Pratite nas

Gospodarstvo

Pogled iz Kanade: dr Janjiček o najavi osnivanja državnog holdinga.

Objavljeno

na

U Hrvatskoj javnosti povela se rasprava o utemeljenju određenog „holdinga“ u koji bi ušla poduzeća u državnom vlasništvu.

[ad id=”93788″]

Tim povodom organizirana je u emisiji “Otvoreno” na HRT-u izmjena mišljenja u svezi te ideje u smislu mogućih posljedica osnutka takvog holdinga. Najinteresantnije je bilo to što baš nitko od nazočnih u studiju nije rekao što je u biti „holding“ poduzeće i što mu je svrha. Stoga ću upravo poći od te činjenice.

Holding je dioničko društvo koje u svom vlasništvu posjeduje većinske pakete dionica manjih tvrtki. Samim time takvo holding poduzeće pozitivno utječe na poslovanje tvrtki kojima je većinski vlasnik. Svrha ovakvog oblika dioničkog poduzeća je povećanje stope dobiti u tim manjim tvrtkama, jer se kroz njihovu vlasničku povezanost nastoje smanjiti rashodi i troškovi poslovanja tih manjih poduzeća.

Isto tako ojačava se njihov financijski položaj na tržištu kapitala, odnosno tržištu dionica. Tako što bi se na burzi kotirale dionice „holdinga“, a ne više dionice tih malih poduzeća. Dakle, osnutak holdinga ima izravnu nakanu jačanja manjih poduzeća na dioničkom tržištu, tako što se više ne bi pojavljivali individualno, već kroz holding. Osim toga, takav holding imao bi povoljnije uvijete kreditiranja od komercijalnih banaka, jer raspolaže većim kapitalom i uživa veće povjerenje kod banaka. Time bi ta mala i srednja poduzeća u sklopu holdinga imala brži razvitak.

U Austriji je model holdinga bio napravljen upravo iz tog razloga, kako bi se austrijska poduzeća u državnom vlasništvu kroz „holding“ poslovanje financijski ojačala, razvila, te lakše i bolje privatizirala. Od 1967 godine kada je holding u Austriji osnovan, veliki broj poduzeća iz holdinga je privatiziran. Taj dio doslovce nitko u studiju HRT nije želio reći!? Je li u pitanju pomanjkanje informacija ili je neki drugi razlog, teško je reći, ali to baš nitko nije spomenuo u studiju HRT-a.
Upravo zato, što se nije sagledavao razlog osnutka holding poduzeća sa državnim vlasništvom u Austriji, mogli su se čuti razni komentari i primjeri osnivanja holdinga u Hrvatskoj koji su doslovce pokazali zbog čega se Hrvatska ne miče s mjesta.

Predstavnik sindikata kroz svoj komentar o modelu holdinga dokazao je kako je još uvijek „mentalni komunist“! Gospodin Sever je rekao kako su poduzeća u državnom vlasništvu u stvari „narodno vlasništvo“! Nije srećom rekao „društveno vlasništvo“, ali je očito na to i mislio. Koristio je istina termin po kojem se nekad komunistička diktatura nazivala „narodna demokracija“!

Isto tako zalaže se da poduzeća od „nacionalnog interesa“ budu uvijek i jedino u državnom vlasništvu! Naravno pitanje koje se nameće samo od sebe, a što je kriterij za neko poduzeće imati „nacionalni interes“! Zvučalo je to isto kao nekad kada se tumačilo da se odluka o otvaranju obične prodavaonice u kapitalizmu donosila temeljem profitnog interesa, dok se u socijalizmu takva ista odluka donosila „svjesno“!?

U takav „mentalno-ideološki sklop“ uklopio se i gospodin Njavro. Naime, on je rekao kako je potrebno državna poduzeća voditi u svrhu „javnog interesa i po najvišim standardima“!? Što je doista taj „javni interes“ i što je to „visoki“ ili „niski“ standard upravljanja!? Kako se to može definirati? Jasno, odgovor je nedvojeban, tako nešto ne postoji! Bilo javno ili privatno poduzeće može se voditi samo u profitnom interesu! To ne znači da je interes profita u sukobu sa interesom kupaca, već naprotiv!

Neizbježno je došlo i pitanje ogromnih gubitaka Hrvatskih Autocesta. Upravo zbog korupcije tijekom gradnje, ali i korupcije za njihovo održavanje Hrvatske Autoceste su u gubitcima. Privatne autoceste u Istri posluju sa profitom i bez gubitaka, jer nema korupcije niti u njihovoj izgradnji, niti u njihovom održavanju. Nitko nije bojio tunele s troškom na jedan kilometar višim nego troškom gradnje po jednom kilometru u Istri, kao što je bio slučaj sa Hrvatskim Autocestama.

Isto tako spomenut je i je broj zaposlenih u Hrvatskim autocestama, a on je razmjerno 3,5 po jednom kilometru, dok je u Istri 0,8 zaposlenih po jednom kilometru! Dakle, broj zaposlenih u Hrvatskim Autocestama po jednom kilometru autoceste je čak četiri puta viši, nego na privatnim autocestama u Istri. Jasno je da su troškovi plaća zaposlenih po jednom kilometru autoceste previsoki za Hrvatske Autoceste.

Spomenut je i primjer hrvatskih željeznica, te se gospodin Njavro zauzeo za privatizaciju HŽ-a, ali bez privatizacije tračnica!? Problem je upravo u tomu što su hrvatske željezničke tračnice zastarjele, te niti najmoderniji vlakovi ne mogu pružiti brzi i udobni prijevoz putnika i robe! Nitko neće ući u posao kupnje suvremenih vlakova za putovanje po Hrvatskoj po tračnicama iz doba Marije Terezije!

HEP je također bio razmatran kao poduzeće koje se nikako ne smije privatizirati, pa je u tu svrhu spomenut primjer Kalifornije. Međutim, upravo to je pokazalo i ne poznavanje stvari. Kalifornija kao država je imala višestruki rast potrošnje električne energije zbog raznih svjetski poznatih korporacija iz svijeta telekomunikacije i računalne tehnologije koje su postojale i razvijale se u Kaliforniji. Osim toga u Kaliforniji je locirana i poznata „silicijska dolina“!

Dakle, poduzeća koja su po svojoj naravi poslovanja ogromni potrošači električne energije. Gospodin Sever je okrivio privatno vlasništvo za pomanjkanje električne energije u Kaliforniji. Međutim, glavni problem je bio taj što je potražnja za električnom energijom rasla vrlo brzo, a država je ograničila cijenu po 1KW električne energije! Zbog preniske cijene, privatni investitori nisu bili zainteresirani za investiciju izgradnje elektrana. Naime, cijena po 1KW nije mogla jamčiti povrat na ulog izgradnje elektrana. Dakle, nije privatno vlasništvo bilo „krivo“ za pomanjkanje električne energije u Kaliforniji, već uplitanje države koja je maksimizirala cijenu električne energije unatoč rastu potražnje za njom.

No treba spomenuti i poduzeće koje je također od „nacionalnog interesa, a to su Hrvatske Vode. Poduzeće koje se pokazalo krajnje ne učinkovito u obrani od poplava, a koje uzdržava čitava nacija praktično za ništa! Svakog proljeća i jeseni, kiše sve poplave u Hrvatskoj, a Hrvatske Vode ne čine ništa. Posve normalno pitanje koje se nameće svakom hrvatskom državljaninu, treba li Hrvatske Vode ostaviti ovakve u državnom vlasništvu ili privatizirati? Očito je voda došla do grla od prevažnog „nacionalnog interesa“!

Dr. Tihomir Janjiček

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Gospodarstvo

Udruga Franak: Banke će morati vratiti 3 milijarde kuna

Objavljeno

na

Objavio

Udruga Franak održala je konferenciju za medije na kojoj su komentirali presudu Vrhovnog suda prema kojoj su banke povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita ugovorenih u švicarskim francima.

Podsjećamo, to znači da su banke krive za nezakonito i nepošteno postupanje, a prema presudi Vrhovnog suda dužnici u švicarskim francima mogu tražiti povrat preplaćenog u pojedinačnim sudskim postupcima.

– Čast mi je i zadovoljstvo objaviti da imamo konačnu pobjedu u kolektivnoj tužbi protiv osam banaka koje su iskorištavali hrvatski narod. U tome nam je pomogao naš pravni tim koji su od početka imali vjeru u naš problem. Bez Nicole Kwiatkowski koja je postavila tužbu  i maestralne presude suca Radovana Dobronića ništa ne bi bilo. Nakon toga Trgovački sud i Vrhovni sud krenuli su u smjeru da su banke u pravu, a onda je Ines Bojić napravila vrhunsku tužbu koja je okrenula priču i vratila stvar u pravom smjeru. Želim zahvaliti svim članovima i sucima Vrhovnog suda koji su vratili vjeru u pravnu državu. Pravda je ipak pobijedila – izjavio je Elvis Sudar, predsjednik Upravnog odbora Udruge Franak

Izjavu o presudi dao je i Goran Aleksić, saborski zastupnik.

– Pobijedili smo. Kad smo krenuli 2011., svi su nam se smijali. Mi smo 2012. godine sjedili kod Nicole i ona je napisala temelje tužbe. Napisali smo tu tužbu zajedno. Pobijedili smo. Sada 125 tisuća ljudi može tužiti banke, 30 tisuća ih je već tužilo i očekujem da do lipnja 2023. godine bude ukupno preko 100 tisuća tužbi – kazao je saborski zastupnik Goran Aleksić koji je naveo kako će Vrhovni sud morati odlučiti jesu li ugovori s valutnim klauzulom CHF-om ništavni.

Udruga Franak proglasila pobjedu nad bankama

Aleksić očekuje odluku u narednih nekoliko mjeseci i kazao je kako će Vrhovni sud morati odlučiti kako će se utvrditi obeštećenje za dužnike.

– Pozivam one koji nisu tužili banke da se učlane u udrugu Franak. Nemojte žuriti s tužbama. Imamo vremena do 2023. godine. Pričekajte da udruga Franak pripremi teren. Nemojte juriti. Imamo vremena. Kao saborski zastupnik nadam se da ću pokušati ishoditi zakonsko rješenje, no sudski postupak je jedini siguran. Zakonsko rješenje ovisi o Vladi Republike Hrvatske – kazao je saborski zastupnik.

Aleksić je kazao kako potvrda da se to mora napraviti dolazi iz direktive 93/13 koja dopušta državi da zakonski riješi problem.

-Ja sam pitao čak Europsku komisiju smije li država donijedi zakonsko rješenje. Dobio sam odgovor da Republika Hrvatska ima pravo donijeti zakonsko rješenje svih obeštećenja u slučaju Frank, te svih onih koji su imali kredite u eurima i kunama. Svi dužnici do 10. siječnja ugovarali su nepoštene, a time i ništavne stope i svi dužnici imaju pravo na obeštećenje. Očekuje nas vruća jesen, čeka nas vrućih nekoliko godina…U te tri godine banke moraju vratiti 3 milijardi zbog zajedničke presude udruge Franak, a možda još 10 milijardi kuna – smatra saborski zastupnik.

Javnosti se obratila i odvjetnica Nicole Kwiatkowski koja je kazala kako je presuda u korist potrošača i te će banke biti te koje će odlučiti hoće li se nagoditi.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Gospodarstvo

Udruga Franak proglasila pobjedu nad bankama

Objavljeno

na

Objavio

Vrhovni sud presudio da su banke povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita ugovorenih u švicarskim francima, izvijestio je u utorak Vrhovni sud.

Taj je sud izvijestio da je odbio revizije tuženika u predmetu tužitelja Potrošača – Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača, protiv osam domaćih banaka radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača.

Glasnogovornik suda Željko Pajalić istaknuo je da je u presudi izražen pravni zaključak da su te banke “u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe – ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula), a da se o tome nije pojedinačno pregovaralo”.

“Pobijana drugostupanjska presuda je rješenjem djelomično ukinuta (bez vraćanja na ponovni postupak) u dijelu kojim je bankama naloženo da prekinu s opisanim postupanjem jer je o tome već pravomoćno presuđeno.

Fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama pozivati na prihvaćene zahtjeve tužitelja u ovom postupku, a sudovi u tim, pojedinačnim postupcima vezani su za ta utvrđenja”, izvijestio je Vrhovni sud. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari