Pratite nas

BiH

Pogled iz Hercegovine: Zašto ne sudjelujem u prosvjedima?

Objavljeno

na

Od kad je krenula revolucija u Ukrajini mediji u Hrvatskoj vrlo studiozno pristupaju izvješćivanju o tom događaju. Javlja se mnoštvo analitičara koji nastoje građanima Hrvatske predstaviti tko je tko u Ukrajini. Tko financira Kličko opoziciju; koje su dobre i koje loše posljedice moguće pristupanja Ukrajine Europskoj Uniji te koja je globalni okvir cijele priče! U hrvatskim medijima ukrajinska revolucija nije predstavljena kao samonikla i prirodna.

S druge strane količina nepoznavanja političke situacije, kao i običnih zemljopisnih i demografskih činjenica o Bosni i Hercegovini koju pokazuju hrvatski novinari u tretmanu “bošnjačkog proljeća“ je neobjašnjiva.

Čak posumnjam da se ne radi o profesionalnom nemaru nego da je  neupućenost u “bosansko pitanje” postalo nekim must have gadgetom u Zagrebu. Statusnim simbolom metropole. Kako drukčije objasniti izjave da se prosvjedi događaju širom Bosne i Hercegovine i od onih novinara čija prezimena ukazuju na bosansko-hercegovačko porijeklo.

Puna tri dana u Hrvatskoj traje medijska histerija oko “bosanskog proljeća”

[dropcap]U[/dropcap] Bosni se više ne događa nacionalizam, nego su, kako prenose hrvatski mediji, građani svih nacija stali iza jedne zastave, i složno, kao u vrijeme druga Tita ruše nacionalizam, mašu jedinstvom i traže socijalnu pravdu. Opasni nemiri u susjednoj državi se romantiziraju  sukladno pomodnim socijalističkim idejama. Sjeme te revolucije izniklo je u “multietničkoj“ Tuzli i širi se nezaustavno širom domovine Bosanaca i Hercegovaca. Medijska bajka koju su preuzeli mediji u Hrvatskoj traje još i danas. Tek poneki individualac uspio se probiti na pokoji medij i reći da to baš nije tako. Za razliku od ideološke konstrukcije koju iz sarajevskih medija preuzimaju hrvatski novinari stvarnost izgleda ovako: BIH je danas, bez obzira na puna tri dana medijskog obmanjivanja, ekstremno podijeljeno društvo.

Apsurdno je da se prosvjedi, koji najbolje pokazuju društvene podjele, koriste kao dokaz da podjela nema! Hrvatski mediji pripovijedaju o prosvjedima koji su ujedinili BH građane dok zemljopisna distribucija prosvjeda jasno iscrtava srpski, bošnjački ili hrvatski dio BIH. Ako uzmemo gradove u kojima su najviše eskalirali prosvjedi etnička slika tih gradova je sljedeća: Prema neslužbenim rezultatima zadnjeg popisa Sarajevu, Tuzli, Zenici i Bihaću (gradska područja)  živi oko 585.000 stanovnika Od tih 585.000 stanovnika Hrvata je oko 25.000 (u sva 4 grada) tj. 4,2% uz zanemarivih 1-2% Srba. Mostar je jedini multietnički grad u Bosni i Hercegovini u kojemu se u početnoj fazi prosvjedu pridružio jedan broj Hrvata.
[pullquote_right]Zašto ne sudjelujem u prosvjedima? Zamislite LGBT zajednicu kako s Markićkom juriša na Markov Trg[/pullquote_right] Socijalnih nemira na tlu Republike Srpske nema. Republika Srpska čini 49% teritorija BIH. Dva pokušaja organiziranja  prosvjeda su neslavno propala. Prvi je bio šetnja 300 ljudi u Banjaluci u organizaciji NVO-a koji se financiraju iz Sarajeva. Drugi je prosvjed u Bijeljini gdje je sedam-osam ljudi na trgu čitalo zahtjeve Vladi RS-a dok je na kontramitingu 200 huligana izvikivalo “Raatkoo Mlaaaadić”!!! I oni su naravno bosanskohercegovački građani.

Ako uzmemo da je po mnogim ekonomskim pokazateljima Republika Srpska siromašniji dio BIH bilo bi logično da se prosvjedi iz Republike Srpske preliju u Federaciju BIH, a ne da se razbiju na granicama RS-a. To se neće dogoditi jer su “manifesti“ prosvjednika iz bošnjačkih gradova na vrh političkih prioriteta stavili ukidanje Republike Srpske i ukidanje srpskog člana predsjedništva BIH.

Hrvati u BIH čine demografski većinu u 4 i po od 10 federalnih kantona. Socijalnih nemira nema na tlu većinskih hrvatskih kantona nema. Postoje doduše minorne šetnje NVO organizacija pod kontrolom Sarajeva ali paleži i rušenja kantona nema. Radi se o teritoriju BIH od nekih 25 %. Sad pazite!! Ako igdje ima razloga za dizati ustanke i bune ima ih na tlu hrvatskih općina. Socijalna situacija je tek neznatno bolja nego u bošnjačkom dijelu Bosne i Hercegovine (ako imalo!!!). Političke elite u Hrvata u BIH jednako nesposobne, a od uspostave Federacije BIH (51% Bosne i Hercegovine kao “bošnjačko-hrvatska federacija“) do danas traje sustavno obespravljivanje hrvatskih kantona. Zadnji popis stanovništva je otkrio da je Federalni zavod za statistiku (iz Sarajeva) sustavno umanjivao broj stanovnika u općinama s hrvatskom većinom te im uskratio 75 milijuna eura proračunskih prihoda u zadnjih 7 godina.

Naime, netom nakon pobune u Tuzli, krenule su rasprave i pozivi Hrvatima u BIH zašto sada ne podrže ovu revoluciju i šta je u tome tako loše kada smo svi jednako ugroženi. Kako bi lakše približio koliko apsurdno izgledaju takvi prohtjevi Hrvatima u BIH kada dolaze iz Hrvatske i koliko apsurdno izgledaju novinski tekstovi hipotetski bizarni kontraprimjer.

Što bi pomislili građani Hrvatske da su mediji u BiH, nakon provedenog referenduma o braku u Hrvatskoj, izvijestili širom BIH kako je u Hrvatskoj 80% građana glasovalo na referendumu PROTIV i kako je cijela Hrvatska danas dokazano tolerantno i moderno društvo koje nije nasjelo na klerikalne i uske tradicionalne forme poimanja braka? Pa čak bi vođe LGTB zajednice u Hrvata kazali bi da ti Bosanci nisu normalni.

Nekako tako izgleda nama u BIH kada čitamo i slušamo RH medije u kojima isti govore o “Narodu Bosne“ koji širom te zemlje uzima vlast u svoje ruke, i kako se socijalna revolucija nezaustavljivo proširila na sve dijelove Bosne.

Međutim “Bosna“ nisu samo gradovi s izrazitom bošnjačkom većinom. Da hrvatski mediji imalo poštuju inteligenciju svojih građana ne bi svoje građane dezinformirali. Ako se složimo da je socijalna slika u cijeloj Bosni i Hercegovini loša što još možemo zaključiti iz činjenice da se prosvjedi događaju samo u dijelu gdje apsolutnu ili relativnu većinu čine Bošnjaci!!!!

Samo hrvatski novinari mogu izvući zaključak da je prosvjed ujedinio sve građane. Logičan bi zaključak bio da postoji nešto izrazito važno što ograničava ujedinjenje ondje gdje ga je logično očekivati.

No ključna stvar koju se mora znati da bi se odgovorilo na pitanje zašto nema solidarnosti Hrvata u Federaciji sa Bošnjacima Tuzle, Zenice i Sarajeva jasne je političke naravi. Naime, građani Tuzle, Zenice, Sarajeva, Bihaća, godinama glasuju za one političke opcije koje izbore dobivaju na retorici političkog marginaliziranja Hrvata u Federaciji. Kada Lagumdžija Hrvatima nametne Komšića Tuzla, Zenica, Sarajevo, Bihać plješću i daju glasove. Kada Bakir Izetbegović kažu ne hrvatskom TV kanalu, Tuzla, Zenica, Sarajevo., i Bihać plješću.

Hrvati su u BIH ono što su gay i lezbe u Hrvatskoj

Radi se dubinskom rascjepu dva etnička korpusa. Jedni žele unitarizam, jedan jezik, jednu povijest, jednu istinu, jednu državu jednog naroda kako su uostalom i proglasili u famoznom Manifestu revolucije, dok drugi žele federalizam, autonomiju i nekakav srednji put uređenja BIH. Vjerovati kako su preko noći Hrvati u BIH odustali od minimuma kolektivnih prava toliko je naivno i glupo da se postavlja pitanje tko su ljudi koji kroje hrvatski medijski prostor.

Ako vam je teško zamisliti ovo o čemu pričam postavite si jedno logično pitanje: Možete li zamisliti Željku Markić koja kreće s molotovljevim koktelima u svojoj “socijalnoj revoluciji“ paliti zgradu Vlade u Zagrebu te poziva LGTB zajednicu da joj se pridruži. I kako LGTB zajednica to svojski prihvaća bez obzira što je do jučer Markićka iste diskriminirala!

Isto to događa se u BIH. Hrvati su u BIH ono što su gay i lezbe u Hrvatskoj. Skoro 570.000 obespravljenih građana nad kojima većina vrši političko, kulturno, svjetonazorsko, medijsko i svako drugo nasilje. Stoga mi je žao što na posljednjem referendumu o braku u Hrvatskoj jedan dio , makar mali, građana BIH, Hrvata na referendumu o braku glasovao ZA. Ma koliko svjetonazorski homoseksualnost u Hrvatskoj bila daleka našem još konzervativnijem svijetu u BIH licemjerno je od diskriminiranog da podržava diskriminaciju nekog drugog. Ako ni u čemu drugom mi Hrvati u BIH braća smo s LGTB zajednicom u RH u diskriminaciji. I zato mi je bliži prosti hrvatski gay/lezba u Hrvatskoj, ako se osjeća diskriminiran nego socijalno ugroženi Bošnjak u Tuzli koji godinama glasuje za moju diskriminaciju u BIH. Iako većina Hrvata u BIH jeste izignorirala taj referendum nelogično je  i  onih mizernih 1000 glasova iz BIH.

Iz perspektive Hrvata u BIH  prosvjedi u Sarajevu, Zenici, Bihaću i Tuzli izgledaju kao antibirokratske revolucije krajem 80-ih. Socijalna pozadina a politički ciljevi. Nove bošnjačke stranke DF i SBB nastoje opravdani bunt bošnjačkog stanovništva usmjeriti na rušenje dotrajalih bošnjačkih elita iz SDP i SDA. Kako bi cijeloj priči dali multinacionalni karakter. Famozni “Manifest“ grupe koja navodno nadzire prosvjede navodi da Predsjedništvo treba smijeniti a ostaviti Komšića jer je on eto obrazovaniji od drugih budući da je završio ugledne američke tečajeve. Šta je diploma Filozofskog fakulteta jednog Radmanovića ili diploma arhitekture Bakira Izetbegovića u odnosu na petodnevni soroševski tečaj druga Komšića u SAD-u!

Manifestanci potom traže ukidanje službenih jezika u BIH, zabranu rada nacionalnih stranaka, potpuno ukidanje kantona , unutarizaciju Federacije i potiranje narodnih identiteta u BiH.

Vjerojatnije objašnjenje uzroka prosvjeda je istek roka političke paradigme bošnjačkih stranaka prema kojoj su Bošnjaci jedine žrtve rata a Srbi i Hrvati jedini krivci. Politike koja dva desetljeća obećava ukidanje Republike Srpske i “poklapanje Hrvata“ nakon kojih će nastupiti opće blagostanje.
Očito je da paradigma o mitskoj borbi bošnjačkih stranaka protiv srpskog odcjepljenja i hrvatskog “trećeg entiteta“ ne može sakriti opće socijalno nazadovanje Bosne i Hercegovine. Za sve loše kod Bošnjaka redovno su do sada bili krivi Hrvati u Federaciji. Oni koji su se do jučer kleli u državu i institucije taj isti sistem danas pale, razbijaju i pljačkaju.

A Stipe Mesić, kao i uvijek, kao stari bošnjački lobist u Zagrebu poziva da se u BiH uspostavi građanski sustav na principu jedan čovjek jedan glas.  On koji je upozoravao da će se uspostavom trećeg entiteta u BIH na bošnjačkim područjima stvoriti Beirut danas ne osuđuje Bošnjake koji se Beiruta igraju i prije Trećeg.

I ne pita se hoće li se nekim slučajnim proglašenjem bošnjačkog entiteta na tlu Federacije upravo na tlu pod hrvatskom kontrolom u FBiH stvoriti hrvatski Belfast?

Ivan Šušnjar

 

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

BiH

Na Jaklićkoj planini snimani kadrovi filma o ”Duvandžijama”

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Ramski vjesnik

Scene koje su snimane na Jaklićkoj planini na poseban način su dočaravale teški život duvandžija i borbu za preživljavanje stanovništa.

Na Jaklićkoj planini i Makljenu u Rami, proteklog su vikenda snimani kadrovi dokumentarnog filma o duhanskim putovima koji su vodili iz Hercegovine prema Bosni i obrnuto, kada se iz Bosne išlo u Hercegovinu po duhan.

Već ranije, snimani su dijelovi filma u Grudama tijekom sadnje duhana, zatim misa za ”Duvandžije” na Blidinju, obavljeno je niz razgovora sa još uvijek živućim  Duvandžijama.

U subotu su snimljene zanimljive scene na Blidinju.  Scene koje su snimane na Jaklićkoj planini na poseban način su dočaravale taj teški život i borbu za preživljavanje. U tim scenama  širem gledateljstvu bit će vidljive ne samo teškoće duvandžijskog puta, nego i života stanovništva Rame i drugih mjesta kuda su se kretale duvandžijske družine na svojoj ruti.

U Jaklićkoj planini snimane su scene u autohtonoj obiteljskoj kući Tadića i njezinu okruženju.  Ta ambijentalnost dat će sigurno posebnost igranim scenama ovog dokumentarnog filma.

Projekt snimanja filma o Duvandžijama ideja je Ivice Perića Maradone iz Ždrimaca, Uskoplje. Perić je dobio zanimljiv nadimak Maradona ne zato što svojim izgledom podsjeća na njega, nego zato što je baratao nogometnom loptom kao Maradona. Nažalost, u ratu je ranjen u nogu te se morao oprostiti od nogometa.

Za Ramski vjesnik Perić je o svojoj produkciji za film kazao: ”Ideja za film je došla od mojih djedova i oca, jer su i oni išli u Hercegovinu po duhan kako bi ga dalje preprodavali i tako zarađivali za život. Zanimljivo je da su do sada uglavnom snimani filmovi o švercu duhanom u Hercegovini. Ovo je prvi slučaj da je Bosna vezana za taj duhan. Ljudi su odavde iz Bosne išli u Hercegovinu i vraćali se sa duhanom. Zamolio sam Josipa Mlakića da napiše scenarij i projekt je dobro podržan od Fonda za kinematografiju iz Sarajeva i HAVC-a iz Republike Hrvatske.

Ljudi su ovdje preživljavali od šverca duhanom, a mlađi to ne znaju. U filmu ćemo vidjeti kroz koja su sve područja ljudi prolazili i što su sve doživljavali. Započeli smo snimanje u Grudama gdje se najviše duhana i sadilo te smo obavili niz razgovora sa živućim švercerima duhana iz Hercegovine, ali i iz Bosne.

Snimali smo upravo taj put kuda se nosilo duhan. Najviše materijala za film dobili smo upravo od samih sudionika šverca duhanom i pokušavamo praviti rekonstrukciju njihova putovanja i svega što su na tim putovima proživjeli.” Scenarij za film je napravio naš poznati književnik i scenarista Josip Mlakić, također iz Uskoplja.

O svom radu na scenariju Mlakić je za Ramski vjesnik rekao: ”Što se tiče ove teme dosta sam je istraživao. Ali to nije trebalo puno istraživati jer mit o švercu duhanom živi u svim ovim krajevima, od Hercegovine, pa preko Rame i sve do Srednje Bosne odakle su ljudi odlazili u Hercegovinu po duhan i krijumčarili ga, jer je to jedno vrijeme bio jedini način opstanka za pojedine ljude. U tim istraživanjima naišao sam na dosta zanimljivih podataka. Jedan od takvih je da je tog hercegovačkog duhana koji se švercao bio ljubitelj i Staljin.

Nedavno sam čuo i da je ministar vanjskih poslova Rusije Lavrov ljubitelj hercegovačkog duhana”. Za pripremu scenarija Mlakić je istraživao povijest sadnje duhana na ovim prostorima, dolazak duhana u Europu i ove krajeve u 17. stoljeću kada se pojavio. Zanimljivo je da je u tim prvim danima pojave duhana u nekim europskim zemljama bila propisana smrtna kazna za uživanje u njemu.   ”Do sada je snimljeno sve od samog početak, od sadnje, branja i sušenja duhana i razgovaralo se sa jako puno sudionika tih događanja.

To su mahom ljudi u kasnoj životnoj dobi i čini mi se da smo se za ovaj film odlučili u posljednji čas. Sniman je također i dio razgovora u Uskoplju s ljudima koji su se time bavili. Završne scene su ovdje, jer su putovi išli preko Vrana, Draševa, Raduše i Vranice, a odatle dalje”, kazao je Josip Mlakić o dosadašnjem snimanju filma. Projekt snimanja filma duhanskih putova dobio je podršku iz Fonda za kinematografiju iz Sarajeva i dio sredstava stigao je iz Hrvatskog audio-vizualnog centra.

Na taj način financijska konstrukcija za ovaj film je zatvorena. Snimatelj filma je većim dijelom Mirko Pivčević, poznati hrvatski snimatelj koji radi sa Kristijanom Milićem, Arsenom Oremovićem i nizom drugih hrvatskih i svjetskih redatelja. Određene scene je snimao i Zdenko Jurilj koji je do sada snimio cijeli niz dokumentarnih filmova među kojima se izdvaja Bijeli put. Ovaj film je nedavno premijerno prikazan. Tu je i njegov film Dom koji je na ovogodišnjem Sarajevo film festivalu dobio specijalno  priznanje žirija. Statisti za film su uglavnom iz Uskoplja.

Drugi dio ekipe je iz producentske kuće Kadar iz Širokog Brijega gdje će se film, najvjerojatnije i montirati sa kompletnom postprodukcijom. Budući da je riječ tek o snimanju još se ne može govoriti o tome gdje će biti i kada prikazan ovaj film. Ovo snimanje na Jaklićkoj planini još jednom je pokazalo da ovakve lokacije u Rami mogu ponuditi originalnu scenografiju bez bilo kakvih kulisa. Dodajmo ovome da je na Draševu snimljen jedan od najvećih filmskih kadrova u duljini od pet kilometara koji je napravi Veljko Bulajić u filmu ”Neretva”.

Hercegovački proizvođači duhana traže od države da se ponovo otvore otkupne stanice

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Dragan Čović: Da nije bilo Herceg Bosne Hrvati ne bi opstali u BiH

Objavljeno

na

Objavio

FENA

Predsjedavajući BiH Predsjedništva Dragan Čović, koji je i hrvatski član državnoga vrha, izjavio je u subotu u Mostaru da su utemeljenjem Hrvatske zajednice Herceg Bosne na današnji dan 1991. Hrvati osigurali opstanak u BiH te je poručio kako će se razočarati oni koji očekuju da će Haaški tribunal pravomoćnom presudom šestorici dužnosnika Herceg Bosne kriminalizirati sve Hrvate.

“Da nije bilo toga (Herceg Bosne) teško da bi bilo hrvatskog naroda. Hrvati sigurno ne bi bili politički narod niti bi mogli zagovarati jednakopravnost. S te strane, velika zahvala onima koji su imali snage i mudrosti da donesu ključne odluke kako bi se zaštitio hrvatski narod”, rekao je Čović u izjavi za medije.

On je sa čelnicima Hrvatskog narodnog sabora BiH koji okuplja najveće hrvatske stranke u BiH, te predstavnicima Hrvatske zajednice Herceg Bosne položio vijence i zapalio svijeće ispred središnjeg spomen obilježja poginulim hrvatskim braniteljima na Trgu hrvatskih velikana u Mostaru.

“Diljem BiH i Hrvatske danas se pale svijeće i prisjećamo se teških vremena, vremena za povijest. Hrvatska zajednica Herceg Bosne je vrijeme ponosa, ona ima prevelik značaj”, rekao je Čović.

Upitan što očekuje od drugostupanjske presude šestorici dužnosnika Herceg Bosne, Čović je kazao kako se radi o časnim ljudima koji osobno nisu počinili nijedan zločin ili udruženi zločinački pothvat.

Izrazio je očekivanje kako će u sudskom pravorijeku biti uklonjeni navodi o kolektivnoj krivnji bh. Hrvata. “Mnogi očekuju da se kriminalizira sve što ima veze sa hrvatskim narodom, no bit će razočarani”, istaknuo je hrvatski član Predsjedništva BiH.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari