Pratite nas

Politička elita u Hrvatskoj strepi kao nikad dosad – otkriveni novi detalji o Perkoviću!

Objavljeno

na

Ovdje se ne radi o običnim kriminalcima iz crnih kronika koji se skrivaju u “podzemlju” i bježe pred policijom i pravosuđem, nego se radi o organiziranom kriminalu unutar sloja formalno najuglednijih građana koji upravljaju državnim i društvenim institucijama u Hrvatskoj.

Zašto nitko pa ni Franjo Tuđman nije uspio obuzdati moć Perkovića i njegove službe? Zašto Perkovića ne smiju izručiti ili ga moraju trajno ušutkati? Kako je Perković sa 750 djelatnika zloglasne Udbe, između dva izborna kruga 1990., preuzeo cjelokupni sustav državne sigurnosti u samostalnoj Hrvatskoj? Zašto dramatično drugo poluvrijeme slučaja Perković započinje 1. siječnja 2014.? Tko je opljačkao Plivu i Inu? Sve su ovo pitanja na koja povjesničar prof. dr. sc. Josip Jurčević daje odgovor u svojoj novoj knjizi Slučaj Perković: Spašavanje zločinačke budućnosti.

Većina sadržaja knjige predstavlja ono što se nije moglo čuti u hrvatskoj javnosti. Najveći dio knjige bavi se razdobljem nakon 1990., o kojem se malo govori. Jurčević obrađuje politička ubojstva i druge vrste najtežeg kriminala koji su se nakon 1990. događali u Hrvatskoj i BiH. A zanimanje čitatelja mogla bi izazvati brojna imena političara, intelektualaca, poduzetnika te različitih skupina, organizacija, tvrtki, poduzeća, vjerskih, medijskih i ostalih ustanova, koji su bili praćeni, prisluškivani ili na drugi način obrađivani od strane tajnih službi.

– Smatram da će unutar toga biti najzanimljiviji izvorni podatci o vrstama i kategorijama tzv. unutarnjih neprijatelja s kojima se od 1980. do 1990. vrlo temeljito i sustavno bavila Služba državne sigurnosti u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj. Tu se nalazi veliki broj imena koja su imala najistaknutiju ili vrlo istaknutu ulogu i u razdoblju od 1990. do danas – rekao je Josip Jurčević. Dodaje kako je jednako zanimljiv i zapanjujuće dugačak popis legalnih institucija (kulturnih, izdavačkih, medijskih, gospodarskih, vjerskih, sveučilišnih, studentskih itd.) koje su bile režimu sumnjive po različitim “iščašenim osnovama” te su bile tajno ozvučene, nadzirane i bile predmetom različitih tajnopolicijskih obrada, akcija i operacija. Posebna vrijednost tih podataka je i u tome što ih je napisao osobno Josip Perković (i još jedan djelatnik SDS-a).

Predstavljanje knjige Slučaj Perković: Spašavanje zločinačke budućnosti bit će u srijedu, 6. studenog u 19 sati u Europskom domu u Zagrebu (Jurišićeva 2). O knjizi će govoriti prof. dr. sc. Zvonimir Šeparović, Zvonimir Hodak, Bosiljko Mišetić te autor. U međuvremenu pročitajte najzanimljivije odlomke iz knjige Josipa Jurčevića


Kako je Perković sa 750 djelatnika zloglasne Udbe, između dva izborna kruga 1990., preuzeo cjelokupni sutav državne sigurnosti u samostalnoj Hrvatskoj?

“Krajem 1989. u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj bila su zaposlena 854 djelatnika Službe državne sigurnosti. Nakon uspostave samostalne hrvatske države nova struktura vlasti izabrana na prvim višestranačkim izborima ostavila je u u Službi i nadalje zaposlenih 750 djelatnika “bivšeg” SDS-a.
To znači da je približno 90 % djelatnika Službe iz jugoslavenskog komunističkog razdoblja ostalo na svojim položajima u Hrvatskoj i nakon sloma komunizma i Jugoslavije te uspostave samostalne i demokratske hrvatske države. Preostalih 10-ak posto, tj. 94 djelatnika SDS SRH umirovljeno je između 1. siječnja 1990. i 30. svibnja 1990. godine, uglavnom na vlastiti zahtjev.
Praktično, to znači da su djelatnici i struktura državne sigurnosti iz jugoslavenskog komunističkog razdoblja u cijelosti preuzeli sustav državne sigurnosti u samostalnoj i pluralno-demokratskoj državi Republici Hrvatskoj. Ova činjenica u svakom pogledu predstavlja povijesni presedan i paradoks, ali i ishodište odgovora na gotovo sve mnogobrojne presedane i paradokse koji se već četvrt stoljeća događaju u RH…
…Munjevita tranzicija Službe je posebno zanimljiva i do sada veoma zagonetna, kad se zna da je ta služba od 1944. bila glavni čuvar komunističkog sustava i Jugoslavije, te najveći protivnik hrvatske državnosti i pluralne demokracije, s kojima se SDS desetljećima najsurovije obračunavao diljem Jugoslavije i inozemstva.
Gledajući stvarnu moć u Hrvatskoj nakon 1990. može se zaključiti da se – za Perkovića, SDS i i većinu stare komunističke strukture moći – nije ništa bitnoga promijenilo nestankom komunizma i Jugoslavije te nastankom samostalne hrvatske države i uspostavom pluralne građanske demokracije.”

Zašto dramatično drugo poluvrijeme slučaja Perković započinje 1. siječnja 2014.?

“Bit će iznimno zanimljivo pratiti što će se u Hrvatskoj događati nakon 1. siječnja 2014. kada se hrvatske vlasti nađu pred praktičnom provedbom izručenja Perkovića, Mustača i ostalih udbaša njemačkom pravosuđu…
..Naime, ne treba se uopće iznenaditi ako se i nakon 1. siječnja 2014. nastavi s izbjegavanjem provedbe izručenja Perkovića, Mustača i ostalih. Razlozi njihovog daljnjeg spašavanja i upropaštavanja hrvatske budućnosti moći će se provoditi na različite načine; od korištenja niza pravnih smicalica i pokušaja postizanja prljavog deala s Njemačkom, do sklanjanja Perkovića, Mustača i ostalih u neku njima prijateljsku zemlju, ili će ih se struktura koja upravlja Hrvatskom trajno riješiti naneki od uobičajenih tvrdih udbaških načina…
…Perković i njegove tajne službe raspolažu s teškim podacima koji su pogubni za golemi dio upravljačke strukture koja je svoju moć preselila iz jugoslavenskog komunizma u demokratsku Hrvatsku… Radi se o staroj zločinačkoj strukturi koja je sa svojom zločinačkom ćudi preplavila i novu hrvatsku državu. Stoga se bitka za spašavanje Perkovića i kompanije prvenstveno vodi kako bi i nadalje ostali prikriveni mnogobrojni zločini koje struktura moći čini već četvrt stoljeća i u samostalnoj Hrvatskoj.
Slučaj Đureković i druga ubojstva hrvatskih iseljenika samo su trag koji vodi do saznanja o mračnoj pozadini svega što se u Hrvatskoj događalo i prije i poslije 1990. godine a namjerava se nastaviti i u budućnosti.”

Zašto je politika najunosniji posao u Hrvatskoj?

Prema podacima CIA-e iz 2012. godine iz Hrvatske je u proteklih samo dvadesetak godina opljačkano čak 23,2 milijarde dolara. Realna količina opljačkanoga novca iz Hrvatske je znatno veća jer su specijalizirane američke agencije za sada ušle u trag samo dijelu opljačkanih vrijednosti…
…Nikakva utjeha hrvatskim građanima ne može biti činjenica da su i prije 1990. na isti način iz Hrvatske iznošene goleme količine novca koji je opljačkan od njenih stanovnika…
…Iza odgovora na pitanja tko je koga i zbog čega u Hrvatskoj ubio (ili spasio) gotovo se redovito kriju veoma opipljivi kriminalni materijalni interesi. Tako i najčvršći odgovor na pitanje tko je i zašto ubio Đurekovića ili tko i zašto spašava Perkovića ne treba tražiti u području ideologije i politike, nego prvenstveno u području materijalnih interesa.
Pritom je važno znati kako se ovdje ne radi o običnim kriminalcima iz crnih kronika koji se skrivaju u “podzemlju” i bježe pred policijom i pravosuđem, nego se radi o organiziranom kriminalu unutar sloja formalno najuglednijih građana koji upravljaju državnim i društvenim institucijama u Hrvatskoj.
Veoma kvalitetne sustavne podatke o toj vrsti kriminala prije 1990. prikupljale su jugoslavenske tajne službe, a to su isto nastavile raditi i nakon 1990. godine. No nakon 1990. – zbog specifičnih okolnosti raspada Jugoslavije i sloma komunizma te rata i tranzicijskih procesa – došlo je do svojevrsne simbioze novih-starih upravljačkih elita, kriminala i običnih kriminalaca. Tajne su službe u tim novim okolnostima postale jedan od glavnih moderatora sprege između strukture političke i društvene moći i svih vrsta organiziranog kriminala.
To zamršeno kriminalno klupko nabujalo je u Hrvatskoj tijekom protekla dva desetljeća do nepodnošljive razine koja je hrvatsku državu dovela do ruba propasti, a hrvatsko društvo do ruba socijalnog kaosa. Donošenje i grčevito održavanje Lexa Perković ponajprije je rezultat ravnoteže straha između, s jedne strane Perkovića i njegovih te, s druge strane kriminalizirane upravljačke strukture u Hrvatskoj. Upravljačka struktura strepi od mogućnosti da Perković i njegovi progovore na neutralnom terenu o kriminalu moćnika u Hrvatskoj. A Perković i njegovi strepe od različitih mogućnosti pomoću kojih bi ih struktura mogla neutralizirati…

…Politika je postupno postala najunosniji posao u Hrvatskoj. Za političke uspjehe i bogaćenje političara u Hrvatskoj nisu potrebni uobičajeni kriteriji kao što su sposobnost, moralnost, znanje, stručnost, pouzdanost i nadasve odgovornost. Dostatno je na bilo koji korupcijsko-nepotistički način doći na neki državni ili lokalni politički položaj i s time se otvaraju neslućene mogućnosti pustošenja javnog novca i druge imovine te grabljenja golemih povlastica i različitih prava.
Čast iznimkama, ali političari u Hrvatskoj su organizirani pljačkaši. Oni samo donose odluke bez odgovornosti, a temeljem tih odluka upropaštava se javno dobro u najširem smislu; od imovine do identiteta.

Stoga, razloge ovisnosti strukture vlasti o Perkoviću i njegovima treba prvenstveno tražiti u materijalnom području, jer kad bi samo o tome progovorio Perković i njegovi nastao bi opći upravljački pomor strukture koja sada vlada Hrvatskom i praktično u svom posjedu ima raščerupanu Hrvatsku.

dnevno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Pregled

Predstavljena knjiga Davora Marijana ‘Rat Hrvata i Muslimana u BiH’

Objavljeno

na

Objavio

Knjiga hrvatskoga vojnog povjesničara Davora Marijana “Rat Hrvata i Muslimana u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1994.” predstavljena je u srijedu u Hrvatskom institutu za povijest (HIP) u Zagrebu.

Povjesničar Ivo Lučić istaknuo je kako se autor u ovoj knjizi bavi traumatičnom i kontroverznom temom – ratom između Hrvata i Muslimana u Bosni i Hercegovini.

Naglasio je kako knjiga ima 2872 bilješke utemeljene na relevantnim izvorima.

Dodao je i kako su danas, za razliku od dokumenta Armije BiH, svi hrvatski izvori dostupni javnosti. Dvadesetak godina zasuti smo propagandom iz Sarajeva i BiH, napomenuo je dodavši kako su na taj način stvarane krive slike o ratu.

Istaknuo je i kako u poratnom razdoblju u Sarajevu, osim publicistike i memoaristike, nije objavljeno ni jedno relevantno djelo u ratovima devedesetih godina te dodao kako je Marijan u svojoj knjizi obradio i pisanje različitih međunarodnih eksperata o BiH.

Svi su oni, istaknuo je, bili dijelovi aparata službi svojih zemalja.

Po riječima povjesničara Jakše Raguža, nakon knjige američkoga povjesničara Charlesa Shradera “Muslimansko-hrvatski građanski rat u srednjoj Bosni”, koja je ograničena samo na jedno manje područje, marijanova knjiga prikazuje najsloženiji od svih ratova koji su 90-ih godina vođeni na području bivše Jugoslavije.

Govoreći o produkciji propagandne literature o muslimansko-hrvatskom ratu autor knjige Davor Marijan ocijenio je kako su Sarajevu najmanje znali o onom što se događalo u BiH.

Knjiga “Rat Hrvata i Muslimana u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1994.” (476 str.) podijeljena je na 23 poglavlja – polazišta, raspad Jugoslavije, BiH do referenduma o neovisnosti, političko organiziranje i strategije u BiH, legalno i legitimno, BiH tijekom rata u Hrvatskoj, eskalacija i rat u BiH 1992., ratna suradnja “prirodnih” saveznika, raspad sustava i ratno življenje, međunarodna zajednica, bojno polje, oružane snage, rat prije rata, kronologija za razumijevanje muslimansko-hrvatskoga rata, prvi veliki sukobi, rat u Hercegovini, rat u središnjoj Bosni, rat u dolini Vrbasa i Rami, položaj HVO-a pod muslimanskom većinom, Washingtonski sporazum, Srbi i muslimansko-hrvatski rat, zločin i kazna te zaključno razmatranje.

Na kraju knjige je sažetak na engleskom jeziku, popis kratica, izvori i literatura te kazalo osobnih imena.

Knjigu “Rat Hrvata i Muslimana u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1994.” objavio je Hrvatski institut za povijest.

Davor Marijan rođen je 1966. u Priluci kod Livna. Autor je mnogih knjiga o Domovinskom ratu, među kojima knjiga “Smrt oklopne brigade”, “Bitka za Vukovar”, “Oluja” i “Domovinski rat”.

(Hina)

 

Davor Marijan: Za rat Hrvata i Muslimana kriv je Alija Izetbegović

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Hrvatska

Predsjednica o nabavci izraelskih F-16: Inzistiram da Hrvatska dobije ono što je dogovoreno

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović danas je komentirala posao nabavke borbenih zrakoplova F-16 Barak od Izraela.

Kolinda Grabar-Kitarović je potvrdila novinarima da je razgovarala s izraelskim premijerom Benjaminom Netanyahuom o problemima oko kupovine izraelskih borbenih zrakoplova F-16, dodajući da nije znala za probleme oko dozvole za koju se Izrael obvezao ishoditi od SAD-a za prodaju svojih zrakoplova.

Kaže da je jednom prilikom podsjetila Netanyahua i američkog predsjednika Donalda Trumpa da Hrvatska to čeka. Tada je to, kaže, shvaćala kao birokratski postupak od kojeg ni SAD nisu imune.

“Tad se nisu očitovali ni jedan ni drugi ni o čemu niti smo znali. Rekao mi je sam premijer da ni on nije znao da su postojali neki problemi. O tome sam i ja saznala dva tjedna kasnije”, rekla je Grabar-Kitarović, dodajući da Hrvatska na to ne može utjecati jer je riječ o tehničkim pregovorima SAD-a i Izraela.

Dodala je i kako još uvijek očekuje neke detalje od veleposlanstva SAD-a u Zagrebu, no s njihovim veleposlanikom Robertom Kohorstom razovarala je u utorak.

“Sinoć sam pitala veleposlanika i iz razgovora zaključujem da u ovom slučaju, obzirom da je riječ o ogromnom poslu koji će odrediti nacionalnu sigurnost, a i budućnost Oružanih snaga RH…

Naravno, riječ je o ogromnim novcima, i zato treba postupati transparentno i odgovorno. Mislim da je u ovoj situaciji bolje ići temeljito u tom procesu nego ga okončati na brzinu. Jer apsolutno inzistiram da Hrvatska dobije ono što smo dogovorili i po cijeni po kojoj je to dogovoreno.

U konačnici je, naravno, odluka na Vladi. Ali koliko sam čula od veleposlanika ovaj postupak bi mogao potrajati još koji tjedan. Koliko točno ne znam”, kaže Grabar-Kitarović.

Ponovila je da je izraelska ponuda, od četiri koje je Hrvatska razmatrala, bila “daleko najbolja u svim svojim elementima”.

Postupak oko nabavke zrakoplova vodilo je Ministarstvo obrane, a ona je, kaže, tu i tamo bila izvješćivana o nekim elementima “uključujući od strane Amerikanaca da oni žele da budemo svi sigurni da Hrvatska u konačnici neće platiti bilo kakve dodatne novce za cijeli ovaj posao sa zrakoplovima”.

“Svojevremeno je bilo čak i otpora pri hrvatskom zadržavanju borbenog prostora, jer se smatralo da to nije jedna od sposobnosti koje bi Hrvatskoj trebale.

Međutim, riječ je o suverenoj odluci, Amerikanci su prihvatili da je riječ o suverenoj odluci i Hrvatska je političkim konsenzusom odlučila zadržati borbeno zrakoplovstvo. Bilo je pitanje najbolje ponude, sad ćemo vidjeti što će se odvijati”, rekla je.

“Naravno, nije sad pitanje dana, međutim, ja ipak upozoravam na taj učinak vremena, jer nažalost remont MIG-ova 21 2013. godine em je završio neslavno i većina tih zrakoplova je prizemljena na Plesu.

S druge strane, oni koji malo bolje razumiju tehnologiju, MIG 21 je zrakoplov druge generacije koji se ne može nositi sa zrakoplovima četvrte generacije, kao što je F-16 ili pak MIG 29 i tako dalje.

Očito je da, ako želimo zadržati borbeno zrakoplovstvo, moramo ići u nabavku zrakoplova”, rekla je predsjednica, dodavši da bi ona bila najsretnija da su se mogli kupiti novi, ali da ipak treba pokazati odgovornost te da ima drugih troškova koje zemlja ima.

 

Amerikanci odobrili prodaju izraelskih zrakoplova Hrvatskoj

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari