Pratite nas

BiH

Podoficir Tomić može postati besmrtan tako da nikada ne umre

Objavljeno

na

Dr. Fred Matić, na pitanje zašto hrvatska vlast dopušta takve četničke provokacije, mudro objašnjava otprilike ovako; ako mi njima zabranimo da podižu spomenike kod nas kako ćemo mi tražiti od njih da mi dižemo naše spomenike kod njih. Ili tako nekako! Priznajem da je sve što je Fred rekao još uvijek neusporedivo suvislije i pametnije od onoga što je napisao podoficir Ante. Volio bih da jednom u povijesti doživimo i to da mi idemo u Srbiju podizati spomenike nestalim i ubijenim Hrvatima u ratu koji je recimo vojska Republike Hrvatske vodila oko Šapca.

Svako malo netko moralan, pametan, netko tko je davno već prokljuvio što je to zapravo hrvatska država, pljucne po njoj. Jedan od poznatijih likova koji živi od pljuvanja po već dobrano zapljuvanoj Hrvatskoj je legendarni Ante Tomić. Mentalitet podoficira JNA nudi nam taj lik tjedno u svojim napisima u Slobodnoj i Jutarnjem. Žal za propalom Jugom više čak ni ne sakriva.
Mirko Norac jedva je postao punoljetan kad je 1991. godine otišao u Domovinski rat braniti Hrvatsku. Borio se zdušno i dobio čin generala. Sigurno je da ga nije dobio po nekoj vezi ili uz mito. Po ocjeni suda dosta godina nakon što je rat završio, proglašen je krivim za ratni zločin te je izdržao kaznu. Koliko god bila ta priča tragična za Norca osobno, ali i za Hrvatsku, time je završena. Norac je odslužio kaznu za djelo za koje je osuđen. Ali to podoficiru Tomiću nije dosta. On osjeća ‘duboku odvratnost prema nekim likovima koji su uslikani na kninskoj tvrđavi u vrijeme Oluje. Meni najgori od svih je Mirko Norac Kevo. Tupo lice užasa.’. Naravno naš pametni podoficir ne zna da u našem Kaznenom zakonu postoji odredba po kojoj će kazneno odgovarati onaj koji drugome javno predbacuje kazneno djelo za koje je pravomoćno osuđen. Iz bivšeg Kaznenog zakona to je djelo preneseno u novi Kazneni zakon i to kao djelo javnog sramoćenja, opisano u članku 148. Naravno, Norac se s oficirima JNA bavio u Domovinskom ratu, a to našeg podoficirčića izluđuje. Očito je da se Norac danas u miru ne želi više baviti raznim podoficirima bivše JNA i drugorazrednim piskaralima. Šteta! Samo da razjasnim: riječ je o čuvenoj slici predsjednika Tuđmana okruženog generalima pobjedničke vojske na kninskoj tvrđavi. Ta slika je poslužila Anti Tomiću da prema svima na slici zapravo iskaže svoje gađenje, a i pojedinačno ih optuži za ratne zločine. Zamislite da je hrvatofoba zatvoriti samo na jedan dan u prostoriju obljepljenu slikama Tuđmana i njegovih generala. Jutarnjakov kolumnist sigurno bi obolio od neizlječivog PTSP-a! Ne bi ga uspio izliječiti ni dr. Fred Matić.
Tomić, međutim, ne predbacuje Norcu samo zločin za koji je već osuđen, već kaže u svom tekstu: ‘Na kraju je počinio i jedan mirnodobski zločin za koji nije nikada odgovarao 1999. godine kad je u sinjskom kraju automobilom marke BMV usmrtio jednu stariju ženu, inače Hrvaticu.’. Očito je da podoficir nije nikada čuo za ustavnu presumpciju nevinosti koja kaže da je netko počinio kazneno djelo samo ako je za to osuđen pravomoćnom sudskom presudom. Podoficirčić priznaje samo svoj vlastiti sud i sud svoje partije.
Okomio se on i na Rojsa. Iako je javno poznato da je Rojs, u jednom jedinom kaznenom postupku koji se protiv njega do sada vodio pred Županijskim sudom u Zagrebu, bio oslobođen. Komentirati tragičnog Koradea – čiju ratnu hrabrost nitko ne može osporiti, ali koji je kasnije duševno obolio i smaknuvši neke nevine osobe sam je sebi presudio – to može samo učiniti čovjek koji je prekomjerno zadojen mržnjom i stoga bešćutan i osvetoljubiv. Ako je netko čitao Milovana Đilasa sjetit će se da je on otvoreno priznao svoju ulogu u partizanskim zločinima nakon 5. svibnja 1945. godine i zbog toga se javno pokajao. Nedavno je Đilas dobio svoju ulicu u Amsterdamu, ranije u Santiagu (Čile). Ne sjećam se da je Tomić ikada posprdno i pljuvački komentirao Đilasove zločine kao što to čini s generalima pobjedničke hrvatske vojske. Čudi me da Đilasov uspjeh da dobije ulice u Nizozemskoj i Čileu nije u svojim kolumnama obilježio obožavatelj Draže Mihajlovića Miljenko Jergović. Ipak, ima još vremena! Znam da će mi Hrvati poltronsko-kmetskog mentaliteta zamjeriti na glagolima kojima sam  počastio Tomića, ali neka itko od njih, ako može, obrazloži kako takvo gađenje s kojim on piše o hrvatskoj vojsci i generalima zaslužuje finiji pristup. Ante strogo pazi da nikoga ne uvrijedi u svojim nepročešljanim mislima. Bivšu guvernerku Aljaske Sarah Palin otvoreno je nazvao glupom guskom, a za jednog republikanskog senatora iz Oklahome kaže: ‘republikanski kreten iz Muskogeeja’. Uvjeren sam da i glupa guska i republikanski kreten imaju više pameti negoli to Tomić uopće može pojmiti.  On – kad se ljeti ugrije ono na čemu nosi svoj kaubojski šešir – sam sebi umisli da je besmrtan. Da parafraziran Woody Alena: ‘Tomić može postati besmrtan samo tako da nikada ne umre. A po svojim djelima? Samo besmrtno zloban i beznačajan!’

Nedavno se pojavio još jedan pljuvač po Hrvatskoj – Željko Vukelić, bivši zapovijednik voda 21. diverzantskog odreda Kordunaškog korpusa tzv. vojske Republike Srpske Krajine. Vukelić je najavio preko medija kako dolazi u Hrvatsku sa svojim suborcima odati počast poginulima i nestalima Srbima u Oluji kojih je, po podacima Save Štrbca – 117 ubijenih i 240 nestalih. Namjeravaju podignuti spomen obilježje na kojem će pisati: ‘Njihov san nitko neće usnuti niti drugim okom vidjeti’. S njime se iz autobusa u Hrvatsku iskrcao i Mile Milošević, predsjednik srpskih ratnih veterana, koji se skromno predstavio i kao četnički vojvoda. Vojvoda je odmah naglasio kako je 1991. godine bio ranjen kao tenkist u Vukovaru jer je ‘išao da brani svoju zemlju od ustaša!’. Dr. Fred Matić, na pitanje zašto hrvatska vlast dopušta takve četničke provokacije, mudro objašnjava otprilike ovako; ako mi njima zabranimo da podižu spomenike kod nas kako ćemo mi tražiti od njih da mi dižemo naše spomenike kod njih. Ili tako nekako! Priznajem da je sve što je Fred rekao još uvijek neusporedivo suvislije i pametnije od onoga što je napisao podoficir Ante. Volio bih da jednom u povijesti doživimo i to da mi idemo u Srbiju podizati spomenike nestalim i ubijenim Hrvatima u ratu koji je recimo vojska Republike Hrvatske vodila oko Šapca. Svi ratovi između Srba i Hrvata oduvijek su se vodili na hrvatskoj zemlji, mada ju Srbi stalno svojataju. Mala im je utjeha to što je taj ‘deo njihove zemlje’ sad već ušao u EU prije Srbije. Ako im kojim čudom jednom uspije osvojiti ta hrvatska područja koja stalno svojataju, Srbija će automatski postati 29. članica EU, pa će onda u Amsterdamu, a možda i u Santiagu, svoju ulicu dobiti i četnički vojvoda Nikolić. Navodno se umirovljeni pukovnik HV-a Ivica Pandža Orkan, sa svojim suborcima sprema do Sremske Mitrovice da tamo podigne spomenik ubijen im i zatočenim Hrvatima nakon pada Vukovara. Tu predstavu moći ćemo gledati već ujesen, ali u Zagrebačkom kazalištu Kerempuh. Parafraziram Duška Radovića: ‘Naša država pretvorila se u veliku čekaonicu. Svi čekamo ljepše dane!’

Nije nimalo ugodno ni popularno biti seljak u Hrvatskoj. Znamo da smo svi potekli sa sela, ali ipak … Seljaci danas, brate, ipak pretjeraše! Jedino što ih zanima su poticaji. Dobro obaviješteni Josip Parlaj informira javnost u Večernjaku o svim dosadašnjim zločinima koje su seljaci počinili. Kaže naš Joža da su seljaci pijanci i kokošari, sjeme i umjetni gnoj mijenjali za alkohol. Drugi su, dobivši poticaje, odmah kupovali mercedese, jahte, motore, gradili kuće, kupovali apartmane itd. Joža je sve to otkrio. Valjda je radio kod Jože Manolića. Baš je neki dan uplovila u bolsku luku jahta od nekih 70-tak metara. Na jahti tamburaši praše bećarac, a na pramcu novi kombajn. Seljaci provociraju vlast, pa jahta nosi ime ‘Poticaj’. Kažu stručnjaci da bi Hrvatska po svojim potencijalima mogla nahraniti oko 30 milijuna ljudi. Glupost! Ne može ni 4,5 milijuna Hrvata! Danska godišnje samo od izvoza hrane zaradi 25 milijardi eura i nahrani cijelu Dansku. To je eto samo još jedan dokaz kako je nešto trulo u državi …. Danskoj! Umjesto da naši seljaki poticajima kupuju jahte, avione i mercedese, trebaju samo luknuti kaj to delaju Danci. Koliko tamo ima hrane s isteklim rokom trajanja? Jabuka starih nekoliko godina, pokvarenog mesa, stare robe itd. Sve to treba odmah uvesti iz Danske po što nižim cijenama i onda nama prodavati kroz velike lance marketa i supermarketa po europskim cijenama. Znaju naši trgovci da kod nas neće nitko umrijeti ako pojede neki proizvod kojem je istekao rok trajanja. Ako se bude umiralo, neće to biti od starih prehrambenih proizvoda već od gladi! Stoga je najbolje da naša Vlada ujesen predloži Saboru da donese odluku o ukidanju seljaka i sela. Seljak – ali intelektualni – može ostati samo onaj tko je protiv Kukuriku koalicije, ćirilice u Vukovaru, protiv fiskalizacije i zatvaranja hotela usred sezone, protiv novog pravopisa, kao i oni koji slave Oluju u Čavoglavima, slušaju Thompsona, a ne Boru Čorbu u Čakovcu.
Čak su i Srbi bliže danskom modelu poljoprivrede negoli mi. Danska, čuvena po svom kraljevskom vlaku dobila je konkurenciju u Srbiji. I Srbi sada imaju danski kraljevski vlak.  To je, naime, vlak koji po danu vozi u Kraljevo!

U već epskoj aferi vukovarskog gradonačelnika Željka Sabe pojavio se svjedok imenom Đurić. Vukovarski Srbin koji je 1991. godine krenuo braniti svoj grad, obitelj i kuću. Borio se sve do pada Vukovara. Prošao je čak i zarobljeništvo u Srbiji, vratio se u Bjelovar, pa opet natrag u Vukovar. Izuzetna drama običnog čovjeka, čovjeka koji je znao gdje mu je domovina i što mu je činiti kad je došao presudni trenutak. Računa se kako u Hrvatskoj postoji oko 10.000 Srba koji su se, poput Đurića, borili na hrvatskoj strani i koji su Hrvatsku otpočetka prihvatili kao svoju domovinu. Svaka im čast! Kad ste vidjeli na HTV-u ili u medijima općenito bilo kakve hvalospjeve ili bar reportaže o tim časnim ljudima? Nikada ili gotovo nikada! Hrvatska medijska falanga posvećuje svu pažnju samo onima koji su stalno nezadovoljni Hrvatskom kao npr: Pupovcu, Đakuli, Stanimiroviću i sličnima. Tisuće i tisuće aboliranih četnika, silovatelja i ratnih zločinaca baulja danas slobodno i bahato diljem Hrvatske. Ima ih čak i u Vladi, Saboru, diplomaciji. Sve ih je ucjenama J. Klein uspio strpati u koš ‘oružane pobune’. Morali smo na to pristati kako bismo proveli mirnu reintegraciju Slavonije i što prije došli ponovno u Vukovar. Trebamo odavati počast i biti ponosni da su građani Hrvatske ljudi poput Đurića koji su tiho, ali hrabro slijedili svoju savijest i jasno uvijek znali gdje im je domovina, kao i da su im Hrvati susjedi i sugrađani koje je zadesila nesreća rata od strane njihovih srpskih sunarodnjaka. ‘Ni med cvetjem ni pravice’ pisao je Krleža, a Srbi kao Đurić su cvijet hrvatske borbe za neovisnost. Cvijet koji sve naše političke elite uporno ignoriraju ili čak gaze. Albert Camus je napisao: ‘Kasije Hereja: treba braniti svijet ako želimo u njemu živjeti!’

Zvonimir Hodak/dnevno.hr

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

BiH

Uhićenja osumnjičenih muslimana – Kazalište u režiji Bakira Izetbegovića

Objavljeno

na

Objavio

Bakir Izetbegović ne samo da je vrlo loš čovjek i još gori političar, nego dokazuje kako nema ni redateljskog dara, jer ovako naivne predstave pod radnim naslovom: „lov na potencijalne ratne zločince – bošnjake“ teško bi mogle proći kod djece predškolskog uzrasta, kamo li kod odraslih ljudi.

Tobožnje pompozno uhićenje 13-orice bivših pripadnika „Armije B i H“ zbog sumnji počinjenja ratnih zločina u Konjicu, kao i ovo zadnje vezano za „progon“ potencijalnih ubojica generala HVO-a Vlade Šantića (Hamdija Abdić zvani Tigar, Dedo Karabegović, Jasmir Topal, Ramiz Bajramović i Enver Keranović – svi bivši pripadnici „Armije BiH“ koji su – kako javljaju mediji – već pušteni na slobodu nepunih 24 sata nakon privođenja!), trebali bi valjda amortizirati opravdano ogorčenje Hrvata u B i H sramotnom haškom presudom, pri čemu su muslimanski zločinci i islamske glavosječe ostali netaknuti, neoptuženi i neosuđeni. Naravno i svijetu treba pokazati kako sarajevska vlast njeguje „pravnu državu“, iako je očito na svakom koraku da od nje ni zametka nema.

Prozirna medijska kampanja koja sve to prati po diktatu Sarajeva, još otužnije djeluje promatra li se u kontekstu pojave brojnih dokumenata koji svjedoče o planskom etničkom čišćenju područja Žepča, Jablanice, Konjica i drugih, što ih je vrh „Armije B i H“ planirao i dogovarao međusobno, što potvrđuju njihovi telefonski razgovori i prepiska. Dakle, tamo gdje je očito kako su poznati nalogodavci (Sefer Halilović, Zulfikar Ališpaga Zuka i drugi) ne reagira se, nego se uhićuje one koji su bili obični vojnici i eventualno izvršitelji ponekog zločina.

Bosna i Hercegovina je samostalna i neovisna država (ili bi barem tako trebalo biti) već više od 25 godina, ali u njoj ni „p“ od pravne države. Sudovi pod patronatom Sarajeva (i bošnjačko-muslimanske klike na čelu s Bakirom Izetbegovićem), svojim bošnjacima-muslimanima za ratne zločine sude po Krivičnom zakonu bivše SFRJ (koji je blaži), a Hrvatima po novom, oštrijem (KZ Federacije iz 2003.).

I gdje su tu pravda i pravna država? Kako se u istoj zemlji metodom segregacije mogu usporedo primjenjivati dva zakonodavna instituta od koji jedan pripada nepostojećoj zemlji?

Toga nema nigdje u svijetu!

Sarajevska vladajuća klika predvođena Bakirom Izetbegovićem od B i H nastoji napraviti prvi europski kalifat i sad je dobila vjetar u leđa upravo zahvaljujući mešetarima iz haškog sudišta.

Sva ona lupetanja Alijinog nasljednika o „nepostojećim narodima – Srbima i Hrvatima“, o „fašizmu u Hrvata“, ratne prijetnje koje upućuje susjedima, ali i islamizacija što se u B i H puzajući provodi, sad dobivaju neku vrstu „legitimiteta“ ili se barem tako presuda haškog sudišta herceg-bosanskoj „šestorci“ tumači u Sarajevu.

Ima, doduše i bošnjaka-muslimana koji smatraju da je ta puzajuća islamizacija koja ima za cilj promijeniti mentalitet muslimanskog naroda na području B i H i vratiti ga šerijatskom pravu i džihadu dugoročno opasnija čak i od terorizma i bombaških napada. Jedan od njih poznati je diplomat, novinar (bio dopisnik iz Kaira, Beiruta, Alžira, Sirije, Libije, Jordana, Izraela), publicist, veleposlanik B i H u više islamskih zemalja (Jordan, Irak, Sirija, Libanon) i dobar poznavatelj ove materije Zlatko Dizdarević. On u uvodu jednoga od svojih tekstova s temom islamizacije B i H piše:

 „Novostvoreni ‘duhovni ekstremizam’ na temeljima ciljano krivih tumačenja ima širom otvorena vrata za ulazak i ljudi i ideja čiji su rezultati djelovanja već sada, da ne govorimo dugoročno, razorniji od prijetnji terorista pojedinaca“. (Vidi: https://ba.boell.org/bs/2017/01/26/islamizacija-bosne-na-kojoj-adresi-je-opasnost; istaknuo: Z.P.; stranica posjećena 14.12.2017.)

Kako god bilo, propusti međunarodnih tijela, posebice UN-a – poput ovih vezano za posljednju hašku presudu, objektivno su potpora provođenju agresivne islamizacije ove zemlje, sa svim onim negativnim i štetnim procesima što ih ona sobom donosi.

Od tih silnih „hapšenja“ muslimanskih osumnjičenika za ratne zločine i njihovog „kažnjavanja“, naravno, neće biti ništa, a što se islamskih glavosječa – mudžahedina (koji su, da ne zaboravimo, bili ustrojbenim dijelom „Armije B i H“; primjerice, odred „El Mudžahid“ pripadao je 7. brigadi, 3. korpusu), oni za sarajevskog bega i njegovu kamarilu ne postoje. U svojim krvavim pohodima ubili su stotine Hrvata, a njih 400 tako što su im u svojim opskurnim i barbarskim ritualnim obredima nakon mučenja odsjekli glave.

I to su za vlast u Sarajevu bili „pojedinačni“ zločini i oni „nemaju nikakve veze s regularnim snagama „Armije B i H“ – iako je odred „El Mudžahid“ po nalogu Alije Izetbegovića formirao sam Atif Dudaković i jako se dobro zna kako je ova najzloglasnija zločinačka postrojba sastavljena od „Allahovih mučenika“ bila dijelom te vojske, pa samim time i pod zapovjedništvom spomenutog Dudakovića.

Sramotna kazna od 3 godine zatvora za njega kao ratnog načelnika Glavnog štaba „Armije B i H“, pri čemu mu se niti jedan jedini dokazani zločin prema zapovjednoj odgovornosti nije stavio na teret, najbolji je pokazatelj „pravde“ koja je provođena, kako na haškom, tako i na bosansko-hercegovačkim sudovima.

Slučaj s Konjicem, kao i ovaj s tobožnjim uhićenjem Hamdije Abdića i družine osumnjičenih za ubojstvo generala HVO-a Vlade Šantića, zasigurno nisu jedini. Bit će toga još – ovakvih fingiranih predstava koje su bacanje prašine u oči i alibi za one predstojeće akcije hapšenja Hrvata – „zločinaca“ koji su prava meta.

Da je u Sarajevu bilo imalo dobre volje, pitanje presuda za ratne zločine odavno bi već bilo riješeno, a ne bi se čekalo do danas. Ako se zauzme stav da su samo druge strane krive, a vlastiti narod bezgrešan, pomaka nema niti ga može biti.

Atmosfera u bošnjačko-muslimanskom političkom vrhu, njihovoj vodećoj stranci SDA i medijima koji su pod kontrolom Sarajeva sve je više nalik na euforiju uoči linča ili lova na vještice.

Bakir nikako da se okane bizantskih smicalica i šićardžijskog, šarlatanskog vođenja politike. To mu je babo Alija ostavio u amanet jer se i sam slično ponašao poučen taktikom svojih idola Slobodana Miloševića i Dobrice Ćosića s kojima je potajno dijelio Bosnu i nastojao stvoriti etnički čistu muslimansku državu na tlu B i H, dok se službeno cinično „zalagao“ za njezinu cjelovitost.

Zar sarajevski beg doista misli da će ove njegove sapunice (režirane lošije nego one turske u kojima se na groteskan način slavi i glorificira lik i djelo njegovog rahmetli babe Alije) bilo tko od Hrvata progutati?

A Europa?

Ona se bori protiv islamskog terorizma u svijetu, a u vlastitoj kući mu širom otvara vrata, hrabri ga i pothranjuje!? Bosna i Hercegovina je na najboljem putu da postane prva europska baza islamskog radikalizma i to upravo uz pomoć Europe!?

Kakvog li paradoksa!

Kako je moguće voditi tako nepromišljenu i u suštini autodestruktivnu politiku?

Moguće je, jer Europsku uniju vodi skupina diletanata koja donosi ad hoc rješenja od danas do sutra po diktatu vodećih zapadno-europskih država i SAD-a i njima je najvažnija supremacija nad ostalim članicama u skladu s trenutačnim interesima, bez ikakve vizije i predstave o budućnosti. Oni su na koncu tu Uniju i stvorili sebe radi i iz razloga osiguravanja svojih strateških i ekonomskih interesa, a nikako vođeni nekim višim ciljevima „pravde“, „demokracije“, „slobode“ i „napretka“, kako se s vremena na vrijeme znaju prigodničarski i razmetljivo hvaliti. Iza svega kriju se sebični interesi „velikih“. Sve drugo su floskule i tlapnje. Igrokaz.

Europa ima kratku pamet i nije joj prvi put da radi protiv vlastitih interesa. Dugoročno, od ovakvih poteza imat će goleme štete, ali to će kao i obično shvatiti tek kad bude kasno.

Kad im glavosječe i bombaši u još većem broju stignu u Berlin, London, Pariz, Amsterdam, Bruxelles…kad zaredaju novi teriristički napadi i kad njihovi građani više ne budu smjeli nosa promoliti iz svojih stanova i kuća ni u sred dana, tek onda će europskoj gospodi (možda) ponešto od svega biti jasnije.

Kao što je i Angeli Merkel možda poslije svega sinulo u glavu (mada to neće priznati) kako će Njemačku skupo koštati to što je ona osobno i velikodušno pozvala islamske migrante u svoju zemlju po sistemu navali narode.

Svaka škola se plaća.

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Na današnji dan prije 22 godine potpisan Daytonski sporazum

Objavljeno

na

Objavio

Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini poznatiji kao Daytonski mirovni sporazum potpisan je na današnji dan 1995. godine u Parizu čime je okončan četverogodišnji rat u BiH.

Prethodno je Daytonski sporazum 21. studenog 1995. godine parafiran u Wright-Patterson bazi kod Daytona, u američkoj državi Ohio.

Ovaj sporazum rezultat je diplomatske inicijative američke vlade koju je otpočeo tadašnji glavni američki posrednik Richard Holbrooke u vrijeme kampanje tadašnjeg predsjednika Billa Clintona.

Konferencija se održala od 1. do 21. studenoga 1995. Glavni su sudionici bili Alija Izetbegović (predsjednik Republike BiH), Slobodan Milošević (predsjednik Republike Srbije, Srbija i Crna Gora, ondašnja SR Jugoslavija) i Franjo Tuđman (predsjednik Republike Hrvatske), predstavnici triju država nastalih iz bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, te glavni američki pregovarač, veleposlanik Richard Holbrooke i general Wesley Clark.

Sporazum je službeno potpisan u Elizejskoj palači u Parizu, 14. prosinca 1995. Najveći uspjeh Daytonskog sporazuma je što je njime okončan rat.

Predsjedatelj Predsjedništva BiH i predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović izjavio je medijima će nakon izbora 2018. godine u BiH morati doći do političkog dogovora u vezi Daytonskog mirovnog sporazuma, koji je na današnji dan 1995. godine potpisan u Parizu.

Sporazum je bio kočnica rata, ali kroz sljedećih 22 godine pokazalo se da Daytonski sporazum stvara mnoge probleme. Postao je izvor nesuglasja triju strana. Tumačio se na razne načine. Donio je ustavne i pravne odredbe koje vrijede i danas. U mnogim odredbama postao je kočnica suživota. Daytonski sporazum nije bio stalan, nego ga se mijenjalo tiho i prešutno kroz 22 godina, često na štetu Hrvata.

– Od Daytona je ostao Dayton koliko god je skrnavljen kroz neke faze 2001., 2003. godine… Oko toga mislim da ćemo svi veoma brzo morati sjesti. To će biti jedan politički dogovor koji ćemo uraditi mislim ne do izbora 2018. godine, jer evidentno će to biti jedna drugačija utakmica, nego nakon izbora – kazao je Čović. Uvjeren je da će HDZ BiH biti na vlasti na svim razinama nakon izbora, kada će “oko navedenih stvari precizno zauzeti stav“.

– Naš cilj je osigurati konstitutivnost sva tri naroda i to je minimum da bi država mogla funkcionirati – rekao je Čović nakon sastanka stranačkih delegacija HDZ-a BiH i SNSD-a na Jahorini. Tom prilikom, i predsjednik Republike Srpske i SNSD-a Milorad Dodik komentirao je Daytonski sporazum, koji je za njega “srušen voljom međunarodnog faktora“, smatrajući da su uništene i bazične vrijednosti tog sporazuma.

– Eliminirani su entiteti i konstitutivni narodi u značajnim projektima i odlučivanju, a nametale su se i špekulativne prakse koje su recimo u vezi onoga što govorimo u vezi Izbornog zakona – da jedan narod bira svoje predstavnike i da drugi narod ne može izabrati. Srbima uporno u Federaciji drugi odnosno druge političke stranke biraju predstavnike. Zato ne vidimo da je to doprinos stabilizaciji BiH – smatra Dodik.

Kazao je da je sasvim logično što HDZ BiH, “koji predstavlja političku volju Hrvata u BiH i zagledan u matičnu zemlju Hrvatsku”, podržava ulazak BiH u NATO. SNSD razumije što HDZ promovira tu vrstu integracija isto kao što, navodi Dodik, HDZ vjerojatno razumije da su “Srbi i srpski narod zagledani u politike globalnih regionalnih integracija u vezi onoga što radi Srbija”.

– Dok god vodimo ove politike, NATO integracije nisu naš cilj i nećemo davati naše suglasnosti na razini BiH o tome – poručio je Dodik novinarima.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari