Pratite nas

Kronika

Pokolj u Saborskom 12. studenoga 1991.

Objavljeno

na

Prije 25 godina u studenom 1991. godine dogodio se jedan od najstrašnijih ratnih zločina u Domovinskom ratu, poznat i kao pokolj u Saborskom.

JNA i četnici ubili su 51 Saborčana, mahom staraca koji nisu htjeli napustiti svoj dom, a među njima i 96godišnjeg Matu Matovinu. Četnici su u potpunosti razorili crkvu Ivana Nepomuka, spomenik kulture, a pokolj se dogodio jer je Saborsko stigmatizirano kao ustaško mjesto, prema kojem su partizani bili posebno okrutni pa su u razdoblju od 1945 do 1948 godine ubili više od 400 Hrvata iz Saborskog. Samo u jednom danu (12. studenoga 1991.) Srbi su ubili gotovo četrdesetak osoba i bacili ih u jamu, tako da je danas i Saborsko na „karti“ masovnih grobnica iz oslobodilačkog Domovinskoga rata. Na ovom se mjestu nalazi jedna od 145 dosad pronađenih masovnih grobnica, ali na žalost bit će ih i više.

Saborsko je udaljeno 10 km od Plitvičkih jezera i vodi prema Plaškom (poznatom četničkom uporištu) i Ogulinu, podno planine Male Kapele. Prije Drugog svjetskog rata Saborsko i okolna sela brojala su preko 4000 ljudi, mahom Hrvata, a 1991 po popisu stanovnika ondje je živjelo tek oko 1500 ljudi. U školama, kako osnovim tako i srednjim, nećete čuti ništa o pokolju u Saborskom jer ovi tragični događaji nisu dovoljno interesantni.

Za zločine u Saborskom, kako u Domovinskom tako i nakon II svjetskog rata – do današnjeg dana nitko nije odgovarao. Ako idete prema Plitvičkim jezerima – stanite u Saborsko i zapalite svijeću na spomen ploči u sjećanje na sve nevine žrtve.

(Helena Krmpotić) Kamenjar.com


Počinile su ga snage JNA (čiju su politiku i manevre vodili Srbi; također ista je bila već sastavljena uglavnom od Srba) i srpskih paravojnih formacija (iz susjednog Plaškog), na dne 12. studenog 1991., u doba najžešćih borbi velikosrpske agresije na Hrvatsku.

Pogođeno mjesto Saborsko je, prema popisu 1991. godine, imalo 1501 stanovnika i 460 domaćinstava. Apsolutnu većinu stanovnika su činili Hrvati.

Mjesne srpske paravojne postojbe su počele s napadima na hrvatska sela 1. listopada 1991., uz vojnu potporu postrojbi JNA iz Knina. Među ostalima, Srbi su napali i Saborsko, selo smješteno nekih 10 km sjeverozapadno od Plitvičkih jezera.

Napad je bio dijelom plana etničkog čišćenja tamošnjih područja od Hrvata i inog nesrpskog stanovništva, sve u cilju postizanja etnički čiste t.zv. “Republike Srpske Krajine”, odskočne daske za daljnje napade po ostalim dijelovima Hrvatske.

Dne 12. studenoga su srpski napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte sela Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane.

Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje su opustošili.

Preživjeli seljani su se tri dana provlačili kroz šume sve do Bihaća u BiH, gdje su prihvaćeni. Odatle su prebačeni autobusima u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

Sve skupa, u Saborskom su Srbi, za vrijeme svoje agresije na Hrvatsku, ubili 80 ljudi, a 160 je izozljeđivano.

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Kronika

Zlatko Vitez: Praljak će se ubrojiti među hrvatske mučenike

Objavljeno

na

Objavio

Komemoracija generalu Slobodanu Praljku održana je u dvorani “Vatroslav Lisinski”. Ondje su došli mnogi njegovi prijatelji i suborci među kojima su i Milijan Brkić, Vladimir Šeks, Luka Bebić, Davor Domazet Lošo, Dario Kordić, Ivan Penić, Zdravko Tomac, Pero Kovačević, Đuro Glogoški, Marko Perković Thompson, Mirko Norac, Andrija Hebrang i drugi.

Miroslav Tuđman u svom je govoru na komemoraciji istaknuo kako su se okupili da izraze sućut Praljkovoj obitelji i odaju počast suborcu i prijatelju.

“Ljudini poput Slobodana nitko nije ravan. Njegov čin nije bio teatralna gesta, niti bijeg, ni potez očajnika. Njegova poruka kristalno je jasna: Slobodan Praljak nije ratni zločinac. S prijezirom odbacujem vašu presudu”, rekao je Tuđman. Istaknuo je da je tim činom odbacio presudu koja nije potvrdila povijesne činjenice o ratu Hrvata i muslimana u Bosni i Hercegovini. Odbacio je nepravednu presudu. Njegova presuda je uvreda za svaku pravdu. To je teatar apsurda”, rekao je Tuđman.

“Slobodan Praljak nijednu minutu nije želio živjeti kao ratni zločinac, jer to nije niti bio”, rekao je Tuđman.

“Slobodan Praljak bio je čovjek pun života, a nadasve je plijenio neskrivenim domoljubljem i bio nam je primjer do zadnjeg trenutka svog života. Bio je general koji je branio domovinu i čast vojske na čijem je čelu bio”, rekao je predsjednik Hrvatskog generalskog zbora general Pavao Miljavac.

Podsjetio je kako je Praljak završio tri fakulteta te pokazao da se ne zadovoljava prosječnošću. “Imao je snažnu ličnost i čeličnu volju. Vrlo brzo se nametnuo kao vođa, iako bez formalnog vojnog znanja. Osobine dobrog vojskovođe je pokazao u operaciji Lipanjska zora”, rekao je Miljavac.

“Na žalost, suđenje u Haagu nije bila poštena bitka. U takvim okolnostima učinio je nevjerojatan potez dostojan samo povijesno najhrabrijih vojskovođa i hrvatskih vitezova. Demonstrativno je odbacio optužbe protiv sebe da bi zaštitio čast ljudi kojima je zapovijedao, nije se bojao poginuti. Sebi je demonstrativno oduzeo život pred zapanjenim očima onih koji su mu hladnokrvno nanosili nepravdu misleći da nema načina da ih pobijedi, ali nisu bili u pravu”, rekao je Miljavac. Oni, kazao je, nisu znali da Slobodan Praljak ne zna za poraz i da uvijek pobjeđuje.

“Pao je za obranu voljene domovine kao ratnik, vojnik i general do zadnjeg daha. Generale i prijatelju, ponovno si zadužio Hrvatsku dugom koji se ničim ne može vratiti”, poručio mu je Miljavac.

Glumac Zlatko Vitez rekao je da će se Praljak ubrojiti među hrvatske mučenike.

facebook komentari

Nastavi čitati

Herceg Bosna

Obitelji žrtava tzv. ARBiH iz Križančeva sela i Buhinih kuća još čekaju pravdu

Objavljeno

na

Objavio

Ovih dana navršavaju se 24 godine od pokolja kojeg su pripadnici tzv. Armije RBiH počinili nad Hrvatima u Križančevu selu, nadomak Viteza. To selo najveće je stratište Hrvata u BiH, piše Hrvatski Medijski Servis.

U žestokoj borbi tog maglovitog jutra u noći s 22. na 23. prosinca 1993, najelitnije postrojbe A BiH iz Zenice, Sarajeva i Tuzle, u operaciji poznatoj kao “Krvavi Badnjak” probile su liniju obrane HVO-a. U borbama su poginula 34 vojnika i hrvatska civila, mještanina, dok je 30 ranjenih i zarobljenih vojnika HVO-a odvedeno prema Počulici, naselju koje graniči s općinom Zenica.

Selo spalili zarobljenike odveli, pa pobili

Pripadnici tzv. Armije BiH su selo temeljito opljačkali i potom zapalili sve kuće i gospodarske objekte. Snage HVO koje su već 23. prosinca 1993. god. potisnule tzv. ABiH iz Križančeva sela, udaljenog samo kilometar od središta Viteza, našli su selo kao veliko zgarište. Izuzev što su u borbama i neposredno nakon njih ubijena 34 vojnika i civila hrvatske nacionalnosti, među kojima je bilo žena i staraca, zarobljeno je  trideset vojnika HVO-a.

Njihova masakrirana tijela, nakon upornog posredovanja UNPROFOR-a, Europskih promatrača i Međunarodnog crvenog križa, nakon 39 dana predana su obiteljima. Za ovaj strašan zločin, još nitko nije odgovarao niti su pokrenute bilo kakve istražne radnje.

Zločin u Buhinim kućama

Samo 18 dana nakon Križančeva Sela, 9. siječnja, pripadnici tzv. Armije RBiH u viteškom prigradskom naselju Buhine Kuće počinili su novi strašan zločin.

Tog 9. siječnja, 1994. godine, pripadnici elitnih postrojbi iz Zenice, Tuzle i Kalesije, uz izravno zapovijedanje zapovjednika Trećeg korpusa tzv. ARBiH, generala Mehmeda Alagića, pod okriljem maglovite noći, ušli su neopaženo iza leđa domobranima I bojne Viteške brigade HVO-a, upale u naselje i među vojnicima i civilnima, među kojima je bilo djece, žena i staraca, napravili pravi pokolj.

Opljačkano je i zapaljeno desetak kuća i gospodarskih objekata, a među 27 žrtava bila su i devetorica pripadnika PPN „Munje“. Njih devetorica bili su te noći na odmoru, uhićeni su na spavanju, vezani su žicom, mučeni, masakrirani i svirepo ubijeni.

Logori ARBiH

Tijekom rata u logorima Armije BiH, u Počulici, Grbavici, Kruščici, Mahali i Sivrinom Selu bilo je, duže ili kraće vrijeme, zatočeno 195 osoba hrvatske nacionalnosti.

Uz maltretiranja, ponižavanja, premlaćivanja, odvođenje na kopanje rovova…, ubijeno je pet, teže ranjeno šest i lakše još desetak osoba hrvatske nacionalnosti.

Više od 650 poginulih u Vitezu

Inače, tijekom rata i potpune blokade Lašvanske doline koja je trajala 316 dana u Vitezu su poginula ili su ubijena 653 vojnika HVO-a i civila.

Među 78 ubijenih hrvatskih civila bilo je 21 dijete. Ranjeno je više od dvije tisuće vojnika ihrvatskih  civila, ostalo je 328 udovica, 22 djece bez oba a 431 dijete bez jednog roditelja. Žrtve zločina još čekaju pravdu.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari