Pratite nas

BiH

Početak sahranjivanja platformaške vlasti

Objavljeno

na

Koalicijski sporazum, što su ga ovog tjedna potpisali, s jedne strane, vodstvo HDZ-a BiH i, s druge strane, čelnici SDA i Demokratske fronte (DF), označio je početak praktičnog sahranjivanja platformaške vlasti koja je u proteklom četvorogodišnjem razdoblju proizvela najopasniju poslijeratnu krizu u BiH.

Znakovito je da su autori koalicijskog sporazuma upravo isti akteri koji su, na ovaj ili onaj način, bili dio platformaške zavrzlame-Bakir Izetbegović (SDA), Željko Komšić (DF) i Dragan Čovića (HDZ BiH).

platformaška vladaIzetbegovićev SDA skupa sa Lagumdžijinim SDP-om, koji je politički proizveo Komšića, nametnuli su bili platfomašku vlast kojom je pogažena glasačka volja Hrvata, a koji su pretežito poduprli HDZ BiH, te u tijela vlasti instalirali one stranke i kandidate koji su bili po volji bošnjačkog stranačkog dvojca SDA-SDP, a ne one koje su izabrali Hrvati. Podsjećanje na tu svima poznatu činjenicu nužno je i sada radi shvaćanja obrata koji je nastao koalicijskim sporazumom što su ga potpisali Izetbegović, Komšić i Čović.

Taj se obrat najsugestivnije očituje u prvoj rečenici koalicijskog sporazuma koja glasi: „Prilikom donošenja ustavnih rješenja osigurati punu ustavnu i institucionalnu ravnopravnost Bošnjaka, Hrvata i Srba, kao konstitutivnih naroda (zajedno s Ostalima), i građana BiH- kako stoji u Ustavu BiH-Aneks IV. na cijeloj teritoriji BiH“.

Potpisavši sporazum, kojim se poziva na „ustavnu i institucionalnu ravnopravnost Bošnjaka, Hrvata i Srba, kao konstitutivnih naroda (i Ostalih)“, Izetbegović i Komšić su Gospodnje 2014. godine (ne)izravno priznali da je platformaškom vlašću, koju su režirale bošnjačke stranke kojima su pripadali, bila zgažena ravnopravnost Hrvata tako što su iz vlasti protjerani oni za koje su pretežito glasovali Hrvati.

Potpisivanjem koalicijskog sporazuma s HDZ-m BiH, kojima se zagovara „institucionalna ravnopravnost“, Komšić je dodatno (ne)izravno priznao da je obavljajući u dva mandata dužnost člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda, ali uz dominantnu potporu bošnjačkog biračkog tijela, zapravo sudjelovao u jednoj političkoj obmani visokog rizika kojom je poništavana ravnopravnost hrvatskog naroda u BiH. Jer, kakva je svrha da oni sada posežu za koalicijskim sporazumom u kojem se zagovara „institucionalna ravnopravnost“ ako su uspostava platformaške vlasti i Komšićevo članstvo u Predsjedništvu BiH bili tobože ispravan potez?

Očito su Izetbegovića i Komšića nakon nedavnih izbora, na kojima su Hrvati rezolutno odbacili upravo one stranke i njihove kandidate koji su sudjelovali u platformaškoj vlasti, zažuljale spoznaje da su njihove stranke stvorile rasprostranjeno nezadovoljstvo među Hrvatima u BiH pa su njih dvojica odlučili kazati laku noć toj i takvoj platformaškoj ujdurmi koja je četiri godine potresala hrvatsko-bošnjačke odnose.

Preuranjenim se čini zaključivati je li se Komšić otcjepljenjem od SDP-a i stvarno emancipirao od te stranke ili je formiranje Demokratske fronte s njim na čelu tek politička mimikrija kojom se gradi odstupnica za SDP-ovce u slučaju eventualnog daljnjeg potonuća SDP-a BiH. Komšić ima na repertoaru obje mogućnosti.

Koalicijskim sporazumom Izerbegović-Komšić-Čović Hrvati su u BiH, makar na papiru, izašli iz političkog deficita dostigavši, metaforički rečeno, tek pozitivnu nulu ali još nisu u političkom plusu. Politički pozitivan razultat Hrvati će u BiH dostići onda kada se se njihova institucionalna ravnopravnost zajamči zakonom i Ustavom. Jedino na taj način će se spriječiti cijepanje Hrvata na one koje je kalkulatnski prigrlila bošnjačka politička elita nameću ći im platformaše i Komšiće, i na one koje je ništa manje kalkulatnski prigrlila RS-ovska elita namećući Emila Vlajkija za dopredsjednika tog entiteta iz reda hrvatskog naroda ali mimo glasačke volje tog naroda.

I u jednoj i u drugoj kalkulaciji Hrvatima je namjenjena uloga politički neželjenog djeteta te su platformaši, Komšići i Vlajkiji bili alatke za obespravljivanje Hrvata u oba entiteta. Niti se za vrijeme platformaške vlasti i Komšićevog stolovanja u Predsjedništvu BiH popravila pozicija Hrvata u Federaciji BiH. Naprotiv! Niti se za vrijeme Vlajkijevog dopredsjednikovanja Republikom Srpskom popravila pozicija Hrvata u tom entitetu, niti je olakšan povratak Hrvata u Posavinu. Naprotiv!

To su činjenice pred kojima ni sekunde ne smiju zatvoriti oči aktualni hrvatski pregovarači u BiH u vezi uspostave nove vlasti te političkih reformi „na svim razinama države“ koje se zagovaraju najnovijom njemačko-britanskom inicijativom a koja poprima obilježje incijative Europske unije.

Treba reći kako u slabljenju pozicije hrvatskog naroda u BiH bez grijeha nisu niti političke elite Hrvata u BiH koje su upadale u zamku da budu katkad poprskane političkim bošnjaštvoma a katkad političkim srpstvom. Takvom političkom luksuzu ističe rok trajanja u najnovijim geopolitičkim nadmetanjima koja uzimaju maha na Balkanu, to jest i u BiH.

Svaka eventualna nesmotrenost upadanja Hrvata u ralje političkog bošnjaštva ili političkog srpstva ubuduće bi značila istodobno puhanje u jedra geopolitičkim ambicijama Rusije ili Turske na Balkanu i u BiH.

Ovom prigodom ćemo načelno podsjetiti na nedavno agitiranje Bakira Izatbegovića za Taypa Erdogana uoči predsjedničkih izbora u Turskoj nazivavši ga „naš vođa“ i „naš predsjednik“ što je zvuičalo kao zazivanje Turske na (geo)politički angažman i u BiH.

Trenutačno su mnogo indikativnije Ruske geopolitičke pretenzije prema Balkanu. One su se očitovale u nedavnoj zajedničkoj srbijansko-ruskoj vojnoj vježbi „Srijem 2014“ na vojnom poligonu Nikinci, kod Srijemske Mitrovice, a u kojoj je sudjelovalo i 207 pripadnika ruskih zračno-desantnih snaga.

Ruski geoplitički apetiti prema BiH demonstrirani su u Vijeću sigurnosti UN-a gdje je produžen mandat misiji EUFOR-a u BiH, ali je tom prigodom Rusija po prvi puta bila suzdržana. Ruski velepolsanik pri UN Vitalij Čurkin, obrazlažući takvu suzdržanost svoje zemlje, rekao je kako međunarodna nazočnost u BiH može biti shvaćena kao „instrument za ubrzavanje integracije BiH u EU i NATO“, te da je „neprihvatljivo da se BiH gura u smjeru Europske unije“.

Iz ovih Čurkinovih riječi posve je jasno da se Rusija sada i javno angažira na odvraćanju Bosne i Hercegovine od njenog integriranja u NATO i Europsku uniju. Na takvu Čurkinovu izjavu reagirala je Njemačka kancelarka Angela Merkel u Australiji gdje je nazočila summitu G20 koji okuplja dvadeset najrazvijenih država svijeta.

Merkel je naglasila kako bi bilo nedopustivo da Europska unija mora pitati Rusiju za dopuštenje smije li primiti neke zemlje u svoje članstvo ili ne. „Čovjek se mora zapitati mora li se pitati za dozvolu za Srbiju, morali se pitati za ostale zemlje Zapadnog Balkana“, istaknula je Merkel.

Treba primjetiti kako su Ruski veleposlanik Čurkin i Njemačka kancelarka Merkel za iznošenje svojih (geo)političkih stajališta u vezi BiH i Balkana odabrali događanja na koja su upereni refletori najmoćnijih medija i pažnja svjetske javnosti.

To znači kako su njihove poruke dizajnirane s namjerom da imaju što je moguće globalniji odjek. Takvo iščitavanje njihovih poruka usmjerava na zaključak kako u vezi Bosne i Hercegovine glavno gepolitičko kolo vode veliki, a domaće političke elite su tek mrve u široj globalnoj priči. Ne uočavati šira geopolitička rivalstva znači biti slijepac.

za hms.ba piše Pejo Gašparević

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

BiH

Bošnjački logoraši najavili tužbe protiv Čovića i Ljubića zbog nijekanja haške presude

Objavljeno

na

Objavio

Udruženje bošnjačkih logoraša iz Mostara najavilo je u petak podnošenje kaznene prijave protiv predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine i predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića te zastupnika u Hrvatskom saboru i predsjednika Glavnog vijeća Hrvatskog narodnog sabora (HNS) BiH Bože Ljubića zbog navodnog nijekanja presude Haaškog suda.

”Čović i Ljubić su u više navrata prigodom javnih istupanja u medijima nijekali presudu Haaškog suda od 29. studenog koja je izrečena Prliću i ostalima”, navodi se u priopćenju Udruženja logoraša Mostar.

Nakon sjednice vodstva udruge naveli su kako će u najkraćem roku uputiti kaznenu prijavu nadležnom tužiteljstvu protiv dvojice hrvatskih dužnosnika.

„Udruženje logoraša Mostar poduzet će sve mjere, radnje i postupke za pokretanje kaznene prijave protiv Dragana Čovića i Bože Ljubića u skladu s kaznenim zakonom Federacije BiH“, navode iz udruženja.

Udruženje će se u prijavi pozvati na odredbe zakona u kojim se govori o izazivanju rasne i vjerske mržnje, razdora ili netrpeljivosti za što je zaprijećena kazna zatvora od tri mjeseca do tri godine.

Čović je ocijenio zločinom prema Hrvatima presudu Haaškog suda, dok je Ljubić ocijenio kako presuda nema utemeljenja, napose tvrdnje o postojanju udruženog zločinačkog pothvata. (Hina)

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Uhićenja osumnjičenih muslimana – Kazalište u režiji Bakira Izetbegovića

Objavljeno

na

Objavio

Bakir Izetbegović ne samo da je vrlo loš čovjek i još gori političar, nego dokazuje kako nema ni redateljskog dara, jer ovako naivne predstave pod radnim naslovom: „lov na potencijalne ratne zločince – bošnjake“ teško bi mogle proći kod djece predškolskog uzrasta, kamo li kod odraslih ljudi.

Tobožnje pompozno uhićenje 13-orice bivših pripadnika „Armije B i H“ zbog sumnji počinjenja ratnih zločina u Konjicu, kao i ovo zadnje vezano za „progon“ potencijalnih ubojica generala HVO-a Vlade Šantića (Hamdija Abdić zvani Tigar, Dedo Karabegović, Jasmir Topal, Ramiz Bajramović i Enver Keranović – svi bivši pripadnici „Armije BiH“ koji su – kako javljaju mediji – već pušteni na slobodu nepunih 24 sata nakon privođenja!), trebali bi valjda amortizirati opravdano ogorčenje Hrvata u B i H sramotnom haškom presudom, pri čemu su muslimanski zločinci i islamske glavosječe ostali netaknuti, neoptuženi i neosuđeni. Naravno i svijetu treba pokazati kako sarajevska vlast njeguje „pravnu državu“, iako je očito na svakom koraku da od nje ni zametka nema.

Prozirna medijska kampanja koja sve to prati po diktatu Sarajeva, još otužnije djeluje promatra li se u kontekstu pojave brojnih dokumenata koji svjedoče o planskom etničkom čišćenju područja Žepča, Jablanice, Konjica i drugih, što ih je vrh „Armije B i H“ planirao i dogovarao međusobno, što potvrđuju njihovi telefonski razgovori i prepiska. Dakle, tamo gdje je očito kako su poznati nalogodavci (Sefer Halilović, Zulfikar Ališpaga Zuka i drugi) ne reagira se, nego se uhićuje one koji su bili obični vojnici i eventualno izvršitelji ponekog zločina.

Bosna i Hercegovina je samostalna i neovisna država (ili bi barem tako trebalo biti) već više od 25 godina, ali u njoj ni „p“ od pravne države. Sudovi pod patronatom Sarajeva (i bošnjačko-muslimanske klike na čelu s Bakirom Izetbegovićem), svojim bošnjacima-muslimanima za ratne zločine sude po Krivičnom zakonu bivše SFRJ (koji je blaži), a Hrvatima po novom, oštrijem (KZ Federacije iz 2003.).

I gdje su tu pravda i pravna država? Kako se u istoj zemlji metodom segregacije mogu usporedo primjenjivati dva zakonodavna instituta od koji jedan pripada nepostojećoj zemlji?

Toga nema nigdje u svijetu!

Sarajevska vladajuća klika predvođena Bakirom Izetbegovićem od B i H nastoji napraviti prvi europski kalifat i sad je dobila vjetar u leđa upravo zahvaljujući mešetarima iz haškog sudišta.

Sva ona lupetanja Alijinog nasljednika o „nepostojećim narodima – Srbima i Hrvatima“, o „fašizmu u Hrvata“, ratne prijetnje koje upućuje susjedima, ali i islamizacija što se u B i H puzajući provodi, sad dobivaju neku vrstu „legitimiteta“ ili se barem tako presuda haškog sudišta herceg-bosanskoj „šestorci“ tumači u Sarajevu.

Ima, doduše i bošnjaka-muslimana koji smatraju da je ta puzajuća islamizacija koja ima za cilj promijeniti mentalitet muslimanskog naroda na području B i H i vratiti ga šerijatskom pravu i džihadu dugoročno opasnija čak i od terorizma i bombaških napada. Jedan od njih poznati je diplomat, novinar (bio dopisnik iz Kaira, Beiruta, Alžira, Sirije, Libije, Jordana, Izraela), publicist, veleposlanik B i H u više islamskih zemalja (Jordan, Irak, Sirija, Libanon) i dobar poznavatelj ove materije Zlatko Dizdarević. On u uvodu jednoga od svojih tekstova s temom islamizacije B i H piše:

 „Novostvoreni ‘duhovni ekstremizam’ na temeljima ciljano krivih tumačenja ima širom otvorena vrata za ulazak i ljudi i ideja čiji su rezultati djelovanja već sada, da ne govorimo dugoročno, razorniji od prijetnji terorista pojedinaca“. (Vidi: https://ba.boell.org/bs/2017/01/26/islamizacija-bosne-na-kojoj-adresi-je-opasnost; istaknuo: Z.P.; stranica posjećena 14.12.2017.)

Kako god bilo, propusti međunarodnih tijela, posebice UN-a – poput ovih vezano za posljednju hašku presudu, objektivno su potpora provođenju agresivne islamizacije ove zemlje, sa svim onim negativnim i štetnim procesima što ih ona sobom donosi.

Od tih silnih „hapšenja“ muslimanskih osumnjičenika za ratne zločine i njihovog „kažnjavanja“, naravno, neće biti ništa, a što se islamskih glavosječa – mudžahedina (koji su, da ne zaboravimo, bili ustrojbenim dijelom „Armije B i H“; primjerice, odred „El Mudžahid“ pripadao je 7. brigadi, 3. korpusu), oni za sarajevskog bega i njegovu kamarilu ne postoje. U svojim krvavim pohodima ubili su stotine Hrvata, a njih 400 tako što su im u svojim opskurnim i barbarskim ritualnim obredima nakon mučenja odsjekli glave.

I to su za vlast u Sarajevu bili „pojedinačni“ zločini i oni „nemaju nikakve veze s regularnim snagama „Armije B i H“ – iako je odred „El Mudžahid“ po nalogu Alije Izetbegovića formirao sam Atif Dudaković i jako se dobro zna kako je ova najzloglasnija zločinačka postrojba sastavljena od „Allahovih mučenika“ bila dijelom te vojske, pa samim time i pod zapovjedništvom spomenutog Dudakovića.

Sramotna kazna od 3 godine zatvora za njega kao ratnog načelnika Glavnog štaba „Armije B i H“, pri čemu mu se niti jedan jedini dokazani zločin prema zapovjednoj odgovornosti nije stavio na teret, najbolji je pokazatelj „pravde“ koja je provođena, kako na haškom, tako i na bosansko-hercegovačkim sudovima.

Slučaj s Konjicem, kao i ovaj s tobožnjim uhićenjem Hamdije Abdića i družine osumnjičenih za ubojstvo generala HVO-a Vlade Šantića, zasigurno nisu jedini. Bit će toga još – ovakvih fingiranih predstava koje su bacanje prašine u oči i alibi za one predstojeće akcije hapšenja Hrvata – „zločinaca“ koji su prava meta.

Da je u Sarajevu bilo imalo dobre volje, pitanje presuda za ratne zločine odavno bi već bilo riješeno, a ne bi se čekalo do danas. Ako se zauzme stav da su samo druge strane krive, a vlastiti narod bezgrešan, pomaka nema niti ga može biti.

Atmosfera u bošnjačko-muslimanskom političkom vrhu, njihovoj vodećoj stranci SDA i medijima koji su pod kontrolom Sarajeva sve je više nalik na euforiju uoči linča ili lova na vještice.

Bakir nikako da se okane bizantskih smicalica i šićardžijskog, šarlatanskog vođenja politike. To mu je babo Alija ostavio u amanet jer se i sam slično ponašao poučen taktikom svojih idola Slobodana Miloševića i Dobrice Ćosića s kojima je potajno dijelio Bosnu i nastojao stvoriti etnički čistu muslimansku državu na tlu B i H, dok se službeno cinično „zalagao“ za njezinu cjelovitost.

Zar sarajevski beg doista misli da će ove njegove sapunice (režirane lošije nego one turske u kojima se na groteskan način slavi i glorificira lik i djelo njegovog rahmetli babe Alije) bilo tko od Hrvata progutati?

A Europa?

Ona se bori protiv islamskog terorizma u svijetu, a u vlastitoj kući mu širom otvara vrata, hrabri ga i pothranjuje!? Bosna i Hercegovina je na najboljem putu da postane prva europska baza islamskog radikalizma i to upravo uz pomoć Europe!?

Kakvog li paradoksa!

Kako je moguće voditi tako nepromišljenu i u suštini autodestruktivnu politiku?

Moguće je, jer Europsku uniju vodi skupina diletanata koja donosi ad hoc rješenja od danas do sutra po diktatu vodećih zapadno-europskih država i SAD-a i njima je najvažnija supremacija nad ostalim članicama u skladu s trenutačnim interesima, bez ikakve vizije i predstave o budućnosti. Oni su na koncu tu Uniju i stvorili sebe radi i iz razloga osiguravanja svojih strateških i ekonomskih interesa, a nikako vođeni nekim višim ciljevima „pravde“, „demokracije“, „slobode“ i „napretka“, kako se s vremena na vrijeme znaju prigodničarski i razmetljivo hvaliti. Iza svega kriju se sebični interesi „velikih“. Sve drugo su floskule i tlapnje. Igrokaz.

Europa ima kratku pamet i nije joj prvi put da radi protiv vlastitih interesa. Dugoročno, od ovakvih poteza imat će goleme štete, ali to će kao i obično shvatiti tek kad bude kasno.

Kad im glavosječe i bombaši u još većem broju stignu u Berlin, London, Pariz, Amsterdam, Bruxelles…kad zaredaju novi teriristički napadi i kad njihovi građani više ne budu smjeli nosa promoliti iz svojih stanova i kuća ni u sred dana, tek onda će europskoj gospodi (možda) ponešto od svega biti jasnije.

Kao što je i Angeli Merkel možda poslije svega sinulo u glavu (mada to neće priznati) kako će Njemačku skupo koštati to što je ona osobno i velikodušno pozvala islamske migrante u svoju zemlju po sistemu navali narode.

Svaka škola se plaća.

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari