Connect with us

Kolumne

Politička dogma i religija velikosrpstva

Objavljeno

on

isječak/youtube

Trenutno, život u Hrvatskoj kao i u većini drugih država zahvaćenih pandemijom Covid virusa i njenim posljedicama nije nimalo lak. Ali ima za nas Hrvate nešto puno gore. To je da zbog izvana vješto podmetnutog ‘bivšeg’ virusa antihrvatske propagande i sabotaže današnje hrvatske države, koji se sve više širi, ponovno postanemo podjarmljene sluge velikosrpskog ‘Regiona’ i onih koji su zbog grabežljive pohlepe za tuđim oduvijek mrzili i rušili našu želju za vlastitom slobodom i državom.

Vidite li koliko se samo ‘bivši’ velikosrbi u Beogradu, njihova peta kolona u Lijepoj našoj i bogato honorirani vanjski suradnici iz petnih žila upinju da ponovo zahuktalom antihrvatskom propagandom ocrne i potkopaju ugled i poziciju današnje Hrvatske. Prikazujući je ‘vaskrslom NDH’ ‘neuspješnim projektom’ i ‘promašenom rasističko-fašističkom državicom’ za koju bi, po njima, spas i jedino rješenje bilo ponovna integracija u širu balkansku zajednicu.

Riječ je naravno o kontinuiranom nametanju slike o nama Hrvatima, kao narodu ‘okuženom fašizmom’ kojeg ništa, osim sluganske vlasti i kontrole Beograda, ne može popraviti.


“Vječite i nevine žrtve”

Malo je kome promakla u zadnje vrijeme rastuća Vučićeva multimedijska kampanja ocrnjivanja današnje Hrvatske ustaštvom slanjem u svijet umjetnički recikliranih ‘bivših’ laži i krivotvorina kao dokaza da su Hrvati bili i ostali ‘nepopravljivi fašisti’. Kako bi se fašistička i genocidna hipoteka koju je Srbija s pravom zaradila agresivnim ratovima 90-tih skinula s nje i prebacila na Hrvatsku i Hrvate.

Prikazujući sliku i krivicu Pavelićevog režima u metežu 2. svjetskog rata puno crnjom nego je ona u stvari bila, posebice logora u Jasenovcu, Vučićevi velikosrpski umjetnici laži skupa s debelo plaćenim vanjskim lobistima, izokrećući pilu naopako, sada nastoje cijeli svijet uvjeriti da su Hrvati agresivni i genocidni fašisti. A ‘miroljubivi’ Srbi, (koji su samo u prošlom stoljeću izazvali i vodili 7 ratova radi proširenja granica) njihove vječite i nevine žrtve, u čije ‘istine’ i ‘ugroženost’ nitko nema pravo posumnjati.


Oni su jednostavno uzurpirali ekskluzivni monopol na tumačenje povijesti hrvatskog naroda u 2. Svjetskom ratu po kojem je prikazivanje ‘miroljubivih Srba’ kao nevinih žrtava ‘ustašoidnih Hrvata’ postalo politička dogma i religija velikosrpstva.

Još kada se u prvi red tog dobro podmazanog orkestra promotera notornih velikosrpski mitova i laži isturi jugonostalgični kor dobro utovljenih hrvatskih papiga da bi do gadosti ponavljale što im se iz Beograda dirigira, onda je očito da je to samo nastavak onog što smo već imali u bivšoj Jugoslaviji.

U kojoj su velikosrbi i vodeći hrvatski jugokomunisti na račun tobožnje borbe protiv ‘ponovnog buđenja hrvatskog fašizma’ gotovo pola stoljeća Hrvatsku temeljito pljačkali i od toga živjeli kao bubreg u loju.

Može li se i ovo najnovije, forsirano nametanje predrasuda o hrvatskom obrambenom domoljublju kao fašizmu, objasniti ikako drugačije nego željom ‘bivših’ velikosrba, Jugoslavena i njihovih potomaka da i današnju Hrvatsku opet sebi do kraja podjarme, a njeno bogatstvo nesmetano ponovo izrabljuju i pljačkaju?

Uzaludna im je nada…

Sav jad njihovog eksluzivnog prava na prikazivanje ‘istine’ o NDH i Jasenovcu na primjeru balkanski primitivnih komemoracija na kojima se priča o razmnožavasnju bijelih sibirskih tigrova i filmova tipa ‘Dara iz Jasenovca’ uvijek iznova pokazaje svoje ružno ‘bivše’ lice. Jednostavno, bilo kakvo suludo fantaziranje patnjom i brojem žrtava Jasenovca odavno je postalo poželjno i prihvatljivo kao sredstvo gušenja obrambenog domoljublja i slobode hrvatskog naroda.

Lansirajući već početkom II.svjetskog rata u javnost monstruozni broj o više stotina tisuća maljem i srbosjekom pobijenih Srba u ustaškom logoru Jasenovac, koji je kasnije narastao na preko milijun, četnici velikosrbi i jugokomunisti su se ponadali kako će u prljavoj vodi tog mita s vremenom ugušiti i zdravu želju budućih naraštaja Hrvata za slobodom i vlastitom državom.

Uzaludna im je bila ta nada. Kako onda kada su bili najjači (‘prije će Sava poteći uzvodno… ‘Srbija do Tokija’) tako i danas. Kao što su im bile uzaludne tamnice naroda, Jugoslavije. Kao što su im bila uzaludna ubojstva Radića, Bušića i tisuće drugih slobodoljubivih Hrvata. Kao što su im bili uzaludni Bleiburg i Križni putevi. Kao što im je bila uzaludna agresija na Hrvatsku 1990.-95. i Vukovar. Kao što im je bio uzaludan pokušaj da osloboditeljsku vojno-redarstvenu akciju Oluja prikažu i osude kao ‘zločinački pothvat povampirenih Tuđmanovih fašista’. Kao što će im biti sasvim uzaludna i sva ta skupa, zlouporaba Jasenovca i NDH u najnovijoj bjesomučnoj antihrvatskoj kampanji vođenoj i dirigiranoj od osvetoljubivih gubitnika iz Beograda.

Jednostavno zato jer Bog hoće da istina i pravda, koliko god bili spori, na kraju uvijek pobjede.

Današnjoj hrvatskoj državi, nastaloj pobjedom nad daleko nadmoćnijim velikosrpskim agresorom, takvim podlim udarcima mogu se zadavati površinske rane i nanositi privremena šteta, ali ona će to preživjeti i nadživjeti. Kao što je Bogu i domovini vjerni hrvatski narod puno toga do sada preživio i nadživio.

“Srbogenocidni fašisti”

Monstruozno političko, filmsko i medijsko recikliranje mitova o Jasenovcu i Stepincu i teatralna dreka o ‘ponovo vaskrsloj NDH ‘ koje Vučićeva Srbija na sve moguće načine ponovno nameće ‘Urbi et orbi’ (Vatikanu i svijetu) samo su dakle očajnički pokušaji da se bivša farsa s taočenjem hrvatskog naroda fašizmom nastavi i dalje.

Mi to znamo, oni koji to podmeću i oni kojima se to podmeće znaju, pa bi takve mizerne i očito providne manipulacije možda bilo najbolje ignorirati, ali ako znamo koju je ulogu jasenovački mit odigrao u sustavnoj sotonizaciji hrvatskog naroda i koje smo sve posljedice pretrpjeli zbog zlonamjernog nametanja ‘povijesne krivice’, onda o tome ne možemo i ne smijemo šutjeti. Govoreći o sustavnom nametanju kolektivne krivice i odgovornosti Hrvata za Jasenovac treba istaći da su upravo to velikosrpski konstruktori i širitelji jasenovačkog mita o ‘preko milion pobijenih Srba’, koristili kao temelj za raspirivanje osvetničke mržnje i pripremu terena za ‘istragu’ potomaka hrvatskog naroda u Miloševićevoj (‘anti’)fašističkoj agresiji na Hrvatsku 1991.-95.

Zar to nije upravo ono što su Hitlerovi nacisti u pripremi ‘konačnog riješenja’ pokušali uraditi s židovskim narodom? Taj potpuno nebranjiv i moralno odbojan način mišljenja još se jedino u Vučićovoj Srbiji promovira. Štoviše, institucionalno se nameće kao obveza.

Naime, uz ubrzano naoružavanje i antihrvatsko propagandno ludilo iz doba Miloševića koje ponovo svakodnevno dominira srbijanskim medijima Vučić je preko svojih satelita u Dačićevoj skupštini ispod žita inicirao rasprave da se zbog Jasenovca uskoro donese deklaracija o proglašenju hrvatskog naroda genocidnim, a tu je i najava da se u obrazovni kurikulum Srbije uvodi posebno poglavlje u kojem će se Hrvate prikazivati kao ‘srbogenocidne fašiste’.

Nije li ovaj posljednji primjer ispiranja mozga i zlostavljanja djece u Vučićevoj Srbiji već viđen u nacističkoj Njemačkoj?

To bi svakako trebalo zabrinuti hrvatske političare i one koji brinu za sigurnost Hrvatske.

“Ko nas bre zavadi”

Na temelju dosadašnjeg bogatog iskustva, svakome tko to hoće, trebalo bi postati jasno što to sada ponovno zahuktalom antihrvatskom propagandom, Vučićeva i Dačićeva vlast želi postići. Cilj je hrvatski narod i njegovu borbu za slobodu ocrniti mrakom fašizma kako bi se prikrio i opravdao vlastiti fašizam i genocidni zločini u agresiji na Hrvatsku i BiH početkom 90-tih, kada su njih dvojica bili perjanice Miloševićevog režima. Ali i želja da se ‘fašizmom okuženi Hrvati’ na bilo koji način zadrže u zajedničkom ‘Regionu’ gdje bi Hrvatska ponovo bila na bivši način izrabljivana i Srbima kontrolirana.

Nastavkom borbe protiv ‘hrvatskog fašizma’ očito se nastavlja bitka za ono što su u oružanoj agresiji na Hrvatsku i međunarodnim priznanjem njene slobode i neovisnosti izgubili. Jedino dakle što od EUrope i svijeta Vučićeva Srbija sada traži je da joj se pridruže u napadima na ‘povampireni hrvatski fašizam’ sve dotle dok joj se ne osigura nekakva nova ‘regionalna’ zajednica kojom će ponovo vladati (veliko)Srbi.

Mudrim ljudima su znanje i iskustvo iz prošlosti vodič za budućnost. Oni koji prate što se u Srbiji događa od kada je Vučić postao njen apsolutni gospodar vide da je to rehabilitacija i ponavljanje istog onog što je radio Milošević. Samo ovaj put puno sofisticiranije. Mekousnato, ‘drugarski’, zadivljujućim dobrodošlicama (‘ko nas bre zavadi’) fantastičnim gostoprimstvom, nezaboravnim gozbama i provodima, obećanjima i darovima . ‘Mekom moći i elementima dugog trajanja’ kako to stručno nazvaše trenutni velikosrpski stratezi.

Vožd i Bokan

Jedan od njih, uz Šešelja trenutno najpopularniji i najeksponiraniji u Vučićevim medijima, Dragoslav Bokan, u jednoj od Marićevih emisija slikovito je opisao Vučićevo ponašanje i ponosno istaknuo da se tako ponašaju svi pravi Srbi. On je to usporedio s mačkom koja ugodno prede na koljenima onog koji je mazi dok ga ne uspava, a onda se u jednom trenutku pretvara u krvoločnog tigra koji ga rastrga u komadiće.

Inače, treba li uopće podsjećati da je taj Bokan, sada uzorni pravoslavac, filmski redatelj i pisac, voditelj nekakvog instituta za srpska strateška istaživanja, velika medijska zvijezda i najveći hrvatomrzac, nekad bio osnivač i komandant zloglasnih koljačkih postrojbi ‘Beli Orlovi’, srpskih četnika koji su za sobom ostavili krvave tragove bestijalnih zločina od Slatine, Voćina, Lovasa Vukovara… u Hrvatskoj preko Bjeljine, Višegrada, Foče, Gacka, Zvornika …u BiH do mnogih mjesta na Kosovu. (vidi više o tome na Wikipediji) Danas se hvali bliskim prijateljstvom s novoustoličenim patrijarhom SPC-a, Porfirijem, i time što ga je posjećivao u zatvoru i donosio mu darove. Ponosi se što je autor imena tkz. Republike Srpske, a i time što trenutnom voždu,Vučiću, režira programe i piše govore za kontraproslave Oluje, prošle godine na mostu preko puta Jasenovca.

Gdje su hrvatske institucije?

Koliko puta treba ponoviti notornu činjenicu prije nego to vodeći hrvatski političari i institucije uoče i priznaju – velikosrbi su u konstatnom mrzilačko-dodvorničkom ratu s Hrvatima i drugim ‘bratskim’ narodima i neće se smiriti dok ne postignu svoj cilj. Oni će ih s jedne strane stalno napadati i ocrnjivati dok će im se s druge strane dodvoravati, častiti i podkupljivati sve dok im ne oslabe riješenost i volju da se brane i popuste njihovim zahtjevima.

Ako je suditi po javnom ponašanju, vodeći hrvatski političara i za to nadležne državne institucije očito to ne vide niti se time bave. Naprotiv, svakim danom sve se više povlače jer su očito nedorasli učinkovito se nositi s daleko vještijim i podmuklijim diplomatsko-obavještajnim strojem Vučićeve Srbije i trenutno žestokom medijskom kampanjom ocrnjivanja današnje Hrvatske Jasenovcem.

Otkrivanje prave istine o Jasenovcu, kakva god ona bila, iznimno je važno pitanje kojim se Hrvatska mora ozbiljno pozabaviti i inzistirati da se područje tog mračnog simbola ustaškog režima znanstveno i cjelovito istraži.

Taj nesretni povijesni događaj nikada nije do kraja istražen kako treba zbog opstrukcije onih za koje je održanje mita o preko ‘milijun pobijenih Srba, Židova i Roma’ imalo i ima golemu važnost u zlonamjernoj sotonizaciji hrvatskog naroda fašizmom. Već je za vrijeme bivše Jugoslavije svako ozbiljno i sustavno preispitivanje dokumenata, broja i identiteta žrtava u Jasenovcu izazivalo pravu paniku jer je puno nametnutih tvrdnji i ‘dokaza’ o broju stradalih i karakteru jasenovačkog logora za čas padalo u vodu kad bi se podvrglo stručnom ispitivanju i službenoj provjeri.

Istraživanje prave istine?

Da bi razumijeli zašto se u razmatranju kontroverzi o jasenovačkom logoru uporno forsira samo jedna strana priče, ignorirajući pri tom sve činjenice koje dokazuju suprotno, moramo znati da se propagandni rat protiv Hrvatske i Hrvata ne vodi na temelju činjenica nego laži, poluistina te nametnutih mitova i predrasuda. Krivotvorenje hrvatske povijesti iz II.svjetskog rata, poglavito u vezi s Jasenovcem i Stepincem, potrebno je velikosrbima kako bi se Hrvate prikazalo kao ‘nepopravljive fašiste’ nesposobne i nedostojne vlastite slobode i države.

Zamislite kakva bi to, za njih nezamisliva katastrofa bila, kada bi demontažom mitova o Jasenovcu i Stepincu sve odvratne velikosrpske optužbe i stigmatizacija hrvatskog naroda fašizmom bile izložene kao najprljavije laži i zavjere. Zato se oni tako vraški trude da te zlonamjerno fabricirane mitove učvrste i održe.

I kao što su u prošlosti svi pokušaji ozbiljnih povjesničara da jasenovački logor istražuju nepristrano, u svijetlu dokumenata i činjenica, dočekivani od strane velikosrpskih mitomana i jugokomunističkih vlastodržaca krajnje histerično i na nož, to isto se događa i u današnjoj Hrvatskoj.

Nažalost, opaža se neki zamor, bespomoćnost i strah od traženja prave istine, jer iznositi u javnost nepobitne dokaze i svjedočenja koja odstupaju od nametnute dogme o jasenovačkom logoru krajnje je uvredljivo i navlači na sebe ogorčenu mržnju, hajku i etiketu antisrpstva. No, kada se radi o tako važnom nacionalnom i državnom pitanju ne treba se obazirati ni na čiju osjetljivost.

Bez obzira što će se pri tom nailaziti na goleme prepreke, područje jasenovačkog logora treba učiniti predmetom stručne obrade, sondiranja terena i nepristranog znanstvenog istraživanja međunarodne komisije. Kako bi se jednom za svagda rasčistilo s time. Ako bi se na stol konačno stavile znanstveno provjerene činjenice, dokumenti i dokazi, istina o Jasenovcu očito bi bila drastično drugačija od nametnute ‘istine’. No, argumenti i dokazi koji govore suprotno od te ‘istine’ postaju potpuno nevažni ako se zna što su ciljevi zlonamjerne sotonizacije Hrvata fašizmom.

Željko Dogan/HKV

Podijeli članak s prijateljima

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari