Pratite nas

Povijesnice

Početak organiziranog srpskog terora u RH

Objavljeno

na

– Atentat na hrvatskog bana Cuvaja

– Prvi serijski zločin

Pokušaj atentata na hrvatskog bana Slavka pl.Cuvaja 8.lipnja 1912.,predstavlja prekretnicu novije hrvatske povijesti,jer je upravo tim događajem započelo razdoblje organiziranog srpskog terora u Hrvatskoj.

Oružani prepad na banski automobil prerastao je u PRAVI POKOLJ,u kojem je atentator tijekom polusatnog sumanutog divljanja po zagrebačkim ulicama nastrijelio DESETAK NEDUŽNIH građana,od čega dvoje sa smrtnim ishodom.

Način izvršenja samog zločina do te mjere odudara od obrasca koji se rabi u politički potaknutim,ciljanim ubojstvima,da ga u nozološkom smislu nije moguće svrstati u leksikografski okvir pojma “ATENTAT”.Definicija koja bi najzornije ocrtala stvarnu narav zagrebačkog POKOLJA ,bila bi “oživotvorenje vidovdanskog kulta srpskog junačkog barbarstva”.

Suvremena kriminologija,međutim, atentatora bezpogovorno smješta u razred JAVNIH SERIJSKIH UBOJICA i definira kao ZAČETNIKA potpuno novog profila zločinca,nepoznatog na prijelomu 19. i 20. stoljeća.Svi kasniji EUROPSKI i AMERIČKI SERIJSKI ubojice s nasumično odabranim žrtvama po sveučilištima,školama i javnim mjestima,sljednici su JUKIĆEVA ubilačkog obrasca.

Zapovjedni lanac prepada na poglavara tadašnje hrvatske države u cijelosti je rasvijetljen.Atentat je počinio pripadnik SRPSKE OBAVJEŠTAJNE MREŽE u Hrvatskoj,član srpske “Narodne odbrane” i zakleti ČETNIK Luka JUKIĆ.Atentat na bana Cuvaja organizirao je i njegovo izvršenje neposredno usmjeravao,voditelj zagrebačkog uporišta srpske vojne obavještajne službe,poručnik Jozo KLJAKOVIĆ.

Svoju ulogu u izvršenju zločina, Kljaković je opisao u svojoj autobiografiji.

Atentat je predhodno osmislio i naredio načelnik obavještajnog odjela Ministarstva vojske Kraljevine srbije,pukovnik Dragutin Dimitrijević APIS koji je izravnu usmenu naredbu za izvršenje atentata dostavio Kljakoviću u Zagreb preko povjerljivog suradnika, pravoslavnog svećenika Valerijana PRIBIČEVIĆA.Valerijan Pribičević,brat političara Svetozara,bio je vješti srpski uhoda iz Hrvatske,s višegodišnjim obavještajnim stažom. JUKIĆ je pokolj izvršio oružjem srpskog podrijetla,donesenim iz Beograda.Prije atentata,u beogradskoj je četničkoj školi za prečanske Srbe završio temeljnu obuku s dodatnim vježbama iz gađanja pištoljem.

Krvarina za ubojstvo u nepoznatom iznosu,isplaćena mu je unaprijed na ruke novcem iz srpskog državnog proračuna.

Luka JUKIĆ je u subotu 8.lipnja 1912.,pijan pucao na automobil hrvatskog bana Cuvaja u Mesničkoj ulici u Zagrebu.Pritom je nastrijelio banskog savjetnika i zemaljskog upravitelja za BOGOŠTOVLJE I NASTAVU, Ivu pl.HERVOIĆA……

Jukić je s udaljenosti od svega dva pedlja pucao u zatiljak banskom savjetniku HERVOIĆU.Ustrijel iz blizine prouzročio je snažan trzaj glave prema banici,…….JUKIĆ je ponovo digao ruku s samokresom prema vozilu….ciljao je prema banu Cuvaju koji mu je okrenut leđima sjedio na stražnjem sjedalu….

…..Trčeće, bježeći Mesničkom ulicom nizbrdo,vrludajući bez smijera i kretanja.vičući “JA SAM GAZIJA “nastavio je s ubijanjem. U donjem dijelu Mesničke ulice za njim je krenula je potjera i nastavila progon Strossmayerovim šetalištem…..s dva hica ubio je gradskog redarstvenog stražara 27-godišnjeg Petra Boršćaka.Na nizbrdici ispod kule Lotršćak,pokušao je ubiti još jednog redarstvenika,Antuna Fučkara………

Podatci o JUKIĆU u Hrvatskom biografskom leksikonu samo su djelomično točni.JUKIĆ je bio višegodišnji besposličar.Jedini izvor prihoda bila mu je istospolna prostitucija.U vrijeme izvršenja atentata nije bio student prava,niti pjesnik,kako to navodi YUgoslovenska mitologija.

Presuda je proglašena 12.kolovoza 1912. Četnički terorist Luka JUKIĆ osuđen je na smrt vješanjem…….. u žalbenom postupku dvostrukom ubojici smrtna presuda preinačena je u dvadesetogodišnju robiju.Nakon raspada Austro-Ugarske Monarhije amnestiran je,te je u studenom 1918.pušten na slobodu.

Početkom 1919. JUKIĆ pojavio se u Beogradu i od Vlade Kraljeveni SHS zatražio isplatu novčane naknade za zločin počinjen na zagrebačkim ulicama.Odmah su mu isplatili jednokratnu pomoć u visini 8.000 dinara,nedugo zatim……..ministar Svetozar PRIBIČEVIĆ osobno mu je doznačio 40.000 dinara.U to doba prosječna radnička plaća kretala se oko 500 dinara.
JUKIĆ po “solunaškom zakonu” dobio u vlasništvo i zemljište posjed ukupne površine 25 jutara,što je bio kraljevski poklon.

JUKIĆ je cjelokupnu zločinom stečenu imovinu ubrzo potrošio,zapada u bijedu i u 42.godinu života umro od sušice.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

Okupacija Lovinca – 24. rujna 1991.

Objavljeno

na

Objavio

Unatoč hrabrom otporu stanovnici Lovinca, Ličkog Cerja, Ričica, Svetog Roka i ostalih zaselaka morali su pred velikosrpskom agresijom 24. rujna 1991. napustiti svoja ognjišta.

Lovinački kraj bio je meta napada još od kolovoza 1990., nakon što su pobunjeni Srbi zaplijenili oružje Policijske postaje u Gračacu. Početkom kolovoza ’91. pobunjenici su podmuklo likvidirali pet civila zaposlenih na željeznici.

Stoga se policijska postrojba u Lovincu ojačala s nekoliko pripadnika specijalne policije ATJ Lučko, a mala lička enklava hrabro je odolijevala napadima koji od početka rujna postaju svakodnevni.

Nakon neuspjelog pokušaja osvajanja Gospića, Srbi i JNA pokrenuli su akciju ovladavanja strateški važnim lovinačkim područjem, odnosno deblokade velikog skladišta JNA u Svetom Roku. Agresor se koristio svim sredstvima uključujući zrakoplove, pa čak i oklopni vlak.

Branitelji više nisu mogli izdržati pritisak i oko tisuću ljudi pošlo je spašavati život pješice preko Velebita. Cestom preko Malog Alana nije se moglo jer je prijevoj bio u rukama pobunjenika, stoga su krenuli od predjela Dušice planinskom stazom preko Libinja, pa sve do Starigrada.

Ipak pripadnici specijalne policije i branitelji nisu mogli pomoći svima da prijeđu planinu, pa su za spašavanje 17 nepokretnih civila, od kojih je najstariji imao 90 godina, angažirani iskusni zagrebački alpinisti. Pod zapovijedanjem Jerka Kirigina, pripadnici Planinske satnije Velebit pronašli su ih skrivene u zaseoku Kneževići i zatim sve, iako pod paljbom i po noći, uspješno transportirali u Starigrad.

U Lovincu je ostalo stotinjak uglavnom starih osoba, a Srbi su likvidirali ili žive zapalili njih 45.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

VIDEO – Kako je Tito natucao engleski – Tu oua aaa no no no

Objavljeno

na

Objavio

Stara videosnimka, objavljena na Youtube kanalu British Movietone, koja je isplivala ovih dana u raspravi na Twitteru između dvoje iskusnih novinskih reportera Tima Judaha i Zorana Kusovca, dosad najspontanije pokazuje kako je zapravo maršal Tito vladao engleskim jezikom.

Video je snimljen tijekom intervjua američke novinarke Helen Fisher iz agencije United Press (UPI) s  Titom u njegovoj rezidenciji u Beogradu. Teško je utvrditi o kojoj godini je riječ, no čini se da je to negdje početkom 1950-ih.

Spiker u prilogu govori kako već sam Titov pristanak na ovaj intervju ilustrira “njegov prijateljskiji stav prema zapadnim demokracijama”.

Novinarka i Tito razgovaraju s pomoću prevoditeljice, no kad novinarka na kraju pita jugoslavenskog državnika ima li kakvu posebnu poruku za američke gledatelje, on ušutkava prevoditeljicu i odgovara na engleskom. Pomalo nervozno, kao učenik pred učiteljicom, ali ipak uspijeva dogurati tih par rečenica do kraja, premda u jednom trenutku traži pravu riječ koje se nikako ne može sjetiti, pa pucketa prstima u smjeru prevoditeljice.

Završivši prvu rečenicu odgovora, kao da ni sam nije siguran je li njegov engleski razumljiv, znakovito pogledava prema prevoditeljici… jel’ išta valjalo? ?

Koje je to fine manire imao Tito?!

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari