Pratite nas

Vijesti

Pogledajte za što se sve tereti Naser Kelmendi: Prljavi poslovi sa čistim heroinom

Objavljeno

na

Uskoro počinje suđenje Naseru Kelmendiju, osumnjičenom za trgovinom drogom u BiH i ostatku Balkana. Petorica Kelmendijevih suradnika otkrila su tužilaštvu detalje višemilijunskog posla.

Pišu: CIN i OCCRP

naserNaser Kelmendi voli se predstavljati kao obični tajkun koji je sa svojih deset prstiju stekao nekoliko vila i tvornica sladoleda, kao i utjecajne prijatelje u institucijama Bosne i Hercegovine (BiH).

Ali, prema optužnici Ureda Specijalnog tužiteljstva Republike Kosovo, Kelmendi je jedan od velikih narkodilera koji je između 2000. i 2012. godine zaradio milijune, prebacujući heroin, ekstazi, speed i druge droge rutom koja povezuje Afganistan, Tursku i Europsku uniju.

Jedan dio optužnice se odnosi na Kelmendijeve narkooperacije, a manji dio optužnice na ubojstvo vođe suparničkog klana Ramiza Delalića Ćele 2007.godine.Tužitelji navode u optužnici da je Kelmendi bio uspješan i da istraga pokazuje „kako on i njegovi sinovi posjeduju imovinu vrijednu milijune eura u BiH, Crnoj Gori, Kosovu i drugdje“.

Zbog tih sumnji već više od godinu dana Kelmendi se nalazi u pritvoru na Kosovu. Čeka suđenje za koje se pretpostavlja da bi moglo početi u listopadu. Tužitelji su tražili da Kelmendi ostane u pritvoru kako bi ga spriječili da pobjegne iz zemlje, utječe na svjedoke ili uništi dokaze.

U optužnici je iznesena široka lepeza događaja u koje je uključeno desetak ljudi razmještenih na nekoliko kontinenata, u vremenskom periodu dužem od desetljeća. Svi oni su pokazali veliku domišljatost i kreativnost u rješavanju mora problema koji se pojavljuju u poslovima sa krijumčarenjem robe.

Jedna od točaka optužnice se bavi događajima iz 2000. godine, kada su svjedoci rekli da su već tada znali da je Kelmendi „bio osoba sa ogromnom količinom novca“ te osoba koja im je mogla osigurati čisti heroin. U ovoj točki tužitelji opisuju Kelmendija kao „izuzetno opreznu osobu na vrhu piramide za trgovinu drogom i drugim kriminalnim aktivnostima u balkanskoj regiji, pa čak i šire“.

Kelmendijev tridesetjednogodišnji sin Besnik odbacuje sve navode optužnice i kaže da njegov otac nema nikakve veze s trgovinom droge.

Međutim, u optužnici su navedene detaljne izjave više svjedoka, od kojih su neki navedeni imenom i prezimenom, a drugi pod kodnim imenima od K1 do K5. Svi oni kažu da su godinama izravno s Kelmendijem surađivali na desetinama važnih poslova u vezi sa narkoticima.

Svjedok naveden u optužnici kao K3, odnosno veliki diler drogom iz Beograda, izjavio je da je Kelmendijev uspon počeo „nakon što je Zemunski klan razbijen nakon atentata na premijera Zorana Đinđića u 2003. godini“. K3 je dalje naveo da je Kelmendijeva karijera dobila još jedan vjetar u leđa kada se Crna Gora odvojila od Srbije 2006. godine, čime je Kelmendi iznenada dobio monopol nad drogom i tamošnjim biznisom cigaretama.

Do 2009. godine K3 je kupovao do četiri kilograma heroina i ekstazija mjesečno, kao i nepoznatu količinu kokaina, speeda i marihuane kroz poslovnu suradnju sa Kelmendijevom organizacijom. Suradnja je prekinuta u listopadu 2012. godine.

Drugi svjedok K1 rekao je da je1996. godine počeo kupovati drogu od Kelmendija koji je u to vrijeme preko Turske doturao heroin iz Afganistana u Kosovo, BiH, Crnu Goru, Austriju, Švicarsku i druge europske zemlje. K1 kaže da su „ogromne količine“ uglavnom bijelog čistog heroina i ekstazija prebacivane iz Turske u Sjevernu Europu.

Prema optužnici, Kelmendijeva grupa je bila vrlo sposobna kada je u pitanju bio prekogranični šverc. Drogu su trpali u stolove i vrata od iverice, sakrivali je u kamione, u tovare limuna i tekstila. Jedna tura heroina je mogla biti podijeljena u 10 kamiona.

Povrh svega, radilo se o dobroj robi, heroinu vrhunske kvalitete „koji je bio daleko jači nego obično“. „Klijenti su govorili K3-u da ih obični heroin prodrma, a da ih bijeli heroin obara s nogu,“ navedeno je u optužnici. Krijumčari su znali prebacivati po 100 kilograma po turi preko slabo kontroliranih granica u planinskim krajevima.

Ekstazi u obliku pilula prenosio se na drugačiji način. U optužnici je navedeno da je grupa dobivala pošiljke do 200.000 tableta iz Nizozemske koje su bile pakirane u plastične boce od kojih je svaka mogla primiti do 4.000 pilula. Boce su omotavane bijelom teflonskom trakom, a potom pakirane u specijalne pregrade u cisternama za naftu. Čak do pet vozača dnevno je kretalo iz Nizozemske za destinacije diljem Europe.

Manje pošiljke su pakirane u rezervoare vozila, ispod krova ili u specijalno izgrađene pregrade, dok su veće sakrivane u rezervoare velikih kamiona ili u tajne džepove koji su bili zašiveni u ceradu kamiona. Također, u optužnici je navedeno da je ova grupa koristila malu količinu novca poslanog preko Western Uniona iz Kosova u Tursku kao signal da je pošiljka droge uspješno primljena.

U optužnici je, također, naveden spisak dugačkih kodiranih SMS poruka između članova grupe, čime je dojavljivano da je dotična pošiljka prešla određenu granicu. Također, spominje se i da je prilikom uhićenja Kelmendija u obiteljskoj kući u Peći u prosincu 2013. godine pronađena dokumentacija o transakcijama novca od „nekoliko stotina tisuća američkih dolara i eura”.

Svjedoci su pred istražiteljima izjavljivali da je Kelmendi „zarađivao ‘milijarde i milijune’ preko svoje organizacije za krijumčarenje droge, a drugi je naveo da je Kelmendi dao svom sinu Elvisu pet milijuna eura da pokrene vlastiti biznis. Međutim, istražitelji su pregledali bankovne transakcije i dokumente o vlasništvu i utvrdili da je obitelj Kelmendi u periodu od 2001. do 2013. godine raspolagala sa oko 4,4 milijuna eura.

Optužnica se potom bavi pojedinačnim poslovima od kojih neki datiraju iz ranog Kelmendijevog perioda u BiH.

Besnik Kelmendi kaže da je njegov otac došao u BiH 1988. godine i otvorio butik kožne robe u Skenderiji, sportsko-tržnom centru u Sarajevu. Početkom rata odlazi, da bi se sa Kosova vratio nakon rata i „radio kao trgovac kožom, odjećom i slično“, kaže Besnik.

Kelmendijev bivši odvjetnik Osman Cucović rekao je u razgovoru sa novinarima Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) i Organized Crime and Corruption Reporting Projekt (OCCRP) da je njegov klijent bio jedan obični trgovac robom iz Italije i Njemačke.„Znači,osamdesetih godina, kada se išlo masovno za Italiju po farmerke i to, on je išao s njima. Znači, išao je sa bosovima, maltene bio je neki sekundarni čovjek, ali je uvijek bio tu, učio je zanat. Radio je šverc i tako da je izrastao kasnije u jednog trgovca i tajkuna. Znači, radio je raznorazne biznise. Radio je trgovinu cigarama – svi znaju ovdje da je trgovao cigaretama”, kazao je Cucović.

Optužnica otkriva da se Kelmendi bavio i drugim poslovima. SvjedokK2 tvrdi da mu se Kelmendi prvi put obratio u Crnoj Gori u vrijeme dok je K2 krijumčario oružje za Oslobodilačku armiju Kosova. Ponudio mu je da za njega vozi heroin u Englesku. Iako je Kelmendi bio uporan u poslovnoj ponudi, K2 je, navodno, odbacio ponudu.

Kelmendi je 2000. godine, prvo na Kosovu a poslije i u Turskoj, zatražio od K2 da organizira likvidaciju čovjeka koji je prevario Kelmendija, ne plativši mu 100 kilograma heroina. K2 je ovo odbio, ali je kasnije čuo da je čovjek po imenu Muzafer Kalić ubijen u BiH i da je on bio osoba koja je pokušala izbjeći plaćanje heroina.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

dr. sc. Ivan Bagarić: Nedjeljom u ništa

Objavljeno

na

Objavio

Isječak

Ovo što slijedi je sažetak političke mudrosti koju smo čuli od Hrvata koji je izabran glasovima Bošnjaka kako bi predstavljao građane na mjestu hrvatskog člana predsjedništva BiH. Ukoliko se netko odluči na čitanje ovog članka, posvećenog onom što smo vidjelu u emisiji „Nedjeljom u 2“, onda protivno svemu, molim za očuvanje mentalnog zdravlja odnosno optimizam – kako bi živio ovaj narod i država (RH i BiH).    

Od samog početka odnosno od izbora sugovornika vidjelo se da gospodin Stanković, ma kako bio dobro pripremljen, gledateljima neće ponuditi ništa dobro. Gospodin Željko Komšić je potrošio vrijeme i novac poreznih obveznika (pretplatnika). Pri tome mislim na cijenu jednog minuta promidžbenog programa na HTV-u (ili još bolje na dobit od neke dokumentarne emisije koja se mogla emitirati u tom terminu). Nažalost čovjek je (besplatno) uzeo cijeli sat za što odgovornost snosi g. Stanković.  U tom satu čovjek je pomiješao sve i svašta (konstitutivnost naroda, građane i narode, legalitet i legitimitet, uzroke i posljedice…) i sve je to strpao u isti lonac – bez začina, okusa i mirisa.

Vrtio je nekoliko fraza (i oko njih). Neshvatljivo da nešto tako može biti dovoljno da bi se obnašala dužnost člana predsjedništva jedne države (ma koga predstavljao). I sve je to pleo i splićao u klupko koje svi mudraci ne mogu razmrsiti (prema onoj narodnoj: kad netko baci kamen u bunar svi ga mudraci ne mogu izvaditi).

Slijedi politička demagogija koju smo čuli od gospodina Željka Komšića:

  • Ustav i konstitutivnost naroda tumači kako mu kada odgovara; opravdava vlastitu poziciju i način izbora a istodobno se tobože zalaže za izbor predsjednika u parlamentu; za sebe kaže da je pripadnik a ne predstavnik hrvatskog naroda i da tu ne vidi nikakav problem; smatra da je njegovo neprihvaćanje od strane Hrvata „politički koncepta“ a ne vidi da je on i njegov izbor upravo to – antihrvatski politički koncept (ali i koncept protiv BiH za koju se on tobože zalaže)
  • kaže kako se sve može proglasiti vitalnim nacionalnim interesom pa se tako Hrvati mogu zaštitit – a osporava im pravo na izbor vlastitog člana predsjedništva; (Poziva na poštivanje jedni drugih – a ne poštuje mišljenje niti pravo cijelog naroda)
  • prema ustavu on se obraća hrvatskim zastupnicima u Domu naroda a ne smeta ga što niti jedan od tih zastupnika nije glasova za njega, niti su za njega svoj glas dali oni koji su glasovali za one kojima bi se on obratio; zastupa sve građane ali u diplomatsko konzularnim predstavništvima BiH smjenjuje samo Hrvate
  • normalno je da je za njega npr. u Bihaću glasovalo gotovo 30% glasača jer on predstavlja „građansku opciju“ iako se njih niti desetina ne izjašnjava „građanima“
  • Vidi velikoalbanski, velikosrpski i velikohrvatski koncept kao prijetnju miru a istodobno kaže kako ne vidi da bilo tko ima kapaciteta za rat; po njemu BiH kad je ugrožena, ima se pravo braniti „svim sredstvima“ (a ne kaže od koga) i ne vidi da je najveća prijetnja po BiH u BiH (a ne izvan nje).
  • Za njega BiH jest i nije međunarodni protektorat; za ulazak u NATO ne treba mišljenje Dodika odnosno (RS-a) jer je to „tehničko pitanje“- a nije!.
  • Kaže kako se ekonomska pitanje ne mogu riješiti bez političke stabilnosti (a on je jedan od izvora destabilizacije)
  • Kaže da Hrvati imaju polovinu vlasti u FBiH (jer sa svojih 12 ljudi mogu blokirati sve) ali im uskraćuje pravo da ih zastupa onaj kojeg oni izaberu
  • Pravo na RTV servis na hrvatskom jeziku cinično proglašava srozavanjem prava jednog naroda na nacionalnu manjinu (a ne komentira da su muslimani Bošnjaci proglasili ne imanje RTV servisa na hrvatskom jeziku – svojim nacionalnim interesom)
  • Konačno, ustvrdio je kako ga nitko ne može uvjeriti kako svi ne govorimo istim jezikom (kaže – važno je da se razumijemo, a nije kazao kako se taj jezik zove) što predstavlja krajnje nepoštivanje ljudskih, osobnih i nacionalnih prava svih naroda u BiH na svoj jezik i kulturu

Na kraju Komšić je pokazao zrno iskrenosti („poštenja“) na upit voditelja – jeli bježati iz BiH…?, odnosno, što će reći vlastitom djetetu – ostati ili otići u inozemstvo? Odgovorio je  – „iskreno ne znam“, te nastavio –„mogu vam slagati što god hoćete, ali ne znam“. Znači li da on o svim važnim stvarima – ne zna, ili nam „može lagati koliko god hoćemo“.

Nažalost, Stanković se uklopio u izgubljenom satu vlastite emisije. Osobito na samom kraju kada je naveo primjer nekog Vukovarca koji je svojoj djeci predložio da se spreme za Irsku ili Njemačku. E moj Stankoviću, zapitaj se što bi ti na to kazao pokojni kolega Siniša Glavašević…

Bilo je to još jedno nedjeljom – u ništa!      

dr. sc. Ivan Bagarić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Vijesti

Povijesna paradigma jednog književnika!

Objavljeno

na

Objavio

Listajući najnoviji broj Hrvatskog tjednika od 17. siječnja 2019.g. kojeg sam nekad redovno kupovao i čitao, u zadnje vrijeme baš i ne, iz više razloga koji nisu vezani na sam tjednik.

Naišao sam na članak akademika Ivana Aralice, pod nazivom: Tuđmanova slobodna hrvatska država počiva i na idejama ustaškog pokreta, ali i na viziji hrvatskih partizana.

Radi razrjašnjenja citirat ću uvodni dio teksta “ Oba pokreta, i  ustaški i partizanski, u ideji su bili pozitivni. Cilj ustaštva bio je stvoriti samostalnu hrvatsku državu,a  cilj partizanije bila je njihova vizija Hrvatske sa što manje Jugoslavije. U izvedbi su oba pokreta obilovala brojnim negativnostima, ali partizanija je ostavila strašnije posljedice jer je trajala 45 godina dulje-“ (Završen citat”)

Sve je to apsurdno, i ne odgovara povijesnim činjenicama. NDH je stvorena u nemogućim uvjetima, da bi se osjećala i ponašala  kao samostalna država, nije bilo u pitanju samo stvaranje države, već pitanje golog preživljanja naroda i njegovog opstanka, u uvjetima svjetskoga rata. Genocid na Hrvatsku je pripreman još za vrijeme Kraljevine Jugoslavije, zapravo već od samog njenog početka.

NDH nije imala gotovo nikakav manevarski  prostor, zaposjele su je vojske tada najjačih država na tlu Europe Italije i Hitlerovog Trećeg Reicha i po utjecaju podijelile njen teritorij na njemačku i talijansku zonu. Još unutar toga došlo je do brutalnog četničko-komunističkog unutarnjeg ustanka, prvenstveno radi uništenja bilo kakve hrvatske države, i nedopuštanje njenim protagonistima da se učvrste.  S tih razloga  borila se još i za očuvanje državnog teritorija, koji im je otiman od lažnih saveznika Italijana, glavnih suradnika Četnika. U datoj situaciji taj prostor nisu mogli spasiti da su se digli na glavu, poglavito ne u Dalmaciji, sve do kapitulacije Italije godine 1943.

Padom Italije Dalmacija i Istra s nekim otocima, preko noći postale su slobodne  bez ikakve talijanske vojske na njenom tlu.

Daljna borba za Dalmaciju vodila se između Njemaca, ustaške vojske i partizana, sve u cilju tko će se prvi dočepati dalmatinskih gradova koje napušta talijanska vojska. U tome su najbolje prošli partizani jer im je talijanska vojska predala sve vojarne i vrlo veliki arsenal oružja.

Autor govori o “partizanskoj viziji” , da je cilj hrvatskih partizana bio njihova vizija Hrvatske sa što manje Jugoslavije. Prvo, autor u svom članku govori o viziji hrvatskih partizana, a ne o viziji hrvatskih  komunista koji su bili vrlo utjecajni, a  partizanija je bila mahom regrutirana iz redova sirotinje, težaka, ribara i sl. i služila je kao topovsko meso.  U političkom smislu u tom pokretu nisu imali nikakvog većeg utjecaja.

Neka nas Bog sačuva te vizije, jer tada među partizanima , posebno među komunistima nije se smjelo izgovoriti riječ Hrvatska, a kamo li da bude što veća u što manjoj Jugoslaviji. Upravo je bilo obrnuto – borba za što manju Hrvatsku u što većoj Jugoslaviji.

Hrvatska zbog te partizanske, bolje kazano “vizije” hrvatskih komunista (jugokomunista) izgubila je trajno ogromne teritorije; cijelu BiH, Boku Kotorsku, cijeli istočni Srijem sve do Zemuna, hrvatski dio Bačke, te neki drugi dijelovi dodijeljeni Sloveniji.

To je bila najveća izdaja u hrvatskoj povijesti. A nisu to morali učiniti, da su barem sačuvali Mačekovu Banovinu, jer su politički bili  vrlo utjecajni. A posebno u toj svojoj “hrvatskoj” viziji, nisu smjeli izvršiti poratne  pokolje nenaoružanog hrvatskog naroda , civila i vojske koja se predala – s nekoliko stotina tisuća žrtava, od kojih su  barem 99% bili nevini  ljudi, od čega se ni dan danas Hrvatska nije u demografskom smislu oporavila. (Te strahote koje  smo mi učinili Hrvatima, to nije poznato u cijeloj povijesti europske civilizacije. Bili su to obični, neškolovani ljudi, radnici, seljaci koji nisu nikome ništa  napravili, ali da bi Jugoslavija mogla živjeti ti ljudi su morali umrijeti) – (Milovan Đilas)

I danas ta “partizanska (jugokomunistička) vizija “ poput crnih oblaka prijeteći nadvila se nad Hrvatsku, da je poput lešinara rastrga, da bude još manja u još većoj Jugoslaviji.

Mile Prpa

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari