Pratite nas

Kronika

Podvale Velimiru Bujanecu!

Objavljeno

na

Velimir Bujanec (39), poznati tv voditelj emisije Bujica na Mreža TV, koja spada među najgledanije emisije u Hrvatskoj, nagazio je mnoge političare, gay udruge, doveo branitelje i svećenike iz Vukovara u studio, razotkrio drugu stranu priče… a nedavno je u emisiju doveo Hebranga koji je potvrdio da je Račan po nalogu iz Beograda razoružao Hrvatsku prije nego je vlast predao Tuđmanu. ZNATE ŠTO MU SE DOGODILO?

Zagreb, Črnomerec… dva auta ga presreću, izlaze dva ćelava tipa koja se predstavljaju kao policajci, tvrde da odgovara opisu pljačkaša i odvode ga u mrak. Druga dvojica pretražuju auto. Kad su ga vratili, druga dvojica su mu pokazala vrećicu u kojoj je ni manje ni više nego – GRAM KOKAINA. Bujanec u životu nije cigaretu zapalio, a pati od visokog tlaka i tablete će piti cijeli život. Budući da to više nije kazneno nego prekršajno djelo, sutkinja ga je ekspresno kaznila novčanom kaznom.

Priveden je popodne, tek oko ponoći je smio nazvati odvjetnika Zvonimira Hodaka.

Dakle, 2 auta u poznatom tv voditelju prepoznaju razbojnika koji je opljačkao novac. Zatim ni traga novcu ali gle čuda pronalaze gram kokaina. U međuvremenu dok su pretraživali auto, Bujanec je odveden nekamo u mrak, dalje od auta. Zatim ga drže do ponoći bez odvjetnika. Tvrde da im je kokain dragovoljno predao. A on kasnije tvrdi da ništa nikome nije dragovoljno predao niti da je to imao kod sebe.
Nakon što je nagazio vlast na sve moguće načine, nakon što ih je u svojim emisijama učinio doslovce smiješnim (na službenim stranicama ima arhiva emisija pa se uvjerite)… Mi bismo trebali povjerovati ovim “presretačima”??? E, da je Bujanec totalni ovisnik na rubu života ne bih im vjerovao.

PS – Bujanec kaže da se nakon puštanja odmah testirao na droge i da je test bio NEGATIVAN. Što li će mu gram… ajde da je švercer, imao bi malo više…

(informacija sastavljena prema objavama u medijima)

NAKNADNO DODANO:
“U ponedjeljak gledajte Bujicu [mreža] tv a bit će o prepadu policije u civilu na Velimira Bujanca. Sada sam razgovarao sa njim i stavlja mu se na teret posjedovanje droge što on opovrgava da je njegovo, mala količina, te tvrdi da je podmetnuto u njegovom autu. Testiranje je obavio i nema nikakve veze sa drogama. Bilo je pitanje vremena kada će se ovako nešto dogoditi, jer njegove emisije su gledane, a znate zašto? Zato što nitko ne radi emisije kakve radi on, to ne možete vidjeti na drugim tv kućama, a to je ISTINA. S moje strane podrška Velimiru. Emisije i gosti koji su kod njega bez dlake na jeziku SMETAJU, to je očito, dajmo podršku Velimiru, on je to zaslužio.”

[divider]

Velimiru Bujancu voditelju Bujice koja se emitira na nekoliko lokalnih mreža, navodno pronašli gram kokaina u autu. zanimljivo je da su naslovi u medijima glasili. Bujanec predao policiji gram kokaina?!?

Iz toga implicira da je Bujanec presreo policijsku patrolu..dobra večer..dobra večer..šta ste trebali..evo predajem vam gram kokaina??

zašto bi netko predavao policiji gram kokaina??

Dakle po priči velimira Bujanca njega su isčupali iz auta i poslije ga pozvali i pokazali mu neku vrećicu s kokaionom kojeg su navodno pronašli u Bujančevoj torbici.

On tvrdi da mu je sve podmetnuto. Vidjet ćemo hoće li se to rasplesti.

Slučaj Frančišković. Koji se sa ministrom Ostojićem prepirao i vrijeđao na jednoj društvenoj mreži. Spremljen je u umobolnicu i tamo ga šopaju svim i svačim???

Je li prepirka na društvenoj mreži sa ministrom kukuriku koalicije uputnica za umobolnicu???

U što se ovo društvo pretvara. Je li na djelu u Hrvatskoj otvoreni totalitarizam, policijsko podmetanje i šikaniranje ljudi koji se usude pa makar na benigan način, putem društvenih mreža kritizirati vladajuću kastu.

Bujanec nije baš neka prva liga novinarstva ali van kontroliranih medija i tobože javne TV jedini govori i otvara neke teme koji nisu “po uhu” vladajućima.

Da ne govorim o starim slučajevim, nerazajašnjenog ubojstva Pukanića kad se “oteo kontroli” a za što su okrivljeni neki kriminalci u Srbiji ?!? kao i ubojstva Hodakove kćeri koju ubija neki pomahnitali beskućnik?!?

Voditelj Velimir Bujanec opet priveden, ovaj put zbog dilanja droge!

Nakon što je prije dva dana Velimir Bujanec priveden od strane policije zbog grama kokaina, tv voditelj ponovno je priveden i to pod sumnjom da je raspačavao drogu! Policija je Bujanca, eksluzivno doznaje portal Dnevno.hr, pokupila jutros u ranim jutarnjim satima.

Podsjetimo, Bujancu pri pretresu, za koji sam tvrdi da je bio sumnjiv i da mu je droga podmetnuta, pronađen kokain.

“U jednoj ulici na Črnomercu put mi je prepriječio tamni automobil, iz kojeg su izletjela dva snažnija, ćelava tipa s pištoljima. Počeli su mi lupati po autu i mislio sam da će me ubiti. Odostraga su se stvorila još dvojica, koji su pokazali policijske značke pa sam izvadio ključ iz brave i otvorio vrata. Izvukli su me van i dok su me dvojica odvukla par metara dalje, drugi su mi bez naloga radili premetačinu. Nakon nekoliko minuta pozvali su me da mi pokažu torbicu na suvozačevom sjedalu, u kojem inače držim kozmetiku, a sada je tu bila nekakva vrećica s bijelim prahom”, kazao je nakon prvog uhićenja Bujanec.

Također, poručivao je preko brojnih portala i tiskovina kako će osobno otkriti imena svih javnih osoba koje “šmrču”, no voditelj ih ipak nije otkrio! Bit će zanimljivo pričekati epilog ove trakavice kao i čuti kako će se voditelj ovaj put braniti…

 

facebook komentari

Kronika

Kapetan Dragan pobjesnio u sudnici: ‘Ovo je fašistički progon, pa mene je i JNA mrzila’

Objavljeno

na

Objavio

Dragan Vasiljković, poznatiji kao kapetan Dragan, kojega optužnica Županijskog državnog odvjetništva tereti za ratne zločine nad hrvatskim vojnicima i civilima u četvrtak je iznoseći svoju obranu na splitskom Županijskom sudu odbacio krivnju za sve što mu se optužnicom stavlja na teret

Vasiljković je iznio obranu, ali nije želio odgovarati na pitanja sudskog vijeća, optužbe i obrane. Kazao je da je cijeli sudski proces ‘opsesivno fašistički progon‘, a nakon što ga je sudac Damir Romac upozorio da ne vrijeđa nastavio je da od procesa ne bi ostalo ništa ‘kada bi isključili fašizaciju Hrvatske‘.

Odbacio je tvrdnje da je ikada imao veze sa zatvorom na kninskoj tvrđavi upitavši kako netko može biti ratni zarobljenik prije rata s obzirom da je rat u Knin došao 1995.

‘Ja sam dao prijedlog da se zatvor izmjesti i napravi mokri čvor. Ne znam kome je palo napamet da me predstavi kao čuvara zatvora kada je tamo bilo toliko puno policije. Želim reći kako sam 12 godina zatvoren od čega 11 godina bez optužnice. Oduzeli su mi 12 godina života. Čak su i Alojzija Stepinca držali u kućnom pritvoru, a ja sam 12 godina u zatvoru’, kazao je Vasiljković.

U svojoj je obrani kazao i da je Glinu napustio 27. srpnja u 14 sati, a u optužnici ga se tereti da je djela počinio 30. srpnja. Istaknuo je kako je ‘komično’ sve ono što o tom slučaju pišu novine.

‘Veće su šanse da sam zapovijedao Anti Gotovini nego JNA. Pa oni su mene mrzili. Ne samo da nisam počinio ratni zločin nego se zapitajte zašto sam postao to što jesam’, rekao je Vasiljković na kraju svoje obrane.

Vasiljković je optužen da je kao zapovjednik Jedinice za posebne namjene u sastavu paravojnih srpskih postrojbi, odnosno zapovjednik Nastavnog centra za obuku pripadnika specijalnih postrojbi Alfa, postupao protivno odredbama Ženevske konvencije.

Na teret mu se stavlja da je tijekom lipnja i srpnja 1991. u zatvoru na kninskoj tvrđavi te tijekom veljače 1993. u Bruškoj kod Benkovca mučio, zlostavljao i usmrćivao zarobljene pripadnike hrvatske vojske i policije.

Uz to je optužen i da je tijekom srpnja 1991. u Glini, u dogovoru sa zapovjednikom tenkovske jedinice JNA, izradio plan napada na tamošnju policijsku postaju te prigradsko naselje Jukinac, sela Gornji i Donji Viduševac, a potom i njihovo zauzimanje.

Tijekom napada su oštećeni i uništeni civilni objekti, stanovništvo natjerano na bijeg, opljačkana je imovina, a ubijeni su i ranjeni civili od kojih i jedan strani novinar.

facebook komentari

Nastavi čitati

Kronika

Žepče (Kiseljak) – zločin Armije BiH nad Hrvatima i kako se hrvatski grad junački obranio u okruženju?

Objavljeno

na

Objavio

Dana 16. kolovoza 1993., prije točno 24 godine, u malom bosanskom selu Kiseljaku pored Žepča počinjen je javnosti gotovo nepoznat ratni zločin nad Hrvatima. Zločin su počinili pripadnici Armije BiH, točnije diverzanti 303. i 304. brigade 3. korpusa Armije BiH.

Vojnici Armije BiH, među kojima je prema tvrdnjama žepačkih Hrvata bilo i mudžahedina, upali su preodjeveni u vojnim odorama HVO-a u Kiseljak. Za vrijeme dok su se vojnici HVO-a i stanovnici Kiseljaka snašli i konsolidirali već je vatrenim i hladnim oružjem život izgubilo 43 vojnika i civila.

Sliku užasa toga dana u selu Kiseljak opisala je jedna svjedokinja, rođena 1958. godine ovako:

“Kad smo došli možda deset metara od ceste, zapucali su vojnici Armije BiH po nama. Svi smo popadali po tom putu. Moj se sin bacio malo u stranu i nije niti ranjen. Kad je došao sebi podigao je malu Ivanu i pitao me; ‘Majko, što je ovo?’ A mala Ivana govorila je: ‘Joj, što ću…’ to su bile njene zadnje riječi. Ja sam samo govorila: ‘Dijete, ne daj se!’ Florijan nije progovorio nijednu riječ kao ni majka mu Kata. Mala Ivana Širić je rođena 11. ožujka 1980., Kata Krezić 12. rujna 1933., Franjo Krezić 2. veljače 1934., a Florijan Krezić 27. veljače 1963. Svi su oni u jednom trenu ubijeni. Janja Bulajić je teško ranjena i poslije je ostala u bolnici u Banja Luci. To se sve dogodilo pored mene. Ležala sam medu njima mrtvima. Onda sam se, u toj svojoj panici, sjetila Boga i to mi je jedinu snagu dalo. Tad sam izmolila ‘Pokajanje’, za mrtve. Franjo Krezić je nakon pucnjave još davao znakove života i sin mi je rekao: ‘Mama, odoh ga ja pokušati spasiti, samo ako ga uspijem dolje prenijeti’. Pitao me jesam li ja ranjena, ja sam rekla da jesam, ali da ne krvarim puno… 

Tad sam se morala nasloniti na mrtvog Florijana Krezića. Pazila sam da ne ugazim u njegovu krv i tad sam vidjela njegov mozak u toj krvi. Onda sam dopuzila natrag do svoje kuće i kad sam došla do zida, naslonila sam se na njega. Tada sam ranjena i u drugu nogu te sam pala. To je bila samo prostrjelna rana. Ostala sam ležati ispod terase. Sin je odnekud došao do mene i rekao. ‘Mama, od Franje nema više ništa. Mrtav je.’ 

Nije bilo nikakvih nagovještaja da će nas Muslimani napasti. Mi smo odmah uz rijeku Bosnu. Spremali smo zimnicu, ništa nismo znali. Baš sam spremala paradajz za zimnicu, pilili smo i drva. E, da smo znali što će nas snaći. Florijan Krezić je pogođen u glavu, točno iza uha. Vidjela sam kako mu je mozak iscurio iz glave. Mala Ivana Šarić je pogođena u lijevu stranu tijela. Od naprijed je rana izgledala kao crvena ruža na njenoj majici. Lice i tijelo su joj dobili plavu boju, a na prsima se ‘otvorila’, baš kao rascvjetana ruža. Kata Krezić je svukud pogođena, krv joj je curila iz usta, iz prsa, iz ruku i nogu. Franjo Krezić je pogođen u trbuh i u leđa. Ja sam pogođena u noge. Kad sam došla u Teslić, vidjela sam još naših ljudi koji su tog dana stradali. Rekli su mi da su Zovko i Božo Širić ubijeni. Jedna moja susjeda leži u bolnici, ostala je bez ruke i noge”. 

Ratni zločin pripadnika Armije BiH nad hrvatskim pučanstvom u selu Kiseljaku, općina Žepče, u svjetskoj javnosti nije bio zapažen.

Žepče – hrvatski grad koji su prvo napali Srbi, a onda i Muslimani

Srednjobosanski gradić Žepče leži na rijeci Bosni, na cestovnoj i željezničkoj prometnici Sarajevo-Doboj. Sjedište je istoimene općine. Prema popisu stanovništva iz 1991. godine općina Žepče imala je 22.966 žitelja, od toga Muslimana-Bošnjaka 10.820 ili 47,11 posto, Hrvata 9.100 ili 39,62 posto, Srba 2.278 ili 9,91 posto, a ostalih 768 ili 3,34 posto. U odnosu na popis stanovništva iz 1971. godine udio Hrvata u ukupnom broju žitelja spao je se 42,4 na 39,6 posto, a Srba čak sa 16,9 na 9,9 posto. Samo je rastao udio Muslimana-Bošnjaka. Njih je 1971. godine u ukupnom broju stanovništva bilo 44,5.

S početkom srpske agresije na Bosnu i Hercegovinu žepački kraj zajednički brane žepački Hrvati i Muslimani-Bošnjaci organizirani i politički i vojno kroz HVO. Muslimani-Bošnjaci i Hrvati su imali zajedničku ratnu bolnicu, zajedničke ratne medicinske ekipe, borili se skupa na bojišnicama. S prvim ratnim okršajima između Muslimana-Bošnjaka i Hrvata i u Žepču rastu međusobne napetosti. Muslimani-Bošnjaci napuštaju bojišnice, čak bježe iz rovova pa zbog toga neke linije “pucaju” i ginu hrvatski vojnici, a mnogi su ranjeni. Kada je formirana Armija BiH i u Žepču, napetosti su još veće. Na katolički blagdan Sv. Ivana Krstitelja, 24. lipnja 1993. godine, dok se služila sveta misa, počeo je napad muslimansko-bošnjačkih snaga na Žepče. Napadnut je grad Žepče, ali i sela Papratnica, Bistrica, Ljeskovica i Novi Šeher.

Žepče u okruženju Srba i Muslimana

Žepački kraj je od toga sukoba u potpunom okruženju srpskih snaga s jedne i Armije BiH s druge strane. Borbe su žestoke, s mnogo ranjenih i poginulih vojnika je na sve tri strane.

Dan sv. Ivana, 24. lipnja 1993., hrvatski je praznik, pa se i te godine većina žepčanskih Hrvata spremala na misu kad je bez ikakva upozorenja uslijedio udarac što ga je svojedobno najavio Ivo Lozančić. Zapravo, prva provala sukoba zabilježena je još 23. lipnja uvečer, kad su mudžahedini iz Željeznog Polja napali hrvatsko selo Golubinja. Sutradan ujutro dijelovi pet muslimanskih brigada – oko 12.500 ljudi – napredujući u dvije kolone s jugozapada (Zenica) i jugoistoka (Kakanj), krenuli su u glavni napad sjeverno od Željeznog Polja i ubrzo opkolili Žepče. Muslimanske su snage zauzele uzvisine zapadno, južno i istočno od Žepča, a u sljedećih nekoliko dana hrvatski živalj iz područja na južnoj obali rijeke Bosne kojima su dominirali Muslimani, izbjegao je u većinska hrvatska područja. U samom Žepču vatra se začula oko 9:15, kad su paljbu na grad otvorili topništvo i minobacači ABiH-a, a muslimanske „Zelene beretke” opkolile stožer vojne policije HVO-a u hotelu Balkan.

Za bitke obje su strane nemilosrdno bombardirale grad. Postrojbe ABiH-a izvan Žepča držale su uzvisine zapadno, istočno i južno od grada, ali nisu ulazile u sam grad, prepuštajući oštre ulične borbe lokalnim muslimanskim snagama. Jedan je svjedok tvrdio kako je grad bombardiran sedam dana uzastopno. Razaranja grada uzrokovana borbama bila su zapravo strahovita; vjerojatno je svaka druga zgrada izgorjela u borbama. Ljudske žrtve na obje strane također su bile goleme, među civilima i vojnim osobljem.

Velika pobjeda HVO-a i predaja dvije brigade Armije BiH!

Naposljetku, HVO je nadvladao i uspio potisnuti Muslimane do južne obale rijeke, odnosno do mjesta poznatog pod imenom Papratnica. Do 30. lipnja HVO je uspio očistiti od muslimanskih napadača najveći dio zapadne obale rijeke Bosne i zapadni dio Žepča. Bitka je završila 30. lipnja uvečer predajom 305. i 319. brigade Armije BiH. Zapovjedniku ABiH-a Galibu Derviševiću poziv na predaju upućen je još 25. lipnja, ali ga je on odbio. Dok se bombardiranje pojačavalo 26. lipnja, HVO je polako uspostavljao kontrolu nad gradom, a Muslimanima je počelo nedostajati streljiva. Dervišević je predaju dogovorio s Božidarom Tomićem 30. lipnja, pristavši na predaju glavnine svojih snaga u gradu u 17 sati.

Prema knjizi „Muslimansko-hrvatski građanski rat u Srednjoj Bosni“ Charlesa Shradera herojska 111. Xp žepačka brigada imala je čak 450 poginulih od 1992. do 1994. godine.

Kao rijetko gdje, ovdje u ovom hrvatskom gradu su poginula i šestorica mladih zapovjednika HVO-a.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari