Pratite nas

Komentar

Pogledajte kako Milorad Pupovac bezočno laže o ‘Oluji’ – u oči generalu Stipetiću

Objavljeno

na

Neshvatljivo kako kod nas nitko od relevantnih političara i medija ne reagira na očite laži koje kolaju javnim prostorom i to godinama.

Ne obične, sitne laži, nego one koje suštinski negiraju velikosrpsku agresiju, okupaciju Hrvatske, hrvatsku borbu za samostalnost i bacaju na nju ljagu, laži uz pomoć kojih se bezočno izvrće istina, žrtve pretvaraju u zločince, a zločinci u žrtve.

Kad se od strane “desnih” medija reagira na takvo što (budući da mainstream mediji to ne čine), s druge strane dolazi zaglušna buka o “govoru mržnje”, pri čemu je svako iznošenje činjenica (i to kao odgovor na krivotvorine i laži!) “širenje mržnje”.

Drugim riječima, mi bi morali prihvatiti lažnu sliku o povijesti kako bi imali “mir u kući”.
Nema čovjeka sa zrnom savjesti, dostojanstva i razuma koji će pristati na to, pa koje god vjere i nacije bio – pod uvjetom da ovu zemlju (Republiku Hrvatsku) smatra svojom domovinom.

Evo samo jednog primjera prljave propagande koja se u okviru specijalnog rata vodi protiv Hrvatske od 1990. godine do danas i to neprekidno, sustavno i planski, kako iz velikosrpskih krugova, tako i od strane ljevičarsko-liberalno-anarhističke klike koja logistički stoji iza tog projekta i podupire ga.

Od srpnja 2009. godine na You Tube kanalu stoji snimka u trajanju od 10-ak minuta u kojoj o VRO ‘Oluja’ govore (sad već pokojni) general HV i bivši načelnih Glavnog stožera (zapovjednik Sektora sjever u ‘Oluji’) Petar Stipetić i legitimni politički predstavnik Srba u Hrvatskoj, Milorad Pupovac.
Slijedi kratki izvod iz razgovora (emisija HTV 1).

Voditelj Mislav Bago: “Gospodine Pupovac, je li ‘Oluja’ praznik koji danas hrvatski Srbi trebaju slaviti?”
M. Pupovac: “Srbi imaju razloga slaviti mirnu reintegraciju hrvatskog Podunavlja…’Oluju’ Srbi u Hrvatskoj teško mogu slaviti, jer je to dan njihovoga stradanja nakon kojega se teško oporavljaju od toga stradanja…”
Bago: “Koliko su sami Srbi hrvatski krivi za to stradanje?”

M. Pupovac: “Lideri krajiških Srba sasvim sigurno snose golemu odgovornost, jer su odbili plan (misli na plan Z-4), jer su prihvatili mišljenje koje nije bilo u interesu naroda…nije bilo u interesu mira, i snose apsolutnu odgovornost za propast pregovora u mjeri u kojoj su uopće gospodarili time što će reći a što neće reći…”

Bago: “Kažete ‘Oluju’ hrvatski Srbi ne mogu slaviti, ali većina hrvatskih Srba je ostala na hrvatskim slobodnim teritorijima, manji dio je ostao u tzv. krajini.”

M. Pupovac: “Ja pripadam toj grupaciji”.
Bago: “Vi spadate u tu većinu koja je ostala. Ja mislim da većina hrvatskih Srba bi mogla slaviti ‘Oluju’, to je njihov blagdan, jer su bili cijelo vrijeme rata u Hrvatskoj, iskazali lojalnost ovoj državi…”

M. Pupovac: “Dvije stvari treba reći pri tome: mi hoćemo, želimo i možemo slaviti, ali A: uspostavu teritorijalnog integriteta; B: mir. To je nešto što dijelimo i možemo dijeliti sa svim građanima Republike Hrvatske.”
Bago: “A Dan domovinske zahvalnosti?”

M. Pupovac: “A što se tiče političkih posljedica, što se tiče ratnih posljedica, koje su za vrijeme ‘Oluje’ a posebno nakon ‘Oluje’ uslijedile, a o kojima se, nažalost, nedovoljno kritički i nedovoljno otvoreno govori i nedovoljno distancira u momentima obilježavanja ‘Oluje’, to je nešto što…”

Bago: “Moram se ne složit’ s Vama. Na svaku obljetnicu od 2000. godine, državni vrh spomene obvezno i zločine koji su se dogodili u toj akciji ‘Oluja'”
M. Pupovac: “Aaaaaaa…” (oklijeva s odgovorom)
Bago: “Uz slavljenje te akcije, spominju se i zločini, ako se ne varam…i prošle godine na desetu obljetnicu i ove godine…”

M. Pupovac: “Da, spominju se zločini kao pojedinačni incidenti, kao nešto što se dogodilo u obliku pljačke, ali spaliti 30.000 kuća, kao što je spaljeno na tom području, spaliti cijela naselja, onemogućiti, stvoriti zakonodavni okvir da se ljudi ne mogu vratiti i da treba proći više godina da bi se mogli vratiti, to opterećuje…”
(Vidi: https://youtu.be/wb7UlTVWRic; stranica posjećena 11.6.2019.)

Eto, tako to izgleda u režiji Milorada Pupovca kojega je očito držala sinkopa u razdoblju od prvog velikosrpskog mitinga u Kninu (28.2.1989.godine) preko balvan revolucije (koja je započela 17.8.1990.) do agresije i svih onih razaranja trećine Hrvatske koju su teroristi i zločinci iz samozvane “SAO Krajine” – potpomognuti s “JNA” i svojim sunarodnjacima iz Srbije i “Republike Srpske” – počinili do 4. kolovoza 1995. godine, uključujući masovne zločine, progon preko 600.000 Hrvata i drugih građana, etničko čišćenje i genocid, uz sustavna silovanja, palež, pljačke i razaranja.

Krvavo orgijanje zločinačke rulje koja je odbijala svaki mogući dogovor i na međunarodno priznatom teritoriju države Hrvatske pokušavala uporno, kroz punih 5 godina stvoriti svoju paradržavu, završilo je onako kako je to jedino moglo: oslobađanjem hrvatskih okupiranih područja na što je Hrvatska imala legitimno pravo kao članica UN-a, na temelju svih međunarodnih normi i zakona.

Za Milorada Pupovca krivnje Srba – jednostavno nema! On vidi jedino političku krivnju njihovih lidera koji nisu prihvatili plan Z-4, a što se svega ostaloga tiče, to uopće ne uzima u obzir!?

On “ne zna” ništa ni o planovima evakuacije srpskih civila i vježbama što su ih “SVK” i njihova “Civilna zaštita” provodili mjesecima prije ‘Oluje’ – a što je također zabilježeno na video snimkama (primjerice, u selu Tržić na Kordunu, iz srpnja 1995.; vidi: https://www.youtube.com/watch?v=UYjh3aAvczc).

Bilo bi zanimljivo čuti od Milorada Pupovca i njegovih istomišljenika (Dejana Jovića, Borislava Miloševića, Save Štrpca i ostalih), tko je pobio 16.000 hrvatskih građana?

Tko je etnički očistio gotovo četvrtinu državnog područja Republike Hrvatske i protjerao preko 600.000 civila? Tko je ubio 402 hrvatske djece? Tko je danonoćno granatirao Vukovar, Vinkovce, Osijek, Karlovac, Gospić, tko je razarao Šibenik, Dubrovnik, slao granate na Slavonski Brod, tko je počinio masakre u Tovarniku, Vukovaru, Borovu Selu, Borovu Naselju, Voćinu, Četekovcu, Balincima, Kusonjama, Stublju, Majuru, Skeli, Bačugi, Cepelišu, Petrinji, Baćinu, Širokoj Kuli, Saborskom, Joševici, Nadinu, Škabrnji i na stotinama drugih mjesta?
Tko?

Tko je silovao 3.000 žena i djevojčica u Hrvatskoj, pobio preko 1.000 civila u UNPA zonama, tko je u preko 150 koncentracijskih srpskih logora držao više 30.000 zarobljenika, mučio ih, ubijao, pa pored žena silovao čak i muškarce?

Tko je kastrirao naše civile i branitelje, odsijecao im glave, nagonio najbliže članove obitelji na bludne radnje i primoravao ih da gledaju grupna silovanja što su ih vršili srpski monstrumi nad njihovim kćerima, suprugama, majkama, unukama?

Tko je deportirao Hrvate iz Iloka, tko je Hrvate iz Baranje obilježavao bijelim trakama (što su ih morali nositi u vrijeme okupacije kad je ova hrvatska regija postala koncentracijski logor na otvorenom)? Tko je civile iz Lovasa nagonio kroz minska polja, masakrirao hrvatske redarstvenike u Borovu Selu, odsijecao glave Hrvatima u Sotinu i Bapskoj? Tko je od 1991. do 1995. godine rušio katoličke crkve, progonio i ubijao svećenike, razarao kulturno povijesne spomenika, knjižnice, škole, bolnice, spaljivao matične knjige, pljačkao našu sakralnu i kulturnu baštinu, ubijao i odvodio u Srbiju čak i konje lipicance?
Tko je to činio? A sve se događalo prije 4. kolovoza 1995.?

Onaj tko želi izjednačiti incidente počinjene u obrani Hrvatske s agresijom, ne samo da je u raskoraku s istinom i činjenicama, nego je i pokvaren do srži, jer grubo krivotvori istinu i bezočno laže. Taj pljuje u lice ovom narodu, pljuje na kosti nevinih žrtava i živima otvara nove rane.

Uspoređivati sustavnu agresiju i rat koji je imao za cilj istrebljenje hrvatskoga naroda, ali i muslimana i svih drugih koji nisu Srbi radi uspostave “Velike Srbije” s pojedinačnim zločinima i incidentima – kojih, nažalost ima u svakom ratu, vrhunac je cinizma i drskosti, jedne neshvatljive perfidije i pokvarenosti kojoj nema ravne.

Na kraju, čemu služi ova bezočna laž o “30.000 srušenih kuća u vrijeme i poslije ‘Oluje’? Gdje su ta “spaljena naselja” o kojima govori lažac, propagandist i smutljivac Pupovac koji već više od 27 godina vodi specijalni rat protiv ove zemlje glumeći pri tomu “lojalnog građanina”? Koja su to sela!?

Ova smišljena laž Milorada Pupovca o “30.000 srušenih kuća” nalik je onoj što ju je širio u vrijeme kad je trećina Hrvatske bila okupirana i zbog koje je u svibnju 1992. godine završio na tadašnjem Okružnom sudu u Zagrebu – o “11.000 pokrštene srpske djece”, ne bi li nekako dokazao kako je Tuđmanov režim “ustaški”. I to se zove LOJALNOST? Kad je on bio lojalni hrvatski građanin? Je li lojalnost obećati posredovanje u spašavanju dr. Ivana Šretera u zamjenu za puštanje na slobodu dva četnička suradnika, pa kad njegovi (za koje je molio Degoriciju) budu pušteni o svemu šutjeti i ne ispuniti obećanje!? U vrijeme kad se sve to događalo, po tvrdnjama Slavka Degoricije, dr. Šreter je već bio mrtav (što je Pupovac morao znati), a za grob mu se ni danas ne zna! Ponašaju li se tako moralni i čestiti ljudi?

Sjećam se kako je u srpnju 1992. godine predsjednik SNS (Srpske narodne stranke) Milan Đukić jednom prigodom izjavio kako je “Milorad Pupovac marioneta Slobodana Miloševića”.

Je li to bilo tako ili nije, teško je prosuditi, mada prema postupcima M. Pupovca i svemu onomu što je poduzimao njegov SDF (Srpski demokratski forum) devedesetih nije teško zaključiti kako tu između njih i Beograda baš i nije bilo nekih razmimoilaženja, kao što ih nema niti danas na relaciji SDSS/SNV – režim Aleksandra Vučića.

Zna se jako dobro tko je masovno ubijao rušio, palio, pljačkao i to je uostalom, zabilježeno u dokumentima samoga agresora i na kilometrima video vrpci (koje su također u velikom dijelu primarni izvori – jer potječu iz arhiva “SAO Krajine” ili njihove “SVK”).

I sve to, sva razaranja i počinjena zla, Pupovac nakon oslobađanja pripisuje nama, nama, Hrvatskoj vojsci i policiji!? Nije to samo običan bezobrazluk, nego besramno i podlo izvrtanje činjenica i specijalni rat protiv ove zemlje, što se u cijelosti uklapa u tajni plan “Memorandum 2” iz 2011. godine.

Sjeća li se Milorad kako smo pustili njihove zločince iz 21. kordunskog korpusa da poslije svega odšeću iz Hrvatske kao da se ništa nije dogodilo? Jednako kao i ostatke 39. banijskog korpusa (živi sam svjedok toga, kao sudionik ‘Oluje’ na smjeru djelovanja naših snaga od Petrinje i Međurača preko Gline do Donjeg Žirovca i Dvora na Uni).

Neka se prisjeti (ako može) nekog sličnog slučaja u povijesti ratovanja i taj postupak Hrvatske vojske usporedi s onim što su njegovi sunarodnjaci činili pri opsadi Vukovara, Vinkovaca, Osijeka, Nuštra, Gospića, Škabrnje, da ne spominjem Sarajevo i Srebrenicu.

Unatoč svim dokazima, on negira stvarnost, zaboravljajući da ovaj narod nije izgubio pamet i pamćenje i da mu nitko ne može izbrisati sjećanje. Narod ne zaboravlja i to trebaju dobro zapamtiti i Pupovac i njegovi mentori, kako beogradski, tako i oni iz hrvatske vlasti, tko god da jesu i na kojim god pozicijama se nalazili.

Zlatko Pinter

 

Menadžment MPT poručio Pupovcu: Prestanite sijati mržnju i govoriti laži

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Jan Ivanjek: Tvrtka Procor nas je kupovinom brazilskih Miragea spasila od dulje aktualizacije ove komične ponude

Objavljeno

na

Objavio

Stanoviti je trgovac oružjem pustio u medije priču kako je spreman HRZ-u isporučiti 12 borbenih aviona Mirage 2000 iz Brazila za svega 76 milijuna dolara.

U tu bi brojku ušao set alata i opreme, pričuvni dijelovi, obuka 5 pilota s po 35 sati naleta, a možda i obuka zemaljskog osoblja. Cijela eskadrila za cijenu manju od jednog Gripena.

Ali dublji uvid u ovu ponudu smjesta ruši ne toliko kulisu, koliko prozirnu papirnatu vrećicu obmane čija svrha teško da je išta više od aktualiziranja spomenutog trgovca u medijima.

Prvo, avioni koji se nude su prodani. Krajem svibnja, prije nepunih mjesec dana, Brazil je objavio kako je 9 od 12 aviona prodano francuskoj tvrtki Procor.

Cijena plaćena za tih 9 aviona? 452,000 dolara! Ni blizu 76 milijuna koliko naš trgovac traži. Inače, Brazil nikad nije svih 12 nudio na prodaju, već prvo 8, pa potom 11 .

To što se nudilo sada već tuđe vlasništvo nije jedini problem. Avioni su gotovo potpuno potrošili dodatnih 1,000 sati resursa koliko im je produljeno u Francuskoj prije isporuke prije gotovo 15 godina, a nisu ni u letnom stanju. A tvrdnja da se prvi remontirani primjerci mogu isporučiti već za 3-4 mjeseca nema nikakve temelje u stvarnosti.

Kada je iste te avione Brazil kupio 2005., Francuskoj je trebalo više od godine da ih počne isporučivati, a remontom im se životni vijek tada produljio za samo 1,000 sati.

Obuka od 35 sati po pilotu je krajnje nedovoljna, a čak i da se avionima mogu produljiti resursi, apsolutno nikakav sustav prihvata i eksploatacije potpuno nepoznatog borbenog aviona ne može se uspostaviti za par mjeseci.

„Brazilci“ su najstarija varijanta Miragea 2000, ali u ponudi je i modernizacija za dodatnih 140 milijuna dolara, navodno na najnoviji standard, što je 2000-5 Mk.2.

No i to je mutna priča: Indija svoje Mirage 2000 upravo modernizira na ovaj standard, po cijeni od 43 milijuna dolara po avionu, pa nema računice kako bi Hrvatska isto platila samo 11 milijuna po avionu.

Srećom, tvrtka Procor nas je kupovinom brazilskih Miragea spasila od dulje aktualizacije ove komične ponude, koja treba što prije biti zaboravljena. Čak se i MORH izjasnio da nije baš sve kako taj trgovac oružjem kaže, što je diplomatski rečeno da cijeli spin nema nikakve veze s istinom.

No ovo je dobar podsjetnik da Hrvatska mora što prije odvojiti svotu u rangu milijarde eura za sigurnu nabavu lovaca, jer novca neosporno ima kad ga se bez štete po proračun može trpati u Uljanik.

A ozbiljni iznosi će nas osloboditi i eventualnih budućih lešinarskih pokušaja uvaljivanja krame, jer idući bi put mogli slušati bajke o nepostojećim F-16 Block 50 iz pustinje AMARG-a, komentirao je vojni analitičar Jan Ivanjek

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Gjenero: Milanovićeva kandidatura je pokušaj bijega od napornog rada u poslovnom sektoru

Objavljeno

na

Objavio

SDP-ov kandidat Zoran Milanović ušao je u kampanju posve nepripremljen te nije pokazao nikakvu političku volju niti ideju što bi radio kao predsjednik Republike, dok je Miroslav Škoro vrlo uvjerljivo iznio svoj koncept reforme Ustava, koja bi osnažila ulogu predsjednika te je puno bolji kandidat za pomiriteljsku ulogu, ocjenjuju analitičari za Hinu

“Zoran Milanović ušao je u kampanju posve nepripremljen, bez ijedne nove ideje i bez najave o tome što bi bili ciljevi njegova predsjedništva. Za razliku od njega, Miroslav Škoro je vrlo uvjerljivo iznio svoj koncept reforme Ustava, koja bi osnažila ulogu predsjednika Republike”, kazao je za Hinu politički analitičar Davor Gjenero.

Ističe kako je koncept “plebiscitarne demokracije” koji Škoro nudi de Gaulleova koncepcija vladavine, kojoj je i prilagođen ustavni model V. republike, a hrvatski je Ustav u velikoj mjeri nastao po uzoru na francuski Ustav V. republike.

Škoro, dodaje, traži pravo na odložni veto na zakone, na to da predsjednik, vjerojatno u savjetovanju s akademskom zajednicom, Vrhovnim sudom i odvjetničkom komorom, predlaže suce Ustavnog suda, a da ih i dalje bira Hrvatski sabor dvotrećinskom većinom. Traži pravo na sazivanje sjednice Vlade, traži pravo na referendumsku inicijativu i u referendumu vidi mogućnost pritiska na Sabor i Vladu.

Gjenero pritom smatra da nema opasnosti od toga da bi Škoro djelovao kao uzurpator unutar političkog sustava, već koncept “plebiscitarne demokracije” doživljava kao mehanizam za prevladavanje aktualne krize stranačkog sustava.

“Naglašava činjenicu da je predsjednik jedini akter koji dobiva investituru izravno od naroda i traži manevarski prostor da u toku mandata bude glas naroda, upravo uz pomoć mehanizama “plebiscitarne demokracije”. Politička kultura u tom modelu od predsjednika zahtijeva da, ako neki njegov zakonodavni koncept ne prođe na referendumu, on prizna gubitak legitimiteta i odrekne se predsjedničke funkcije”, istaknuo je.

Milanovićeva kandidatura tek pokušaj bijega od napornog rada u poslovnom sektoru

Gjenero je za Milanovića kratko prokomentirao da mu se čini da je za njega predsjednička kandidatura “tek pokušaj bijega od napornog rada u poslovnom sektoru, u kome nije ostvario neki relevantan uspjeh”.

S time se složio i politički analitičar Žarko Puhovski, ocijenivši da Milanović smatra da je njegova osoba, njegov karakter dovoljan program.

“Problem je što implicitno govori nešto slično kao i Škoro jer naš Ustav nema potrebu za predsjednikom s jakim karakterom. Naš sustav ima potrebu za predsjednikom koji je posrednik i pomiritelj, a to nije baš uloga koja bi se pripisala Zoranu Milanoviću”, kazao je taj politički analitičar za Hinu.

No, za Škoru ipak smatra da tu ulogu može imati jer se, kaže, pokazao kao netko tko je izrazito pristojan, uvijek iznova odbija radikalne formacije zbog čega smatra da je on u tom pogledu bolji kandidat za pomiritelja.

Za aktualnu predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović je komentirao da je ulogu pomiriteljice shvatila tako da je vrludala – “bila je jako desna, pa malo prema centru, pa opet desno”. “To nije pomiriteljica, nije pokazala dovoljno čvrstoće. Zato je očito kod Milanovića slogan s karakterom više upravo kao polemika s Grabar-Kitarović kao onom koja nije pokazala dovoljno karaktera”, ustvrdio je.

Škoro zastupa stari program, Tuđmana za 21. stoljeće

Za Škoru kaže da kao više-manje novo lice u političkom životu zapravo zastupa stari program, Tuđmana za 21. stoljeće “i to radi na jedan umiveniji i manje oštar način jer je drugo vrijeme”.

“To je populistički program, populizam je danas zadnja politička moda i Škoro je na nivou suvremene mode onoga što se nosi u velikim centrima svijeta. To ga ojačava, a slabi ga pitanje koliko je desnica koja je iza njega jaka. Tim više što odbija čak i spomenuti termine ljevice i desnice, znači želi ostati neokrznut time, a bez desnice nema nikakve šanse. Samo s desnicom ne može imati dovoljnu podršku”, ustvrdio je Puhovski.

S druge strane, kaže Puhovski, Milanović je čovjek kojeg ljevica želi, a opet on ne želi biti kandidat ljevice i za razliku od Grabar-Kitarović koja bi htjela biti kandidatkinja desnica – desnica nju ne želi.

“Imamo čitav niz kompliciranih relacija u kojima se meni i dalje čini vjerojatnijim da će u drugom krugu biti par Milanović i Grabar-Kitarović nego bilo koja druga varijanta, ali sada više niti ostale varijante nisu isključene”, zaključio je taj politički analitičar.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari