Pratite nas

Kronika

‘Pokušaj ubojstva Matice hrvatske’

Objavljeno

na

Isječak 7 dnevno

Siječanjskom optužnicom Županijskog državnog odvjetništva protiv Zorislava Lukića, dugogodišnjeg glavnog tajnika Matice hrvatske, napokon je pravosudno otvorena teška mračna strana koja se godinama događala i zataškavala u Matici hrvatskoj, a sukladna je bila sustavnim višegodišnjim djelovanjima korupcijsko-pljačkaške hobotnice u gospodarskim, političkim i drugim institucijama hrvatske države. Na ovu mračnu stranu, koja je bila ubitačna za Maticu hrvatsku već godinama, uzaludno su ukazivali najugledniji i najstariji članovi Matice hrvatske

Maticu hrvatsku su 1842. osnovali hrvatski domoljubi na čelu s grofom Jankom Draškovićem, s ciljem da bude stožerna ustanova koja okuplja hrvatske domoljube, te da oblikuje, učvršćuje i promiče hrvatski nacionalni identitet, piše D.Boroš/7Dnevno

Brojni su sadašnji i prijašnji istraživači opravdano suglasni sa zaključkom da je Matica obavila to svoje povijesno poslanje, te da je, stoga, Matica, ne samo najstarija, nego i uvjerljivo najznačajnija hrvatska nacionalna institucija. Posebice nakon što je Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti nastavila praksu iz bivše Jugoslavije, pa je na svaku pojavnost i problem u državi i društvu mudro – šutjela. Dugačak je niz zasluga Matice hrvatske na jezičnom, kulturnom, društvenom i političkom području, te je još duži niz časnih i uglednih matičara…
Ako se povijest neke institucije želi uspoređivati s poviješću Hrvatske i hrvatskim identitetom, onda je za to uvjerljivo najprimjerenija – Matica hrvatska. Pojedini intelektualci s pravom simbolički govore kako ni Hrvatske kao identitetske zajednice, niti Hrvatske kao države ne bi bilo da nije bilo – Matice hrvatske. U prilog tome svjedoče različite činjenice. Primjerice, uloga Matice u bitkama za oblikovanje i zaštitu hrvatskog jezika ili uloga Matice u Hrvatskom proljeću kao i uloga članova Matice u uspostavi demokracije i procesu osamostaljenja hrvatske države.
Prema tome, Matica hrvatska je preživjela sve unutarnje i vanjske hrvatske muke, bure i oluje, uključujući i zabranu njenog rada nakon sloma Hrvatskog proljeća, te sve vrste progona i zlostavljanja njenih članova. Stoga je posve logično što se očekivao puni procvat djelovanja Matice nakon uspostave samostalne hrvatske države i obnove rada Matice 1990. godine. To se na neki način i prema nekim pokazateljima stvarno i dogodilo.

Matica je od 1990. u domovini osnovala približno stotinjak ogranaka, te u hrvatskom iseljeništvo približno četrdesetak ogranaka. Pokrenuti su i dijelom ostvareni veliki izdavački i drugi kulturni projekti u središnjici i ograncima Matice hrvatske. Primjerice, u Bruxellesu je 2011.godine, dakle dvije godine prije ulaska Hrvatske u EU, osnovan ogranak Matice s ciljem “promicanja hrvatske kulture, a posebice hrvatskoga jezika u glavnome gradu Europske unije.”

Mediji su izvjestili da je u povodu 175. obljetnice Matice hrvatske (2017.), vrh izvršne vlasti svečano primio čelništvo Matice, obećavši da će i nadalje nastaviti “podupirati rad i aktivnosti Matice hrvatske”. Naime, Matica je nakon 1990. dobivala izdašne i redovite višimilijunske iznose iz državnog i lokalnih proračuna, te na ime različitih projekata.

Mračna strana

Međutim, Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu dostavilo je 18. siječnja 2019. obavijest Augustu Turini da je “protiv okrivljenog Zorislava Lukića, podiglo optužnicu 31. prosinca 2018., zbog kaznenog djela utaje poreza ili carine iz članka 256. stavka 1. Kaznenog zakona”. A Zorislav Lukić je dugogodišnji glavni tajnik Matice hrvatske koji je u radnom odnosu s Maticom hrvatskom, te je stoga praktično ključna osoba poslovanja i drukčijih funkcioniranja Matice hrvatske u protekla dva desetljeća. Naime, svi drugi istaknuti članovi upravnih tijela Matice u volonterskom su statusu u Matici i većinu svog radnog vremena opravdano troše izvan Matice.
Optužnicom Županijskog državnog odvjetništva protiv Lukića, napokon je pravosudno otvorena teška mračna strana koja se godinama događala i zataškavala u Matici hrvatskoj, a sukladna je bila sustavnim višegodišnjim djelovanjima korupcijsko-pljačkaške hobotnice u gospodarskim, političkim i drugim institucijama hrvatske države. Na ovu mračnu stranu, koja je bila ubitačna za Maticu hrvatsku već godinama, uzaludno su ukazivali najugledniji i najstariji članovi Matice hrvatske.
O tome je još 2012. utemeljeno, ali zasad uzaludno, javno progovorio Josip Pavičić navodeći: “Matica hrvatska naveliko se čerupa”. Pavičić je tom prigodom naveo samo dio zastrašujućih konkretnih podataka koje je utvrdio i dokumentirao dr.August Turina, tadašnji poslovni tajnik Matice hrvatske i unuk Stjepana Radića, koji je priredio poveći spis pod naslovom: “Prijedlog za pokretanje izvanrednog postupka ocjene zakonitosti rada i odgovornosti glavnog tajnika MH Zorislava Lukića…”, te je taj spis poslao Glavnom i Nadzornom odboru Matice hrvatske.
Tu se, između ostalog, navodi:
“…da je preko fiktivnih studentskih ugovora u četiri godine MH isplatila 2,5 milijuna kuna. Da je u vrijeme dok su se na formalnim sastancima matičina vodstva izglasavale mjere stroge štednje, u dvije godine na promidžbu (filmovi, fotografije) potrošeno milijun kuna, na putne troškove 765.000, a na reprezentaciju, s obaveznim ručkom za članove GO poslije iscrpljujućih sjednica, čak 344.000 kuna;”
„…da je od 2009. do 2011. na račun skupih autorskih ‘radova u tijeku” isplaćeno oko četiri milijuna kuna, a da o tim ‘radovima’ nigdje nema opipljiva traga u obliku nacrta, tekstova, izvještaja, ilustracija, grafičkih rješenja i tsl.;”
„…da je za radove na projektima ‘Enciklopedija MH’ i ‘Hrvatska povijest’, koji su odavno trebali biti gotovi, a koje, osim što se spominju u šturim, formalnim izvještajima, nitko nije vidio, plaćeno 1,3 milijuna kuna, od čega je 250.000 otišlo na račun predsjednika Zidića …;”
„…da postoji dubioza u isplatama honorara od šest milijuna kuna;”
„…da su manjkovi u skladištima knjiga u samo dvije godine dosegli gotovo 900.000;”
„…da je tajnik Lukić na zagrebačkom Žitnjaku držao svoje ‘privatno skladište’ Matičinih knjiga, u koje se moglo ući samo s posebnom Lukićevom dozvolom, a u koje nikako nisu mogli ući poslovni tajnik i glavni skladištar MH…. etc.;
A kada je dr. Turina s tim strašnim nalazima pokucao na vrata predsjednika Matice Igora Zidića i kada je isti taj nalaz “ovlaš” prelistao, sve što je predsjednik imao reći svome revnom tajniku bilo je: ‘Gdje ste sve i kome ste ovaj spis poslali?’ Umjesto da možda ponudi ostavku iz moralnih razloga, a isto preporuči i suradnicima (i tako olakša Matici izlazak iz nevolja u koje je došla), Zidić je sazvao Matičinu upravu, suradnicima dao ‘smjernice’ za zataškavanje, a dr. Turini – trenutni otkaz…”
Pavičić je tada javno progovorio da struktura korupcijske hobotnice u Matici hrvatskoj, osim “čerupanja” višemilijunskih novčanih iznosa, istodobno čini i nesagledive identitetske nacionalne štete progonom najčasnijih i najzaslužnijih matičara i njihovih kapitalnih projekata.
Tako je 2010. godine, iz Matice prognan ugledni i zaslužni akademik Dubravko Jelčić, a s njim je “praktički likvidirana i ključna Matičina biblioteka ‘Stoljeća hrvatske književnosti’”. Tada je “brisan iz članstva” Matice i Vlaho Bogišić, dugogodišnji potpredsjednik Matice hrvatske, a taj skandalozni čin je javno obrazložio Zorislav Lukić, tvrdeći kako je Bogišić prognan “zbog izjava u medijima”, u kojima je, navodno, “iznosio objede o Matici hrvatskoj…”

Časni sud Matice

U proces zaustavljanja ubojstva Matice hrvatske uključio se i Časni sud Matice hrvatske koji je 14. ožujka 2019., donio jednoglasnu odluku:
“Zorislavu Lukiću, glavnom tajniku Matice hrvatske, na temelju čl. 79. st. 1. i 2. u svezi sa čl. 18 alinea 1 Pravila Matice hrvatske, izriče se stegovna mjera ISKLJUČENJE IZ ČLANSTVA MATICE HRVATSKE, jer je u razdoblju priprema za održavanje Glavne izborne skupštine Matice hrvatske, kao i tijekom njenog održavanja, dana 16. 06. 2018. u Rijeci, kao odgovorna osoba svojim propustima i činima postupio protivno obvezujućim odredbama pravila Matice hrvatske”.
U podrobnom nabrajanju i obrazloženju odluke Časnog suda navodi se 11 teških kršenja Pravila koja se odnose na sukob interesa i izigravanje izbornih pravila sa čime je “onemogućio normalan rad Glavne izborne skupštine … utječući na rezultate provedenih izbora”. Kako bi to postigao, Zorislav Lukić je krivotvorio i zapisnik Skupštine, koji je netočno sačinjen naknadno, a na Skupštini nije izabran zapisničar, što je bilo zakonski – obvezujuće.
Posebno je inkriminirajuće što se u tom naknadnom i nepravilnom zapisniku navodi tvrdnja da je “prihvaćen financijski plan MH za 2019., što prema saznanju svih nazočnih nije točno”, te što “na Glavnoj skupštini nije podnesen finacijski izvještaj za proteklu kalendarsku godinu”, niti je “predložen financijski plan, ni plan rada za sljedeću kalendarsku godinu”, a sve to je zakonski obvezujuće…
Za razumijevanje ozbiljnosti odluke Časnog suda Matice hrvatske i njenog značenja za daljnji razvoj događaja u Matici, potrebno je spomenuti da je Časni sud sastavljen od pet uglednih članova: Mire Tecilazić-Bašić, predsjednice suda; te članova – Franje Husinca, Zvonimira Jakobovića, Ivana Pecoje i Šimuna Marasovića. Nije nevažno naglasiti da je gospođa Tecilazić-Bašić svoju nedavnu mirovinu dočekala kao ugledna sutkinja Županijskog suda u Zagrebu.
Zorislav Lukić je na odluku Časnog suda podnio žalbu kojom je najprije pokušao odluku osporiti “proceduralno-pravnim pitanjima”, u kojima nekom svojom retoričkom gimnastikom tvrdio da podnositelj Predstavke (Ogranak MH u Čitluku) nije ovlašten tražiti pokretanje postupka protiv njega. Zatim je Lukić ustvrdio da Časni sud nije nadležan voditi postupak protiv njega kao zaposlenika, nego je samo nadležan za – članove. Pritom je zaboravio da je on istodobno i član i da je jedino kao takav postao tajnik koji je u radnom odnosu s Maticom.
Lukić je u drugom dijelu žalbe pokušao osporiti sadržaj inkriminacija na kojima se temeljila odluka Časnog suda. Pritom se uglavnom pozivao na činjenicu da je njegov zapisnik s Glavne skupštine formalno “prihvatio Gradski ured za opću upravu Grada Zagreba”, koji to inače u dobroj vjeri rutinski i bez provjere čini. Tu se zapravo najbolje prepoznaje prijetvornost Zorislava Lukića, jer je Časni sud, svjedočenjem sudionika Skupštine utvrdio stvarno postojanje inkriminacija koje je počinio Lukić.

1. Odluka Časnoga suda MH o isključenju Z. Lukića

Test za Glavni odbor

Odluku o žalbi Zorislava Lukića donosi Glavni odbor Matice hrvatske. U spomenutom, ranijem javnom iskazu Josipa Pavičića, prepoznalo se na koju je skrivenu kartu pokušavao igrati Lukić, a to je njegov utjecaj na dio članova Glavnog odbora, koje on možebitno drži u šaci, jer ih je uvukao u svoje ‘djelatnosti’ zbog kojih je Županijsko državno odvjetništvo protiv njega i podiglo optužnicu.
Naime, Pavičić je, nakon zastrašujućeg nalaza dr.Turine logički zaključio: “Sad se, međutim, pokazuje da je obračun s Jelčićem i drugim ‘matičarima’ koji se nisu mirili s upropaštavanjem Matice hrvatske, bio samo neznatan djelić raskošne slike nezakonitosti, nepravilnosti i običnog prizemnog haračenja Matičinim blagajnama, koja se pod krovom palače u Matičinoj 2 valja posljednjih godina. Nažalost, otkriva se i činjenica da posrijedi više nije samo Lukić, nego i najviše Matičino vodstvo oličeno u svom dugogodišnjem predsjedniku Igoru Zidiću.”
Koliko je Pavičić u pravu, tj. koliko je članova sadašnjeg Glavnog odbora i koliko čvrsto upetljano u protuzakonitosti, razaznat će se uskoro kad se bude odlučivalo o Lukićevoj – više nego krhkoj žalbi. Za to saznanje je zasigurno najviše zainteresirano Županijsko državno odvjetništvo koje će tako moći lakše identificirati potencijalne suučesnike Zorislava Lukića.
No, skora sjednica Glavnog odbora Matice hrvatske predstavlja i prvorazredni javni interes hrvatskog društva zbog naznačenog iznimnog povijesnog i identitetskog značenja Matice hrvatske, te procjenjivanja koliki su izgledi da Matica preživi ovaj najveći pokušaj njenog ubojstva.

2. Žalba Z. Lukića na odluku Časnoga suda MH

Stoga je korisno podsjetiti i na sastav Predsjedništva i Glavnog odbora, te Nadzornog odbora Matice hrvatske, jer oni odlučuju o daljnjoj sudbini Matice hrvatske i osobnoj doraslosti časnim dužnostima koje obnašaju u najstarijoj i najznačajnijoj hrvatskoj instituciji:

Predsjedništvo Matice hrvatske
Stipe Botica, predsjednik Dubravka Oraić-Tolić, potpredsjednica Anđelko Akrap, potpredsjednik Luka Šeput, potpredsjednik Zorislav Lukić, glavni tajnik Božidar Petrač, književni tajnik Damir Zorić, gospodarski tajnik
Glavni odbor Matice hrvatske
Stipe Botica Anđelko Akrap Dubravka Oraić Tolić Luka Šeput Zorislav Lukić Damir Zorić Božidar Petrač Stiepo Andrijić Mario Bušić Anđela Frančić Miro Gavran Željko Holjevac Stipe Kutleša Lidija Miletić Tonko Maroević Krešimir Nemec Ljerka Ostojić Mirjana Polić Bobić Ivan Pranjić Slavica Stojan Dražen Švagelj Petar Tokić Đuro Vidmarović Ivica Završki Igor Zidić
Nadzorni odbor Matice hrvatske
Željko Bartulović, predsjednik Leo Andreis Mijo Jukić Robert Pavičić Stjepan Rendulić

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Događaji

‘Hrvatsko društvo političkih zatvorenika’ kod Predsjednice Kolinde-Grabar Kitarović

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović primila je u petak 14.06.2019.g. predstavnike Hrvatskog društva političkih zatvorenika (HDPZ). U izaslanstvu su bili: dr. Anđelko Mijatović, mag. Marko Grubišić, dr. Marijan Čuvalo, akademski slikar Miljenko Romić i Prof. Mirna Sunić-Žakman.

Teme razgovora bile su aktivnosti HDPZ-a, Leksikon hrvatskih političkih zatvorenika i izgradnja Memorijalnog centra žrtava totalitarnih režima u Zagrebu.

Dr. Anđelko Mijatović, povjesničar i književnik, predao je Predsjednici RH glasilo HDPZ-a „Politički zatvorenik“. Ovo glasilo proglašeno je jednim od najboljih glasila u postkomunističkim zemljama. Knjigu „Naše robijanje – hrvatske žene u komunističkim zatvorima“, autorice Kaje Pereković, bivše predsjednice HDPZ-a, predala je Predsjednici RH Prof.  Mirna Sunić-Žakman.

Sveukupno 3016 žena osuđeno je u komunističkoj Jugoslaviji, u razdoblju od 1945. do 1987. na zatvorsku kaznu iz političkih razloga.  Veliki broj žena izdržavao je zatvorsku kaznu bez sudske presude. ( U ovu brojku nisu uračunate desetine tisuća žena i djece njemačke narodne skupine ( „folksdojčeri“) zatvoreni u jugoslavenskim komunističkim koncentracionim logorima u ranoj komunističkoj Jugoslaviji ( FNRJ), tj. u Valpovu, Virovitici, Krndiji, Gakovu, Velikoj Pisanici, Sremskoj Mitrovici, itd.)  Predsjednici RH Kolindi  G. Kitarović nazočni gosti HDPZ-a  također su spomenuli  majke, supruge i obitelji političkih zatvorenika u komunističkoj Jugoslaviji i njihove velike žrtve koju su podnosile u brizi za opstankom članova svojih obitelji, kao i teška materijalna preživljavanja. Najveći teret bila je trajna društvena i negativna obilježenost : „narodni neprijatelji“.

Predsjednici gđi Kolindi G. Kitarović  nazočni su predložili izgradnju  spomenika „Hrvatska žena“ kao trajan spomen na njihovu žrtvu.

O zahtjevnom radu na Leksikonu hrvatskih političkih zatvorenika govorio je dr. Marijan Čuvalo, predsjednik zagrebačke podružnice HDPZ-a. Leksikon bi trebao sadržavati sve dostupne podatke o svakom političkom zatvoreniku od 1945. -1990. godine. Predsjednik HDPZ mag. Marko Grubišić naglasio je veliku važnost žrtve političkih zatvorenika u stvaranju neovisne i demokratske Hrvatske. Mnogi politički zatvorenici stupili su kao dragovoljci 1991. u hrvatske vojne postrojbe s ciljem obrane nove Hrvatske. Nažalost, mladi naraštaji o toj temi vrlo malo znaju, dočim se u školskim programima o toj temi malo piše.

Izgradnjom multimedijalnog Memorijalnog centra žrtava totalitarnih  režima u Zagrebu mladi naraštaji i šira javnost dobilli bi uvid u razmjere komunističke  represije. Lokacija je već osigurana u suradnji s Gradom Zagrebom. Prema Rezoluciji Vijeća Europe 1481 sve postkomunističke zemlje osnovale su takve muzeje sjećanja koji su iznimno dobro posjećeni. Akademski slikar Miljenko Romić, autor projekta Spomen doma-muzeja Ovčara u Vukovaru,naglasio je i potrebu uključenja  hrvatskog iseljeništva u taj projekt – ne toliko novčanim sredstvima već memorabilijama, dokumentima i predmetima vezanim za temu muzeja.

Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović izrazila je namjeru posjetiti  bivše komunističke zatvore na  otoku  Sv. Grgur, Goli otok  i ženski zatvor u Požegi.

Autor: Prof. Mirna Sunić-Žakman

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kronika

HRS poziva na deblokiranje deponije Uborak, kako bi se Mostar mogao očistiti

Objavljeno

na

Objavio

Kada su se dijelili milijuni KM za upravljanje otpadom na Uborku, suradnja grada, županije i Federacije je cvjetala. Danas kada je Mostar u situaciji ekološke katastrofe, problem Uborka i žitelja koji se s pravom bune zbog onečišćenja se prebacuje poput ping pong loptice. Problem je potrebno sustavno i dugoročno riješiti te deblokirati deponiju, jer blokiranjem deponije u pitanje se dovodi zdravlje žitelja cijelog grada i okolice, priopćeno je iz Gradskog odbora HRS Mostar.

Iz HRS-a navode da je u sklopu EU Phare projekta „Strategija upravljanja otpadom u BiH“ Europska Komisija  do 2000. godine u deponiju Uborak uložila oko 13 milijuna KM. U sklopu IPA projekata za period od 2007. godine do 2011. za izgradnju postrojenja za reciklažu u deponiji Uborak je otišlo je 2,5 milijuna eura.

-Postrojenje je pušteno u probni rad 23.10.2013. godine, ali je mutnim radnjama od strane tvrtke „General servis“ Sarajevo i neradom gradske uprave blokiran rad nove deponije gdje se nalazi ovo postrojenje. Uz sve ovo, hercegovačke općine koje svoj otpad odlažu na Uborak na godišnjoj razini putem dotacija za odlaganje su u Uborak uložile oko 2 milijuna KM, priopćeno je.

HRS-ovci podsjećaju gradsku upravu Mostara  kako je odlukom Federalnog ministarstva okoliša, deponija Uborak je morala biti zatvorena još 2013. g.

“Podsjećamo također kako je Federalna inspekcija još 2014. ustvrdila protuzakonito izdavanje urbanističkih suglasnosti za određene dijelove deponije, za što nitko nije odgovarao, a na osnovu kojih su utrošeni novci „Strategije“. Dodamo li ovome još mutnu i netransparentnu privatizaciju „Komosa“, lako se dođe do zaključka kako žitelji grada Mostara zdravljem plaćaju nemar i nerad gradske uprave”, navodi se u priopćenju HRS-a.

HRS je mišljenja da  ministarstvo okoliša HNŽ i Vlada HNŽ, kako kažu,  “pilatovski” peru ruke od trenutne ekološke katastrofe u Mostaru te podsjećaju kako je Vlada obvezna pred Skupštinu donijeti Plan i program zaštite okoliša u skladu kojeg se namjenski moraju trošiti proračunski novci za očuvanje okoliša.

-U međuvremenu se novcem proračunskih korisnika plaćaju stranački projekti i predizborna kampanja vladajućih stranaka, posebice preko Fonda za okoliš HNŽ, priopćeno je.

“Kada se sve zbroji, novac koji je utrošen „za očuvanje okoliša“ ne samo da je bio dovoljan za sanaciju deponije Uborak, nego sasvim dovoljan za sustavno rješavanje problema odlaganja otpada putem procesa održivog odlaganja otpada u skladu sa EU direktivama koje nalažu potpuno odvajanje otpada, reciklažu i potpunu zabranu proizvodnje i korištenja plastike za jednokratnu upotrebu”, stoji u priopćenju GO HRS Mostar.

HRS u potpunosti podržava zahtjeve žitelja sjevernog dijela grada koji blokadom deponije izražavaju svoje nezadovoljstvo. -No, također ih pozivamo na razum. Blokada bi mogla dovesti do veće štete, a to je zaraza širih razmjera slijedom neodvoženja otpada iz grada, ali i drugih mjesta Hercegovine, piše u priopćenju.

“Rješenje se mora tražiti u institucijama. GO Mostar HRS-a će putem svog pravnog odjela podnijeti kaznene prijave, ne samo zbog aktualne situacije u gradu Mostaru, nego i zbog netransparentnog utroška sredstava za sanaciju otpada. Također, u pripremi imamo i prijedlog Zakona o održivom gospodarenju otpadom kojeg ćemo prezentirati u Skupštini HNŽ (ako se uopće ista udostoji održati u ovoj godini), budući da isti ne možemo prezentirati u gradskom vijeću čija je to nadležnost”, priopćeno je.

HRS ovim putem poziva na deblokiranje deponije kako bi se Mostar mogao očistiti, prenosi HMS.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari