Pratite nas

Kultura

Poema o Vukovaru

Objavljeno

na

Stoji grad, pod kišom čelika, ognja i smrti
Gdje paklena sila svoj zadnji ples vrti, stoji grad, Vukovar.
Iz krvi i bola niknut će cvijeće i nikada narod zaboravit neće
Vukovar, Vukovar!

Mjesec studeni svake je godine obilježen sjećanjem na Vukovar. U tišini, molitvi, uza svijeću za vjerne mrtve prisjećamo se strahota koje su Vukovarci proživjeli tih dana 1991. godine. I Hercegovina je ovih dana uz Vukovar, ne samo molitvom, paljenjem svijeća ili odlaskom i odavanjem počasti Gradu. Ovih dana najavljena je izvedba “Poeme o Vukovaru”, koncerta u povodu vukovarske tragedije s izvedbom u Mostaru, 16. studenoga 2019. Glazbu za ovo djelo napisao je mo. don Dragan Filipović. To je bio razlog da porazgovaramo s don Draganom.

* Možete li nam nešto više reći o tomu kako je djelo nastalo?
– Želja za nastankom glazbenog djela o Vukovaru u meni tinja godinama. Još s početkom agresije na RH, Vukovar je stalno bio u mojim molitvama i mislima. Kako je vrijeme odmicalo, a njegovi branitelji postajali svakim danom sve više i više heroji, za mene je Vukovar postao i ostao ponos! Kada je agresor ušao u potpuno razrušen i neprepoznatljiv grad, u meni se nastanila tuga, sjeta, pitanje: zar ljudska narav može biti tako izopačena!? Ali, u mojoj se duši nastanila i želja da se na neki svoj način odužim Vukovaru, da umirim savjest, da ispravim nutarnji dug. Djelo je intenzivno nastajalo pet mjeseci i pisano je za dva solista, mješoviti zbor i simfonijski orkestar. Uzimao sam po koju temu iz mojih prijašnjih uradaka da bi pjevačima to bilo bliže i lakše prihvatljivo. Glazba i riječi žele približiti slušatelju svu tu tegobu, patnju, muku, ranjavanje, borbu za obranom grada, borbu za pobjedom, spašavanjem sebe i drugih… Kažu mi pjevači da je djelo teško, tužno… ja odgovaram da je Vukovarcima bilo puno teže i tužnije. Parafrazirao sam tekstove: S. S. Kranjčevića, A. G. Matoša, T. M. Bilosnića, M. Suntešića. Uzimao sam i molitveno liturgijske tekstove i nisam bježao od vlastite inspiracije koju mi je Vukovarska tragedija u ovim i ovakvim trenutcima nudila. Djelo: Poema o Vukovaru traje 50 minuta.

 

 

* Tko sve sudjeluje u izvedbi ovoga djela i gdje će se ona održati?
– Najbitnija mi je tekstualna poruka ovoga djela. Ne kažem da glazba nije važna, ona je veoma važna. Zamislio sam da ona u ovome djelu više puta samo pomaže, želi dočarati, pomoći da poruka teksta kojega zbor interpretira, što intenzivnije dođe do slušatelja. Stoga bih rekao da je zbor na prvom mjestu a to je naš Akademski zbor Pro musica. I solisti su važni i naravno potpomognuti zborom, a to su naši domaći: Monija Jarak-Mikulić i Hrvoje Merdžo. Simfonijski orkestar se okupio, što se kaže, ad hoc, za ovu izvedbu. Uz glazbenike SO Mostar, tu su i naši domaći glazbenici koji djeluju u vojnom orkestru, puhaćim orkestrima, glazbenici Splitske akademije i Sarajeva. Posebice zahvaljujem prof. Tomislavu Sušcu koji je lektorirao, uredio puhaći korpus. Na praizvedbi će dirigirati poznat hrvatski dirigent i naš dugogodišnji prijatelj iz Zagreba mo. Robert Homen.

 

Proba uoči izvedbe “Poeme o Vukovaru” u Mostaru i pripreme za svetu Misu u Vukovaružž

 

* Ovo nije Vaš prvi odlazak u Vukovar s pjevačima, bili ste također u Škabrnji, Bleiburgu. Na neki način želite mlade potaknuti na razmišljanje ali i obilježavanje tragedija koje su zadesile hrvatski narod. Kako na to gledaju današnji mladi ljudi?
– Ako čovjek ne uči i ne pamti svoju povijest, ona mu se najčešće ponovi u strašnom obliku. Stoga sam htio da mladi pamte važne događaje, bili oni lijepi ili tragični. Za sve nas je bio nezaboravan događaj kada smo prije deset godina, (Pro musica i orkestar Osječke opere) bili u Vukovaru i izveli Mozartov Requiem za sve poginule, ubijene, umrle. Obišli smo: Bolnicu, Ovčaru… Sve nas se to veoma dojmilo. Mnogi su plakali, neki nisu do Mostara mogli progovoriti… I u Škabrnji smo izveli Requiem. Sada nam se ostvarila želja da pjevamo na svetoj Misi i komemoriramo žrtvu 18. studenoga kada se obilježava tragedija Vukovara. Ovaj put smo se spremali na dva kolosijeka. Dakle pripremali smo praizvesti u Vukovaru spomenutu Poemu o Vukovaru, za soliste, zbor i orkestar. No nismo se mogli uklopiti u već postojeći program u Vukovaru gdje mnoge udruge žele imati svojih pet minuta. To je hvale vrijedno. Drugo, treba mnogo novca za odlazak orkestra, prijevoz, noćenje… Stoga smo se odlučili izvesti to u Mostaru, tj. u novoj crkvi Cim – Ilići u subotu 16. studenoga 2019. u 18,30 sati. Naravno, i za ovu izvedbu treba mnogo novca. Dan poslije, u nedjelju 17. studenoga, zbor Pro musica i Tamburaški orkestar Mostar putuje u Vukovar gdje će u ponedjeljak 18. studenoga pjevati i svirati, tj. moliti na svetoj Misi za sve poginule, ubijene i nestale. Dakle, zbor i orkestar čine 92 izvođača. Stoga mogu reći da koncert u Mostaru i izvedba u Vukovaru iziskuje mnogo novca. To ne bismo mogli bez naših donatora. To su: JP Elektroprivreda HZ HB, Založba kralja Tomislava iz Čapljine, Grad Mostar, UniCredit Bank, HNŽ. Uime svih sudionika, pjevača i svirača, jedno veliko i iskreno hvala.

 

* Što za Vas znači Vukovar?– Teško je to izraziti riječima. Evo pokušao sam i glazbom i tekstom u Poemi o Vukovaru. Nekako sam učinio što sam bio dužan. Nastupila je neka olakšica kada sam to završio. Još kada su pjevači naučili tekst, vjerujem da će i glazbenici dati svoj doprinos u subotu na izvedbi. Bit će to ispunjenje moga nutarnjeg zavjeta. Jednostavno, morao sam to učiniti za Vukovar. Bila je to neobjašnjiva nutarnja želja, potreba, obveza. Moj pokojni otac bio je na Bleiburgu. Pričao mi je što je sve prošao dok se nije vratio u Mostar, u Sjeverni logor. A onda tu nadomak kuće… ne ponovilo se. Onda su ga obukli još tri godine u sivomaslinastu uniformu. Pokojna moja mama ga je čekala osam godina. Na njihovu sam sprovodu bio miran, sabran… uvjeren da su spašeni. Njihov život mi je podario smirenost. Čak sam propovijedao na grobu i tati i mami. Ali kada je Vukovar pao… Bože, dva dana sam plakao kao dijete. Eto što mi znači Vukovar.

Razgovarala Martina Arapović/Poskok.info

Što vi mislite o ovoj temi?

Kultura

DOM

Objavljeno

na

Objavio

Nekako su mi najtužnije
priče ljudi koji su migrirali
poslije Drugog svjetskog rata,
u daleke zemlje poput Australije,
Argentine, Amerike itd.
U njima je gorila želja da još
jednom vide rodnu grudu,
prije nego zauvijek sklope oči.
Na žalost,mnogim se nije ostvarila!

DOM

Kad bi noćas im’o krila,
pola svijeta da preletim,
daleko mi ne bi bila,
u zagrljaj da ti sletim!

U zagrljaj da ti sletim,
nakon tako dugo ljeta,
djetinjstva da se sjetim
tu u tebi zemljo sveta!

Letio bi preko gora,
preko najvećih planina,
dočekala bi me zora
kao majka svoga sina.

Ali ne bi zaplakao,
suze uze mi tuđina,
samo bi se radovao
poput izgubljenog sina!

Poljubio bi kamen sivi,
svaki grumen zemlje svete,
gdje god da čovjek živi
rodnom kraju misli lete!

Al ću teško ispuniti
želju tužnom srcu svom,
u njemu ću vječno kriti
mjesto što se zove DOM!

Velimir Velo Raspudić / Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

Fra Mario Knezović: Pojedinci žele uvesti monopol na riječ i utišati Katoličku crkvu

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Fra Mario Knezović/fb

Hercegovački franjevac Mario Knezović predstavio je u utorak u Širokom Brijegu knjigu “Evangelizacija u digitalnom dobu – Crkva, mediji i odnosi s javnošću”.

Uz autora, u predstavljanju su sudjelovali i novinari Dragan Soldo i Darko Pavičić. Govoreći o knjizi i djelovanju u medijima, fra Mario je, među ostalim, istaknuo kako Crkvi ne smije biti mjesto samo u sakristiji, kako se pojedini zalažu.

– Danas se želi provesti monopol na riječ, gdje pojedinci žele utišati riječ Katoličke crkve jer ne postoji nijedna druga institucija koja neovisno funkcionira i govori uime mnogih koji ne mogu govoriti – rekao je fra Mario, dodavši da je danas verbalni delikt zamijenjen takozvanim govorom mržnje.

Govoreći o Crkvi, Pavičić je naglasio kako ona ima pravo zaustaviti mijenjanje pojedinih normi. – Crkva ima pravo izaći van i reći što misli, to je njeno demokratsko pravo, tu postoji i opasnost Crkve od same nje da se ne zatvori u sakristiju, a to je upravo ono što neprijatelji sami žele – kaže Pavičić.

Govoreći o cenzuri, Pavičić je ustvrdio kako nema cenzure u medijima, kazavši da „postoje samo forme koje treba uvažiti, a nju ne treba previše mistificirati“.

Fra Mario je naglasio kako ne postoji cenzura, ali postoji selektivan pristup odabira pojedinih gostiju. – Neka osoba može pet puta negdje gostovati, ali ga se ne pita ono što treba. Pitanje je što ćete pitati. Danas u ovom svijetu nema zabranjenih odgovora, ali ima pitanja – ustvrdio je fra Mario.

Inače, navedeno djelo obrađuje i analizira ulogu komunikacijskih kanala u djelovanju Katoličke crkve u Bosni i Hercegovini u medijima. Istražena je medijska prisutnost župa u javnosti te aktivnosti pastoralnih djelatnika i institucija Crkve na medijskome polju.

Knjiga ima četiri poglavlja, a pripremana je oko dvije godine. Nakladnik je Sveučilište u Mostaru, dok su recenzenti knjige profesori Jerko Valković, Zoran Tomić, Igor Kanižaj i Iko Skoko. (Fena)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari