Pratite nas

Kolumne

POHRLIMO PO MILOSRDNE DAROVE SVETOGA LEOPOLDA MANDIĆA

Objavljeno

na

Svima, koji vjeruju u Boga, znano je, da se svecima proglašavaju oni, koji su beskonačno ljubili Krista i čovjeka. Za tu ljubav,  dali su svoj  ovozemaljski život a kao nagradu postali su Sveci. Svojim Svecima za bezgraničnu ljubav Bog je udijelio vječni život i podario im velike milosti, da  milosrdnu ljubavi prenose i nakon zemaljskog života. S toga pohrlimo po te milosrdne darove, koje nam je došao udijeliti naš Sveti Leopold Mandić.  On najbolje zna  koliko je teško njegovim Hrvatima i da više nemaju snage ni hodočastiti Njemu i On je pohrlio nama.

[ad id=”93788″]

Došao je svome izmučenom, razjedinjenom i obespravljenom narodu. Došao je da nas ujedini u molitvi, ojača u vjeri i da nam da pouzdanje u Boga koji ne prestaje očitovati svoju blizinu u našem narodu. Došao nam je reći, da se u njemu može naći sve što je suprotnost onomu što se danas u svijetu promiče kao vrijednost i sreća a niti je vrijednost niti sreća, jer čovjek pripada samo Bogu a zemaljski život je samo put u vječnost, jer smo stvoreni za Boga.

Veličina i sreća čovjeka, ne mjeri se prema raskoši života, jer da je tako, onda naš Sv. Leopold Mandić, nikada ne bi bio ni velik ni slavljen. Kamera i rasvjeta ne bi oko Njega toliko bilo, da je izgled i raskoš, Njegova života, mjerilo bilo. Nije živio raskošno niti za života bogat bio. Život je proveo u maloj ispovjedaonici i nije se žalio, da mu je prostor mali bio, jer čovjekov je svijet, širok onoliko, koliko je široko njegovo srce i onoliko koliko dopustimo da u njega uđe Bog.

Naš Svetac, bio je mali rastom, svega 135 cm ali je silno velik bio u kršćanskoj ljubavi. Davao je i ništa tražio nije, usrećivalo ga je jedinstvo čovjeka i Boga i sa silovitom energijom i ljubavi mirio je čovjeka i Boga, spašavao je Božje Duše od vječnoga propadanja. Radio je to od srca prepunoga ljubavi i za njega je svaka spašena Duša, bila novo rađanje i novi život. U toj radosti spašavanja ljudskih Duša živio je do posljednjeg daha, svoga zemaljskoga života.

Sveti Leopold nam je primjer, da život s Bogom ne može biti isprazan nego je vječna radost. Nema tako velikoga prostora u kojem možemo živjeti, niti vremena koje nam može ispuniti čežnju i ljubav i da nam svijet to može dati, jer istinska radost, jedino je u Bogu.

Kad imaš Boga, tada imaš sve. Da je tako, potvrđuju nam i svjetski moćnici, koji vladaju svime osim istinskom radošću, ljubavi i mirom. Radost, ljubav i mir, jedino je u Bogu i zato pohrlimo našem Svecu koji nije došao slučajno, jer Bog ništa ne čini slučajno, došao je da nas osnaži, da nam da snagu i radost, da nas podsjeti na Isusove riječi koje su u Svetom Pismu zapisane na 365 mjesta: „Ne boj se“. Došao nam je prenijeti poruku našega Nebeskoga Oca: „Ne bojte se moj mali narode“. I koga da se bojimo, kada Boga volimo i život svoj Njemu povjerimo. Pohrlimo po milosrdne darove, našem Svetom Leopoldu Mandiću dok još boravi u našoj domovini. Ja to činim svaki dan i činiti ću dok je naš Svetac sa nama i zahvaljivati se dragom Bogu na milosrdnom daru koji nam je poslao.

Piše: Slavica Vučko/kamenjar.com

Nema ljudskog bića, koje nije potrebito Božjeg milosrđa. Sveci dolaze svome narodu kad je narodu najteže i kad ljudske oči ne vide izlaza niti nade. Tako je i nama svom Hrvatskom narodu došao naš Leopold u trenutku kad je njegov Hrvat sve više bez nade i kad hoće da nam Hrvatsku ukredu i nemir u naša srca da usade.

I zato pohitimo svi našem dragom Svecu, mudrom učitelji, milosrdnom svecu i vjernom prijatelju da nam udjeli jedinstvo krćana

Iskoristimo ove milosrdne trenutke i pohrlimo Sveti Leopoldu Mandić, po milosrdne darove koje će nam udjeliti. Udahnut će nam snagu Duha Svetoga da bi nas ojačao, mir, slobodu i jedinstvo donio.

Ponosni budimo i slavimo ove dane u kojima je Božje milosrđe na dijelu. Teška su vremena za našu Hrvatsku i neznamo kako dalje. Znamo da kad čovjek ne može dalje

Kad Božji čovjek ne može dalje, kad se lomi pred nepravdom i bezumljem okorjelih srdaca a mnogi Hrvati su toliko slomljeni da ne mogu dalje, tada Bog djeluje putem svojih Proroka ili Svetaca. Bog je čuo vapaj svog hrvatskog naroda, slomljenog od tereta nepravde i bezumlja i šalje nam Svetog Leopoloda Mandića, Redovnika-kapucina, svećenika i ispovjednika, zaštitnika braće kapucina u Hrvatskoj i hrvatskog naroda . Svetac dolazi nama, da nam udjeli svoje milosrđe. Koje li ljubavi i radosti.

Molitva Sv. Leopoldu za hrvatski narod

Gospodina Isuse Kriste, Ti si ljubio svoj narod, svoju zemlju, jezik i običaje svojih ljudskih predaka. Po Tvom je primjeru Sv. Leopolda, kapucin, služeći braći ljudima u drugoj zemlji, vjerno ljubio i svoj hrvatski narod.

I ja Te, zajedno sa Sv. Leopoldom Bogdanom, molim, da narod kojemu pripadam raste i napreduje u miru i slozi s drugim narodima, da kolijevke ne budu prazne, da se ognjišta ne ugase, da se svi prognani i izbjegli vrate svojim domovima, da za svakoga bude u domovini rada, kruha, pravde, mira i sreće, te da živimo i umiremo u Tvojoj milosti, pod zaštitom Majke Marije vjerni Velikom Zavjetu svojih pradjedova.

Oče naš… Zdravo Marijo… Slava Ocu…

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Ivan Miklenić: Politička odluka

Objavljeno

na

Objavio

Opasan politički voluntarizam

Glasovima 105 zastupnika u Hrvatskom saboru donesena je u petak 15. veljače politička odluka kojom se odbija raspisati referendume na zahtjev građanskih inicijativa »Narod odlučuje« i »Istina o Istanbulskoj« i svih onih više od 400 tisuča birača koji su ih potpisali, te je tako još jednom u Hrvatskoj očitovana prevlast politike ne samo nad više nego reprezentativnim dijelom političkoga naroda, nego i nad zdravim razumom.

Političke odluke koje se suprotstavljaju volji tako velikoga dijela biračkoga tijela uvijek su vrlo kratkovidne te vrlo rijetko mogu ostati bez ozbiljnih posljedica za one koji ih donose.

Također, političke odluke koje se suprotstavljaju zdravu razumu opasan su politički voluntarizam koji je uvijek oblik političkoga nasilja, za koje vrijedi narodna poslovica: Svaka sila za vremena.

Takvom odlukom 105 zastupnika s lijevoga i desnoga političkoga centra još je jednom blokiralo zaokret u hrvatskoj državnoj politici, tj. zaokret u upravljanju državom, premda gotovo svi u Hrvatskoj znaju da dosadašnje usmjerenje ne samo da ne daje dobre rezultate, nego upravo priječi stvarni boljitak, bez obzira na to kojega bila predznaka koalicija na vlasti.

Bez obzira na to što političari samo-reklamerski isticali, gotovo svima u Hrvatskoj veoma je jasno da bi zemlja s takvim resursima i komparativnim prednostima, kad bi bila bolje vođena, nakon dva i pol desetljeća života – evala, a sada umjesto da cvjeta zapravo tek grca.

Najbolji pokazatelj neprimjerena, neodgovorna i nemušta upravljanja Hrvatskom jest činjenica da baš ni jedno jedino područje društvenoga života na državnoj razini još uvijek nije postavljeno na stvarno zdrave, reklo bi se danas održive temelje niti je bez prikrivenih ili očitih interesa pojedinih skupina usmjereno općemu dobru odnosno općemu boljitku.

Neformalna velika koalicija

Naime, sadašnje stanje, koje se može opravdano smatrati više ili manje kaotičnim, upravo je idealno za pojedine interesne skupine kojima je njihov povlašteni položaj važniji od svake ideološko političke matrice.

Upravo političko odbijanje referendumskih inicijativa još je jednom očitovalo ne samo postojanje, nego i djelovanje tzv. neformalne velike koalicije i skrivenih tutora koji njome upravljaju.

Tu činjenicu više ne mogu previdjeti ni prosječni hrvatski birači, a ni oni koji su, često, u silnoj potrebi za boljitkom, do sada romantičarski gledali na pojedine političke stranke više ne će moći upadati u takvu zabludu.

Više je nego opasno kad politika zlorabi bilo koji pravni okvir, a u Hrvatskoj je to i danas višestruko opasno jer u njoj još uvijek žive manire upravljanja iz komunističkoga totalitarnoga sustava u kojem je pravni okvir bio tek privid kad se gledalo s pozicija vlasti, a tvrdi zid odnosno batina za sve pripadnike drugorazrednoga dijela društva.

Pravni okvir za iniciranje i raspisivanje referenduma na poticaj građanskih inicijativa – koliko god načelno bio s jedne strane sramotno restriktivan i jedva dostižan, a s druge strane nedorečen s ugrađenim »rupama u zakonu« za veči prostor manipulacije vlasti – u konkretnom slučaju građanskih inicijativa »Narod odlučuje« i »Istina o Istanbulskoj«, više nego grubo kršen je i izigravan.

Strah vladajućih elita

Prosječni hrvatski građanin nema ama baš ni jednoga jedinoga opravdanoga razloga da bi vjerovao političarima u pošteno prebrojavanje i poštenu, tj. nepristranu provjeru prikupljenih potpisa hrvatskih birača koji su se dobrovoljno i spontano uputili do štandova na kojima su potpisi bili prikupljani, tim više što vlasti nisu dopustile stvarni uvid u tobože nevaljale potpise.

Tzv. službena državna politika (zapravo mentorirana velikokoalicijska politika) i većina medija koji su u službi istih skrivenih ideoloških i političkih tutora usprotivili su se tim referendumima od same najave građanskih inicijativa o prikupljanju potpisa za njihovo raspisivanje, a bilo je mjesta u kojima su vlasti zabranile i onemogućile prikupljanje potpisa. Nitko nikada nije pozvan na odgovornost za to premda je to bilo očito kršenje ljudskih, političkih, ustavnih i zakonskih prava.

To početno jasno političko stajalište sada je u Hrvatskom saboru dobilo i službenu potvrdu i zato je to isključivo politička, voluntaristička i nasilna odluka koja nema veze s hrvatskom stvarnošću u političkom narodu ni s istinom o javno očitovanim mišljenjima svih birača koji su dali svoje potpise, pa bili i – kako se sada sve to izruguje – »nečitki«.

Takvo političko, a može se reći i politikantsko, odlučivanje istodobno očituje strah tzv. vladajućih elita i od referenduma i od probuđenih građana, ali i neizbježnu najavu da takav režim u Hrvatskoj mora ići svomu kraju, a to je i nova najava boljih vremena.

Ivan Miklenić
Glas Koncila

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Josip Jović: Ljubav začinjena perverzijom

Objavljeno

na

Objavio

Ljubav je vrlo složena kategorija koja uključuje nježnost, diskreciju, poštovanje, suosjećajnost pa i kajanje.

U poželjnoj ljubavi i prijateljstvu između dvaju susjednih država uglavnom nema ništa od toga. Ima ponajviše perverzije.

Tako su se nekako zadnjih dana i mjeseci intenzivirali i nanizali slučajevi sadomazohističkih odnosa između Hrvatske i Srbije, koji izazivaju osjećaje bijesa i poniženja, a nikako neke plemenitije emocije.

Evo, baš na Velentinovo, 14. veljače u državnom Muzeju „Mimara“ održana je prigodna svečanost u čast Dana državnosti i Dana vojske Republike Srbije.

Na skupu su, osim organizatorice i ambasadorice Mire Nikolić i Milorada Pupovca bili i predstavnici predsjednice i Vlade RH, a sponzorirao ga je Grad Zagreb i Atlantic grupa, piše Josip Jović / Slobodna Dalmacija

Hajde de dan državnosti, ali uveličati obilježavanje dana vojske države koja je ne baš tako davno napala zemlju i ostavila krvave tragove iza sebe, države koja je našega ministra obrane proglasila personom non grata, države čiji ministar vanjskih poslova neki dan ponavlja staru tezu o srpskoj vojsci koja je Dalmaciji donijela slobodu, to doista spada u političku perverziju.

Vrijedi apostrofirati ulogu Milana Bandića kao domaćina i sponzora, čime je on zaokružio svoju trilogiju koju je započeo pobratimstvom s glavnim Arkanovim jatakom, nastavio dodjelom Medalje Grada ministru vanjskih poslova bivše države u vrijeme kad je ta država razarala Vukovar da bi sada evo sve zaokružio predstavom u Mimari.

Posebno je zanimljivo kako o ovoj seansi nije bilo ni službenih priopćenja, osim priopćenja srbijanske ambasade, ni medijskih izvješća. Valjda zbog srama.

Ima toga još. Podsjetimo, na domjenku prije pravoslavnog Božića, kad je ono baš Bandić pronašao novčić sreće u razlomljenom hljebu, mitropolitu Porfiriju, koji je tako zanosno pjevao pjesmama o Draži i Momčilu, poklonio se cijeli državni vrh.

Vlada i nadalje plaća vlastite klevetnike u formi jedne tiskovine koja ne propušta priliku nazivati i tu vladu i državu ustaškima, a u skladu s tom navikom u posljednjem broju voditelja HDZ-ova odjela za medije naziva ustaškim revizionistom i ratnim huškačem.

Pretrgali su se svi na vrhu osuditi huliganski napad na vaterpoliste CZ, mada bi jednako prošli i igrači Dinama da su se pojavili na Rivi, ali nije baš bilo reakcija kad je razbijena spomen-ploča braniteljima ponad Dubrovnika, ili kad je jajima poliven Tuđmanov spomenik.

Nakon svega i izjava Mate Radeljića kako je bivša šefica zabranila spominjati velikosrpsku agresiju djeluje vjerodostojnije. Ne znam otkuda sve ovo dolazi, ali sam siguran da nikamo ne vodi, pogotovu ne prema ljubavi, piše Josip Jović / Slobodna Dalmacija

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari