Pratite nas

Najave

Početak rasvjetljavanja niza Udbinih ubojstava

Objavljeno

na

“Tko je ubio mog oca?” To pitanje muči Roberta Zagajskog. Njegovog su oca Đuru 1983. u Münchenu, kako se pretpostavlja, likvidirali plaćeni ubojice zloglasne jugoslavenske tajne službe Udbe.

bkro141016_003_vdtubojstva_01iUbijeno je najmanje 29 hrvatskih emigranata. Njemačke vlasti su znale za te zločine. Zagajski se konačno nada kasnoj pravdi. U Münchenu, na optuženičku klupu danas sjedaju: Josip Perković i Zdravko Mustač.

Proces Perković-Mustač u njemačkim medijima

Njemački tisak priprema se za „spektakularni“ proces kako ga nazivaju neki mediji. Suđenje Mustaču i Perkoviću u Njemačkoj je za mnoge kasno ispravljanje davno počinjene nepravde.

Dnevnik „Münchner Merkur“ u tekstu pod nazivom „Ubojstvo tajne službe u Wolfratshausenu“ smatra kako zapravo i samo izvođenje Perkovića i Mustača u petak pred sud graniči s čudom. „Činjenica da Mustač, bivši šef tajne službe, i njegov djelatnik Perković, koji je upravljao odjelom ‚Neprijateljska emigracija‘, od petka ipak pred Višim pokrajinskim sudom u Münchenu odgovaraju zbog ubojstva Đurekovića, se može zahvaliti jedino ulasku Hrvatske u Europsku uniju i upornosti Gizele Đureković. Udovica žrtve iz Wolfratshausena se već godinama bori za to da se ubojice njezinog supruga kazni. Dugo su bivši agenti stajali pod zaštitom Hrvatske vlade. No tko želi u EU, mora se pridržavati pravila, a u ta pravila pripada i izručenje osumnjičenih drugim europskim zemljama“, piše „Münchner Merkur“.

Viši zemaljski sud u MünchenuObrana: nedostaju dokazi

Ovaj dnevnik donosi i mišljenje jednog od Perkovićevih odvjetnika, Petera Wagnera, koji smatra kako Glavno državno odvjetništvo nema nikakvih dokaza protiv njegovog klijenta. „Glavno državno odvjetništvo nema oružje kojim je počinjeno ubojstvo, nema čak ni počinitelja“, kaže Wagner.

Josip PerkovicJosip Perković

On međutim također navodi kako je Viši pokrajinski sud u Münchenu već jednom, u slučaju Krunoslava Pratesa, bivšeg doušnika Službe državne sigurnosti, donio presudu u korist optužbe. Tadašnji član sudskog vijeća sada predsjeda vijećem koje će suditi Perkoviću i Mustaču. „Obrani strateški neće biti jednostavno predsjednika sudskog vijeća uvjeriti da donese drugačiju odluku nego tada“, rekao je Wagner za „Münchner Merkur“. On je također iznova doveo u pitanje vjerodostojnost Vinka Sindičića, jednog od svjedoka optužbe kojeg Wagner naziva „ne pretjerano vjerodostojnom ekscentričnom osobom“.

Pritisci na svjedoke?

Tjednik „Focus“ u svom internetskom izdanju u člansku pod nazivom „Bivši agenti Mustač i Perković pred sudom – Svjedoci pod pritiskom“ tvrdi, pozivajući se na „pravosudne organe u Zagrebu“, kako je nekoliko svjedoka u procesu protiv Perkovića i Mustača, „doživjelo masivne prijetnje“. Pritom se spominje Vinko Sindičić kojem se „višestruko prijetilo nasiljem“ ukoliko ne povuče svoj iskaz dan njemačkim istražiteljima. U istom članku se navodi kako se i sutužiteljica u procesu, udovica Stjepana Đurekovića, Gizela, nalazi pod prismotrom te da se na nju vrši pritisak. „Službenim liječničkim ekspertizama se Gizelu Đureković pokušalo zbog navodne demencije smjestiti u kliniku“, piše Focus.

Najdulje neriješena serija ubojstava

Berlinski dnevnik „taz“ piše u svom izdanju od utorka (14.10.) da bi suđenje u Münchenu moglo dati odgovore na pitanja u vezi suučesništva ili upućenosti njemačkih vlasti u ubojstva jugoslavenskih tajnih službi. „Najmanje 30 Hrvata u egzilu je od šezdesetih godina na području Zapadne Njemačke ustrijeljeno, otrovano ili izbodeno. Radi se o najduljoj nerazjašnjenoj seriji ubojstava u povijesti Savezne Republike Njemačke“, piše „taz“ pitajući se istodobno što je znao Ured za zaštitu ustavnog poretka, Njemačka obavještajna služba ili politika. „U BRD-u je mnogo slučajeva ubojstava pripadnika hrvatske emigracije začuđujuće brzo bilo odloženo u arhiv“, piše „taz“. Autorica članka to povezuje s politikom otvaranja tadašnje njemačke vlasti prema Istoku i potrebom očuvanja dobrih odnosa s Jugoslavijom, koja je kao članica Pokreta nesvrstanih, bila važan partner Bonna. U članku se citira i odvjetnik sutužiteljice Gizele Đureković, Siniša Pavlović, koji sadašnje hrvatske vlasti optužuje za nesuradnju. „Arhivi su za nas potpuno zatvoreni“, kaže Pavlović. I „taz“ spominje Perkovićevog odvjetnika Wagnera koji iznosi dvojbe u vjerodostojnost jednog od glavnih svjedoka optužbe kojeg se ovdje spominje pod kodnim imenom „Mišo“. U slučaju da Perković i Mustač budu okrivljeni, Đurekovićeva udovica ima pravo na odštetu. No ona, kako piše „taz“, ne želi „ni jedan cent“ od „okrvavljenog novca optuženih“.

Stjepan ĐurekovićStjepan Đureković

Paralele s neonacističkim ubojstvima

U svom članku od 6.10. minhenski nadregionalni dnevnik „Süddeutsche Zeitung“ se pita zbog čega su njemački istražni organi tako brzo odustajali od istraga u slučajevima „ubijenih Jugosa“ i zbog čega su ona tako brzo padala u zaborav. Autori članka čak povlače paralele s aktualnim suđenjem pripadnicima tzv. Nacionalsocijalističkog podzemlja (NSU) kojima se predbacuje da su u posljednjih desetak godina diljem Njemačke iz desno-ekstremnih motiva ubili 10 osoba, mahom stranaca. „Ova ubojstva se ne želi direktno povezivati s ubojstvima NSU-a. Motivi počinitelja su prerazličiti. Ali i u jednom i u drugom slučaju nailazimo na ne baš pretjeranu žustrost istražitelja kao i imena žrtava koja zvuče strano. Sve su to paralele od kojih se čovjeku ledi krv u žilama“, piše „Süddeutsche Zeitung“. Ovaj dnevnik, pozivajući se na „policijske spise“ navodi da je Đureković radio i za Njemačku obavještajnu službu (BND). „Nejasna ostaje Đurekovićeva suradnja s BND-om. Možda je za vrijeme obnašanja menadžerske funkcije u naftnoj industriji BND obavještavao o situaciji s opskrbom naftom u Jugoslaviji. No to su samo pretpostavke“, piše „Süddeutsche Zeitung“. List opisuje i ozračje koje je u osamdesetima vladalo među hrvatskim emigrantima što je posebice bilo vidljivo na pokopu Đurekovića u Münchenu. „To je bilo nešto poput godišnjice mature hrvatskih emigranata. Tu su bili oni nasilni, fašisti, a naravno i pacifisti. Kolikogod njihovi politički svjetonazori bili različiti, bili su jedinstveni u strahu da svatko od njih može biti sljedeći. Od njemačkih vlasti nitko od njih već odavno nije očekivao nikakvu pomoć“, piše „Süddeutsche Zeitung“.

13 istraga

Dnevnik koji je istraživanja u vezi s ubojstvima hrvatskih emigranata vodio zajedno s političkim magazinom „Kontraste“ Bavarske televizije (BR) vjeruje da suđenje Perkoviću i Mustaču neće biti i posljednje te vrste. „Ukupno se vodi istraga u 13 slučajeva ubojstava hrvatskih emigranata. Istražitelji tek sad, 22 godina nakon raspada SFRJ, mogu doći do tajnih spisa koji daju uvid u mračnu djelatnost jugoslavenskih agenata u Njemačkoj i osoba koje su iz pozadine vukle konce“, zaključuje „Süddeutsche Zeitung“. Članak pod nazivom „Među nama“, dnevnik zaključuje tvrdnjom kako pravi ubojice vjerojatno nikad neće stati pred lice pravde. Sva trojica eventualnih ubojica koji su se spominjali u suđenju Krunoslavu Pratesu, kako navodi „Süddeutsche Zeitung“, su nedostupna pravdi. Dvojica su pod nerazjašnjenim okolnostima poginuli u Hrvatskoj, a jedan živi u Švedskoj gdje je ubojstvo Đurekovića zastarjelo. „Iako će navodni naručitelji ubojstva Đurekovića u Münchenu stati pred suca, ubojice koje su povukle obarač, nikada neće biti izvedene pred lice pravde“, zaključuje „Süddeutsche Zeitung“.

Zdravko Mustač s odvjetnicomZdravko Mustač s odvjetnicom

„Profesionalni lažovi“

Tjednik „Die Zeit“ najavljuje nesvakidašnje suđenje. „Trebao bi to, iz mnogih razloga biti jedan spektakularni proces. Već je sad određeno 50 ročišta, promatrači polaze od najmanje 100. Pozvano je 44 svjedoka i sedam vještaka, akreditirano je 133 novinara, od toga 15 iz Hrvatske. O svakom optuženom se brinu po četiri branitelja, proces se paralelno vodi na hrvatskom i njemačkom. Pravno je ovaj postupak potpuna nepoznanica, jer nikada dosad jedna suverena država nije izručila djelatnike svojih tajnih službi“, piše „Die Zeit“. Hamburški tjednik se osvrće i na vjerodostojnost sudionika procesa, posebice svjedoka, između ostalog Vinka Sindičića i osuđenog Krunoslava Pratesa. „Tko tu komu može vjerovati? To je najveće pitanje na koje će trebati dati odgovor. Na optuženičkoj klupi, na klupi za svjedoke: svuda sjede profesionalni lažovi. Osobe koje su obučene kako bi druge obmanjivali. Agenti iz jednog vremena koje je davno prošlo, u kojem neprijatelji službeno nisu bili ubijani nego ‚stavljani u stanje pasivnosti‘. Svijet u kojem su napadi nazivani ‚ofenzivnim akcijama‘ a kritičari nisu bili javno diskreditirani nego podvrgnuti ‚dezinformirajućoj kampanji‘“, zaključuje „Die Zeit“ (Zeit/DW)

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Najave

Admiral Domazet Lošo večeras u Münchenu, a u četvrtak na tribini u Offenbachu

Objavljeno

na

Objavio

Poznati hrvatski politolog, geostrateg i umirovljeni admiral Davor Domazet Lošo  gost je Hrvata i njihovih zajednica u Njemačkoj, gdje će na tribinama predstavljati svoju knjigu  ‘Admiralovi zapisi 2 – Što je istina’.

Prva tribina održat će se danas u 19,30 sati u Hrvatskom domu (Schwanthalerstr. 96, 80336 München) a hrvatske iseljenike na admiralovo predavanje poziva Akademski krug Hrvatske katoličke župe München.

Marljivi organizatori bez obzira na radni dan očekuju veliko zanimanje hrvatskih iseljenika za admiralovu tribinu s obzirom na poznate njegove stavove vezane uz Hrvatsku, Domovinski rat i globalizacijske procese koje ovaj geostrateg već godinama detaljno analizira vođen svojim istraživanjima, vojnom izobrazbom i domoljubljem.

Dva dana kasnije u četvrtak 23.11.u 19:30 sati admiral Lošo gostuje  u Martinseestraße 2, 63150 Heusenstamm, nadomak Offenbacha, na tribini koju organiziraju Hrvatski katolički forum  i Hrvatska katolička zajednica Offenbach/M. Bit će to prava prigoda da se iz prve ruke čuje što je admiralova istina o hrvatskoj političkoj zbilji, a ujedno da iseljenici saznaju kako admiral Domazet Lošo geostrateški gleda na hrvatsko iseljeništvo, njegovu finacijsku potporu domovini i investicije koje hrvatska politika već dvadesetak godina nije u stanju pravilno usmjeriti, a neprestano se govori o značaju i snazi hrvatskog iseljeništva, te njegovom povratku u domovinu.

Tko je tu zakazao i kakva je budućnost iseljene Hrvatske, daljne masovno iseljavanje ili državna strategija koja potiče imućnije isljenike na povratak, investiranje i zapošljavanje mladih ljudi, kako bi se izbjegao daljni egzodus mladih i stručnih kadrova  iz domovine, čiji odlazak osiromašuje zemlju koja je uložila velika sredstva u njihovo obrazovanje? Iseljenici traže već duže vrijeme odgovore i na ta njima zanimljiva i životno značajna pitanja.

Također poznati su admiralovi stavovi vezani uz BiH odakle porijeklo vuče mnoštvo hrvatskih iseljenika, kada u svojim javnim nastupima kaže:

“Ono što je ključno u BiH jest što će se događati sa hrvatskim narodom u Bosni i Hercegovini. Problem Hrvata BiH ne može se riješiti ako se problem Hrvata i BiH ne stavi kao pitanje broj jedan hrvatske vanjske politike. Sadašnje stanje je posljedica neimanja politike Hrvatske prema BiH nakon smrti Tuđmana, pa čak i nema koncepta kakva bi trebala biti politika prema BiH. Hrvatska politika se mora jasno opredijeliti i odrediti svoje interese u BiH. Ona mora pratiti i politiku velikih sila gdje planovi već postoje, naglašava admiral Domazet Lošo.

Zanimljivo je da je hrvatski admiral bio  sudionik i planer glavnih vojnih operacija OS RH od početaka do svršetka Domovinskog rata, a 1992. je uz Gotovinu, jedan od glavnih zapovjednika Livanjske bojišnice i bojnoga područja koje je obuhvaćalo sjevernu i srednju Dalmaciju, južnu Bosnu i Hercegovinu.

Bez obzira na te njegove ratne zasluge zbog toga što je bio  supotpisnikom “Otvorenog pisma  dvanaestorice hrvatskih generala” javnosti,  tadašnji predsjednik RH Stjepan Mesić ga je prisilno umirovio stoji u generalovoj biografiji.

Zoran Paškov

facebook komentari

Nastavi čitati

Najave

ICTY u srijedu izriče presudu srebreničkom krvniku Ratku Mladiću

Objavljeno

na

Objavio

Foto: fah

Ratni zapovjednik vojske bosanskih Srba Ratko Mladić, osoba čije je ime postalo sinonimom za najteže ratne zločine počinjene na europskom tlu nakon Drugog svjetskog rata, konačno će se ovog tjedna suočiti s pravdom na koju se čeka više od dva desetljeća.

Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) izreći će 22. studenoga prvostupanjsku presudu Mladiću (75) koji je optužen za ratne zločine počinjene u vrijeme kada je obnašao dužnost zapovjednika Vojske Republike Srpske (VRS).

Mladić je optužen za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona ili običaja ratovanja u Bosni i Hercegovini od svibnja 1992. do pred kraj 1995. godine. U završnoj riječi tužiteljstva u prosincu 2016. godine za njega je zatražena kazna doživotog zatvora dok je obrana predložila da ga se oslobodi svih optužbi.

Prvu optužnicu protiv njega haaško je tužteljstvo podignulo još 25. srpnja 1995. godine i nakon toga je triput širilo i mijenjalo zbog potrebe da se suđenje provede što učinkovitije pa su u njoj zadržani samo najteži ratni zločini

Mladić je godinama nakon podizanja prve optužnice bio neuhvatljiv, baš kao i njegov politički “šef” Radovan Karadžić, unatoč činjenici da su bili na vrhu popisa najtraženijih osoba, “rame uz rame” s Osamom Bin Ladenom.

Mladić se najprije skrivao na teritoriju BiH, a omiljeno boravište bio mu je podzemi bunker građen kao atomsko sklonište za vojni i politički vrh bivše SFRJ kod mjesta Han-Pijesak na Romaniji.

No suočen s jasnim nastojanjima pripadnika NATO-a da ga pronađu i uhite pobjegao je u Srbiju pod okrilje režima Slobodana Miloševića.

Ja sam onaj kojeg tražite

Preživio je i i Miloševićevovo svrgnuće s vlasti 2000. godine pa se pod okolnostima koje još nisu u cijelosti razjašnjene, zahvaljujući mreži pomagača ali i potpori što su mu je otvoreno ili prikriveno još godinama nakon toga pružale vlasti u Beogradu, skrivao sve do 2011. godine.

Srbijanska policija pronašla ga je u selu Lazarevu kod Zrenjanina 26. svibnja te godine gdje se skrivao pod lažnim imenom Milorad Komadić.

“Našli ste onog koga tražite. Ja sam Ratko Mladić”, kazao je policajcima bjegunac koji je tad imao izgled oronulog starca no ipak je kod sebe navodno imao dva pištolja iako ih nije pokušao koristiti

Srbijanske su vlasti Mladića ICTY-u izručile 31. svibnja 2011. godine, a dokazni postupak u Den Haagu počeo je godinu dana kasnije i trajao je do kolovoza 2016. godine. Svoje iskaze tijekom procesa dalo je 377 svjedoka obrane i optužbe. Sudsko vijeće u obzir je uzelo i pisane iskaze još 214 svjedoka.

Ključne točke optužnice temelje se na izravnom Mladićevom sudjelovnju u genocidu u Srebrenici u srpnju 1995. godine kada je ondje ubijeno osam tisuća bošnjačkih muškaraca i dječaka, odgovornosti za široku kampanju progona, deportacija, mučenja i ubojstava nesrpskog stanovništa tijekom 1992. godine u najmanje sedam općina u BiH, osnivanje logora “Omarska”, “Keratern”, “Manjača” i “Trnopolje” u kojima su mučeni i ubijani Bošnjaci i Hrvati, teroru nad civilima tijekom opsade Sarajeva od 1992. do 1995. godine te uzimanju za taoce pripadnika mirovnih snaga Ujedinjenih naroda (UNPROFOR) u svibnju i lipnju 1995. godine.

Optužnica protiv Mladića uz osobnu odgovornost sadrži i sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu na čijem je čelu bio Karadžić s ciljem uspostave države u kojoj bi Srbi imali prevlast i s čijeg bi teritorija trajno uklonili Bošnjake, Hrvate i drugo nesrpsko stanovništvo.

U optužnici su potanko opisani zločini poput ubojstva 144 osobe u mjestu Ključ, više od 200 zatočenika u zatvoru u Foči, ubojstvo 150 osoba u logoru Keratermu te 140 u logoru Sušici kod Vlasenice, kao i zatočenje tisuća Bošnjaka i Hrvata u logorima poput onoga na Manjači osmišljenim tako da dovedu do njihova fizičkog uništenja.

U točki koja se odnosi na genocid u Srebrenici, Mladiću su stavljena na teret masovna ubojstva više od tisuću zarobljenih Bošnjaka u selu Kravica te još tisuću kod škole u mjestu Orahovac. Tu je i opis “bezobrzirnog uništavanja” privatne imovine i javnih dobara te spomenika kulture i sakralnih objekata.

U djelu optužnice koji se odnosi na teroriziranje Sarajeva tijekom opsade grada, spomenut je zločin na tržnici Markale iz veljače 1994. godine kada je ubijeno 66, a ranjeno više od 140 osoba.

Točno 10. svibnja 1992. godine Mladić je preuzeo dužnost zapovjednika Druge vojne oblasti tadašnje JNA, da bi samo dva dana kasnije i formalno postao zapovjednikom vojske bosanskih Srba. Ostat će zabilježeno kako je on u noći 28. svibnja izravno zapovjedio topnički napad na civilne ciljeve u Sarajevu.

“Tuci Velušiće (Velešiće – op.a.). tamo nema srpskog življa mnogo”, zapovjedio je Mladić radio vezom podređenom časniku zaduženom za bitnicu iz čijih se topova tada gađalo Sarajevo.

“Snage koje su sudjelovale u napadu na Sarajevo granatirale su i otvarale snajpersku vatru na civile dok su ovi obavljali svakodnevne aktivnosti. Ljudi su ranjavani i ubijani u vlastitim domovima. S obzirom da nije bilo plina, struje ili tekuće vode, ljudi su bili prisiljeni izlaziti iz svojih domova čime se povećavao rizik od smrti”, jedan je od navoda iz dijela optužnice koji se odnosi na troipolgodišnju opsadu Sarajeva tijekom koje je ubijeno više od deset tisuća građana, među kojima i 1600 djece.

Golemo zanimanje u BiH

Najavljeno izricanje presude Mladiću izazvalo je ogromno zanimanje u Bosni i Hercegovini, a gotovo sve bitnije televijske i radijske postaje najavile su posebne programe za 22. studenoga, odnosno izravne prijenose iz Den Haaga.

U udrugama koje okupljaju članove obitelji ratnih žrtava vjeruju kako je za Mladića jedino moguća doživotna zavorska kazna, ali neki pritom upozoravaju kako i takva kazna nije dovoljna s obzirom na težinu počijenjenih zločina.

“Toliko je zla počinjeno da nijedna zatvorska kazna nije dovoljna. Tim zločincima bolje je u zatvoru nego meni koja sam ostala potpuno sama”, kazala je lokalnim medijima Hatidža Mehmedović, predsjednica udruge Majke Srebrenice.

Među bosanskim Srbima i njihovim udrugama očekivanja su potpuno oprečna i svi očekuju kako će Mladić biti oslobođen.

Uvjeren u to je i Mladićev sin Darko koji tvrdi da krivnja njegova oca za ratne zločine na suđenju uopće nije dokazana.

“Bilo koja presuda osim oslobađajuće neće biti pravedna i za nas kao njegovu obitelj bit će potpuno neprihvatljiva. Sve pravne analize pokazuju da tužiteljstvo u Den Haagu nije uspjelo dokazati navode iz optužnice”, kazao je Darko Mladić za Balkansku istraživačku mrežu (BIRN).

Bez optužnice za Škabrnju

Iako je “najpoznatiji” po zločinima koji se vežu za njegovo ime u BiH, Ratko Mladić je svoj krvavi pohod počeo u Hrvatskoj, kao zapovjednik Kninskog korpusa JNA.

Njegove postrojbe napadale su Šibenik, Zadar, Vrliku, Kijevo i Škabrnju, u kojoj je 18. studenoga 1991., istoga dana kada je pao Vukovar, ubijeno 43 civila i 15 vojnika.

Kolonom sjećanja “Korak po korak”, u kojoj se okupilo više od 15.000 ljudi iz svih krajeva Hrvatske, prekjučer je u Škabrnji obilježena 26. godišnjica tog masakra.

Marko Miljanić, ratni zapovjednik obrane Škabrnje, kazao je tim povodom za HTV da je “Ratko Mladić u Škabrnji ispekao zanat”. Haški sud, ali još niti hrvatsko pravosuđe, za to ga nisu optužili. (Hina)

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari