Pratite nas

Reagiranja

Pogledajte gostovanje Julienne Bušić u ‘Pola ure kulture’ – sve je objašnjeno u samo 8 minuta

Objavljeno

na

Urednica i voditeljica “Pola ure kulture” (HTV Prvi program), Branka Kamenski, spasila je obraz državnoj televiziji, nakon sramotnog nasilja nad slobodom govora i zabrane javnog nastupa književnice Julienne Bušić  i ugostila ju 15-ak dana kasnije u svojoj emisiji. U nešto više od 8 minuta, objašnjeno je ono najvažnije, ne samo vezano za cenzuru javnog nastupa, nego i za nesretnu otmicu američkog zrakoplova iz 1976. godine i tragičnom zapletu koji je zauvijek obilježio živote supružnika Julienne i Zvonka Bušića.

Predavanje Julienne Bušić učenicima srednje škole Vladimir Prelog u Zagrebu, trebalo je biti održano 26. studenoga o.g. (u prostoru knjižnice). Sve je organizirano, dogovoreno nekoliko dana prije i termin potvrđen od ravnatelja, ali ga je škola otkazala uoči samoga održavanja i to neposredno nakon što je na portalu Telegram. hr (u rubrici “POLITIKA &  KRIMINAL”!?) objavljen članak pod naslovom: “Osuđenica za terorizam Julienne Bušić drži predavanje o idealima u srednjoj školi usred Zagreba” (Vidi: https://www.telegram.hr/politika-kriminal/osudenica-za-terorizam-julienne-busic-drzi-predavanje-o-idealima-u-srednjoj-skoli-usred-zagreba/).

Od strane redakcije ovog portala, zabrana predavanja dočekana je slavodobitno i s oduševljenjem (“Konačno malo razuma; škola u Zagrebu otkazala je predavanje Julienne Bušić”; Vidi: https://www.telegram.hr/politika-kriminal/konacno-malo-razuma-skola-u-zagrebu-otkazala-je-predavanje-julienne-busic/).

Dakle, uskratiti pravo na slobodu mišljenja i javnu riječ građaninu Republike Hrvatske (koji nije lišen svojih građanskih prava i po svim međunarodnim konvencijama i hrvatskom Ustavu ima zajamčenu slobodu izražavanja i javnog djelovanja), kod nas je za neke “civilizacijski doseg”, znak “razuma” i slavi se kao postignuće na polju “demokracije” i “slobode”.

Vrlo zanimljivo! A još je zanimljivije, da aktualna ministrica znanosti i obrazovanja kojoj su dan i noć na ustima “slobode”, “prava” i “demokracija”, Blaženka Divjak postupa promptno i spremno uvodi cenzuru na javnu riječ na inicijativu jednog žutog portala koji se bavi medijskim prljavštinama i jeftinim senzacionalizmom.

Treba li opet nekoga podsjećati kako se ova metoda (medijskih blokada, zabrana i cenzure) primjenjuje samo i isključivo kad su u pitanju “desničari” i njihov svjetonazor, dok bi u svim drugim slučajevima to bio skandal prvoga reda zbog kojega bi se “zatresla” medijska scena u Hrvatskoj, a bogme i šire.

Postavlja se pitanje: jesmo li mi u Hrvatskoj obvezni poštivati preuzete međunarodne obveze i vlastiti Ustav?

‘Opća deklaracija o ljudskim pravima’ usvojena od Opće skupštine OUN Rezolucijom 217A (III), 10. prosinca 1948. godine, u Članku 19. kaže:

Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; to pravo uključuje slobodu zadržavanja mišljenja bez uplitanja i slobodu traženja, primanja i širenja informacija i ideja putem bilo kojeg medija i bez obzira na granice.”

(Vidi: https://www.pariter.hr/wp-content/uploads/2014/10/opca_deklaracija_o_ljudskim-pravima.pdf; istaknuo: Z.P.; stranica posjećena 30.12.2018.)

Spomenuta prava zajamčena su i Ustavom Republike Hrvatske, Člankom 38. koji kaže:

Jamči se sloboda mišljenja i izražavanja misli.” (Vidi: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2010_07_85_2422.html; istaknuo: Z.P.; stranica posjećena 30.12.2018.)

Sloboda izražavanja misli među ostalim obuhvaća i slobodu javnog govora i javnog nastupa i to pravo može biti uskraćeno pojedincu-građaninu samo na temelju stroge sudske procedure i na određeno vrijeme, što u slučaju Julienne Bušić nije slučaj.

Treba li na to podsjećati ministricu znanosti i obrazovanja Blaženku Divjak, koja očito misli da još uvijek živimo u partijskoj državi u kojoj je sloboda mišljenja i izražavanja rezervirana samo za nju u one koji dijele njezin svjetonazor i ideološki vrijednosni sustav?

Dok Hrvatskom i danas slobodno šeću nekažnjeni četnički ratni zločinci koji su odsijecali ljudima glave, kastrirali ih, ubijali i mučili, odvodili u logore, bacali u masovne grobnice, silovali, rušili i palili ovu zemlju, naši “demokrati” i “progresivisti” vide “društvenu opasnost” u ženi koja je svoju životnu pogrješku skupo platila i dosuđenu kaznu odrobijala prije 30 godina!?

Ni američki sudac koji je 1977. godine izricao presude Zvonku, Julienne i ostalim sudionicima otmice zrakoplova nije ih smatrao teroristima, čak što više, izrijekom je potvrdio kako “gospodin Bušić nije ni terorist ni kriminalac“, te da su njegovi motivi i ideali bili plemeniti, iako su primijenjena pogrešna sredstva za ostvarivanje ciljeva (što je ušlo i u sudski zapisnik).

Supruga poginulog američkog policajca tužila je državu zbog nemara i nebrige, te stoga što svu krivnju za njegovu smrt prebacuje na “teroriste”, iako na platformi na kojoj je trebalo izvršiti demontažu bombe nisu bili osigurani potrebni uvjeti za obavljanje tog posla, pa je stoga i došlo do eksplozije.

Ovaj slučaj ostat će zabilježen i po tomu što je veliki broj putnika iz otetog zrakoplova dao izjave u korist optuženih i molio blaže kazne, budući da im je od početka bilo jasno kako oni ne žele ugroziti njihove živote. Zvonko i Julienne Bušić, Petar Matanić, Frane Pešut i Slobodan Vlašić tijekom zaposjednuća zrakoplova nisu bili naoružani, a “bomba” kojom su prijetili bila je obični kuhinjski “ekspres lonac”. No, kako bi dokazali “ozbiljnost” svojih namjera, u pretincu u podzemnoj željeznici u New York-u su na nesreću ostavili pravu eksplozivnu napravu (o lokaciji koje su preko pilota obavijestili policiju). Daljnji, kobni slijed događaja oduzeo je život američkom policajcu, ali i zauvijek promijenio živote hrvatskih idealista čija je namjera bila: letcima izbačenim iz zrakoplova obavijestiti svjetsku javnost o naravi komunističkog jugoslavenskog režima i nepodnošljivom položaju hrvatskoga naroda u toj zemlji.

Zar 45 godina robije – koliko su skupa izdržali Zvonko Bušić i njegova životna suputnica (on 32, ona 13), nepokolebljivi idealisti i borci za Hrvatsku nije dovoljan križ, nego ih i poslije svega treba progoniti i stigmatizirati?

Imaju li trunke ljudske savjesti i mrvu morala oni koji su doveli Zvonka Bušića do toga da digne ruku na sebe, ili će nastaviti sa svojim lešinarenjem nad njime i harangom protiv Julienne?

Zabrana predavanja Julienne Bušić u spomenutoj srednjoj školi je (kako to obično biva kad su posrijedi zabrane i cenzura), izazvala suprotan učinak od onoga kojeg su dežurni cenzori i njihovi slugani iz Telegrama hr (i sličnih medija) očekivali, pa je upravo istoga dana kad je prikazan prilog njezina gostovanja na Hrvatskoj televiziji u okviru emisije “Pola ure kulture” (12. prosinca), bila gost studentima u Studentskom domu ‘Stjepan Radić’ u Zagrebu. Tako je njezino predavanje na temu: “Za što ste se spremni žrtvovati“, umjesto 30 srednjoškolaca čulo preko 350 studenata koliko ih se okupilo u prepunoj dvorani Kina Forum.

I za kraj, ponovit ću riječi što ih je na kraju svoje izjave za “Pola ure kulture” izrekla Julienne Bušić: “Živimo u demokraciji, zar ne? Moramo se boriti…”

Sloboda se mora izboriti. Ona se ne dobiva na pladnju. Tako je oduvijek bilo.

Mi ne živimo u demokratskoj i slobodnoj zemlji.

Jer, u slobodnim i demokratskim državama se ne može dogoditi da bilo koji ministar na tako drzak, arogantan i bezobrazan način, bez ikakvoga razloga i objašnjenja, ali i bez posljedica uskrati javnu riječ i prekrši ustavno pravo bilo kojega građanina, kako je to nedavno učinila Blaženka Divjak.

I ne zaboravimo još nešto: za ove koji nam uvode medijsku blokadu, nabacuju se blatom na naše svetinje, priječe nam pravo na slobodu mišljenja i izražavanja i njihove glasnogovornike, svi mi koji smo se borili za samostalnu Hrvatsku i stalo nam je do nje smo teroristi.

Oni koji su masovno ubijali “u ime naroda” s petokrakama i kokardama na kapama, bilo 40-ih ili 90-ih, za njih su pozitivci, idoli i služe im za uzore.

I dok god je to tako, Hrvatska će biti podijeljena. I ostati posljednja neokomunistička oaza u Europi. Na sramotu svih nas.

 Zlatko Pinter/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Šeks žestoko odgovorio Milanoviću: To je neodogovorno i osvetničko ponašanje jednog državnika

Objavljeno

na

Objavio

Vladimir Šeks poručio je u subotu Zoranu Milanoviću da se i predsjednik države treba pridržavati Ustava i zakona, a njegovu izjavu da je ponovno obilježavanje Dana državnosti 30. svibnja predizborni skup i ispunjeno obećanje jedne političke stranke nazvao je skandaloznom.

“To je nešto skandalozno, nečuveno i neozbiljno od predsjednika Republike. Pojedinac može imati mišljenje o nekom zakonu, ali zakon se treba poštivati i respektirati”, rekao je bivši predsjednik Hrvatskog sabora i jedan od tvoraca prvoga hrvatskog Ustava u izjavi za RTL televiziju.

Predsjednik Republike Zoran Milanović, koji je na obilježavanju Dana državnosti samo sudjelovao na polaganju vijenca na groblju Mirogoju, rekao je da on ne bojkotira obilježavanje te ustvrdio da je riječ o predizbornom skupu i obećanju jedne političke garniture koju oni sad ispunjavaju.

Izjavio je da je na današnji dan prije 30 godina demokratskim načinom konstituiran višestranački Sabor u kojem je apsolutnu većinu imala politička opcija za koju je glasala relativna manjina hrvatskih građana. Po njegovim riječima, to onda ne može biti praznik svih, jer je bilo i drugih političkih opcija.

Šeks je nakon te izjave pozvao na opoziv predsjednika Republike, a Milanović mu je odgovorio “neka pokrene” te je dodao da će onda “možda netko i pokrenuti istragu o odgovornostima za zločine u Osijeku za vrijeme rata”.

Šeks tu izjavu smatra krajnje neozbiljnom i neodgovornom.

“To je poruka hrvatskom pravosuđu da je neke nedužne ili nevine dovodilo pred sud ili osuđiuvalo. A njegova tvrdnja da bih ja trebao možda odgovarati za neke zločine, on priželjkuje ono što je JNA i vojno tužiteljstvo podiglo protiv mene optužbe. On priželjkuje ono što priželjkuje Beograd i JNA i Srbija. Žalosno i bijedno”, ustvrdio je Šeks.

Na pitanje hoće li on pokrenuti opoziv predsjednika Republike, Šeks je objasnio da “nije govorio da će on pokrenuti opoziv”, nego da je govorio o predsjednikovoj povredi Ustava.

“Predsjednik Republike je vrhovni čuvar Ustava i zakonitosti. Svatko je dužan držati se Ustava. Ako Hrvatski sabor kao zakonodavac donese neki zakon, onda ga se i predsjednik Republike treba pridržavati. Ne mora se s njime slagati, ali ne može ga ignorirati i upućivati poziv građanima”, naglasio je Šeks.

Na tvrdnje novinara da predizborna kampanja službeno nije ni počela, a da je razina komuniciranja pala na niske grane, Šeks se nije složio.

“Od strane HDZ-a nije pala na nikakve niske grane, nego je na vrlo pristojnoj razini. HDZ se napada beskrupulozno, s uvredljivim klevetničkim izjavama, a u tu se kampanju uključio i Milanović”, zaključio je Šeks. (Hina)

Vladimir Šeks: Treba pokrenuti proces opoziva predsjednika Milanovića

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Župane, dvorac Janka Draškovića u Rečici je i Vaša briga!

Objavljeno

na

Objavio

Poštovani gospodine župane Damir Jelić građani RH, imaju pravo znati istinu.

U tom smislu javljam Vam se, ovim otvorenim pismom sa nadom i željom, kako bi se čim prije riješio već dva desetljetni problem dvorca Janka Draškovića u Rečici.

Problem je još veći nastao čudnom prodajom, kažem čudnom, jer nam kupoprodajni ugovor nije javno poznat zašto je uopće dvorac prodan.

Umjesto da  koristi u više namjena, rečičkim udrugama i društvima. Dvorac je prodan praktično mladima ispred nosa, jednoj zagrebačkoj obitelji, koja kako se vidi ni nema puno daljnjeg interesa o tom dvorcu, još od vremena Vašeg gradonačelničkog mandata u 2007. godini. Te prolazi od tada do sada, iako posjeduje veliko kurtološko, književno i povjesno 18 stoljetno bogatstvo, u sve veću ništavinu što nikome ne koristi.

Koliko je meni poznato dvorac je prodan 2007godine i ako je udruga „ZUK“ Rečica, nakon izrade žitne lađe,- Zora, koja danas plovi rijekom Kupom i prevaža domaće goste i turiste. Sa velikim žarom i zalaganjem je htjela preuzeti brigu i za dvorac Janka Draškovića, što bi više gledano društveno, turistički i gospodarski išlo u prilog, svima jednako dobrom.

Na žalost to se dosada nije dogodilo, pa ni  ono najnužnije, zaboravilo se je svake godine, najmanje tri puta i više pokositi park te očistiti okoliš oko dvorca. Problemi se i dalje nastavljaju i proširuju. Čovjek si može lagano zamisliti da se je dvorac od 2007godine do danas uređivao sobu po sobu, danas bi stajao ponosno i služio bi za sve jednako dobro i ponos selu Rečici i gradu Karlovcu.

Naša je pak ljudska, moralna građanska i seoska zadaća, kako se mladi nebi više iseljivali iz gradova i hrvatskih sela. Da na sve te nezgodne problematične, okolnosti i opozoravamo one koji ih prave, kako bi čim prije nestale.

Jer kako drugačije shvatiti da u mjesto u današnje vrijeme, koračamo korak naprijed, mi još uvjek koračamo, dva koraka u nazad.

Potrebno nam je uvjek imati na umu i pameti. Sve u stvari što danas dobro i kvalitetno zajednički činimo, činimo to za budućnost uz sebe i za buduće mlade naraštaje u generaciji koje nam u susret dolaze.

Eto i ništa drugo su moji dobronamjerni poticaji, na koje čekam pozitivan odgovor i nadam se da će Vam 4 tjedna vremena biti dovoljno.

Sa visokim poštovanjem i iskrenim pozdravom.

Josip Josef Mayer

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari