Pratite nas

Reagiranja

Pokvarena Jakićeva istina

Objavljeno

na

Novosti Srpskog narodnog vijeća objavilo je 14.10.2019. tekst Tomislava Jakića u kojem iznosi brojne neutemeljene tvrdnje. Ne želim ulaziti u njegove brojne „istine“, koje nemaju veze sa stvarnošću, ali kao pripadnik zajednice „fratra s Badije“, želim ispraviti njegove tvrdnje u vezi s tim bez suda ubijenim franjevcem.

Jakić tvrdi da je fra Bernardin Sokol (1888. – 1944.) „prokazao nacističkim okupatorima sedmoricu partizana koji su to platili smrću“. Nema nikakvih dokaza da je Sokol izdao partizane, a nema ni dokaza da su „sedmorica to platili smrću“. Jakić, kao i neki drugi, 75 godina nakon umorstva Sokola, partizansko-oznaškom metodom bez ikakva suda, pravda taj ratni zločin koji je izvršen nad nevinim Sokolom. Na osnovi usmenih tvrdnji da je Sokol izdao partizane nekih ondašnjih korčulanskih komunista, odveli su partizani Sokola 28. rujna 1944. po noći iz samostana Badije.

Ubili su ga i bacili u more, ali tijelo mu je isplivalo na obalu Pelješca. Skupina ljudi, koji su ga prepoznali, pokopala ga je tada u obližnje napušteno mitraljesko gnijezdo. O tome je pet desetljeća vladao muk. Kod nedavnog kopanja na mjestu ukopa nađeni su samo potplati fratarskih sandala. Po Jakiću nije moguće da je „fratar kojega su 1944. na Badiji ubili partizani bio čovjek vjere i mučenik“.

A krivnja Sokola temelji se samo na usmenim tvrdnjama nekih korčulanskih partizana. Preuzeo ih je također partizan Nikola Anić i u svojoj knjizi ustvrdio da je Sokol izdao partizane, i da je stoga ubijeno „oko sedam partizana“. Nije li ta Anićeva formulacija, već po sebi čudna? Anić ne zna ni koliko je ljudi tada pobijeno, a u nekim drugim slučajevima navodi imena poginulih. Vodeći korčulanski komunisti (npr. Lozica) koji su 1944. bili tamo i o ratnim godinama 1990. objavili knjigu, Sokola i ne spominju, pa čak pišu da su ti tada uhićeni iz njemačkog zatvora „uspjeli pobjeći“, jedan je otišao s Nijemcima i vratio se živ i zdrav, te kao ugledan prvoborac na Korčuli doživio duboku starost. Anić u svojoj knjizi uz bezbroj krivih podataka govori i o prevoditelju koji je navodnu Sokolovu izdaju prevodio na njemački, iako je Sokol studirao u Beču, znao dobro njemački i često u raznim zgodama u Korčuli prevodio za druge osobe u komunikaciji s Nijemcima. Anić u vezi sa Sokolom donosi signaturu Hrvatskog državnog arhiva u Zagrebu, koja doduše postoji, ali u tom spisu nema ni slova o Sokolu. Tu u OZN-inu arhivu, pod signaturom MUP RH/I Kut 1219, Sokolovo je prezime i redovničko ime. Nema ni datuma rođenja, nema optužnice, nema osude.

Tu je pismo, koje su partizani na dan uhićenja uzeli iz njegove sobe, a koje je Sokol pisao subratu fra Marijanu Blažiću, i završio ga deset dana prije nego će ga partizani po noći odvesti iz samostana i ubiti bez suda. U završetku toga pisma Sokol odbacuje lažnu optužbu da je on izdao partizane. Kaže da ih nije volio, ali da ih nije izdao, i da se saznalo da je to učinio „jedan njihov“. Nema baš nikakva razloga ne vjerovati čovjeku koji je predosjećao da su mu dani odbrojeni i da će ga partizani ubiti. Ako je o izdajici već znao Sokol, znali su i drugi, znali su i partizani, ali očito im je interes bio da krivac ipak bude Sokol, uklonili su ga i o svemu šutjeli. Službenici OZN-e i UDB-e, NOV i JA koji su pregledavali Sokolov spis, nisu se usudili dodati optužbe koje danas olako ponavljaju „sadašnji antifašisti“, a s njima i Jakić. U Sokolovu pismu, i članku iz novina koji je napisan Sokolu u čast, podcrtali su riječi Hrvat i hrvatsko.

Podcrtali su i neke izričaje koji govore o Sokolovoj reformi crkvene glazbe u hrvatskom narodu. Ipak, biti Hrvat i crkveni glazbenik nisu razlozi da se ubije čovjeka. A ubiti čovjeka bez suđenja, zaslužnog velikog hrvatskog i internacionalno poznatog glazbenika, koji je još za života ušao u internacionalne stručne leksikone, i koji nije kriv, jest ratni zločin, kako onda tako i danas. Zagovara li to Jakić ratni zločin? Ne znam kako čovjek, diplomat i političar, takve tvrdnje može spojiti sa zaključcima Parlamentarne skupštine Vijeća Europe koja je osudila totalitarni komunistički poredak u svojim rezolucijama (Rezolucija 1096 o uklanjanju naslijeđa bivših komunističkih totalitarnih sustava, usvojena još 27. lipnja 1996., i Rezolucija 1481 o međunarodnoj osudi zločina totalitarnih komunističkih poredaka, usvojena 25. siječnja 2006). Ne može ih naravno spojiti ni s najnovijom rezolucijom Europskog parlamenta 2819 o ”važnosti europske memorije za budućnost Europe” od 19. rujna 2019. U njoj Europski parlament traži da se u sjećanju zadrži i istražuje sudbina svih pogubljenih u ime komunističke ideologije, a Sokol i neki drugi naši franjevci smaknuti su, nevini i bez suđenja, upravo u ime te ideologije.

Jedan od glavnih argumenta protiv Sokola, kojeg „sadašnji antifašisti“ često iznose, zapis je Viktora Novaka u njegovoj knjizi Magnum crimen iz godine 1948. Zapisao je Viktor Novak stihove pjesme: „Ante će donijeti Hrvatskoj spas, Hrvat će na svome biti svoj!“ i krivo ih povezao sa Sokolom i s Antom Pavelićem. Ne radi se o pjesmi Sokola Paveliću, nego o pjesmi Miha Jerinića (1872. – 1955.) koju je on pod naslovom „Himna Ante Starčevića“ ispjevao u Šibeniku 1938., a Sokol uglazbio i objavio u zbirci „Hrvatsko selo“ br. 61. Čak su izgleda i pripadnici OZN-e to 1944. shvatili, jer u Sokolov dosje nisu stavili zbirku s tom pjesmom, nego njegovu zbirku br. 7 Crkvene skladbe (za jedan glas uz pratnju orgulja), objavljenu još 1930.

A da je bilo i poštenih partizana, komunista, usprkos ideološkoj dresuri, dokaz je izvješće Drage Desputa, od 17. siječnja 1945., člana Sudskog odsjeka Glavnog štaba NOV i PO Hrvatske (Narodno oslobodilačka vojska i Partizanski odredi) upućeno Centralnom komitetu KPH. U izvješću stoji: „[…] kod sprovođenja te mjere drugovi koji su je sprovodili bili su vrlo površni. Kao primjer navodimo slučaj koji se desio u Dubrovniku, gdje je u oglasu osuđenih na smrt bio naveden i jedan građanin Dubrovnika, koji se je u tom momentu nalazio na slobodi i u oglasu među strijeljanima čitao svoje ime i prezime“. Ovjereni prijepis ovog dokumenta nalazi se u Hrvatskom državnom arhivu, f. 1220, CK SKH, Ratno gradivo, kut. 13, KP-42/2842. Desput u stvari govori o plakatu „U ime naroda Jugoslavije“, koji se nakon navodnog suđenja i strijeljanja na otoku Daksi pojavio na javnim mjestima u Dubrovniku; s datumom 26. listopada 1944., a potpisao ga je tada nepostojeći „Vojni sud Komande Južno-dalmatinskog područja“. Na plakatu su bila imena osuđenih (među njima su i franjevci Marijan Blažić i Toma Tomašić), kao i njihova navodna krivnja i osuda na strijeljanje s konfiskacijom imovine. U obrazloženju je stajala i rečenica: „Odbrana optuženih, s obzirom na naprijed utvrđeno činjenično stanje, postala je bezpredmetnom i kao takva od strane Suda odbačena.“

Na plakatu je među osuđenima objavljeno i ime Aleksandra Ćorovića Dimitrijeva (koji je tada imao 23 godine). Radi se o gore spomenutom „građaninu Dubrovnika“ koji je usprkos tako strašnoj navodnoj presudi, jednostavno pušten, a njegovo ime na plakatu poslije toga su precrtavali, što je čvrsti dokaz da suđenja nije ni bilo!
Čudno je da je već 1945. bilo ljudi koji su vidjeli istinu, a Jakić i njemu slični „sadašnji antifašisti“ ne vide to ni danas, nego ponavljaju komunističke laži iz 1944.

Franjevački samostan Male braće
Dubrovnik
fra Stipe Nosić

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj

Reagiranja

Hrvatski generalski zbor čestitao pobjednicima izbora te se stavio na raspolaganje

Objavljeno

na

Objavio

Ilustracija

Na temelju odluke Upravnog odbora od 7. srpnja 2020. godine Hrvatski generalski zbor upućuje javno priopćenje o netom održanim izborima za Hrvatski sabor koje glasi:

„Hrvatski generalski zbor čestita svim koalicijama i strankama koje su ušle u Hrvatski sabor, a osobito Hrvatskoj demokratskoj zajednici na čelu s Andrejom Plenkovićem kao političkoj opciji s najuvjerljivijim rezultatom.

U još uvijek opasnoj situaciji pandemije koronavirusa te složenim postpotresnim vremenima Zagreba i okolice ovakav rezultat je vjerodostojna potvrda povjerenja birača u način kako se pristupilo rješavanju aktualnih problema, ali i uvažavanje ukupno uspješne politike zadnjih godina. Ta politika podrazumijeva uključivost svih političkih čimbenika koji zagovaraju kvalitetna rješenja za gospodarstvo, za javno-zdravstvene izazove, za borbu protiv depopulacije i iseljavanja, za traženje nestalih i promicanje istine o Domovinskom ratu, za sankcioniranje ratnih zločina, za jačanje demokracije, jačanje institucija, jačanje ljudskih prava, jačanje radničkih i jačanje manjinskih prava. Politika je to temeljem koje je, prihvaćajući ciljeve i zajedničke vrijednosti, ali i prava i obveze, Hrvatska postala ravnopravna članica Europske unije, ne odričući se pritom svoje samostalnosti i suvremenog suverenizma, a na tragu ideja i zamisli prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana.

Hrvatski generalski zbor daje i davat će potporu takvoj politici te je za njeno ostvarenje u potpunosti na raspolaganju sa svim svojim iskustvom generala i admirala, ratnih zapovjednika i visokih dužnosnika i sa svim znanjima i stručnostima svojih članova.

Uvažavajući različitost mišljenja i ideja te volju i izbor hrvatskog naroda i svih građanki i građana Republike Hrvatske, Hrvatski generalski zbor se nada da su izjave o nekakvom “crnom mraku koji se nadvija nad Hrvatsku” te o ulasku “u teška vremena s opasnom, radikalnom i mračnom politikom na vlasti” ipak više rezultat postizborne euforije nego ozbiljnog pristupa političkoj sceni. Isto tako, Hrvatski generalski zbor se nada da su neka ponuđena rješenja u vidu povratka nekakvog kolektivnog naddruštvenog uma koji bi u ime općeg blagostanja sve određivao, ipak samo politički folklor, a ne ozbiljna politika 21. stoljeća !

Sve je jasnije da nam u kontekstu opće svjetske krize predstoje izazovna i teška vremena u kojima će od presudne važnosti biti stabilna i učinkovita vlast izabrana slobodnom voljom birača i Hrvatski generalski zbor smatra da će upravo ovakav rezultat izbora to omogućiti.

Čestitajući još jednom Hrvatskoj demokratskoj zajednici kao i svim drugim parlamentarnim strankama i koalicijama, Hrvatski generalski zbor svim izabranim zastupnicama i zastupnicima želi uspješan i plodonosan rad, a na korist i dobrobit hrvatskog naroda i svih hrvatskih građanki i građana.“

HRVATSKI GENERALSKI ZBOR

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Apel premijeru Plenkoviću za ispravljanje nepravde prema Bosanskoj Posavini

Objavljeno

na

Objavio

Kako doznajemo, Društveno-kulturna platforma za Bosansku Posavinu uputit će ovih dana otvoreno pismo Vladi Republike Hrvatske sa zahtjevom da se hitno otvori jedan konzularni odjel Republike Hrvatske na prostoru Bosanske Posavine. U ovoj neformalnoj organizaciji ističu kako su i ovi izbori pokazali da su Hrvati Bosanske Posavine zapostavljeni u odnosu na one koji žive na drugim prostorima Bosne i Hercegovine.

Prema njihovim riječima, Hrvati iz Odžaka, Dervente, Modriče, Brčkog, Gradačca, Broda, Orašja, Šamca i manjih općina poput Usore i Srebrenika, koji im gravitiraju morali su prevaliti i po sto kilometara kako bi obavili svoju zakonsku obvezu glasovati na parlamentarnim izborima.

Ove godine na izbore ih je izašlo manje od  5 %, jer je dodatno unesena pometnja izjavama nekih zvaničnika koji su pozivali na glasovanje u Bosni i Hercegovini , a ne u Hrvatskoj, što je dodatno otežalo cijelu situaciju budući su  Županja i Sl. Brod   bila mjesta u kojem bi Hrvati iz Orašja, Šamca i Brčkog mogli obaviti svoju dužnost. No, ističu iz Platforme, brojni pozivi zvaničnika Hrvatskog narodnog sabora  da se glasuje u BIH unijeli su pometnju te su se mnogi odlučili ostati kući zbog nemogućnosti putovanja do biračkoga mjesta i nisu glasovali.

– Razumijemo i Hrvate diljem svijeta koji nisu mogli glasovati iz istih razloga, ali u Bosanskoj Posavini u rasponu od 50 kilometara kvadratnih živi preko 20. 000 građana s pravom glasa te je nemogućnost glasovanja uvjetovala i izborne rezultate prema kojima u Saboru RH neće biti ljudi s ovog područja Bosne i Hercegovine, kažu iz Platforme.

Apeliramo na premijera Andreja Plenkovića da još jedan puta pokaže senzibilnost prema ugroženima, napaćenima i zapostavljenima državljanima Republike Hrvatske iz Bosanske Posavine  te nađe rješenje za ispravljanje još jedne povijesne nepravde narodu Bosanske Posavine, koji živi na povijesnim ognjištima , unatoč činjenici što mnogima  to nije po volji i tu činjenicu  ne mogu prihvatiti.

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Oglasi

Komentari