Connect with us

Kolumne

Podrška Dolce i Gabbani podrška je demokraciji

Objavljeno

on

Prilikom jednog našeg boravka u Cremoni suprug i ja izvukli smo se rano ujutro iz hotelske sobe i krenuli pješice u obilazak grada. Nakon nekog vremena odlučili smo sjesti u mali kafić na uglu i na njegovoj terasi popiti espresso. Preko puta je stajao limeni novinski kiosk koji nije radio, a preko njegove prednje strane bila je nalijepljena, velikim tiskanim slovima, sljedeća objava: ‘Ne radim jer mi je bolesna mama.’ Suprug i ja smo se u trenu pogledali, nasmijali se i u glas izustili: ‘Talijani.’

Snažna povezanost s majkom jedan je od najučestalijih klišeja o Talijanima. Stoga i ne čudi previše da je upravo talijanski dizajnerski par Domenico Dolce i Stefano Gabbana odlučio svoju posljednju modnu kolekciju posvetiti majci. Na tjednu mode u Milanu, održanom početkom ovog mjeseca, predstavili su svoje najnovije uratke u spektaklu nazvanom ‘Živjela mama’ uz pjesmu grupe Spice Girls ‘Mama’. Modeli su šetali modnom pistom u izrazito feminiziranoj, ali ne vulgarnoj odjeći naglašena struka sa suknjama duljine do koljena i s puno cvjetnog uzorka na kojoj je dominirala jedna tema – ljubav prema majci. Bilo je tu i uvezenih izraza poput ‘mama, volim te’, a modeli na pisti hodali su s vlastitom djecom u naručju. Među njima je bila i Bianca Balti koja se pojavila u visokom stupnju trudnoće.

Kolekcija je oduševila brojne ljubitelje lijepe odjeće ponajviše zbog odmaka od danas inače vrlo učestalog androgenog imidža koji se javlja na modnim pistama i bila je povod razgovara s poznatim dvojcem objavljenog u talijanskom listu Panorama. Upitan, između ostalog, što za njega znači obitelj, Domenico Dolce je odgovorio:

‘Nismo nas dvojica izmislili pojam obitelj. Sveta obitelj je jedna ikona ali ni religija ni socijalni status nisu ti koji čine obitelj. Rodiš se i imaš oca i majku. Ili bi barem tako trebalo biti, zbog toga ne smatram uvjerljivima one koje ja nazivam djecom kemije, sintetičku djecu. Tu su u pitanju maternice za iznajmljivanje, a sjeme se bira iz kataloga. A poslije moraš toj djeci objasniti tko im je majka. Razmnožavanje mora biti čin iz ljubavi, danas čak ni psihijatri nisu spremni suočiti se s posljedicama ovakvih eksperimenata.’

Na pitanje u nastavku, bi li volio postati otac, Domenico Dolce je odgovorio:
‘Ja sam homoseksualac, ne mogu imati dijete. Vjerujem da se u životu ne može imati sve, postoje neke stvari koje ne treba mijenjati. Dobro je i nečeg se odreći. Život ima neki svoj prirodan tok i u njemu postoje stvari koje ne treba modificirati. A jedna od njih je obitelj.’

U tome ga je podržao i Stefano Gabbana, a njihov stav duboko je uvrijedio britanskog pjevača Eltona Johna, inače također homoseksualca, koji je na svom Instagram profilu objavio ljutiti komentar: ‘Kako se usuđujete moju prekrasnu djecu nazvati sintetičkom. i može vas biti sram zbog ostalih komentara! Vaše arhaično razmišljanje je poput vaše robe – potpuno zastarjelo! Nikad više neću odjenuti ništa od Dolce & Gabbane!’ Njegovom ljutitom pozivu na bojkot kreacija čuvenih dizajnera pridružili su se i pjevač Ricky Martin – koji je, kao i Elton John, homoseksualac i otac djece koju je rodila surogat majka, kontroverzna pjevačica i bivša partnerica pokojnog rokera Kurta Cobaina, Courtney Love,i bivša tenisačica Martina Navratilova, inače lezbijka, od nedavno u braku sa svojom partnericom te bivša pjevačica, a sada uspješna modna kreatorica, Victoria Beckham.

Domenico Dolce i Stafano Gabbana sada su izloženi žestokim napadima u kojima ih se optužuje za homofobiju – mada su oboje i sami homoseksualci! – predrasude (tko ih nema?) i famozni govor mržnje te im se nameće osjećaj krivnje zbog toga jer su slobodno izrazili svoje mišljenje. U svijetu koji se kune u pravo na slobodu govora dizajnerski dvojac izložen je neoliberalnom teroru jer je pao na testu samoproglašenog odreda za ćudoređe predvođenog Eltonom Johnom. Podržati pravo na slobodu govora onih čije se mišljenje i sustav vrijednosti podudaraju s našim vrlo je lako i zapravo ne predstavlja ništa drugo doli krajnje komforan čin laskanja. Tek kad progovori onaj s čijim mišljenjem se ne slažemo i čije vrijednosti ne dijelimo do izražaja dolazi naša sposobnost tolerancije i tek onda možemo govoriti o istinskoj podršci nečijem pravu na slobodu govora.

Čuveni filozof François-Marie Arouet, poznatiji kao Voltaire, još je na prijelazu iz 17. u 18. stoljeće izjavio svom sugovorniku: ‘Ne slažem se s niti jednom riječi koju ste izgovorili ali ću do smrti braniti Vaše pravo da ih izgovorite.’ Time je Voltaire pokazao viši stupanj razumijevanja tolerancije i slobode govora od današnjih neoliberala koji se, zaslijepljeni vlastitim predrasudama za koje spremno optužuju druge, ne libe napadati one koji podržavaju pravo Domenica Dolce i Stefana Gabbane na slobodu govora, pa čak i optuživati za stavove koji nikad nisu izgovoreni. Moj je prijatelj danas na svom Facebook zidu iskazao podršku Dolceu i Gabbani na pravu na slobodu mišljenja u čemu sam ga podržala bez da je bilo tko od nas dvoje napisao jedno jedino slovo o tome što mislimo o tome da homoseksualni parovi posvajaju djecu. Pojavio se meni nepoznat korisnik koji se obrušio drvljem i kamenjem na mene optuživši me da sam bezosjećajna osoba koja mrzi djecu nastalu umetnom oplodnjom i da je smatram manje vrijednom. Još uvijek mi nije jasno kako se uopće mjeri ‘vrijednost djeteta’, a posebno me frapira spoznaja da u 21. stoljeću postoje osobe kojima je nepojmljivo prihvatiti da negdje na ovom planetu postoje pojedinci koji misle drugačije od njih i usude se to reći, kao što su napravili Domenico Dolce i Stefano Gabbana. Očito na vrlo osebujan način poimaju demokraciju.

No dobro, kada nekog od običnih, malih ljudi koji inače nemaju interesa za visoku modu – ili si barem ne mogu priuštiti taj interes – neugodno iznenadi mišljenje jednog kreatorskog dvojca osjećaj zatečenosti još ima i nekog smisla. Ali kada se jedan Elton John i Victoria Beckham koji su godinama već dio tog establišmenta čude ko pura dreku oko stavova Dolce i Gabbane o pojmu obitelji zapitate se tko je, kvragu, ovdje lud. Netko bi, naime, mogao pomisliti da kreatorski dvojac sada izražava gore navedeno mišljenje o tradicionalnoj obitelji isključivo iz komercijalnih razloga, kako bi lakše prodali svoju najnoviju kolekciju no nije tako. Njihov stav o tome nije se mijenjao već godinama.
Među njihovim kritičarima postoje, doduše, oni koji ih sada prozivaju za licemjerje zbog izjave Stefana Gabbane iz 2006. kada je izjavio da bi volio imati vlastitu biološku djecu te da je zamolio prijateljicu za ‘pomoć’. Takvo što se nikad nije ostvarilo pa je pitanje koliko je ta njegova izjava bila ozbiljna, a da ipak drži do tradicionalne obitelji potvrdio je ne tako davno kada je još jednom naglasio da bi rado bio otac ali da je svjestan toga da imati obitelj nije nečiji trenutni hir čime je potvrdio da je u duši tradicionalist koji je odlučio zatomiti vlastite želje. To dodatno potvrđuje njegova izjava iz iste te godine:
‘Protivim se ideji djeteta koje odrasta uz dvoje homoseksualnih roditelja. Djetetu su potrebni majka i otac. Ne bih mogao zamisliti svoje djetinjstvo bez svoje majke. Također vjerujem da je okrutno odvojiti dijete o njegove majke.’

Njegov kolega i nekadašnji ljubavni partner Domenico Dolce prošle je godine također odgovarao na pitanje o mogućnosti roditeljstva i tada je iskazao mišljenje koje se podudara s onim iz razgovora za Panoramu:

‘Volio bih imati čitav nogometni tim djece. U životu imam sve što mogu zamisliti, ali imam i jedan mali hendikep. Homoseksualac sam i zato mi nije moguće imati djecu. Mogao bih koje posvojiti ili ga uzeti iz inozemstva ali me paralizira strah da bi se to dijete moglo osjećati izrabljeno.’

U listopadu 2010. godine dizajnerski dvojac pokrenuo je uspješnu suradnju s megapopolarnom pjevačicom Madonnom. Nju je tada fotograf Steven Klein fotografirao u sklopu promocije njihove tada najnovije modne kolekcije, i to u ulozi tradicionalne talijanske domaćice i majke što je njoj, podrijetlom Talijanki s očeve strane, bilo vrlo zanimljivo.

Dokaz da je obitelj važan aspekt njihovog javnog djelovanja dali su i u listopadu prošle godine kada su pokrenuli promotivnu kampanju koju su nazvali ‘DG Obitelj’, a kojom odaju počast obitelji kao dijelu talijanske tradicije. Ljudi iz svih krajeva svijeta pozvani su da na internetsku stranicu koju su otvorili da stavljaju fotografije svoje obitelji, bilo one novijeg doba ili starije, te da na taj način pridonesu dugovječnoj tradiciji poimanja obitelji ponosno predstavljajući vlastitu. Odaziv je sjajan, a u galeriji pristiglih fotografija nalaze se one od samog početka 20. stoljeća pa sve do suvremenih. U pozivu je također bilo snažno naglašeno da ljudi na fotografijama ne moraju biti odjeveni u Dolce & Gabbana kreacije.
I u svom modnom izričaju uglavnom su uvijek propagirali tradicionalne poglede. Tako muški modeli koji nose njihovu odjeću imaju široka ramena i snažne su građe dok žene nisu uvijek tipično manekenski mršave već nerijetko imaju naglašene obline poput nekadašnjih diva talijanske kinematografije kao što su Sophia Loren i Gina Lollobrigida. Anoreksični modeli poput Kate Moss kod njih nisu nikad imali dobru prođu.
Kada se sve ovo uzme u obzir zbilja je čudno da osobe kao što su Elton John i Victoria Beckham tek sad reagiraju te zašto su tek sad odlučili bojkotirati odjeću slavnog dvojca. Meni osobno, da budem iskrena, nije uopće jasno zašto bi se odjeća bilo kojeg kreatora ili modne kuće bojkotirala zbog njihovih osobnih stavova o nekom društvenom pitanju. Općenito smatram da nečije osobne stavove, kao i karakter, valja strogo odvojiti od nečijeg profesionalnog rada u nekom polju. Da mislim suprotno tada nikad ne bih pogledala film osuđenog pedofila Romana Polanskog, a svome djetetu ne bih nikad dozvolila čitati bajke Lewisa Carrolla, čovjeka za kojeg se također u njegovo doba ozbiljno šuškalo da je pedofil. Kada je u pitanju odjeća, slijedim tri jednostavna pravila: da mi se sviđa, da mi dobro stoji i da si to mogu priuštiti.

Nikad ne pitam što ljudi koji su stvorili komad odjeće čiju kupovinu razmatram misle o homoseksualcima, o posvajanju djece, o smrtnoj kazni, o katoličkoj Crkvi, o pravima žena i crnaca, o konzumaciji mesa slatkih malih životinja, o suđenju Josipa Perkovića, o braniteljima ili o tome je li Tito bio gad ili manga. U tom kontekstu me to ne zanima i zapravo mi je pomalo i gadljivo da se u modu pokušava ubaciti politiku.

Isto tako mi je gadljivo da se zbog slobodnog izražavanja vlastitog mišljenja napada dvoje ljudi koji su ga, istina, izrazili, ali ga niti u jednom trenutku nisu pokušali nametnuti drugima. Jučer su, ponukani reakcijama na njihov intervju u Panorami, dali priopćenje Huffington Postu gdje su kazali:

‘Čvrsto vjerujemo u demokraciju i u temeljni princip slobode govora koji je njen sastavni dio.’ Stefano Gabbana također je napisao na svom Instagram profilu: ‘Govorili smo o tome na koji način mi vidimo stvarnost no nikad nam nije bila namjera osuđivati izbore drugih ljudi. Vjerujemo u slobodu i ljubav.’
Žalosno je da su uopće morali odašiljati takav demanti jer bi u demokratskom svijetu doista svatko trebao imati pravo izraziti svoje mišljenje dok god izravno ne poziva na ubojstvo ili nasilje nad drugim. No čini se da su neoliberalne priče o jednakosti zapravo šuplje i da među jednakima postoje i oni koji su jednakiji. Tako su, unatoč činjenici da su već desetljećima obojica deklarirani homoseksualci, Domenico Dolce i Stefano Gabbana postali objektom bijesa i same LGBT zajednice – točnije rečeno, onog njenog dijela koji je odlučio postaviti se u ulogu tužitelja, krvnika i suca te odlučivati tko je među njima dostojan stava njihove moralne policije.

U tome nalaze svesrdnu podršku neoliberalnih dušebrižnika kojima su inače puna usta demokracije i slobode govora no očito su to samo šuplje riječi jer pravo na tu slobodu govora gaze čim ga iskoriste oni koji misle malo drugačije pa makar bili i u njihovom taboru.

Bez obzira na to što će neki možda od sada bojkotirati njihovu odjeću Domenico Dolce i Stefano Gabbana već sada su iz ove priče izašli kao pobjednici. Oscar Wilde davno je rekao: ‘Jedina gora stvar od one da netko govori o vama jest da ne govori o vama’, a tome možemo dodati onu poznatu: ‘I negativna reklama je reklama.’ Sada je na njihovu kolekciju skrenuta pažnja ne samo stručnjaka i zaljubljenika u modu već i šire javnosti pa slobodno možemo reći da je Elton John nenamjerno savršeno odigrao ulogu njihovog promotora. Oni su pobijedili, demokracija je na žalost još jednom pala na testu.

[ad id=”40551″]

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari