Pratite nas

Vijesti

POČELO SUĐENJE PERKOVIĆU I MUSTAČU Hrvati ispred sudnice prosvjeduju s transparentima s Josipovićem i petokrakom

Objavljeno

na

Suđenje  Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču pred Višim pokrajinskim sudom u Muenchenu zbog suučesništva u ubojstvu Stjepana Đurekovića započelo je u petak čitanjem optužnice u kojoj se optuženi okrivljaju za planiranje i davanje naloga za ubojstvo tog hrvatskog emigranta.

Suđenje bivšim jugoslavenskim i hrvatskim agentima tajnih službi Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču nakratko je u petak rano poslijepodne prekinuto, ali i odmah nastavljeno nakon što je Perkovićev odvjetnik Anto Nobilo pokušao od državnog odvjetništva zatražiti da se očituje o eventualnom utjecaju Njemačke obavještajne službe (BND) na neke svjedoke i o ulozi BND-a u terorističkim aktivnostima u Jugoslaviji.
Sudac prijetio da će isprazniti sudnicu
“Prekidam vaše izlaganje jer se u njemačkom pravosuđu ne prakticira da obrana od državnog odvjetništva traži da se očituje”, reagirao je predsjednik sudskog vijeća Manfred Dautser na izlaganje Ante Nobila. Sudac je istodobno zaprijetio publici da će, ukoliko se još jednom ponovi pljesak koji se čuo nakon što je sudac Nobilu rekao da kao hrvatski odvjetnik ne može biti upućen u neke specifičnosti njemačkog pravosudnog postupka, isprazniti sudnicu.
Nakon toga je sudsko vijeće napustilo sudnicu i nakon kratkog vijećanja potvrdilo odluku o oduzimanju riječi Anti Nobilu.
Nobilo je prije toga pokušao pročitati izjavu u kojoj se od državnog odvjetništva traži da se očituje po pitanju vjerodostojnosti nekih svjedoka.
“Tražimo da se izjasnite o tomu jesu li neki svjedoci dobivali upute od BND-a kako da se ponašaju i kako da svjedoče pred sudom u ovom procesu i u drugim prijašnjim procesima. Mi imamo dokaze da je taj svjedok od BND-a primao i novčane nagrade. I tražimo da se očituje o tomu je li BND upravljao terorističkim napadima u bivšoj Jugoslaviji”, rekao je Nobilo prije nego što ga je predsjednik sudskog vijeća prekinuo.
Nobilo se nakon toga složio da će izjavu u pismenom putu u ponedjeljak predati sudu.

Prethodno je predsjednik sudskog vijeća Manfred Dauster započeo postupak zahtjevom svjedocima koji se nalaze u publici da napuste dvoranu jer svojom nazočnošću sami sebe čine nevjerodostojnima.

“Dobio sam informaciju da se neki svjedoci nalaze u publici i zamolio bih ih da napuste dvoranu”, rekao je sudac Dausner, koji je nakon toga izravno prozvao svjedoka Roberta Zagajskog.

Nakon što je predsjednik sudskog vijeća završio s utvrđivanjem osobnih podataka optuženih, državni odvjetnici su započeli s čitanjem optužnice.

Mustač naredio Perkoviću da isplanira ubojstvo Đurekovića

Kao predstavnici optužbe pred sudom su se pojavili državni odvjetnici pri Glavnom državnom odvjetništvu Wolf Dieter Dietrich i Lienhard Weiss, koji su obavljali ovu dužnost i u procesu protiv Krunoslava Pratesa 2008., koji je osuđen na doživotnu kaznu zatvora zbog suučesništva u ubojstvu Stjepana Đurekovića.

Zdravku Mustaču se predbacuje da je suoptuženom Perkoviću “u Zagrebu ili negdje drugdje” i to prije 28. srpnja 1983., dakle prije ubojstva Đurekovića, kao nadređeni dao nalog za planiranje ubojstva hrvatskog emigranta Đurekovića.

Perkoviću se predbacuje da je “u Luksemburgu i na drugim mjestima” zasad nepoznatim počiniteljima svjesno pomogao u počinjenu kaznenog djela ubojstva.

Perkoviću se između ostalog predbacuje da je nepoznatom počinitelju predao ključ garaže u kojoj je Đureković ubijen.

Špiljak inicirao ubojstvo da bi prikrio ilegalne poslove sina Vanje

Nakon detaljnog opisa počinjenog djela, odvjetništvo zaključuje kako su ubojstvo naložile “zasad neidentificirane osobe u komunističkom vrhu”. Državno odvjetništvo nadalje polazi od toga da je ubojstvo Stjepana Đurekovića inicirano od strane komunističkog čelnika Mike Špiljka koji je time htio ukloniti svjedoka koji bi mogao svjedočiti u slučaju ilegalnih poslova njegova sina Vanje, koji je također kao i Đureković bio visoki dužnosnik u državnoj naftnoj kompaniji Ina.

Državno odvjetništvo je zaključilo kako se radi o ubojstvu iz “kako se čini, političkih razloga, dakle iz posebno niskih pobuda”.

“Optuženima je bilo jasno da će Đureković biti ubijen uz njihovu pomoć”, stoji u optužnici.

Nakon čitanja optužnice optuženi Perković i Mustač su preko svojih odvjetnika poručili da će se braniti šutnjom tj. da neće davati nikakve izjave u vezi s osobama ili događajima koji će biti predmetom suđenja.

Istodobno Perkovićev odvjetnik Bayer je iznio primjedbu u svezi sa svjedocima.

“Imamo informacije i dokaze da su neki svjedoci primili novac i upute od Njemačke obavještajne službe (BND-a) kako svjedočiti u ovom procesu”, rekao je Beyer našto mu je sudac ukazao na to da kasnije u iznošenju obrane mora biti konkretniji i reći o komu se konkretno radi.

Suđenje je nastavljeno je čitanjem dijela materijala koje je obrana dostavila sudu.

Što je Perković pisao Tuđmanu

Prvo je pročitano pismo koje je Josip Perković poslao sucu Berndu von Heintschel-Heineggu, koji je predsjedao sudskim vijećem koje je Krunoslava Pratesa 2008. osudilo za suučesništvo u ubojstvu Đurekovića.

U pismu se Perković ispričava zato što ne može pojaviti kao svjedok na suđenju Pratesu jer je u tomu spriječen iz zdravstvenih razloga. Perković istodobno u pismu tvrdi kako Prates ne može biti upućen u događaje oko Đurekovića jer nije bio upućen u planiranje rada jugoslavenske tajne službe.

U pismu Višem pokrajinskom sudu od 2008. godine se niječe i postojanje neke vrste “prave” tajne službe koja je organizirala ubojstva emigranata, kako je to sugerirano u procesu protiv Pratesa. U nastavku pisma Perković suca detaljno upućuje u rad tajnih službi u SFRJ i tvrdi kako je njegov zadatak bio SFRJ a posebice jadransku obalu zaštiti od terorističkih napada koji su joj prijetili izvana, između ostalog i od političkih emigranata. No on je isto tako utvrdio kako Stjepan Đureković nije bio na listi onih za koje su se zanimale sigurnosne službe.

Nakon toga je pročitano pismo Josipa Perkovića tadašnjem predsjedniku RH Franji Tuđmanu iz 1992. o formiranju tajnih službi i analiza dosadašnjeg rada. U pismu koje obiluje detaljima iz životopisa Perković tvrdi kako je protiv svoje volje, nakon rada u odjelu SDS-a za praćenje stranih terorističkih i obavještajnih aktivnosti, prebačen u MUP na čelo odjela neprijateljske emigracije. U pismu tadašnjem predsjedniku RH Perković naglašava kako nikad nije nikoga zlostavljao niti dao naredbu za takvo nešto.

Perković se u pismu Franji Tuđmanu prikazao kao osoba koja je pokušala djelove nasilne emigracije privoliti na to da odustanu od nasilja te se zalagao za integraciju dijelova emigracije u hrvatsko društvo nakon proglašenja neovisnosti zbog čega je, kako se navodi u pismu, imao problema i s pretpostavljenima u Beogradu. Isto tako govori o svom članstvu u HDZ-u te kako je istupio iz SKH-a.

Nadalje se žali na neugodnosti koje je doživio nakon osamostaljenja RH i to od “nekompetentnih osoba” koje su ga pokušale dovesti u vezu s ubojstvom hrvatskog emigrantskog političara Brune Bušića.

Perković Bundestagu: Sindičić i Vukušić zbog kriminalne prošlosti ne mogu biti svjedoci
Pročitano je i pismo Josipa Perkovića njemačkom parlamentu Bundestagu 2010.
U ovom pismu Perković se Bundestagu žali na postupke njemačkog Ureda za zaštitu ustavnog poretka i to prije svega zbog sudjelovanja svjedoka Vinka Sindičića u procesu protiv Krunoslava Pratesa, gdje je Perković spominjan kao organizator Đurekovićeva ubojstva. U nastavku se Perković izjašnjava o tomu kako Sindičić i Bože Vukušić, koji su bili svjedoci u procesu protiv Pratesa, ali koji se spominju i kao mogući svjedoci u procesu protiv Perkovića i Mustača, zbog svoje kriminalne prošlosti ne mogu biti vjerodostojni svjedoci.
U pismu se uvijek iznova spominje povezanost BND-a s terorističkim aktivnosti hrvatske emigracije.
Čitanje navedenog pisma, kao i dvaju drugih nešto ranije, koji su sastavni dio dokumentacije koju je sudu dostavila obrana, spada u uobičajenu praksu njemačkog pravosuđa u sklopu koje se čitanjem dokumentacije koja ima veze s okrivljenim želi prikazati kakav je on kao osoba.
Nakon što je pismo pročitano sudski postupak pred Višim pokrajinskim sudom u Muenchenu za danas je završen i nastavlja se u ponedjeljak.
Perković radio bilješke

U sudnici je bilo prisutno i sedamdesetak posjetitelja, a od 133 akreditiranih novinara se pojavilo njih tridesetak.

Suđenje zasad protiče u relativno opuštenoj atmosferi prije svega zahvaljujući neformalnom načinu vođenja procesa predsjedavajućeg suca Manfreda Daustera.

Optuženi Perković veći dio suđenja radio je bilješke, dok je optuženi Mustač bez vidnih znakova uzbuđenja pratio proces.

Mustač i Perković stigli dobro raspoloženi

Dvojica optuženika pristigli su dobro raspoloženi u sudnicu kamo su dovedeni iz zatvora Stadelheim, u kojem su boravili od izručenja u travnju odnosno kolovozu ove godine. Uz njih na sud su pristigli njihovi branitelji, minhenski odvjetnik Peter Wagner, koji je dio odvjetničkog tima koji će Perkovića zastupati pred Višim pokrajinskim sudom, a u kojemu su još minhenski odvjetnici Richard Beyer i Francziska Zurr te odvjetnik Anto Nobilo iz Hrvatske.

Na sud je stigla i minhenska odvjetnica Daniela Dopf, koja uz Lidiju Horvat iz Hrvatske zastupa Zdravka Mustača.

Proces će, prema najavama, početi čitanjem optužnice, punomoći odvjetnika i imena svjedoka i stručnjaka koji će se pojaviti pred sudom.

Sudskim vijećem predsjeda sudac Manfred Dauster, koji je bio i član sudskog vijeća koje je 2008. osudilo Krunoslava Pratesa za suučesništvu u ubojstvu Stjepana Đurekovića.

Prosvjednici vrijeđali Nobila

Ispred zgrade Višeg zemaljskog suda u Muenchenu više desetaka prosvjednika okupilo se uoči početka suđenja u sklopu za danas najavljenih prosvjeda na kojima pripadnici hrvatske zajednice traže procesuiranje ubojstava hrvatskih emigrantskih političara koje su izvele jugoslavenske tajne službe. Prosvjednici su prilikom dolaska na sud vrijeđali Perkovićeva odvjetnika Antu Nobila.

Suđenje dvojici pripadnika jugoslavenskih i hrvatskih tajnih službi izazvalo je veliko medijsko zanimanje te se za praćenje procesa akreditiralo 133 novinara od čega 15 iz Hrvatske.

U optužnici koju je glavno državno odvjetništvo iz Karlsruhea krajem svibnja podiglo protiv Josipa Perkovića, bivšeg visokog dužnosnika jugoslavenske Službe državne sigurnosti te kasnije u neovisnoj Hrvatskoj i ministarstva unutarnjih poslova, predbacuje da je planirao i organizirao ubojstvo Stjepana Đurekovića.

“U tu svrhu optuženi je stupio u kontakt sa svojim doušnikom Krunoslavom P. (Pratesom) koji je bio blizak Stjepanu Đurekoviću i čije je povjerenje uživao. Nakon što je optuženi svog doušnika uputio u planove o ubojstvu Đurekovića, odlučili su za mjesto ubojstva odabrati garažu u Wolfratshausenu pokraj Muenchena u vlasništvu Krunoslava P. Nakon toga je Krunoslav P. optuženom predao kopiju ključa garaže koju je ovaj, direktno ili preko posrednika, dostavio počiniteljima ubojstva. S ovom kopijom ključa počinitelji su neopaženo ušli u garažu gdje su 28.srpnja 1983. dočekali Đurekovića te ga usmrtili s nekoliko hitaca iz vatrenog oružja te udarcima tupim predmetom po glavi”, stoji u optužnici.

U optužnici drugooptuženom Zdravku Mustaču od kraja srpnja stoji da je optuženi od 1982. do 1985. obnašao dužnost voditelja bivše jugoslavenske tajne službe SDS i da je kao takav bio pretpostavljeni djelatniku SDS-a Josipu Perkoviću.

“Najvjerojatnije na proljeće 1982. optuženi je, također optuženom, Josipu P. (Perkoviću) izdao nalog za planiranje i pripremu ubojstva jugoslavenskog oporbenog političara Stjepana Đurekovića”, stoji u optužnici u kojoj se zatim, kao i u optužnici protiv Perkovića, opisuje slijed događaja koji je kulminirao Đurekovićevim ubojstvom.

U slučaju ubojstva Stjepana Đurekovića njemačko pravosuđe već je 2008. na doživotnu kaznu zatvora osudilo hrvatskog državljanina Krunoslava Pratesa. Već tijekom tadašnjeg suđenja, koje se zbog, kako je to tada priopćio viši zemaljski sud u Muenchenu, otezalo dvije godine zbog nesuradnje pravosudnih organa u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Srbiji, spominjalo se ime Josipa Perkovića i Zdravka Mustača

U presudi Pratesu koji je, na kraju osuđen zbog sudioništva u ubojstvu, a ne pomaganja u ubojstvu kako je prvobitno stajalo u optužnici, spominju se i mogući razlozi ubojstva.

Tijekom suđenja Pratesu postavljena je teza kako je Đureković ubijen zbog spoznaja o navodnoj umiješanosti Vanje Špiljka, sina kasnijeg predsjednika predsjedništva Jugoslavije Mike Špiljka, u malverzacije oko financijskog poslovanja naftne tvrtke INA u kojoj je Stjepan Đureković do odlaska u Njemačku radio kao direktor marketinga.

Presuda Pratesu se najvećim dijelom zasnivala na svjedočenjima glavnih svjedoka optužbe Vinka Sindičića i Bože Vukušića, kao i na opširnim analizama jugoslavenskog političkog sustava i funkcioniranja obavještajne službe. Ova dva svjedoka se spominju i kao mogući svjedoci u predstojećem procesu protiv Perkovića i Mustača.


 

Pred Višim pokrajinskim sudom u Münchenu danas u 10 sati započinje suđenje bivšim visokim dužnosnicima jugoslavenske, a kasnije i hrvatske tajne službe Zdravku Mustaču i Josipu Perkoviću zbog sudioništva u ubojstvu hrvatskog emigrantskog političara Stjepana Đurekovića 1982. godine.

Proces će početi čitanjem optužnice, punomoći odvjetnika i imena svjedoka i stručnjaka koji će se pojaviti pred sudom.

Jedan od nekadašnjih direktora Ine i potom hrvatski emigrant Stjepan Đureković ubijen je 28. srpnja 1983. u Wolfratshausenu pored Münchena u garaži koja mu je služila kao tiskara. U optužnici koju je glavno državno odvjetništvo iz Karlsruhea podiglo krajem svibnja Perkovića se tereti da je planirao i organizirao ubojstvo.

 

Uoči početka suđenja Josipu Perkoviću pred Vrhovnim pokrajinskim sudom u Münchenu okupila se skupina Hrvata na prosvjedu podrške njemačkom pravosuđu.

Prosvjeduju i protiv predsjednika Ive Josipovića kojem sa svojih plakata poručuju “Kandidaturu povlači izdajniče”. Na plakatu je Josipović prikazan s crvenom zvijezdom.

Ministar pravosuđa bez komentara

– Nemam komentara o početku suđenja u Munchenu. Ono jednostavno mora biti pravedno i zakonito te to od njega i očekujem. Sud će donijeti odluku kakvu donese – rekao je ministar pravosuđa Orsat Miljenić u Lepoglavi, na otvaranju natjecanja u pokaznim vježbama iz tehničkog sprečavanja nasilničkog ponašanja zatvorenika.

Perkoviću i Mustaču sudit će vijeće od pet profesionalnih sudaca, kojem je na čelu dr. Manfred Dauster, dugogodišnji sudac münchenskog suda specijaliziran za politički kriminal, koji je sudio i na Sudu u BiH, a bavio se i ustrojem Bosne i Hercegovine. Objavio je i rad o BiH kao nedovršenoj pravnoj državi u kojem, između ostaloga, piše i o gubitku pravne i ustavne kulture u toj državi.

Tužiteljstvo će nastojati dokazati kako su Zdravko Mustač i Josip Perković sudjelovali u organizaciji atentata na emigranta Stjepana Đurekovića

Optužba

“U tu svrhu optuženi je stupio u kontakt sa svojim doušnikom Krunoslavom P. (Pratesom) koji je bio blizak Stjepanu Đurekoviću i čije je povjerenje uživao. Nakon što je optuženi svog doušnika uputio u planove o ubojstvu Đurekovića, odlučili su za mjesto ubojstva odabrati garažu u Wolfratshausenu pokraj Münchena u vlasništvu Krunoslava P. Nakon toga je Krunoslav P. optuženom predao kopiju ključa garaže koju je ovaj, direktno ili preko posrednika, dostavio počiniteljima ubojstva. S ovom kopijom ključa počinitelji su neopaženo ušli u garažu gdje su 28. srpnja 1983. dočekali Đurekovića te ga usmrtili s nekoliko hitaca iz vatrenog oružja te udarcima tupim predmetom po glavi”, stoji u optužnici.

U optužnici drugooptuženom Zdravku Mustaču od kraja srpnja stoji da je optuženi od 1982. do 1985. obnašao dužnost voditelja bivše jugoslavenske tajne službe SDS i da je kao takav bio pretpostavljeni djelatniku SDS-a Josipu Perkoviću.

U slučaju ubojstva Stjepana Đurekovića njemačko pravosuđe već je 2008. na doživotnu kaznu zatvora osudilo hrvatskog državljanina Krunoslava Pratesa. Već tijekom tadašnjeg suđenja, koje se zbog, kako je to tada priopćio viši zemaljski sud u Münchenu, otezalo dvije godine zbog nesuradnje pravosudnih organa u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Srbiji, spominjalo se ime Josipa Perkovića i Zdravka Mustača.

U presudi Pratesu koji je, na kraju osuđen zbog sudioništva u ubojstvu, a ne pomaganja u ubojstvu kako je prvobitno stajalo u optužnici, spominju se i mogući razlozi ubojstva.

Tijekom suđenja Pratesu postavljena je teza kako je Đureković ubijen zbog spoznaja o navodnoj umiješanosti Vanje Špiljka, sina kasnijeg predsjednika predsjedništva Jugoslavije Mike Špiljka, u malverzacije oko financijskog poslovanja naftne tvrtke INA u kojoj je Stjepan Đureković do odlaska u Njemačku radio kao direktor marketinga.

Presuda Pratesu se najvećim dijelom zasnivala na svjedočenjima glavnih svjedoka optužbe Vinka Sindičića i Bože Vukušića, kao i na opširnim analizama jugoslavenskog političkog sustava i funkcioniranja obavještajne službe. Ova dva svjedoka se spominju i kao mogući svjedoci u predstojećem procesu protiv Perkovića i Mustača.

Obrana

Perkovićeva obrana argumente optužbe smatra neutemeljenima, dok je obrana Zdravka Mustača najavila da će se on braniti šutnjom.

Jedan od odvjetnika iz braniteljskog tima Josipa Perkovića, Peter Wagner, ustvrdio je u razgovoru za Hinu kako će obrana pokušati oboriti optužbu na temelju nekoliko elemenata, a to su nedostatak motiva, nedostatak dokaza i nevjerodostojnost glavnih svjedoka optužbe.

“Postoje mnogi detalji optužbe koji nas nisu uvjerili. Primjerice, nedostaje po našem mišljenju bilo kakav motiv za hrvatsku tajnu službu za likvidaciju Stjepana Đurekovića. On za Hrvatsku, po našoj procjeni, kao disident nije bio tako opasan. Aktivan je postao tek nakon što je stigao u Njemačku”, smatra minhenski odvjetnik Wagner, koji je dio odvjetničkog tima koji će Perkovića zastupati pred Višim pokrajinskim sudom u Münchenu. Uz Wagnera, u radu Perkovićeve obrane će još sudjelovati minhenski odvjetnici Richard Beyer i Francziska Zurr te odvjetnik Anto Nobilo iz Hrvatske.

Wagner je nadalje iznio kako Perkovićeva obrana smatra kako tužiteljstvo ne raspolaže niti jednim dokazom. “Nema oružja, počinitelji nikad nisu pronađeni. I o samom počinjenju djela postoje različite verzije”, kaže Wagner.

Minhenska odvjetnica Daniela Dopf, koja uz Lidiju Horvat iz Hrvatske zastupa Zdravka Mustača u procesu nije za Hinu htjela iznositi strategiju obrane, ali je naglasila da će se njezin klijent braniti šutnjom.

Suđenja Perkoviću i Mustaču su odlukom Višeg pokrajinskog suda u Münchenu od kolovoza ove godine, spojeni u jedan. Za postupak je zasad predviđeno 50 ročišta, 81 svjedok i vještak, a presuda bi trebala biti donesena krajem travnja iduće godine.

Za ovo suđenje vlada veliko medijsko zanimanje. Akreditiralo se 133 novinara od čega 15 iz Hrvatske.

Što će Perković otkriti na suđenju: Evo kako je sve počelo

Kratke biografije

Rođen 1945. u Ličkom Novom Selu Perković se, kao diplomirani ekonomist, 1970. zaposlio u SDS-u. Prva mu je zadaća bila kontrola stranih studenata, no ubrzo se počeo baviti “neprijateljskom emigracijom”. U Zagreb se preselio 1979. kada je unaprijeđen u šefa II. odjela republičkog SDS-a, a 1986. posjate pomoćnik ministra unutarnjih poslova tadašnje SR Hrvatske i šef hrvatskog SDS-a. Uspostavom nove vlasti 1990. postaje podtajnik za državnu sigurnost u MUP-u, a godinu kasnije postaje pomoćnik ministra obrane postaje pomoćnik ministra obrane zadužen za formiranje vojne obavještajne službe. Zbog optužbi da je umješan u ubojstvo Brune Bušića 1992. je umirovljen , no godinu kasnije je rehabilitiran i postavljen za savjetnika ministra obrane Gojka Šuška. Savjetnikom ravnatelja Hrvatske izvještajne službe Miroslava Tuđmana imenovan je 1996. da bi 1998. ponovno bio umirovljen.

Mustač je rođen 1942. u Zagrebu, a nakon završenoga studija ekonomije počeo je 1964. raditi u zagrebačkom centru SDS-a. Od 1979. do 1982. bio je načelnik toga centra, a od 1982. do 1986. zamjenik republičkog sekretara za unutrašnje poslove, odnosno bio je načelnik SDS-a u Hrvatskoj. Političko vodstvo SR Hrvatske po ključu je 1986. Mustača predložilo za novoga šefa saveznoga SDB-a u Beogradu koji je na tome mjestu ostao do početka 1991. godine. Nakon povratka u Zagreb, imenovan je zamjenikom predstojnika Ureda za zaštitu ustavnog poretka (UZUP) koji je vodio Josip Manolić. Mustač je bio i zamjenik predsjednika Kriznog stožera Republike Hrvatske. Nakon ukidanja UZUP-a bio je neko vrijeme savjetnik Hrvoja Šarinića, koji je tada bio predstojnik Ureda za nacionalnu sigurnost (UNS).

Od tjeralice do izručenja i suđenja

Prvi dokument kojim je Njemačka nagovijestila kazneni progon Perkovića i Mustača bila je nepravomoćna presuda Pratesu Višeg zemaljskog suda u Muenchenu iz 2008. a godinu kasnije uslijedila je tjeralica saveznog kriminalističkog ureda (Bundeskriminalamt – BKA).

2009.

12. lipnja – “U svezi s ubojstvom Stjepana Đurekovića 28. srpnja 1983. u bavarskom gradu Wolfratshausenu njemačka istražna tijela međunarodnim nalogom za uhićenje tragaju za Zdravkom Mustačem, Ivanom Lasićem, Josipom Perkovićem i Borisom Brnelićem”, objavljeno je na internetskim stranicama BKA. U obrazloženju tjeralice navodi se da su traženi bili djelatnici državnih sigurnosnih služba bivših Socijalističkih Republika Hrvatske i Bosne i Hercegovine te tajne službe Saveza komunista Jugoslavije. Navodi se da je traženi Boris Brnelić djelovao kao tajni agent riječke podružnice Službe državne sigurnosti. Perković je, osim za umiješanost u ubojstvo Stjepana Đurekovića, osumnjičen da je, zajedno s još jednim djelatnikom tajne službe, u studenom 1977. pokušao “jednog Hrvata” pridobiti za ubojstvo “dvojice hrvatskih emigranata”.

5. ožujka – Njemački Vrhovni savezni sud u Karlsruheu odbacio je zahtjev Krunoslava Pratesa za revizijom procesa čime je presuda iz 2008. postala pravomoćna. Sud u Muenchenu utvrdio je da je Prates upravo Perkoviću predao ključeve garaže koju je Đureković koristio kao tiskaru. Perković je tada, kako se obrazlaže u presudi iz 2008. kojom je Prates osuđen na doživotni zatvor zbog suučesništva u ubojstvu, te ključeve predao nepoznatim osobama koje su Đurekovića 28. lipnja 1983. dočekale u garaži i usmrtile hicima iz vatrenog oružja i udarcima u glavu. Kao krunski svjedok u procesu protiv Pratesa pojavio se također bivši djelatnik SDS-a Vinko Sindičić koji je, međutim, kasnije povukao svoj iskaz.

2011.

30. svibnja – Njemački tjednik Focus objavio je da hrvatska Sigurnosno-obavještajna agencija (SOA) uništava kompromitirajuće dokumente o Perkoviću, pozivajući se na izvore u bavarskom Pokrajinskom uredu za suzbijanje kriminala (LKA). “Dokumenti s potpisom Josipa Perkovića svjesno se uništavaju” javlja Focus, dodajući da je riječ o dokumantima povezani s Đurekovićevim ubojstvom. Neimenovani službenik LKA rekao je za Focus kako je SOA u svjetlu ulaska Hrvatske u Europsku uniju “zaokupljena sklanjenjem dokaza o mračnim poslovima”.

2013.

17. lipnja – Predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko izjavio je da do europskog uhidbenog naloga za bivšeg dužnosnika jugoslavenskih i hrvatskih tajnih službi Josipa Perkovića nije došlo zato što je on svojevremeno bio bliski suradnik Franje Tuđmana i Gojka Šuška, nego zbog drugih razloga.

18. lipnja – Saborski Odbor za zakonodavstvo je bez veće rasprave i spominjanja “slučaja Perković” jednoglasno podupro prijedlog izmjena Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije, po kojem će Hrvatska od 1. srpnja europski uhidbeni nalog primjenjivati na kaznena djela počinjena nakon 7. kolovoza 2002. godine. Dan kasnije prijedlog je većinom glasova, ali uz protivljenje HDZ-a, podupro i Odbor za pravosuđe.

21. lipnja – Predsjednik Republike Ivo Josipović kazao je da se čak i uz neograničenu primjenu jedinstvenog europskog uhidbenog naloga Perkovića ne bi se moglo izručiti Njemačkoj te da se cijela priča pogrešno stavlja u kontekst jednog čovjeka.

22. lipnja – Premijer Zoran Milanović izjavio je da ga zanima što je Državno odvjetništvo Republike Hrvatske (DORH) učinilo u vezi slučaja Josipa Perkovića u razdoblju od 2005. do 2008. “DORH je mogao pokrenuti istragu, utvrditi istinu o krivnji ili ne, odustati od istrage, ali prekinuti zastaru pa sada ne bismo razgovarali o tome treba li se suditi u Njemačkoj jer su po svemu sudeći i žrtva i navodni počinitelj hrvatski državljani”, rekao je premijer.

24. lipnja – Državno odvjetništvo kao neutemeljene je odbacilo tvrdnje da nije surađivalo s nadležnim tužiteljima u Njemačkoj i da je štitilo Perkovića te istaknulo kako je, naprotiv, potpuno i transparentno surađivalo s njemačkom stranom. Podsjetili su i da su pokretanje postupka protiv Perkovića odbacili još 1997. kada još nije nastupila zastara. U kronologiji svojih postupanja DORH je naveo da su dvije kaznene prijave protiv Perkovića bile odbačene 1997. i 1999. te da je 2005. od njemačke strane došao zahtjev za međunarodnom pravnom pomoći nakon čega je s Njemačkom razmijenjena sva tražena dokumentaciju. Tvrdili su da je i tada odlučeno da nema osnova za drukčiju odluku od prijašnjih.

26. lipnja – Njemački Savezni ured za borbu protiv kriminala ponovno je objavio tjeralicu za Perkovićem, koja neko vrijeme nije bila na njihovim službenim stranicama. U tjeralici je navedeno da je Perković, koji se služi i imenom Tomo Novaković, “uz njegove službene djelatnosti u bivšoj SDS SRH (Služba državne sigurnosti Socijalističke Republike Hrvatske)” radio i “u tajnoj službi Saveza komunista Jugoslavije”.

26. lipnja – Mediji su objavili da njemačka kancelarka Angela Merkel ne dolazi u Zagreb na proslavu ulaska u EU zbog ‘slučaja Perković’, a oporba u Saboru ustvrdila je da se Hrvatska sramoti sedam dana prije ulaska u EU i ima veliki problem s vjerodostojnošću. Predsjednik saborskog Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav Peđa Grbin, iz vladajužćeg SDP-a, rekao je da je Hrvatska dužna kažnjavati svoje zločince i da treba učiniti sve da budu sankcionirani svi koji su ih činili, ali da što se tiče predloženog zakona o pravosudnoj suradnji s članicama EU, Eurospka komisija nakon ulaska Hrvatske u EU više nije ta koja razmatra usklađivanje hrvatskih zakona s odredbama EU.

28. lipnja – Sabor je donio zakon o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s članicama EU, kolokvijalno zvanim “Lex Perković”, kojim je onemogućio primjenu europskog uhidbenog naloga na zločine počinje prije kolovoza 2002. U glasovanju nisu sudjelovali zastupnici HDZ-a, koji su napustili sabornicu, obrazlažući da “ne žele sudjelovati u takvom udaru na vladavinu prava”. Za zakon je glasovalo 78 zastupnika, a šest oporbenih je bilo protiv.

2. srpnja – Predsjednik Odbora za europske poslove njemačkog Bundestaga Gunther Krichbaum naglasio je u Zagrebu da je Njemačka dala veliku potporu ulasku Hrvatske u Europsku uniju, ali je istodobno izjavio kako ga “iritira” činjenica što je Sabor donio zakon kojim se sprječava izručenje Perkovića Njemačkoj. “Moj je dojam da je zakon donešen da zaštiti Perkovića i moje je mišljenje da to nije prihvatljivo”, rekao je Krichbaum.

10. srpnja – Ministar pravosuđa Orsat Miljenić izjavio je da će o razgovorima s Europskom komisijom ovisiti hoće li Hrvatska izručivati svoje građane po europskom uhidbenom nalogu ostalim članicama EU-a za sva kaznena djela ili samo ona počinjena nakon 2002., kako je propisano zakonom o pravosudnoj suradnji s članicama EU-a.

6. kolovoza – Glasnogovornica povjerenice za pravosuđe Europske komisije Vivian Reding, Mina Andreeva, izjavila je da Hrvatska mora do 23. kolovoza predati Europskoj uniji točan rok do kojega će uskladiti hrvatski zakon o europskom uhidbenom nalogu s europskim zakonodavstvom. Reding je u pismu upućenom hrvatskom ministru pravosuđa Orsatu Miljeniću koncem sprnja napisala kako ono što Hrvatska učinila 28. lipnja, usvajanjem amandmana na zakon o europskom uhidbenom nalogu, nije u skladu s europskim zakonodavstvom te da to treba korigirati, kazala je Andreeva.

26. kolovoza – Andreeva je izjavila da ni nakon isteka roka Europska komisija nije primila odgovor hrvatskog Ministarstva pravosuđa vezano za zakon o europskom uhidbenom nalogu te je najavila da će Komisija zbog toga poduzeti mjere protiv Hrvatske. “Potez Hrvatske znači da se nekoliko kriminalaca osumnjičenih za ubojstvo hrvatskih emigranata u drugoj europskoj zemlji tijekom komunističkog režima može i dalje skrivati iza hrvatskih granica i zbog toga će potpredsjednica Reading upoznati cijelu Komisiju s tim pitanjem idućeg tjedna i predložit će akcije u skladu s Člankom 39 hrvatskog pristupnog ugovora kao što je već naznačila u pismu hrvatskom ministru pravosuđa”, rekla je Andreeva.

27. kolovoza – Premijer Zoran Milanović oštro je osudio izjavu glasnogovornice Andreeve rekavši da je netočna, neargumentirana te da se na taj način ne razgovara niti s neprijateljem.

28. kolovoza 2013. – Ministar pravosuđa Orsat Miljenić izjavio je da će Vlada u redovitoj proceduri mijenjati ‘Lex Perković’.

4. rujna 2013. – Premijer Zoran Milanović kazao je da se slučaj Đurekovićeva ubojstva neće moći riješiti ako se ne promijeni Ustav i ne ukine zastara za teška ubojstva, a najavi je i da će SDP u Hrvatskome saboru predložiti osnivanje saborskog istražnog povjerenstva o tom slučaju.

16. rujna – Europska komisija najavila je mogućnost uvođenja sankcija protiv Hrvatske zbog kršenja Europskog uhidbenog naloga, zbog čega je oporba žestoko napala vladu iz koje ponavljaju da su iznenađeni mogućim sankcijama koje bi mogle imati ozbiljne političke i financijske štete za Hrvatsku.

17. rujna 2013. – Potpredsjednica Europske komisije Viviane Reding rekla je u Bruxellesu da je u potpunosti neprihvatljivo da promjena hrvatskog zakona o primjeni europskog uhidbenog naloga stupi na snagu tek sredinom sljedeće godine, hrvatski predsjednik Ivo Josipović također smatra da promjene treba donijeti što prije, dok je premijer Milanović ponovio da Hrvatska neće odustati od 15. srpnja 2014. kao roka kada bi promjena zakona trebala stupiti na snagu.

19. rujna 2013. – Premijer Milanović i predsjednik Europske komisije (EK) Jose Manuel Barroso telefonski su razgovarali o sporu nastalom oko primjene europskog uhidbenog naloga, odnosno slučaju ‘lex Perković’, doznaje se iz EK kojoj je hrvatska vlada u međuvremenu uputila i ‘non-paper’ u kojem se žali na odnos prema Hrvatskoj i tvrdi da za sankcije nema razloga, jer namjerava ispuniti sve obveze iz europskog uhidbenog naloga.

20. rujna 2013. – Hrvatska i Europska komisija postigle su kompromis i izmjena zakona o provedbi europskog uhibenog naloga stupit će na snagu 1. siječnja 2014., izjavio je neimenovani visoki europski dužnosnik agenciji Reuters, a taj navodni dogovor nisu htjeli potvrdili ni u Bruxellesu niti u Zagrebu.

25. rujna – Hrvatska je postigla dogovor s Europskom komisijom (EK), prema kojem bi promijenjeni zakon o primjeni europskog uhidbenog naloga (EUN) stupio na snagu najkasnije 1. siječnja 2014., što će omogućiti prekid postupka za uvođenje sankcija Hrvatskoj zbog kršenja europske pravne stečevine.

4. listopada – Hrvatski sabor je s 83 glasa za, 28 protiv i osam suzdržanih, na prijedlog Vlade izmijenio Zakon o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s EU-om, tzv. ‘Lex Perković’. Tim je izmjenama izbrisano ograničenje primjene europskog uhidbenog naloga na kaznena djela počinjena nakon 7. kolovoza 2002.

2014.

1. siječnja – Perković je uhićen u Zagrebu, a Mustač u Svetoj Nedjelji. Obojica su se pred tužiteljstvom usprotivila izručenju, nakon čega im je sud odredio istražni zatvor. Ustvrdili su i da su žrtve neistinitog iskaza Udbina operativca Vinka Sindičića, kojega su u međuvremenu tužili za lažno svjedočenje. Perkovićev odvjetnik Anto Nobilo kazao je da se njegov branjenik protivi izručenju jer postupak u Njemačkoj ne ocjenjuje kao “fer suđenje” te smatra da je u slučaju Đurekovićeva ubojstva nastupila apsolutna zastara. Također podsjetio je da u tom slučaju postoje dva rješenja o odbacivanju kaznene prijave koje je donijelo hrvatsko Državno odvjetništvo te da se Perkovića ne tereti za organiziranje, već samo za pomoć u Đurekovićevu ubojstvu.

3. siječnja – istražni zatvor Perkoviću je zamijenjen tzv. mjerama opreza, među kojima su oduzimanje putovnice, osobne iskaznice te zabrana napuštanja prebivališta.

3. siječnja – Bernd von Heintschel-Heinegg, glavni sudac u procesu Krunoslavu Pratesu izrazio je u razgovoru za Deutsche Welle (DW) uvjerenost da je Josip Perković suučesnik u tom ubojstvu, za koje je naredba stigla iz samog tadašnjeg političkog vrha SFRJ. “Perković je bio taj koji je dao naredbu i koji je sve imao u svojim rukama. No Perković nije taj koji je imao neke osobne koristi od ovog ubojstva. Ono je bilo naručeno od samog političkog vrha”, kazao je Von Heintschel-Heinegg. Bivši sudac je kazao i da je Sindičić, u vezi Đurekovićeva ubojstva, govorio istinu.

7. siječnja – Iz istražnog zatvora u Remetincu pušten je i Mustač koji je kao zalog da neće napustiti Hrvatsku sudu također morati predati osobne dokumente.

8. siječnja – Zagrebački Županijski sud odlučio udovoljiti njemačkom zahtjevu za Perkovićevim izručenjem, a njegov odvjetnik Anto Nobilo najavio je da će žalbu na tu odluku uputiti Vrhovnom sudu jer smatra da je nastupila zastara.

9. siječnja – Županijski sud u Velikoj Gorici odbio je izručenje Zdravka Mustača, zaključivši da je u tom slučaju nastupila zastara.

13. siječnja – Perkovićev odvjetnik podnio je žalbu na odluku zagrebačkog Županijskog suda da se Perkovića izruči Njemačkoj. U opširnoj žalbi Vrhovnom sudu odvjetnik Anto Nobilo ponovio je ranije stavove da je izvanraspravno vijeće izručenje moralo odbiti zbog zastare, ali i da je tijelo pod predsjedanjem suca Ivana Turudića pogriješilo kada je odlučilo neispitivati tzv. dvostruku kažnjivost. Također, u žalbi je ponovio da je hrvatsko državno odvjetništvo dva puta odbacilo kaznene prijave protiv Perkovića zbog Đurekovićeva ubojstva te da on u Njemačkoj ne može očekivati pošteno suđenje.

14. siječnja – Zagrebačko državno odvjetništvo žalilo se na odluku o Perkovićevu izručenju, ističući da je sud povrijedio zakon te pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje kada je zaključio da u tom slučaju nije nastupila zastara kao apsolutna zapreka za predaju. U priopćenju u kojem obavještavaju o žalbi na odluku za koju su se na sudu zalagali kao predstavnici Njemačke, državno odvjetništvo, nasuprot sudu, tvrdi da je prema hrvatskom pravu u tom slučaju nastupila zastara.

14. siječnja – Županijsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici izvijestilo je da se neće žaliti na odluku izvanraspravnog sudskog vijeća koje je zbog zastare odbilo izručiti bivšeg čelnika jugoslavenske tajne službe Zdravka Mustača

14. siječnja – Odvjetnik Anto Nobilo potvrdio je da je dobio izjavu Udbina operativca Vinka Sindičića, u kojoj navodi da je na njemačkom sudu lažno svjedočio u slučaju ubojstva Stjepana Đurekovića. U svojoj izjavi, danoj kod javnog bilježnika u Italiji 31. prosinca 2013., Sindičić tvrdi kako je na sudu u Muenchenu, kao glavni svjedok u slučaju ubojstva Stjepana Đurekovića 1983., lažno teretio Krunoslava Pratesa, Josipa Perkovića i Zdravka Mustača i to po uputama njemačke tajne službe. Istaknuo je kako “ne sumnja u autentičnost Sindičićeve izjave jer je ona ovjerena i potpisana kod javnog bilježnika”.

15. siječnja – Županijski sud u Velikoj Gorici odbacio je kao nedopuštenu žalbu obitelji ubijenog hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića na odluku da se odbije Mustačevo izručenje. No, odluka o Mustačevu neizručivanju Njemačkoj ni time nije postala pravomoćna, zbog mogućnosti žalbe Vrhovnom sudu.

21. siječnja – Vrhovni sud odbio je žalbe koje je na odluku o Perkovićevu izručenju podnijela njegova obrana, ali i državno odvjetništvo. Vrhovni sud je naglasio kako je zagrebački Županijski sud pravilno utvrdio da u tom slučaju nije trebao ispitivati načelo dvostruke kažnjivosti pa time ni zastare te da je s razlogom odbacio Perkovićeve tvrdnje da u Njemačkoj ne bi imao pravedno suđenje. Perkovićeva obrana najavila je ustavnu tužbu na odluku Vrhovnoga suda te zahtjev za privremenom mjerom kojom bi se to izručenje odgodilo do pravorijeka Ustavnoga suda.

23. siječnja – Perković je u izjavi za Deutsche Welle rekao da nema nikakve veze s ubojstvom hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića 1983. u Njemačkoj, kao ni s bilo kakvim drugim ubojstvima. Prema njegovim riječima, bavio se “klasičnim obavještajnim poslom, na zaštiti hrvatskog teritorija”. Na pitanje novinara tko je dao nalog za likvidaciju Đurekovića, ogradio se izjavom da nema dovoljno podataka. “Ne bih to komentirao jer nemam temeljnih podataka o tim istragama”, odgovorio je Perković.

24. siječnja – Perković je izručen Njemačkoj, čime je završena sedmomjesečna pravno-politička zavrzlama koja je uzburkala i polarizirala hrvatsku političku scenu, aktualizirala neriješena politička ubojstva bivšeg režima, ali i stvorila prijepore u pravosudnim krugovima zbog različitog tumačenja europskog uhidbenog naloga i pitanja zastare. Ustavni sud prethodno je istog dana odbio njegovu ustavnu tužbu, čime su nestale sve pravne zapreke za izručenje.

25. siječnja – Istražni sudac Vrhovnog suda u Karlsruheu Perkoviću je odredio istražni zatvor, a Savezno državno odvjetništvo je najavilo podizanje optužnice u najkraćem mogućem roku.

31. siječnja – Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu dobilo je kaznenu prijavu protiv bivšeg ministra unutarnjih poslova socijalističke Hrvatske, Pavla Gažija, kojom ga se tereti za ubojstvo hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića, zbog čega je Njemačkoj nedavno izručen šef jugoslavenske i hrvatske tajne službe Josip Perković. Više prijava protiv Gažija tužiteljstvu je poslijednjih desetak godina podnio poduzetnik i bivši čelnik u Podravci Anđelko Jagečić, koji je u izjavi za Hinu ustvrdio kako se nada da će se konačno rasvijetliti cijela pozadina Đurekovićeva ubojstva i što je najvažnije otkriti nalogodavac. “Ubojstvo poput Đurkovićeva nikako se nije moglo dogoditi bez znanja Pavla Gažija”, uvjeren je Jagečić, koji smatra kako je Stjepan Đureković tek kolateralna žrtva sukoba između dviju struja u tadašnjoj državi. S jedne su strane, dodaje, bili hrvatski političari i jake tvrtke poput Ine ili Podravke čiji je utjecaj trebalo umanjiti na račun tvrtki iz Srbije. Na toj su liniji, smatra Jagečić, bili Pavle Gaži kao osoba pod zaštitom saveznog šefa represivnog aparata Stane Dolanca, dok su im se s druge strane suprotstavili hrvatski rukovodioci, među kojima je bio i Mika Špiljak. Kako bi ga spriječili da postane predsjednik predsjednistva Jugoslavije sina su mu optužili za malverzacije na štetu Ine, a u cijelom je slučaju kao kolateralna žrtva stradao Đureković, tvrdi Jagečić.

12. veljače – U intervjuu za Deutsche Welle Krunoslav Prates je kazao da je Đureković bio suradnik BND-a, njemačke tajne službe zadužene za inozemstvo, ali i da presuda kojom je kažnjen na doživotni zatvor nije donesena samo na temelju lažnog iskaza Vinka Sindičića, nego i sudačke krivotvorine. Sindičić je na sudu rekao da je Đureković ubijen kako bi tadašnji visoki partijski dužnosnik Mika Špiljak zaštitio svoga sina Vanju, također tada jednog od direktora u Ini, koji je navodno bio umiješan u financijske malverzacije oko izvoza nafte. No, Prates kaže kako je priča da iza ubojstva stoji Špiljak apsurdna, iako je potvrdio da je Đurekovića najvjerojatnije ubila Udba.

7. ožujka – Vrhovni sud prihvatio je žalbu obitelji Đureković i ukinuo rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici koji je u siječnju odbio izručiti Mustača Njemačkoj te je predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Odvjetnik obitelji Đureković Siniša Pavlović takvu je odluku nazvao “velikim korakom za ljudska prava”.

27. ožujka – Izvanraspravno vijeće Županijskog suda u Varaždinu odobrilo je Mustačevo izručenje Njemačkoj. Njegova obrana najavila je žalbu na tu odluku, dok je odvjetnik obitelji Đureković izjavio kako vjeruje da će Vrhovni sud potvrditi odluku o izručenju.

5. travnja – Županijsko državno odvjetništvo u Varaždinu podnijelo je žalbu na odluku o Mustačevu izručenju.

7. travnja – Mustačeva obrana podnijelo je žalbu na odluku o Mustačevu izručenju, osim zbog zastare, odvjetnica Lidija Horvat žalila se i zbog teške povrede prava na pravično suđenje jer se, smatra, nije smjela usvojiti žalba obitelji Đureković s obzirom da je riječ o ekstradicijskom postupku u kojem oštećenici ne mogu imati ulogu stranke.

15. travnja – Vrhovni sud je odbio žalbe na odluku o Mustačevu izručenju.

17. travnja – Mustač u zagrebačkoj zračnoj luci predan njemačkim vlastima te je u pratnji policajaca otputovao u Muenchen.

18. travnja – Sud u Njemačkoj odlučio je da Mustač suđenje čeka u istražnom zatvoru u Stadelheimu blizu Muenchena.

17. lipnja – Njemačko tužiteljstvo objavilo da je protiv Perkovića podiglo optužnicu kojom ga terete zbog “planiranja i pripreme” ubojstva hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića 1983. godine u Wolfratshausenu pored Muenchena. Perkvoićev njemački odvjetnik rekao da optužnica “nije donijela ništa novog”. “U optužnici nema ničeg što se već višestruko nije pojavilo u, uglavnom hrvatskim, medijima”, rekao je odvjetnik Peter Wagner.

12. kolovoza – Njemačko Glavno državno odvjetništvo u Karlsruheu podiglo je pred sudskim vijećem za zaštitu države pri Višem zemaljskom sudu u Muenchenu optužnicu protiv Mustača zbog sumnje da je pomagao u ubojstvu Đurekovića. U optužnici se navodi da je Mustač od 1982. do 1985. obnašao funkciju voditelja bivše jugoslavenske tajne službe SDS te mu se predbacuje da je kao nadležna osoba Josipu Perkoviću, protiv kojeg je također krajem svibnja ove godine podignuta optužnica, dao nalog za planiranje i pripremu Đurekovićeva ubojstva.

9. rujna – Viši zemaljski sud u Muenchenu prihvatio je optužnicu Glavnog tužiteljstva u Karlsruheu protiv Mustača za suučesništvo u ubojstvu Đurekovića te donio odluku o spajanju procesa protiv Mustača i prije optuženog Perkovića. Tada je odlučeno i da bi zajednički proces trebao započeti 17. listopada. Sud u Muenchenu istodobno je dopustio sudjelovanje Đurekovićeve udovice kao sutužiteljice. Za postupak je predviđeno 50 ročišta, a presuda bi trebala biti donesena krajem travnja 2015. godine. (hina)

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Uhićenje Hamdije Abdića ‘Tigra’ samo alibi za pogrom hrvatskih branitelja

Objavljeno

na

Objavio

Pravi cilj pogroma hrvatskih branitelja u BiH, posebno sad nakon izricanja presude šestorci i potvrđivanja postojanja udruženog zločinačkog pothvata, je dovesti bh. Hrvate u situaciju da se nema tko pobuniti kad im konačno bude oduzimana konstitutivnost.

Nakon izricanja presude hercegbosanskoj šestorci te u iščekivanju posljedičnog pogroma hrvatskih branitelja u BiH, svjedočili smo trima slučajevima koji bi trebali pokazati navodnu nepristranost bh. pravosuđa, piše Jurica Gudelj Dnevnik.ba

Tako je na području Konjica uhićeno 13 Bošnjaka koji se sumnjiče za ratne zločine počinjene nad Srbima u toj općini, a potom i četvorica Srba za ratne zločine počinjene nad Bošnjacima Donjeg Vakufa. Jučer je, pak, u Bihaću uhićen Hamdija Abdić zvani Tigar koji se sumnjiči za ubojstvo generala HVO-a Vlade Šantića. Da je riječ o farsi govori činjenica da nije uhićen glavni čovjek tzv. ARBiH u Bihaću, zapovjednik 5. korpusa Atif Dudaković s kojim je general Šantić sjedio prije nego što je „odveden“.

Kako se bliže božićni blagdani, a time se rapidno povećava i mogućnost uhićenja hrvatskih branitelja, čini se kako bh. pravosuđe posljednje poteze vuče kako bi kasnije moglo kazati: „vidite da nismo selektivni, ne hapsimo samo Hrvate, pa priveli smo i 13 Bošnjaka iz Konjica, četvoricu Srba iz Mrkonjić Grada, pa čak i Hamdiju Tigra“.

Perfidna je to igra bh. pravosuđa koje kontroliraju bošnjačke političko-obavještajne strukture.

Pravi cilj pogroma hrvatskih branitelja u BiH, posebno sad nakon izricanja presude šestorci i potvrđivanja postojanja udruženog zločinačkog pothvata, je dovesti bh. Hrvate u situaciju da se nema tko pobuniti kad im konačno bude oduzimana konstitutivnost.

Hrvatima se danas konstitutivnost ne može tek tako oduzeti jer još uvijek postoji veliki broj pojedinaca i organizacija koji bi se tomu žestoko usprotivili. Zbog toga se taj proces i pretvorio u mrcvarenje. No, aktiviranjem stotina optužnica protiv vojnog i političkog rukovodstva bosanskohercegovačkih Hrvata iz posljednjeg rata, doći će do novog (i posljednjeg?) vala odlaska Hrvata iz BiH.

Hrvati s razlogom ne vjeruju bh. pravosuđu koje Hrvate sudi po jednom, strožem, a Bošnjake po drugom, blažem, kaznenom zakonu. To je upravo ono što bošnjačka struktura i želi postići: njima je upravo cilj da Hrvati napuštaju BiH, a ne da im se sudi u BiH. Oni, naime, ne žele da Hrvati odsluže svoje kazne i ostanu u BiH, jer bi tako dobili stotine osoba koje bi se sutra mogle pobuniti protiv velikobošnjačke hegemonije.

Puno je pametnije, rezoniraju bošnjačke strukture, Hrvatima zaprijetiti optužnicama, neke nepravedno osuditi i time poslati poruku svima ostalima: bježite odavde dok još možete!

U cijeloj toj igri Hrvati su potpuno nespremni, ljudi su prepušteni sami sebi, te zbog nepostojanja bilo kakve strukturalne pomoći, radije biraju napuštanje BiH, nego ulazak u kafkijanske procese koji mogu skončati samo onako kako je skončao i proces Slobodana Praljka u Haagu.

Hrvati danas moraju biti organizirani i suglasni oko osnovnih problema s kojima se kao narod suočavaju u BiH: ne smije biti pregovora o konstitutivnosti vlastitoga naroda i ne smije biti kompromisa o procesuiranju branitelja.

Bosna i Hercegovina kakvu danas imamo nije onakva država kakvu želimo. Ako se Hrvati u današnjoj BiH ne osjećaju sigurno i slobodno, čemu onda služi takva BiH? Hoće li Hrvati i dalje nastaviti graditi monstruma koji jede njihove ljude, ili će se možda posvetiti zaštiti vlastitoga naroda, a o BiH neka skrbe oni koji su ju pretvorili u ono što je danas: dvije države pod jednim krovom, jedna za Srbe a druga za Bošnjake u kojoj su Hrvati očigledni višak!

Jurica Gudelj Dnevnik.ba

Hamdija Abdić Tigar uhićen zbog ubojstva generala Vlade Šantića

facebook komentari

Nastavi čitati

Vijesti

UNATOČ KIŠI: Više od tisuću studenata predalo zahtjeve i tisuće potpisa za Hrvate u BiH!

Objavljeno

na

Objavio

Unatoč jakoj kiši danas je u Zagrebu na prosvjednom skupu u organizaciji hrvatskih studenata iz Hrvatske i BiH bilo prisutno više od 1 000 studenata.

Studenti s drugim građanima okupili su se u utorak 12. prosinca na Trgu bana Josipa Jelačića u 13 sati odakle su krenuli prema Trgu sv. Marka s glavnim transparentnom „S prijezirom odbacujemo vaše podaništvo“.

Nakon okupljanja na Markovom trgu, ispred Hrvatskog sabora, otpjevana je hrvatska himna te je održana minuta šutnje u čast svim poginulim i preminulim hrvatskim braniteljima u Domovinskom ratu te svim žrtvama rata.

Studenti su naglasili kako su se okupili i prije četiri godine na istom mjestu, samo nekoliko dana nakon prvostupanjske presude hercegbosanskoj šestorki, pod geslom „Još nije kasno!“. Ipak, kako su istaknuli, vlasti su zanemarivale vrlo važne činjenice, što je dovelo do smrti „čovjeka koji je s prijezirom odbacio laži, gledao na nepravdu i koji je prezirao nelogičnost i nerad dobrog dijela predstavnika njegovog naroda, za koji je na kraju i život dao!“

Studenti su uspjeli prikupiti preko 6000 potpisa za svoje zahtjeve koje su pročitali na skupu. Naglasili su kako ne žele dozvoliti da se „Hrvatska ponižava zbog sitnih interesa“ te da iznose konkretne zahtjeve kako bi se zaštitili sunarodnjaci u Bosni i Hercegovini, jer je vrijeme da dođe „do oštrog suprotstavljanja onima koji gaze ljudska, politička, ekonomska i sva ustavna prava Hrvata u Bosni i Hercegovini“.

Među potpisnicima našli su se i saborski zastupnici iz kluba zastupnika HDZ-a, Mosta, Hrasta, nezavisni zastupnici, HSS-a,  zastupnici Europskog parlamenta, generali HV-a i HVO-a, mnogi sveučilišni profesori, akademici i javni intelektualci.

Studente je u Hrvatski sabor, gdje je i službeno predana predstavka s potpisima, primilo izaslanstvo HDZ-a na čelu s Božom Ljubićem, Mosta na čelu s Božom Petrovom i drugima,  Hrasta na čelu s Hrvojem Zekanovićem, Neovisnih za Hrvatsku na čelu sa zastupnikom Željkom Glasnovićem te Ivicom Mišićem kao zastupnikom stranke Promijenimo Hrvatsku.

Na sastanku je, kako doznajemo, više puta naglašeno kako je za Hrvate u BiH važan konsenzus političkog Zagreba. Mladi su zastupnicima istaknuli kako žele da se zajedništvom nadiđe dnevna politika po pitanju Hrvata u BiH, a sudeći po podršci iz gotovo svih parlamentarnih stranaka, to su i uspjeli.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari