok sve nije uistinu gotovo, a to ćemo znati tek u nedjelju navečer.

U povijesti predsjedničkih i parlamentarnh izbora u demokratskom svijetu ima puno primjera gdje je pobjednike u izborima odlučivalo svega nekoliko glasova. U novijoj povijesti najpoznatija je pobjeda američkog predsjednika Georgea W. Busha na izborima 2000-te godine, kada je, nakon prebrojavanja, u američkoj državi Floridi, od 6 milijuna glasova, Bush pobjedio sa svega 537 glasova razlike i postao predsjednik najjače sile na svijetu.

Zamislite da Kolinda Grabar Kitarović izgubi izbore u nedjelju sa svega nekoliko stotina, ili još strašnije, s nekoliko desetina glasova? Prvo, niti jedan hrvatski domoljub u Hrvatskoj i svijetu ne bi takav rezultat priznao kao rezultat pravog stanja stvari. Drugo, za takav katastrofalan rezultat bili bi najodgovorniji mi koji zbog velikih i ozbiljnih razloga (spašavanja Hrvatske) želimo poraz Ive Josipovića i pobjedu Kolinde Grabar Kitarović. To bi jednostavno značilo da smo se zbog opasne euforije previše opustili i prestali raditi do zadnjeg trenutka tj. do 19.00 sati u nedjelju navečer da na birališta izađu svi oni koji misle da ovako u Hrvatskoj ne može dalje.

Ma kako snažan i uvjerljiv dojam ostavljali jako posjećeni predizborni skupovi Kolinde Grabar Kitarović, tri dana prije izbora potrebno je posebno skrenuti pozornost na jako, jako veliku medijsku, obaviještajnu, partizansku, neojugoslavensku, neokomunističku, udbašku, subnorovsku i manjisku mašineriju koju je u zadnjih tjedana dana pokrenuo Ivo Josipović da spriječi pobjedu Kolinde Grabar Kitarović na predsjedničkim izborima i povratak Hrvatske svojim tradicionalnim i nacionalnim vrijednostima.

Nažalost, naišao sam i na hrvatske domoljube, one koji nikada nisu otišli iz Hrvatske, ali i neke velike Hrvate povratnike iz iseljeništva, koji su mi rekli da u nedjelju neće izići na izbore, zato što “ne vide veliku razliku između Kolinde Grabar Kitarović i Ive Josipovića”. Naravno, oni imaju puno pravo na takovo razmišljanje. No, ono što ti ljudi, i svi oni koji slično razmišljaju, nemaju pravo u ovom povijesnom i sudbonosnom trenutku je dovesti u pitanje budućnost i opstanak Hrvatske, koja će sigurno i formalno postati dio tzv. “regiona”, ako Kolinda Grabar Kitarović ne pobijedi u nedjelju 11. siječnja. Treba jasno i otvoreno sada reći kako je to glavni cilj promjene Ustava koju predlaže Ivo Josipović.

Tko će od nas domoljuba moći živjeti sam sa sobom ako zbog naše predizborne neaktivnosti, neizlaska na izbore i propusta da svoj glas dademo Kolindi Grabar Kitarović 11. siječnja 2015. udarimo zadnji čavao u lijes u Domovinskom ratu izborene samostalne države Hrvatske?

Antun Babić

Kamenjar.com

[ad id=”40551″]

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Velimir Bujanec: “DOBAR SRBIN I LOŠ SRBIN”

Objavljeno

na

Objavio

DOBAR SRBIN I LOŠ SRBIN…

Dobar Srbin je branio Hrvatsku i zna da je Srbija, uz pomoć jugo-komunističke JNA i paravojnih terorističkih postrojbi (četnika) izvršila agresiju na Hrvatsku državu.

Loš Srbin već dulje vrijeme na našoj nacionalnoj televiziji napada sve što je hrvatsko, a sada bi mijenjao i karakter obrambenog Domovinskog rata.

Dobar Srbin se sa lošim Srbinom nije upuštao u detaljnije rasprave; čovjek je od velikosrpske agresije branio hrvatski Vukovar i stao je na stranu DOBRA – protiv ZLA. Pa čak i u vlastitoj obitelji.

Loš Srbin bi trebao znati da je nad Hrvatskom izvršena krvava agresija, da su sve zapovijedi tijekom te agresije stizale iz Beograda i da je to u konačnici, potvrdio – Međunarodni sud pravde u Haagu.

Međutim, loš Srbin namjerno manipulira, iako možda zna koliko je tisuća Srbijanaca u Srbiji mobilizirano za sudjelovanje u agresiji na Hrvatsku, kasnije i BiH. Najvjerojatnije ne zna koliko Srbijanaca u Srbiji danas prima invalidnine i mirovine za sudjelovanje u agresorskim ratovima.

Lošeg Srbina svakako se ne može nazivati četnikom, ali moglo bi se reći da spada u skupinu nekadašnjih jugoslavena, sada jugonostalgičara… I zato je on loš Srbin čak i za mnoge Srbe!

Država lošeg Srbina je krepala 1990. godine – a onda je krenula agresija kojoj su se priključili mnogi loši Srbi; htjeli su živjeti u jednoj državi – zvala se ona ‘Velika Srbija’ ili ‘Jugoslavija’, svejedno.

Uglavnom, dobri Srbi su branili svoju Hrvatsku, kao hrvatski branitelji – od loših Srba svih vrsta. Izjava lošeg Srbina da se u Hrvatskoj “vodio građanski rat” slično je uvredljiva kao i izjava jednog političkog klauna da se u Vukovaru “nije dogodio genocid”… Politički klaun izjavu kojom je negirao genocid dao je lani, a loš Srbin je negirao agresiju baš danas, na dan pada Borova Naselja.

U svakom slučaju, danas je jedan dobar Srbin pokazao lošem Srbinu da je prije svega – loš voditelj!

Vrijeme je da se kaže DOSTA!!

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Vrijeme je da se kaže DOSTA!!

Objavljeno

na

Objavio

Je li konačno vrijeme da se tog Stankovića makne s državne televizije koju mi svi, a ne samo njegovi istmišljenici, pod prijetnjom ovrhe moramo plaćati? Neka peticija, prosvjed, nešto?

Osim što isljednički muči goste u studiju koji mu nisu istomišljenici, sad je počeo gnojiti i o građanskom ratu.

Milijun puta do sad uvjerljivim je argumentima dokazano da su Milošević i beogradska politika prvo htjeli unitarnu jugoslaviju pod dominacijom Srba, a kad to nije uspjelo onda su prešli na plan B, velika Srbija s zapadnim granicama Karlobag-Ogulin-Karlovac-Virovitica, a kad je realizacija i tog plana postala upitna onda je bilo “uzmimo najviše što možemo”.

I operacionalizacija tog plana je jasno vidljiva, u više faza, od operacije “RAM” odnosno agresije na Hrvatsku 1991. do druge faze u BiH u proljeće 1992. kad su velikim klještima planirali zatvoriti Sarajevo, a malim klještima Dalmacija preko Kupresa i Livna na sjeveru te Mostara i Čapljine na jugu.

Ako je rat bio građanski, što traži užički korpus prilikom napada na Dubrovnik, ili što banjalučki korpus traži prilikom napada na zapadnu Slavoniju i Banovinu? Što novosadski korpus ima napadati i bacati stotine tisuća granata na Vukovar?

Da bi Stanković to sveo na dio lokalnih Srba, koji su ovdje imali ulogu trojanskog konja, i s kojima bi posao završila naša policija sama, bez ZNG-a i HV-a, da im nije bilo otvorene i logističke i vojne potpore Beograda?

Dakle, Stanković može terorizirati i mog imenjaka Mišića, časnog čovjeka, vukovarskog branitelja koji voli svoju domovinu i koji ne moli Boga da grmi u Hrvatskoj a da kiša pada u Srbiji, kao i sve ostale svoje neistomišljenike.

A ja imam jako dobro pamćenje, i danas se živo sjećam kad je u njegovoj emisiji gostovao notorni Aleksandar Tijanić, Miloševićev “ministar informisanja” koji je u toj emisiji otvoreno veličao četništvo, a Stanković ne samo da mu se nije suprostavio, nego se pravio gluplji nego što jest.

U pola emisije Tijanić mu kaže “Nećete valjda da mi kažete da se slučajno zovete Aleksandar?” A Stanković odgovara “Molim, ne razumijem.”

Na kraju emisije Stanković postavi pitanje, a Tijanić njega pita:
“Jel vi to mene pitate kao Srbin Srbina?”
A Stanković ponovo odgovara:
“Molim, ne razumijem…”
Zanimljivo kako “razumije” kad mu u studio dođe netko tko voli Hrvatsku.

Taj Stanković već 17 godina tako gnoji otkad ga je na to mjesto postavila Račanova vlada nakon provedene najveće čistke u povijesti HTV-a. Taj Stanković je tv-simbol detuđmanizacije.

I zato ponavljam, nama je potrebna lustracija detuđmanizacije, potrebno je ukloniti i sankcionirati sve što se u tom bolesnom kovitlacu bolesne mržnje prema prvom hrvatskom predsjedniku popelo na gore u hijerahiji, bilo medijskoj, bilo političkoj, ili bilo kojoj drugoj.

A ne da mi iz tjedna u tjedan moramo slušati laži koje su milijun puta oborene uvjerljivim argumentima, da moramo gledati kako se s jedne strane titra jugoslavenčinama i kojekakvim probisvjetima i lažovima, dok se s druge strane isljeđuje ljude koji vole svoju zemlju, a posebno branitelje, dok drugi branite

lji koji to gledaju gube živce, i u nemoći da bilo što po tom pitanju učine dolaze na ideju da naude sami sebi.

Zbog tipa koji ima 50-ak tisuća kuna plaću, i pravi se gluplji nego što je, agresiju na Hrvatsku naziva građanskim ratom, a pravi građanski rat kao što je onaj između Hrvata i Muslimana u BiH naziva hrvatskom agresijom.
Vrijeme je da se kaže DOSTA!!

Predrag Nebihi

NU2: Predrag Mišić Stankoviću: Ovdje nije bio nikakav građanski rat!

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari