Connect with us

Kolumne

Podjele koje potresaju SAD nisu ideološke, već tektonske

Objavljeno

on

Slike Washingtona pod opsadom više podsjećaju na slike kakve okupacije nego na trijumf demokratske volje naroda.

Čin inauguracije predsjednika najvažniji je ritual američke demokracije. Njime svoju snagu pokazuje taj čudan poredak koji se ponosi time što predstavlja, kako ga je pomalo cirkularno definirao Abraham Lincoln, “vladavinu naroda, od naroda i za narod”.

Po običaju se na ceremoniji prisege na platou ispred Capitol Hilla okupi masa naroda. U tom činu američka nacija obnavlja svoje “jedinstvo” i “zacjeljuje rane” nakon, po pravilu, žestoke političke borbe.

No, ovaj put neće biti tako. Pogledamo li pripreme za inauguraciju 46. američkog predsjednika, Joea Bidena, ta ceremonija održana je bez prisutnosti naroda. Predviđeno je da događaju nazoči samo tisuću ljudi, mahom gostiju iz diplomatskog kora.

Umjesto razdragane mase naroda sa zastavicama, gledamo kako američkom prijestolnicom patroliraju jake snage policije i vojske, a sigurnosne mjere podignute su na razinu sličnu onoj nakon 11. rujna. Nestvarne scene s bodljikavom žicom i betonskim ogradama u Washingtonu prije podsjećaju na apokaliptični pejzaž iz filma “Dan neovisnosti” i pripremu za invaziju izvanzemaljaca, nego na manje-više uhodani scenarij predsjedničke inauguracije.

Organizatori su pozvali narod da ostane kod kuće i na TV-u prati ceremoniju, opravdavajući to epidemiološkim razlozima. No, svi znamo da je posrijedi nešto što je zasjenilo i strah od korone. Radi se o izvanrednim mjerama koje su uvedene nakon incidenta zbog upada Trumpovih pristalica u zgradu Kongresa.

Američka i svjetska javnost još su podijeljene oko toga što se točno dogodilo tog 6. siječnja. Jedni kažu da se radilo o “namještaljci”, a drugi događaj opisuju kao “pokušaj državnog udara”, usporediv s paljenjem Reichstaga. Vjerojatno je stvar puno prozaičnija i ima više veze s kaosom i glupošću nego planom, ali teško da ćemo istinu ikad doznati.

Uostalom, ni danas ne znamo tko je kriv za paljenje Reichstaga, ali točno znamo što se dogodilo nakon toga – nacisti su ukinuli ustav, zabranili oporbu i zaveli jednopartijski režim. I kao da stvari imaju neku svoju logiku, negativan razvoj događaja se ni sada ne zaustavlja.

Tako i sada prisustvujemo pravoj histeriji nastupajuće vlasti, koja u prijestolnici zavodi izvanredno stanje i demonizira oporbu kao “domaće teroriste”, pa sve do učestalih poziva na “preodgoj” Trumpovih pristalica.

Ima neke gorke ironije u tome da je predsjednik Biden svoju kampanju temeljio na ideji “ujedinjavanja nacije”, navodno umornoj od podjela koje su obilježile Trumpov mandat.

Umjesto toga, sada kao da gledamo trijumfalizam pobjednika koji ne štedi poraženu stranu nego je želi potpuno poniziti. Cenzura, proskribiranje oporbenog mišljenja i ideološki preodgoj neistomišljenika sigurno nisu put prema zacjeljenju dubokih podjela koje već dulje vrijeme dijele američku naciju.

Podjele koje potresaju Ameriku nisu ideološke, već tektonske. U Americi i slijeva i zdesna već jako dugo kuha nezadovoljstvo ljudi političkom elitom i sustavom uopće. Trumpova turbulentna vladavina bila je proizvod tog “kuhanja”.

S Bidenom kao da se ta elita vraća, ali ne više u punoj formi, već ustrašena, umorna i ostarjela. Slike Washingtona pod opsadom možda su i nesvjesna slika tog straha pa više podsjećaju na slike kakve okupacije nego na trijumf demokratske volje naroda, piše Borislav Ristić / Večernji list

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari