Pratite nas

Politička elita u Hrvatskoj strepi kao nikad dosad – otkriveni novi detalji o Perkoviću!

Objavljeno

na

Ovdje se ne radi o običnim kriminalcima iz crnih kronika koji se skrivaju u “podzemlju” i bježe pred policijom i pravosuđem, nego se radi o organiziranom kriminalu unutar sloja formalno najuglednijih građana koji upravljaju državnim i društvenim institucijama u Hrvatskoj.

Zašto nitko pa ni Franjo Tuđman nije uspio obuzdati moć Perkovića i njegove službe? Zašto Perkovića ne smiju izručiti ili ga moraju trajno ušutkati? Kako je Perković sa 750 djelatnika zloglasne Udbe, između dva izborna kruga 1990., preuzeo cjelokupni sustav državne sigurnosti u samostalnoj Hrvatskoj? Zašto dramatično drugo poluvrijeme slučaja Perković započinje 1. siječnja 2014.? Tko je opljačkao Plivu i Inu? Sve su ovo pitanja na koja povjesničar prof. dr. sc. Josip Jurčević daje odgovor u svojoj novoj knjizi Slučaj Perković: Spašavanje zločinačke budućnosti.

Većina sadržaja knjige predstavlja ono što se nije moglo čuti u hrvatskoj javnosti. Najveći dio knjige bavi se razdobljem nakon 1990., o kojem se malo govori. Jurčević obrađuje politička ubojstva i druge vrste najtežeg kriminala koji su se nakon 1990. događali u Hrvatskoj i BiH. A zanimanje čitatelja mogla bi izazvati brojna imena političara, intelektualaca, poduzetnika te različitih skupina, organizacija, tvrtki, poduzeća, vjerskih, medijskih i ostalih ustanova, koji su bili praćeni, prisluškivani ili na drugi način obrađivani od strane tajnih službi.

– Smatram da će unutar toga biti najzanimljiviji izvorni podatci o vrstama i kategorijama tzv. unutarnjih neprijatelja s kojima se od 1980. do 1990. vrlo temeljito i sustavno bavila Služba državne sigurnosti u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj. Tu se nalazi veliki broj imena koja su imala najistaknutiju ili vrlo istaknutu ulogu i u razdoblju od 1990. do danas – rekao je Josip Jurčević. Dodaje kako je jednako zanimljiv i zapanjujuće dugačak popis legalnih institucija (kulturnih, izdavačkih, medijskih, gospodarskih, vjerskih, sveučilišnih, studentskih itd.) koje su bile režimu sumnjive po različitim “iščašenim osnovama” te su bile tajno ozvučene, nadzirane i bile predmetom različitih tajnopolicijskih obrada, akcija i operacija. Posebna vrijednost tih podataka je i u tome što ih je napisao osobno Josip Perković (i još jedan djelatnik SDS-a).

Predstavljanje knjige Slučaj Perković: Spašavanje zločinačke budućnosti bit će u srijedu, 6. studenog u 19 sati u Europskom domu u Zagrebu (Jurišićeva 2). O knjizi će govoriti prof. dr. sc. Zvonimir Šeparović, Zvonimir Hodak, Bosiljko Mišetić te autor. U međuvremenu pročitajte najzanimljivije odlomke iz knjige Josipa Jurčevića


Kako je Perković sa 750 djelatnika zloglasne Udbe, između dva izborna kruga 1990., preuzeo cjelokupni sutav državne sigurnosti u samostalnoj Hrvatskoj?

“Krajem 1989. u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj bila su zaposlena 854 djelatnika Službe državne sigurnosti. Nakon uspostave samostalne hrvatske države nova struktura vlasti izabrana na prvim višestranačkim izborima ostavila je u u Službi i nadalje zaposlenih 750 djelatnika “bivšeg” SDS-a.
To znači da je približno 90 % djelatnika Službe iz jugoslavenskog komunističkog razdoblja ostalo na svojim položajima u Hrvatskoj i nakon sloma komunizma i Jugoslavije te uspostave samostalne i demokratske hrvatske države. Preostalih 10-ak posto, tj. 94 djelatnika SDS SRH umirovljeno je između 1. siječnja 1990. i 30. svibnja 1990. godine, uglavnom na vlastiti zahtjev.
Praktično, to znači da su djelatnici i struktura državne sigurnosti iz jugoslavenskog komunističkog razdoblja u cijelosti preuzeli sustav državne sigurnosti u samostalnoj i pluralno-demokratskoj državi Republici Hrvatskoj. Ova činjenica u svakom pogledu predstavlja povijesni presedan i paradoks, ali i ishodište odgovora na gotovo sve mnogobrojne presedane i paradokse koji se već četvrt stoljeća događaju u RH…
…Munjevita tranzicija Službe je posebno zanimljiva i do sada veoma zagonetna, kad se zna da je ta služba od 1944. bila glavni čuvar komunističkog sustava i Jugoslavije, te najveći protivnik hrvatske državnosti i pluralne demokracije, s kojima se SDS desetljećima najsurovije obračunavao diljem Jugoslavije i inozemstva.
Gledajući stvarnu moć u Hrvatskoj nakon 1990. može se zaključiti da se – za Perkovića, SDS i i većinu stare komunističke strukture moći – nije ništa bitnoga promijenilo nestankom komunizma i Jugoslavije te nastankom samostalne hrvatske države i uspostavom pluralne građanske demokracije.”

Zašto dramatično drugo poluvrijeme slučaja Perković započinje 1. siječnja 2014.?

“Bit će iznimno zanimljivo pratiti što će se u Hrvatskoj događati nakon 1. siječnja 2014. kada se hrvatske vlasti nađu pred praktičnom provedbom izručenja Perkovića, Mustača i ostalih udbaša njemačkom pravosuđu…
..Naime, ne treba se uopće iznenaditi ako se i nakon 1. siječnja 2014. nastavi s izbjegavanjem provedbe izručenja Perkovića, Mustača i ostalih. Razlozi njihovog daljnjeg spašavanja i upropaštavanja hrvatske budućnosti moći će se provoditi na različite načine; od korištenja niza pravnih smicalica i pokušaja postizanja prljavog deala s Njemačkom, do sklanjanja Perkovića, Mustača i ostalih u neku njima prijateljsku zemlju, ili će ih se struktura koja upravlja Hrvatskom trajno riješiti naneki od uobičajenih tvrdih udbaških načina…
…Perković i njegove tajne službe raspolažu s teškim podacima koji su pogubni za golemi dio upravljačke strukture koja je svoju moć preselila iz jugoslavenskog komunizma u demokratsku Hrvatsku… Radi se o staroj zločinačkoj strukturi koja je sa svojom zločinačkom ćudi preplavila i novu hrvatsku državu. Stoga se bitka za spašavanje Perkovića i kompanije prvenstveno vodi kako bi i nadalje ostali prikriveni mnogobrojni zločini koje struktura moći čini već četvrt stoljeća i u samostalnoj Hrvatskoj.
Slučaj Đureković i druga ubojstva hrvatskih iseljenika samo su trag koji vodi do saznanja o mračnoj pozadini svega što se u Hrvatskoj događalo i prije i poslije 1990. godine a namjerava se nastaviti i u budućnosti.”

Zašto je politika najunosniji posao u Hrvatskoj?

Prema podacima CIA-e iz 2012. godine iz Hrvatske je u proteklih samo dvadesetak godina opljačkano čak 23,2 milijarde dolara. Realna količina opljačkanoga novca iz Hrvatske je znatno veća jer su specijalizirane američke agencije za sada ušle u trag samo dijelu opljačkanih vrijednosti…
…Nikakva utjeha hrvatskim građanima ne može biti činjenica da su i prije 1990. na isti način iz Hrvatske iznošene goleme količine novca koji je opljačkan od njenih stanovnika…
…Iza odgovora na pitanja tko je koga i zbog čega u Hrvatskoj ubio (ili spasio) gotovo se redovito kriju veoma opipljivi kriminalni materijalni interesi. Tako i najčvršći odgovor na pitanje tko je i zašto ubio Đurekovića ili tko i zašto spašava Perkovića ne treba tražiti u području ideologije i politike, nego prvenstveno u području materijalnih interesa.
Pritom je važno znati kako se ovdje ne radi o običnim kriminalcima iz crnih kronika koji se skrivaju u “podzemlju” i bježe pred policijom i pravosuđem, nego se radi o organiziranom kriminalu unutar sloja formalno najuglednijih građana koji upravljaju državnim i društvenim institucijama u Hrvatskoj.
Veoma kvalitetne sustavne podatke o toj vrsti kriminala prije 1990. prikupljale su jugoslavenske tajne službe, a to su isto nastavile raditi i nakon 1990. godine. No nakon 1990. – zbog specifičnih okolnosti raspada Jugoslavije i sloma komunizma te rata i tranzicijskih procesa – došlo je do svojevrsne simbioze novih-starih upravljačkih elita, kriminala i običnih kriminalaca. Tajne su službe u tim novim okolnostima postale jedan od glavnih moderatora sprege između strukture političke i društvene moći i svih vrsta organiziranog kriminala.
To zamršeno kriminalno klupko nabujalo je u Hrvatskoj tijekom protekla dva desetljeća do nepodnošljive razine koja je hrvatsku državu dovela do ruba propasti, a hrvatsko društvo do ruba socijalnog kaosa. Donošenje i grčevito održavanje Lexa Perković ponajprije je rezultat ravnoteže straha između, s jedne strane Perkovića i njegovih te, s druge strane kriminalizirane upravljačke strukture u Hrvatskoj. Upravljačka struktura strepi od mogućnosti da Perković i njegovi progovore na neutralnom terenu o kriminalu moćnika u Hrvatskoj. A Perković i njegovi strepe od različitih mogućnosti pomoću kojih bi ih struktura mogla neutralizirati…

…Politika je postupno postala najunosniji posao u Hrvatskoj. Za političke uspjehe i bogaćenje političara u Hrvatskoj nisu potrebni uobičajeni kriteriji kao što su sposobnost, moralnost, znanje, stručnost, pouzdanost i nadasve odgovornost. Dostatno je na bilo koji korupcijsko-nepotistički način doći na neki državni ili lokalni politički položaj i s time se otvaraju neslućene mogućnosti pustošenja javnog novca i druge imovine te grabljenja golemih povlastica i različitih prava.
Čast iznimkama, ali političari u Hrvatskoj su organizirani pljačkaši. Oni samo donose odluke bez odgovornosti, a temeljem tih odluka upropaštava se javno dobro u najširem smislu; od imovine do identiteta.

Stoga, razloge ovisnosti strukture vlasti o Perkoviću i njegovima treba prvenstveno tražiti u materijalnom području, jer kad bi samo o tome progovorio Perković i njegovi nastao bi opći upravljački pomor strukture koja sada vlada Hrvatskom i praktično u svom posjedu ima raščerupanu Hrvatsku.

dnevno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Hrvatski generalski zbor najoštrije osuđuje smišljene i plasirane laži

Objavljeno

na

Objavio

Arhiva

Priopćenje za javnost Hrvatskog generalskog zbora povodom objavljenih neistina na portalu „Glasno“ pod naslovom: „ZAŠTO JE DAMIR TOMLJANOVIĆ-GAVRAN UBIJEN U ZAGREBU“

Hrvatski generalski zbor najoštrije osuđuje laži, koje je na blogu-portalu „Glasno“ pod naslovom: „ZAŠTO JE DAMIR TOMLJANOVIĆ–GAVRAN UBIJEN U ZAGREBU“, objavio  autor Miro Matijević.

Hrvatski generalski zbor, podsjeća, da su okolnosti pogibije stožernog brigadira Damira Tomljanovića-Gavrana, 17. veljače 1994. godine na Velebitu javnosti dobro poznate, obzirom da su o tom tragičnom događaju, u medijima, u više navrata govorili neposredni svjedoci, Gavranovi prijatelji i suborci,  pripadnici 1 gardijske brigade „Tigrova“, Darko Katuša i Grga Tokić.

Obzirom na navedeno, smatramo kako je  izrečene neistine autor članka u javnost smišljeno plasirao  u cilju stvaranja i širenja dezinformacija, kako bi se manipuliralo javnim mnijenjem, izazivale podjele i posijale sumnje u braniteljskoj populaciji i šire, te bacila ljaga na pokojnog ratnog ministra obrane Gojka Šuška. Pritom je, autor u svom članku, branitelje prikazao kao masovne uživatelje droga, a Gavranovu junačku smrt, na borbenoj zadaći, proglasio običnom likvidacijom od hrvatske strane.

Hrvatski generalski zbor upozorava, da ovako smišljene i plasirane laži,  neposredno uoči obilježavanja 25 obljetnice pogibije istinskog heroja i omiljenog  junaka Domovinskog rata stožernog brigadira Damira Tomljanovića-Gavrana, imaju sve odlike psihološkog-propagandnog  djelovanja, kao oblika Specijalnog rata,  usmjerenog protiv temeljenih vrijednosti Domovinskog rata i Republike Hrvatske u cijelosti.

Obzirom na navedeno, Hrvatski generalski zbor traži žurno postupanje Državnog odvjetništva.

HRVATSKI GENERALSKI ZBOR

UPRAVNI ODBOR

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Iz Svijeta

Danska: Nećemo zaustaviti povratak boraca ‘Islamske države’ kući

Objavljeno

na

Objavio

Danska vlada poručila je u četvrtak kako ne može zabraniti svojim građanima, koji su putovali van zemlje da se bore za Islamsku državu, da se vrate kući.

Kako je poraz Islamske države sve izgledniji, njezini borci vraćaju se u zemlje iz kojih su došli, a što s borcima napraviti novi je problem zemalja poput Danske.

“Nemam apsolutno nikakvo suosjećanje prema njima, oni su nepoželjni u Danskoj”, rekao je danski ministar pravosuđa Soren Pape Poulsen za Ritzau agenciju.

“No, ovo je kompleksan problem. Nema savršenih ili jednostavnih rješenja. Činjenica jest da ne možemo odbiti Dance da se vrate u Dansku”, dodao je Poulsen.

Prema navodima vlasti, od 2012. godine 150 ljudi iz Danske otišlo je u Irak i Siriju boriti se za ekstremiste.

Sjedinjene Države predvode poziv državama diljem svijeta da preuzmu natrag građane koji su bili međunarodni borci ili pristaše Islamske države.

Mnoge su borce zarobili Kurdi i SDF kako se urušavala Islamska država.

Predsjednik SAD-a Donald Trump zatražio je od EU da preuzme 800 boraca koji su bili zarobljeni.

State Department u srijedu je rekao kako neće prihvatiti ženu rođenu u SAD-u, a koja je napustila Alabamu da se bori za Islamsku državu u Siriji prije četiri godine.

U Velikoj Britaniji, žestoka je rasprava oko 19-godišnje Shamime Begum i njezina povratka na Otok. Ona je napustila London kao školarka 2015. godine i pridružila se Islamskoj državi, no sada se želi vratiti jer želi svjetliju budućnost za svoje novorođenče u Britaniji.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari