Pratite nas

Običaji

Pojedini mještani Mokrog i Zvirovića se čvrsto drže zavjeta svojih starih

Objavljeno

na

Foto: Bljesak.info / Zaseok Draga u Mokrom
Foto: Bljesak.info / Zaseok Draga u Mokrom

Pojedini mještani Mokrog i Zvirovića za Božić poste gotovo dan i pol

Među hrvatskim katoličkim pukom u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj rasprostranjeno je mnoštvo različitih božićnih običaja. Na poseban se način ti božićni običaji odnose na Badnji dan koji je bio i ostao pun simbolike i rituala. Iako se do danas dosta tih običaja izgubilo ili zaboravilo, poglavito zbog prilagođavanja novom načinu života, pojedini su krajevi ostali dosljednji u očuvanju običaja svojih predaka.

Unošenje badnjaka i post na Badnji dan, među inim običajima kojima se želi postići zalog za blagostanje, dobre plodove rada i dobro zdravlje, ostali su najreprezentativniji primjer običaja kojim hrvatski katolički puk dočekuje Isusovo rođenje. Unatoč službenom crkvenom zakoniku koji ne navodi Badnji dan kao dan obveznog posta, stariji ljudi pamte kako je nekada i Badnji dan bio izrazito pokornički dan.

Dražani se čvrsto drže zavjeta svojih starih

O bogatstvu i raznolikosti božićnih običaja hrvatskog katoličkog puka svjedoče primjeri o postu na Badnji dan uključujući i zavjetni post na Božić koji završava svečanom svetom misom, a kojih se drže mještani u zaseoku Draga u Mokrom u Širokom Brijegu te mještani Zvirovića u čapljinskoj općini. Iako nedjelja i velika svetkovina, kako narod voli kazati, ne da na se posta, brojni mještani ovih dvaju sela ni danas ne odustaju od svog zavjeta.

”To je naš stari zavjet, Bog zna otkad je, to nitko ne pamti. Ni stariji nisu dobro znali, svi su pričali da je zbog neke opake bolesti, kuge. Ljudi su masovno umirali. Bilo je toliko teško da su ljudi na kraju odlučili i na Božić postiti kako bi se iskorijenila ta pošast”, kazuje u razgovoru za Bljesak.info 94-godišnja Iva Kraljević, najstarija stanovnica u Dragi i popularna teta Iva koja je i danas, unatoč poodmakloj starosti, britka uma i dobrog pamćenja.

Koliko su ljudi bili privrženi i sigurni u učinkovitost ovoga zavjeta potvrđuju primjeri nepogoda koje su, kako svjedoče mještani i naša sugovornica, pogodili one koji bi se omrsili prije svečane božićne mise. Priča se kako je jednom mještaninu koji se omrsio na Božić izgorjela štala, drugome se sin razbolio i uskoro umro… No, i pored toga, prema riječima tete Ive, svečanu božićnu misu uvijek je bilo lijepo dočekati kako čista srca, tako i čista, prazna želuca.

”Neki bi se naši mještani koji nisu držali do ovoga zavjeta odmah zarana najeli kiseloga kupusa i tako siti išli na misu. To mi nikada nije bilo lijepo, uvijek sam voljela skromno i skrušeno dočekati maloga Isusa i dok sam živa držat ću se svoga posta na Božić. Znam da to nigdje ne piše u Bibliji i da Crkva na to ne obvezuje, ali ne želim pogaziti običaj naših starih”, samouvjereno poručuje teta Iva koja je, kako nam je posvjedočila, za svoga dosadašnjeg života čak tri puta pročitala Bibliju od prvog do posljednjeg slova.

Pandemija kuge u Hercegovini od 1814. do 1818. godine

Kuga kao zarazna bolest smatra se najvećom pošasti u povijesti čovječanstva koja je odnijela preko 75 milijuna života. Ova neizlječiva bolest pojavljivala se iznenada i trajala različitim intenzitetima sa zemlje brišući brojne obitelji i gotovo čitava sela i gradove. Prava pandemija kuge u Hercegovini se javila u razdoblju od 1814. do 1818. godine, a od nje nije bio izuzet ni širokobriješki kraj.

Prema dostupnim povijesnim podatcima za župu Blato (od 1847. Široki Brijeg), širokobriješki se kraj susreo s kugom 4. lipnja 1814. godine kada je zabilježen prvi slučaj kuge u Dobrkovićima. Nakon toga se počeo širiti i po ostalim krajevima spomenute župe. U naselju Pribinovići prvi je slučaj zabilježen krajem 1814. godine, dok se u Mokrom pojavila u ožujku sljedeće godine.

Kakav su užas i strah od oboljelih podnosili stanovnici koji nisu bili zaraženi od ove opake bolesti, dovoljno nam je danas pogledati u brojne kužne grobove, pa čak i improvizirana kužna groblja, po ogradama, vrtačama i šumama u koja su pokapani oni čije je živote kuga odnijela. Nerijetko su pokapani na mjestu na kojem bi i okončali svoj život.

Kužni grob u dvorištu obiteljske kuće Zorana Kraljevića - Pojedini mještani Mokrog i Zvirovića za Božić poste gotovo dan i pol

Foto: Bljesak.info / Kužni grob u dvorištu obiteljske kuće Zorana Kraljevića

U Dragi se danas najpoznatiji kužni grob nalazi uz rub zida obiteljskog dvorišta Zorana Kraljevića koji je prilikom izgradnje svoje obiteljske kuće dao označiti i prigodno urediti grobno mjesto. Njegova obitelj na spomenutom mjestu svake godine na Dušni dan zapali svijeću i pomoli se za vječni spokoj duše od kuge umrlog Ivana, predaka Zoranove loze.

Ni mještani Zvirovića ne žele odustati od svoga zavjeta

Slična je situacija, zapravo bolje reći, gotovo identična u Zvirovićima u čapljinskoj općini, naselju koje pripada ljubuškoj župi Presvetog Srca Isusova u Studencima. Naime, i oni poste na Božić do završetka svečane svete mise kada se okupljaju na zajedničkom čestitanju, pojedu koji kolač i nazdrave uz rakiju.

”Uvijek nam je bilo čudno kako se posti na Božić. No, taj je običaj i zavjet ostao iz vremena kada su na ovim prostorima vladale brojne bolesti (sušica, plućne bolesti, kuga…). U nedostatku liječnika ljudi su zavjetom počeli tražiti spas od bolesti koja je odnijela mnoge živote. Pričalo se kako su na Božić u jednoj obitelji iznijeli čak devet nosila mrtvih, što bi danas bilo devet mrtvačkih sanduka. Zbog toga su naši mještani odlučili zavjetovati i postiti na Božić do završetka svečane svete mise. Taj se zavjet u mnogim obiteljima održao do danas”, riječi su kojima 56-godišnji Jakov Šimović iz Zvirovića za Bljesak.info opisao ovaj neobični božićni običaj.

”Ljudi su počeli postiti i na Božić kako bi od sebe odbili kugu koja je odnosila mnogobrojne živote u našem kraju. Brojne grudine i gomile po našem mjestu zapravo su grobovi umrlih od kuge. Mi odavno postimo i držimo se toga posta, iako je uvijek bilo onih koji su htjeli prekinuti ovaj zavjet”, posvjedočila je i 88-godišnja Jakovljeva sumještanka Ruža Brajković.

Mještani zaseoka Drage u Mokrom i Zvirovića i danas vjeruju u moć svoga zavjeta i isti ne žele prekinuti. U tome ih nije mogla razuvjeriti ni reforma liturgije i pravila u Katoličkoj Crkvi s Drugom vatikanskom koncilu kojim je ukinuta odredba o obveznom postu na Badnji dan. Dražani i Zvirovčani ostali su dosljedni postu na Badnji dan i zavjetnom postu na Božić, tako da se oni praktički do današnjih dana gotovo dan i pol suzdržavaju od posta i nemrsa.

Ivan Kraljević/bljesak.info

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Običaji

Tko kuha najbolju raštiku na svijetu?

Objavljeno

na

Objavio

I ove godine, u četvrtak 31.10, na Agroturizmu Marića Gaj održava se 7. natjecanje u kuhanju raštike RAŠTIKIJADA 2019.

Pobjednici 6. raštikijade, HKUD Hercegovac brane titulu najbolje ekipe u kuhanju tradicionalne hercegovačke raštike u jakoj međunarodnoj konkurenciji. U kategoriji inovativna jela od raštike ekipa ZIMBRA brani naslov prvaka svijeta i okolnih sela dok im za petama pušu snažne ekipe kao što su Njemačka ekipa Oldenburg ili Agroturizam Konavle.

Osnova je natjecanje u kuhanju jela od raštike i promocija istih. Natjecanje se odvija u dvije kategorije, prva je tradicionalna hercegovačka raštika koja se kuha s mesom (suhim ili svježim). Druga kategorija su inovativna jela. Od raštike se mogu raditi predjela, glavna jela, napitci i deserti. U drugoj kategoriji su također uključena i internacionalna jela od raštike koja se u svakoj regiji ili državi priprema na poseban način. Raštikijada je prilika da se na jednom mjestu okupe svi ljubitelji ovog skoro zaboravljenoga jela te da se razmjene najbolji recepti i iskustva. Uz natjecanje pokušava se prikazati bogata kultura Hercegovine kroz nastup kulturno umjetničkih društava i gangaša a nakon službenog dijela za sve posjetitelje osigurana je odlična zabava uz tamburaše.

Zanimljivosti RAŠTIKIJADA 2019:

U kategoriji inovativna jela ocjenjuju se najbolje glavno jelo od raštike, najbolje predjelo, najbolji napitak, najbolji desert i najbolje internacionalno jelo od raštike. Ovu kategoriju posebno ocjenjuje tročlani žiri sastavljen od entuzijasta i ljubitelja raštike!

Kao i svake godine do sad nagrađujemo i najšarmantniju ekipu. Pored toga nagrađujemo i ekupu s najboljim štandom, navedenu nagradu zaslužit će ekipa koja se bude isticala uređenjem, prezentacijiom i gastro ponudom na svom štandu!

Mislite li da Vi i Vaša ekipa kuhate najbolju raštiku na svijetu?

Jednostavno se prijavite online i pokažite svoje sposobnosti:

http://www.agroturizam-hercegovina.com/rastikijada-2019/

Ali požutite broj natjecateljskih ekipa je ograničen na 25!

Za posjetitelje koji žele kušati raštiku, uživati u domaćim vinima i rakijama te dobro se zabaviti uz tamburaše uz kupnju promo čaše od 20 KM osiguran je ulaz i sve gore navedeno.

Sve novosti vezane za raštikijadu pratite na našem Facebook i Instagram profilu!

RAŠTIKIJADA 2019 – satnica:

14:00-15:00 – Prijava ekipa

15:00 – Početak kuhanja

16:00 – Otvaranje Raštikijade za posjetitelje

18:00 – Završetak kuhanja i početak ocjenjivanja jela

19:00 – Proglašenje pobjednika

19:30 – Zajednička večera i zabavni program

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Običaji

Vojvoda Boško Ramljak: Mi smo prolazni, a Alka je vječna!

Objavljeno

na

Objavio

Prve nedjelje kolovoza, Boško Ramljak, po drugi će put, kao alkarski vojvoda, predvoditi sinjske alkare na ovogodišnjoj 304. Sinjskoj alci.

Ramljak iza sebe ima karijeru alkarskog momka, osam godina bio je harambaša, 12 godina bio je član Upravnog odbora VAD-a, a bio je i barjaktar. Ove godine, kao alkarski vojvoda, po drugi će puta predvoditi sinjske alkare.

Tim povodom, s ovim iskusnim članom VAD-a, koji Alku živi 365 dana u godini, i prekaljenim hrvatskim ratnikikom, dva puta ranjavanim i više puta odlikovanim, razgovarali smo ovih dana u Sinju.

Pred nama je 304. Sinjska alka. Vojvodo, je li sve spremno za početak prve trke, ovogodišnje, 304. Sinjske alke?

-Alkari i alkarski momci po prastarim običajima svojih pradjedova uvježbavaju se za 304.alkarska nadmetanja 4.kolovoza, i sve je spremno da otpočnu Bara,Čoja i Alka.

– Što je, što se same utrke tiče, novo u odnosu na prošlu godinu?

-Alka je nepromjenjiva i sve je strogo propisano statutom alke. Novo je samo nekoliko sudionika debitanata alkara i alkarski pratitelja.

Sinj i Cetinska krajina za Alku ne žive samo tih nekoliko dana početkom kolovoza, nego kroz čitavu kalenarsku godinu. Što je tijekom posljednjih 365 dana bilo ključno, a prošlo je ispod radara javnosti?

-Ključni su bili uzgoj konja u alkarskoj ergeli i veliki broj pomlatka u našoj konjušnici.

Za alkarskog vojvodu izabrani ste tijesnom većinom. Međutim, potpisnik ovih redova je po završetku 303. Sinjske alke bio nazočan kada vam je vaš prethodnik, Ante Vučić, čestitao riječima: “Ovo je bilo podizanje Alke za jedno koplje iznad”. Je li to ujedno bio i znak da su određena ranija mimoilaženja znak prošlosti?

-Kao na svakim izborima utrka je nemilosrdna a na kraju se vojvoda nikada u pobjedi ne uzvisi nego svi zajedno radimo na dobrobiti naše alke. Mi smo prolazni, a alka je vječna. Jednako viteški je pobjediti i izgubiti.

Na dan prošlogodišnje Alke u Sinju su se mogle čuti spekulacije kako će vaš govor uoči Alke bit vrlo kritizerski po određene dužnosnike, ali i neke procese koji se događaju u državi. Međutim, za većinu koja ga je čula, govor je bio čista suprotnost tim spekulacijama i svojevrsna politička platforma i poziv za zbijanje nacionalnih redova. Je li to smjer kojim se ide i dalje?

-Uloga alkarskog vojvode nije da nikog kritizira niti da iznosi svoje privatne političke stavove već sasvim suprotno.Vojvoda je domaćin i treba učiniti sve da se svi pa tako i političari osjećaju ugodno, i pritom se dotaknuti aktualnosti, a 2018 godina je bila prepuna predivnih događaja koji su ujedinili naciju i samim time “pljuvati” političare na sam dan pobjede koji je i za mene osobno veliki dan nije imalo nikakav smisao.

Dalmacija ima dva istaknuta brenda. Turizam i Alku. Kako ih ujediniti?

-Tu imamo veliki problema, i ja jako želim da ne nužno ne na samu alku ali svakako kroz alkarske pripreme turističke zajednice surađuju i afirmiraju alku jer sam siguran da bi smo u svakom trenutku nekoliko autobusa turista mogli ugostiti u našem gradu na obostrano zadovoljstvo i u tome vidim višestruku korist.

Tko je Boško Ramljak privatno?

Samozatajan čovjek koji najradije vrijeme provodi sa obitelji, bilo u vožnji biciklom ili na kavi sa dragim ljudima.

Na koncu, Vaša poruka našim čitateljima…

-Dođite na alku jer tko je jednom vidi poželi se vratiti.

R. Horvat/Hrsvijet.net

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari