Pratite nas

Kronika

Pokolji do kojih je došlo nakon Drugog svjetskog rata događali su se po zapovjedi Josipa Broza Tita

Objavljeno

na

O tome da su zločini na Bleiburgu predstavljali zločine s Titovim potpisom nitko ozbiljan danas ne dvoji. Ta krivnja proizlazi iz tadašnje Titove pozicije u komunističkome i partizanskom pokretu, ali i iz izjava samih partizana i komunista.

Pravnik Dominik Vuletić ovako detektira Titovu odgovornost: „Govoreći o odgovornosti samog Josipa Broza treba spomenuti da je on u vrijeme bleiburških događaja te marševa smrti koji su uslijedili bio predsjednik Vlade (DFJ), ministar obrane u toj Vladi, generalni sekretar partije (KPJ) te vrhovni zapovjednik svih jugoslavenskih oružanih snaga (prvo NOVJ, a poslije Jugoslavenske armije), dakle de facto i de iure imao je kontrolu nad svim snagama te je bio najodgovornija osoba u zemlji.

Jugoslavenske snage koje su sudjelovale u bleiburškim događajima postupale su po Titovim naređenjima i bile su pod njegovom kontrolom. One su bile dio ukupne jugoslavenske sile koja je sudjelovala u završnim ratnim operacijama, vojnoj akciji kojom je rukovodio Josip Broz. O postojanju te kontrole svjedoči i stalna komunikacija između Josipa Broza i zapovjednika III. jugoslavenske armije Koste Nađa“. (D. Vuletić, „Kaznenopravni i povijesni aspekti bleiburškog zločina“), piše Davor Dijanović u Hrvatskom tjedniku od 10. svibnja.

Spomenutoga generala Kostu Nađa Tito je u telefonskome razgovoru „trinaestoga maja“ – napominjući mu da se neprijatelj ne smije izvući – prozvao za to „lično odgovornim“. On o likvidacijama piše: „Trebalo je žuriti. Zločinci ni po koju cenu ne sme da pobegnu nekažnjeni! Koliko sam puta, tih dana, ponavljao tu rečenicu? Svejedno, morali smo je ponavljati“. Nađ dalje dodaje: „Pre završetka rata i u vreme konačnih razračunavanja sa snagama fašizma, saveznici ni jednog trenutka nisu dovodili u pitanje naše pravo na kažnjavanje ratnog zločina naših kvislinga. One za koje smo znali da su još u Austriji, u maju smo i dobili“. (K. Nađ, „Pobeda“). U izjavi za jedan beogradski tjednik, Nađ je 13. siječnja 1985. izjavio da je 150.000 protivnika vlasti palo u njegove ruke i da su ih „prirodno, na kraju likvidirali“. Nađ dalje kaže da je o ovom „uspehu“ odmah javio Titu i da je to bio „zadnji ratni izveštaj u Drugom svetskom ratu“. (Branimir Lukšić, „Bleiburška tragedija u povijesnim dokumentima, Hrvatski list, 2010.).

Josip Kotnik, partizanski obavještajac koji je sudjelovao u pregovorima oko predaje zarobljenika, navodi kako je major Bakić zvani Baća referirao „komandantu Kosti Nađu da se u kolonama nalazi oko 160.000 zarobljenika“ i tražio da se „riješi pitanje njihove sudbine“. Kotnik dalje napominje da je Nađ „tražio da napiše telegram vrhovnom komandantu (Titu, nap. ur.) s upitom što raditi s njima. Telegram je bio sastavljen, a potpisao ga je osobno komandant Kosta Nađ. Prema pričanju kurira Gedže, povjerljivog i uvijek nasmijanog dječaka od 14 godina, naređeno je bilo KOS-u da se svi ti zarobljenici likvidiraju, za što su bile prikladne protutenkovske grabe starojugoslavenske vojske uzduž rijeke Drave“. (J. Kotnik, „Svi umiru jednako“).

Janez Stanovnik, bivši predsjednik Saveza boraca Narodno oslobodilačke vojske Slovenije, također Tita drži odgovornim za pokolje: „Pokolji do kojih je došlo nakon Drugog svjetskog rata događali su se po zapovjedi Josipa Broza Tita“. (Index, 7. ožujka 2009.).

Prema istraživanju beogradskoga autora Pere Simića, Tito je načelniku Trećeg, kontraobavještajnog odjeljenja OZNA-e, potpukovniku Jefti Šašiću, dao vrlo preciznu usmenu naredbu, koju je ovaj bio dužan prenijeti komandantima jugoslavenskih armija. Ona je glasila: „Pobiti!“. (P. SIMIĆ, „Tito Fenomen stoljeća“).

Izvor: Hrvatski tjednik

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kronika

U Daruvaru održana komemoracija trojici poginulih hrvatskih policajaca

Objavljeno

na

U Daruvaru je održana  komemoracija trojici poginulih hrvatskih policajaca, koji su prije 28. godina stradali u hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu.

Komemoraciji su bili nazočni  brojni građani, ali i  predstavnici udruga proisteklih iz Domovinskog rata, te  brojnih javnih institucija, među kojima su bili i  Željko Prša, zamjenik glavnog ravnatelja policije i izaslanik ministra unutarnjih poslova i glavnog ravnatelja policije, Jakov Bukvić, načelnik Policijske uprave Bjelovarsko- bilogorske, Dinko Tandara, pomoćnik ministra i izaslanik ministra hrvatskih branitelja, brigadir Dražen Ressler, izaslanika načelnika Glavnog stožera OSRH, Vanada Cegledi, zamjenica gradonačelnika Grada Daruvara i Zdravko Vladanović, izaslanik predsjednice Republike.

Te su noći, 20. srpnja 1991., na ulice Daruvara izašle dvije ophodnje iz policijske postaje. U jednoj su bila tri policijska službenika srpske nacionalnosti dok je u drugoj  bio Hrvat, te po jedan pripadnik talijanske i češke  nacionalne  manjine.  Trojica odmetnutih policijskih djelatnika, srpske nacionalnosti, na ulici, u mraku, s leđa su ubili svoje kolege s radnog mjesta i odmah pobjegli na privremeno okupirani teritorij i nastavili sudjelovati u agresiji na Republiku Hrvatsku.

Nikada nisu procesuirani i dalje su na slobodi, iako se dobro znaju njihova imena.

Tko može i smije zaboraviti žrtvu koju su za dobrobit ovoga grada, ali i hrvatske države položili Miroslav Polak, Ivan Rončević i Robert Žili te još 21 poginuli policajac iz Daruvara i trojica koji još nemaju groba, od preko sedam stotina smrtno stradalih samo iz ovog kraja? Stoga se danas s ponosom, ali i tugom prisjećamo njihove žrtve, bez koje ne bi bilo ni današnje Hrvatske – rekao uz ostalo izaslanik hrvatske Predsjednice Zdravko Vladanović te dodao da su ovi branitelji i hrvatski domoljubi branili suverenitet i ustavnopravni poredak Republike Hrvatske, da im se za njihovo junaštvo i žrtvu divi cijeli svijet, kao što se primjerice divio, što također ne smijemo nikada zaboraviti, i Antonu Kikašu 1991., kada je pod okriljem mraka hrvatskim braniteljima dovozio prijeko potrebno naoružanje. Bila je to moćna snaga, bez obzira na žrtve. U svemu tome ne smijemo zaboraviti ni stradanja u susjednom  Pakracu i Lipiku, ali ni prvog hrvatskog predsjednika dr. Franju Tuđmana, koji nas je vodio do pobjede – kazao je Vladanović,

Mladen Pavković.

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kronika

HSP: Bugojanci i njihove obitelji moraju dobiti svu moguću zadovoljštinu!

Objavljeno

na

Objavio

U subotu je u Zmijavcima obilježena 47. obljetnica operacije Fenix i stradanja pripadnika Bugojanske skupine, skupina hrabrih Hrvata koji su 1972. godine vratili se iz Australije   s ciljem i namjerom da skinu veliko srpski i komunistički jaram sa hrvatskog naroda. Nažalost nisu uspjeli, jer su okolnosti bile takve, Jugoslavija je još bila prejaka, a hrvatski narod nespreman na još jednu veliku žrtvu nakon iskustava iz 1945.! Bili su  to danas slobodno možemo reći prvi branitelji  i preteče branitelja u Domovinskom ratu, vitezovi koji su posijali sjeme nade.

Oni bi da nije nas koji poštujemo njihovu žrtvu, da nije Stipana Ivkošića bili zaboravljeni,  a sljedbenici krvavog maršala bi ih proglasili teroristima, ne zato što njima tako misle, nego zato što na taj način žele održati komunističku supermaciju u Hrvatskoj, koja je činjenica što god mi  mislili o tome.

 Da je to tako vidimo i iz sadašnjeg stanja u Hrvatskoj  gdje i branitelje iz Domovinskog rata sile mraka hoće ocrniti, prikazati parazitima, a Domovinski rat proglasiti „građanskim ratom“, kako bi  nas svojevrsne “čuvare neovisne hrvatske” maknuli iz procesa odlučivanja i lakšeg povratka u nekakve balkanske asocijacije. Nećemo im to dopustiti,  jer ni u Domovinskom ratu, ni u Operaciji FENIX  Hrvati, nisu ratovali za svoje  osobne interese, pozicije ili sinekure već za  HRVATSKU, nezavisnu, slobodnu i suverenu.

Za hrvatsku Hrvatsku!

Porazna činjenica po nas je da smo obranjeno u ratu prepustili kojekakvim kriptokumunistima kojima je Hrvatska samo sredstvo za osobne probitke,  i lagodan život na grbači hrvatskog naroda. Od današnje  hrvatsko-srpsko-klijentelističke koalicije na vlasti tražimo i zahtijevamo  da se bojovnicima iz skupine Fenix oda dostojno i priznanje i poštovanje  njihovoj žrtvi i spremnosti poginuti za sveti cilj. Da im se da zadovoljština, i moralna i simbolička, jer ONI SU POGINULI ZA HRVATSKU!

Tražimo utvrđivanje istine,  želimo znati kako su svi pripadnici   skupine Fenix završili svoj ovozemaljski život i gdje su  sahranjeni, kako bi njihova rodbina, prijatelji i poštovatelji imali mjesto na kojem će  zapaliti svijeću, položiti cvijeće i pomoliti se za pokoj njihovih duša.

U ime HSP-a  nazočnima se obratio Drago Marković (Video), član predsjedništva  Hrvatske stranke prava  koji je s izaslanstvom položio cvijeće i zapalio svijeće. Skup je nastavljen uz kulturno-umjetnički program lokalnih KUD-ova iz Imotske krajine i Hercegovine.

Ured za odnose s javnošću HSP-a

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari