Pratite nas

Politički rentgen

POLITIČKA I ETNIČKA EUTANAZIJA HRVATA U BOSNI I HERCEGOVINI

Objavljeno

na

Projugoslavenske ili regionske političke snage u Republici Hrvatskoj, zagovornici neke nove konfederalne Jugoslavije, snažno su djelovale već u vrijeme Domovinskog rata, a eksponenti takve politike, Mesić, Pusić i Josipović na svjetlo dana javno su izašli nakon smrti predsjednika Tuđmana, osobito 2000-te godine dolaskom Mesića na Pantovčak i Račana u Banske dvore.

Morbidne optužbe vlastite države za agresiju na BiH, umirovljenje generala, pogrom Hrvata iz Bosne i Hercegovine, neselektivno dilanje arhivske građe kojom su pumpali haško tužiteljstvo protiv vlastite države, imale su za cilj oslabiti suverenost i samostalnost vlastite države, države za čije postojanje i opstojnost, po njihovom mišljenju, ima šanse jedino u nekoj trećoj konfederalnoj Jugoslaviji.

Kontinuitet takve politike nastavljen je dolaskom Ive Sanadera, „detuđmanizacija“ je cvjetala u punom jeku, a Sanader je imao prljavu zadaću bezuvjetno surađivati sa Haškim sudom, onu prljavu zadaću zbog koje mu je Račan prepustio vlast 2003. godine.

Cilj je bio da HDZ na čelu sa Sanaderom završi najprljavije antisuverenističke zadaće kako bi  upravo zbog tog krimena u kombinaciji s megalomanskom korupcijom, u pogodnom trenutku mogli zauvijek srušiti HDZ, što se djelomično i dogodilo na izborima 2011. godine dolaskom Zorana Milanovića. Bez obzira na povijesni minimum postignut na tim izborima, bez obzira na sve optužbe protiv HDZ-a kao „zločinačkoj organizaciji“, u HDZ-u i njihovom biračkom tijelu  ostalo je dovoljno domoljubnih snaga, a dolaskom T. Karamarka te snage su počele stvarati neke nove politike pobjedama na svim izborima na kojima su sudjelovale.

Nasuprot probuđenom domoljublju nakon dugih mračnih vremena nedržavotvornih politika, Zoran Milanović je nastavio provoditi politike Mesića i Beograda pogromom svih nosivih stupova Hrvatskog suverenizma, sintagmama o „slučajnoj državi sa slučajnim narodom“ i samo naivnim promatračima takva politika je mogla izgledati slučajna, kao plod jednog nadobudnog ego manijaka kakav je Zoran Milanović po svom psihološkom profilu.

Milanović nije vodio svoju politike premda je to pokušao, već je ucijenjen vodio politiku centara moći u Hrvatskoj, a tko su ti centri moći doznali smo iz sadržaja zakona „Lex Perković“! U otvorenom sukobu ideja i politika između T. Karamarka i Z. Milanovića, Milanović, kao istureni igrač vladara Hrvatske sve više je gubio glavu i pozicije i donesena je jednostavna odluka. Treba ukloniti i Karamarka i Milanovića i dovesti na čelo vlade čovjeka koji će stabilizirati i pomiriti lijevo-desne politike. Naravno, takvim pomirenjem, „ne ćemo o prošlosti, okrenimo se budućnosti“, s obzirom na medijski odnos snaga, regionalističke ideje dobile su novi, toliko potreban vjetar u jedra i svojevrsno olakšanje koje je više nego znakovito oslikano u hvalospjevima mentalno komunističkih medija Andreju Plenkoviću.

Isti mediji, sa istom vlasničkom strukturom,  gazili su tadašnjeg pobjednika  Karamarka, a sada dižu Plenkovića na pijedestal kulta ličnosti, isto onako kako su to činili u prvim godinama Sanaderovog mandata. Više nego znakovito!?

Ako je Sanader dobio poklonjene izbore 2003. godine, sa zadatkom da umjesto ljevice odradi prljave poslove isporuke generala Haškom sudu, koji je onda zadatak dobio Plenkovića kojemu je Milanović namjerno ili svojim namjernim glupostima poklonio zadnje izbore? Pri tome moramo imati na umu da nije Milanović bio kreator svoje predizborne kampanje, nije Milanović bio kreator svojih gluposti!? Sve procese pomno je kontrolirao Mesić i njegovi iznutra, Mesić koji je danas zadovoljan pobjedom Andreja Plenkovića. Zadovoljan je i Šeks, a Mesić, Manolić i Šeks, posttuđmanovski,  zapravo su kreatori Hrvatske, ovakve kakvu danas imamo.

Andrej Plenković je, čini se, čovjek je sa zadatkom, eksponent politika kreiranih u Briselskim hodnicima, politika koje pragmatično gledajući ne moraju nužno biti štetne za Hrvatsku, ali sigurno su takve da ne smiju štetiti politikama Briselskih centara moći i to je za EU primarno. Pogled na Hrvatsku stvarnost i stvarnost „bosanskog bureta baruta“ iz briselskih hodnika potpuno je drugačiji od pogleda na tu stvarnost kada se sa svim silnicama tog problema moraš suočiti oči u oči!? Andrej Plenković je već na prvom „strateškom“ koraku približavanja politikama u BiH „slomio zube“.

Uporno ponavljanje mantre „da je ulazak BiH u EU strateški interes Hrvatske“, istog trena nakon „hapšenja“ u Orašju postalo je smiješna floskula, jer taj strateški interes može se ostvariti samo ako i BiH, ovakva kakva danas je, misli da je to i njen strateški interes.

Ma koga je briga za strateške interese Hrvatske, ako mogući partneri tj. vladajuće oligarhije u BiH u tome ne vide svoj strateški interes!? Dakle potpuno promašena politika i pitanje je samo je li promašaj Plenkovića bio namjeran ili slučajan!? Ma koga je briga u BiH za strateške interese EU koja se po izjavama Martina Schultza ovog trenutka raspada?

Pitanje je je li Plenković znao za uhićenja u Orašju ili to nije znao?

Ako nije znao radi se o veleizdaji hrvatskih nacionalnih interesa onih snaga koje žele eutanazirati političke Hrvate u BiH i za to odgovornost snose vodstva sigurnosnih službi, a ako je znao onda se s tom eutanazijom Plenković slaže i ima savjetnike koji Hrvatsku namjerno guraju u slijepu ulicu. Sve se svodi na isto, na politički i etnički nestanak Hrvata u BiH koji su očito postali smetnja svim budućim regionskim, davno iskovanim planovima. Hrvati u BiH su obezglavljeni i podijeljeni u 23 stranke i strančice i nemaju apsolutno nikakvo institucionalno uporište ni minimalno djelovati na strateške politike u BiH.

Nakon što su Plenkovića ponizili Izetbegović i Dodik, mason i hrvatska krvopija Hanžeković pokreće svoje snage – njegov „Jutarnji“ danima pokušava progurati veleizdajničku ideju da djelatnog četnika „Vučića molimo da on posreduje i izvrši pritisak na Izetbegovića i njegovo pravosuđe“ – možemo samo zamisliti kakve bi užasne odnose Hrvata i Bošnjaka to stvorilo. Umjesto da ukinemo Tuđmanovu samobilačku aboliciju četnika i optužimo i Vučića i Nikolića i Dačića za sudjelovanje i/ili planiranje rata protiv RH i potjernicama ih ograničimo u „španciranju“ svijetom (kao što su oni progonili Ejupa Ganića), mi ih trebamo moliti „da malo pritisnu Bošnjake“!? Da nije suludo, bilo bi smiješno!?

Ali tko može ukinuti Tuđmanovu samoubilačku aboliciju, tko može lustrirati srpske pobunjenike i tko može procesuirati abolirane ratne zločince kada se Pupovac javno u Saboru hvali „da je u koaliciji s Andrejom Plenkovićem“?

BiH nije potrebna nikakva pomoć Hrvatske u njenom neizvjesnom pristupanju EU, naprotiv takva pomoć može samo štetiti njihovim strateškim i geostrateškim ciljevima i obvezama. BiH treba ostaviti da sama ispuni zahtjeve EU, a ne da njihove balkanske, „baščaršijske“ podlosti Hrvatska skriva pod tepih. Srbiji je ta pomoć još manje potrebna, jer i Srbija i BiH imaju snažne alate ucjene koje će do krajnosti koristiti u mogućim pregovorima sa EU.

Uostalom, kakav je uzor Srbiji i BiH ovakva, ekonomski, materijalno i duhovno slomljena Hrvatska, potpunu disfunkcionalna i opljačkana država, država koja je „krava muzara“ u tim magičnim euroatlantskim integracijama. Dok je posljedica tih euroatlantskih  integracija isisavanje zadnjeg centa iz Hrvatske uz pomoć „belosvetskih“ bankaroida, dotle Rusija i Kina upumpavaju nepoznate svote novca Srbiji, a Turska i ostale islamske zemlje ogromnim sredstvima u BiH grade novi politički i genetski poredak. Ni BiH, ni Srbiji ovakva Hrvatska nije potrebna, jer oni imaju snažne geostrateške ucjenjivačke alate kojima će kupiti ranjenu EU kad god se sjete i na taj način potpuno marginalizirati interese Hrvatske koji strateški i geostrateški  uopće i nisu definirani. Za to vrijeme Merkeličina miljenica Srbija istovremeno ima vojne manevre s Rusijom na Hrvatskoj granici i sudjeluje u nekakvim EU vojnim postrojbama! Doista imbecilno i bolesno.

Dakle Bošnjacima i Srbima u BiH nije potrebna suverena Hrvatska, a Hrvati u BiH mogu im biti samo velika smetnja i to su u zajedničkom pravosudnom djelovanju jasno iskazali „hapšenjem“ u Orašju, što je tek početak pogroma Hrvata i svake moguće entitetske politike naslonjene na interese Republike Hrvatske. Treći entitet u BiH je zabranjen, jer bi on snažno učvrstio geostrateški položaj Hrvatske u zaleđu Jadrana.

Bošnjacima i Srbima potrebna je veleizdajnička politika Hrvatske, regionska politika Mesića, Pusićke i Josipovića, ona politika koja je u svim svojim strukturama premrežena jugoslavenskom udbom, politika koja počiva na  filozofiji memoranduma SANU 1 i SANU 2.

A platforma i jednog i drugog memoranduma je kristalno jasna i zrcali se u izjavi većine srpskih akademika: „SPASIMO JUGOSLAVIJU! VELIKA SRBIJA JE REZERVNA OPCIJA!“

Akademici SANU su se složili: “Glavni je cilj sačuvati Jugoslaviju, jer samo u njoj srpski narod će imati svoju cjelinu. Velika Srbija je mnogo manji strateški okvir“!

O velikosrpskom utjecaju u svim bivšim republikama raspadnute Jugoslavije izlišno je govoriti. Udbaške strukture rasprostranjene su i premrežile su sve pravosudne i državno odvjetničke institucije bivših republika od Vardara pa do Triglava, a iz recentnih događaja u svezi uhićenja u Orašju jasno se vidi rukopis tih struktura u Hrvatskoj i BiH i jasno se vidi operativni način njihovog sinkroniziranog djelovanja. Uz pomoć  infrastrukture pravosudnih tijela njihova je zadaća relativizirati sve ratove vođene na prostoru bivše Jugoslavije, svesti to na nesretni, nametnuti  građanski rat, a pomoću selektivnih i montiranih optužnica najžešće optužiti i osuditi one koji se snažno opiru ideji neke nove konfederalne Jugoslavije.

U Srbiji imamo sudovanje temeljem „univerzalne jurisdikcije“, a u BiH je izgrađena infrastruktura „mini Haga“ sa 14.000 mogućih novih optužnica, naravno većinom protiv Hrvata! Skoro 1.000 zapovjednika HV i HVO-a nalazi se na tim pripremljenim optužnicama.

Jesmo li mi uopće svjesni kolika je nesaglediva povijesna šteta  nanesena Hrvatskoj u posljednjih 15 godina? Jesmo li svjesni da danas domoljube poput Hasanbegovića lustriraju oni koji bi trebali biti lustrirani?

Otvoreno je novo lovište na hrvatske branitelje, a na meti su Republika Hrvatska i Hrvati u BiH! Hrvatsku je potrebno prikazati ustaškom državom, a hrvatske vojnike u BiH potrebno je prikazati agresorima i najvećim zločincima. Potrebno je srušiti temelje nastanka Republike Hrvatske, besramno ocrniti Domovinski rat i tim činom sve druge zločine i zločince ekskulpirati od svake objektivne odgovornosti. U BiH je potrebno onemogućiti sva konstitutivna i institucionalna prava hrvatskog naroda, a krajnji je cilj od Hrvata u BiH stvoriti nacionalnu manjinu i na toj politici se aktivno radi, kako iseljavanjem Hrvata tako useljavanjem Srba i islamista. Nije daleko dan kada će u BiH biti manje od 10% hrvatskog življa o odnosu na današnjih 14,5%.

Geostrategija je majka svih politika i daljnjim radikalnim zaoštravanjem ovog naoko epizodnog slučaja u Orašju možda ćemo doći do nekih ispravnih i konkretnih zaključaka.

Tito i Jugoslavija bili su pojam geostrateške sigurnosti ovih prostora u vrijeme „hladnog rata“ i sva bogatstva svijeta stajala su Titu na raspolaganju upravo zbog te činjenice, bogomdanog geostrateškog položaja Jugoslavije naslonjene na Jadransko more. Vještim manipulacijama između Istoka i Zapada, vještim podmetanjem „nesvrstanih“ koji su svi zapravo bili „svrstani“, kupovao je jeftine kredite, socijalni mir, a ponajviše je omogućio samom sebi neviđene hedonističke užitke. Padom „antifašističkog“ (kako ga je zvala „narodna vlast“ DDR-a), Berlinskog zida sve je to palo u vodu, dugovi su došli na naplatu i Jugoslavija se raspala u bjesomučnom osvajačkom ratu Srbije i JNA protiv svih.

Stvorena je Republika Hrvatska, koja je baštinila sve najvažnije geostrateške elemente koji su Titovoj Jugoslaviji vrijedili zlata u vrijeme „hladnog rata“, a vrijede zlata i danas kada se ponovo bude hladnoratovski vjetrovi koji u kombinaciji s radikalnim islamizmom prijete svjetskoj sigurnosti. Bilo bi potrebno pažljivo analizirati koliko je u BiH još uvijek ukorijenjen nostalgični „jugoslavenizam“!?

 Baštinili smo geostrateške vrijednosti koje „vrijede zlata“, kad bi Domovinu vodili oni koji Hrvatsku  vole i znaju voditi, ali …

Geostrategija kao platforma svih politika nacionalne sigurnosti, geostrategija koja u svim ozbiljnim državama ima stoljetnu tradiciju i najveću važnost, u Hrvatskoj je potpuno marginalizirana namjerno izazvanim ideološkim sukobima i veleizdajničkim srljanjem u neku „treću Jugoslaviju“! I Srbija i BiH, nekim novim konceptualnim regionskim rješenjem Hrvatskoj žele oteti vodeću geostratešku ulogu na ovim prostorima i siguran sam da su se baš oko toga pitanja vodili i nadalje se vode svi unutarnji ratovi na području bivše Jugoslavije.

Možemo samo zamisliti kako se jadno osjećaju oligarsi na Beogradskom pašaluku i u „baščaršijskim sokacima“ kada hrvatski ministar turizma izvjesti o 10 milijardi eura prihoda od hrvatskog turizma, što je samo banalan ekonomski ekonomski  pokazatelj u usporedbi sa stvarnom vrijednošću ukupnog geostrateškog kolača kojim bi Hrvatska suvereno trebala gospodariti i na tom tragu ubirati važne međunarodne političke bodove? Hrvatska bi trebala biti geostrateški suverena, a nije!

Hrvatska u 25 godina svog postojanja nije ispunila ni najosnovnije elemente svoje samobitnosti, nije do kraja definirala ni najosnovnije geostrateške pretpostavke, jer nije definirala ni jedno otvoreno granično pitanje. I nepismeni seljak prvo što će učiniti, sagradit će ogradu oko svog novog posjeda!? Kroz sve pukotine na nedefiniranim hrvatskim granicama pušu jugoslavenski vjetrovi i čini se da se ta monstruozna tvorevina nikada nije ni raspala.

Hrvatska nije ni cjelovita država, jer bez Pelješkog mosta to fizički ni ne može biti. Gdje je danas Pelješki most i tko će konačno odlučivati o tom pitanju? Suverena Hrvatska, BiH ili EU?

Srpsko-Ruski prirodno povijesni savez, Tursko-Ruski novi savez i skriveni Bošnjačko-Srpski savez koji je otkriven na „slučaju Orašje“ u svojoj sinergiji ozbiljna su prijetnja i samobitnosti i opstanku Republike Hrvatske. Ni za jedan od ovih starih-novih saveza konstitutivnost Hrvata u BiH ne dolazi u obzir.

Konstitutivnost Hrvata u BiH, mogući treći entitet, ojačali bi geostratešku poziciju Hrvatske, a to ni Srbija, ni Rusija, ni BiH, ni Turska ne žele dozvoliti. Oni imaju svoje planove zagrabiti u taj geostrateški kolač, a što je najvažnije imaju moćne alate za ucjenjivanje EU. Te moćne alate upravo im je poklonila impotentna, veleizdajnička  Hrvatska vanjska politika. Najnovija najava Angele Merkel o primanju u azil pobunjenika koji su u Turskoj radili na svrgavanju Erdogana samo će udaljiti i Tursku i BiH od europskih integracija.

Rusija pomoću prijetvorne Srbije i tzv. Republike Srpske ulazi u „mekani trbuh“ EU-e i NATO-a radeći na destrukciji mogućeg euroatlantskog puta BiH. Nakon definitivnog ulaska Crne Gore u NATO savez i propuštene prilike za osvajanje te geostrateške točke na Jadranu,  apetiti Rusije, Turske i Srbije na prostorima BiH samo su dodatno pojačani. Nitko ne zna kakva će biti buduća američka politika nakon pobjede Donalda Trumpa – za sada Srbi slave i smatraju da će ih blagonaklono gledati, a Putin je među prvim čestitarima. Postoji opravdana bojazan da će Putin na ovom brdovitom Balkanu dobiti odriješene ruke i projicirati takva rješenja koja odgovaraju jugonostalgičarima.

Ruska ulaganja u Crnu Goru koja dosežu milijarde eura, naseljavanje Crne Gore desetkom tisuća ruskih državljana koji će postati ili su postali državljani Crne Gore ulog je za neizvjesnu budućnost koja se ovisno o političkim događajima može značajno  promijeniti. Uostalom vidi se na što je sve spremna Rusija i Srbija u Crnoj Gori – ubiti političko vodstvo samo da bi Crnu Goru spriječili da uđe u NATO.

Srbija diže milijardu eura kredita za gradnju potpuno nerentabilne auto-ceste Beograd – Bar da bi se barem u dalekoj budućnosti dočepala mora i spriječila Crnu Goru da se prometno okrene prema BiH i Republici Hrvatskoj.

Tursko-Ruski savez već sada dominantno utječe na politiku vodstva federacije BiH, a konačan san Turske je također izlazak BiH na Jadransko more i to su pravi razlozi zbog kojih se događa „slučaj Orašje“, zbog kojih se dogodio „slučaj Stolac“, kao i mnogi drugi naizgled marginalni događaji na istoj matrici.

Možemo li onda zaključiti da Federacija BiH zajedno sa tzv. Republikom Srpskom opstruiraju europski put BiH i možemo li zaključiti da je strateški interes Hrvatske, ulazak BiH u EU, samo „prazna puška“ bez ikakve objektivne političke snage.

Daljnji progon Hrvata, političkim suđenjima za ratne zločine u BiH jer su optuženici u proteklih 21 godinu možda i stotinama puta bili u BiH ili tamo neprekidno živjeli, egzodus Hrvata iz BiH je nezaustavljiv, pogotovo uz činjeničnu spoznaju da Hrvati u BiH nemaju nikakav pravni ni institucionalni okvir zaštititi se od ovakvih politika.

Ako Dodikova banjalučka i Izetbegovićeva sarajevska čaršija samo žele istrage u svezi konkretnih zločina Hrvata neka optužnice preda DORH-u, jer ovako su optužnice samo političke naravi.

Problem hrvatske politike tim je veći, jer na optužnicama stoje i teške optužbe protiv već procesuirani i neprocesuiranih generala Hrvatske vojske, a moguća pravomoćna presuda davno zaboravljenoj i napuštenoj „haškoj šestorci“ na čelu s generalom Praljkom za „udruženi zločinački poduhvat“ dovela bi Hrvatsku na dno dna političkog rejtinga sa nesagledivim pravnim posljedicama. Plenković je potpuno na Sanaderovom tragu, imenovanjem Obuljanke za ministricu kulture, koja je Praljkove očajne vapaje i dokaze o nevinosti proglasila šundom .

U pitanju je opstojnost same Države, a apologeti neke nove konfederalne Jugoslavije nakon svih opisanih procesa imat će „dokaz da Hrvatska nije sposobna samostalno postojati“ i da je jedino rješenje udruživanje u neku novu monetarnu ili trgovačku uniju s podlogom od 20.000.000 stanovnika staro-nove Jugoslavije, uz dominantan  geostrateško-politički utjecaj Beograda, kako ih je naučio njihov „voljeni drug Tito“.

Nakon „Brexita“ i nakon izjave Martina Schultza o raspadu EU ovakav scenarij dobiva sve više na utemeljenju. Svjedočimo li mi arhitekturi nekog novog „bratstva i jedinstva“?

Ni Beograd ni Sarajevo ni Zagreb ne odriču se Tita. Ista stvar je i s Ljubljanom i Podgoricom i to je poveznica koja bez sumnje utječe na sve političke događaje na ovim prostorima. Dokle  god se u Zagrebu bude kočoperio najveći krvnik hrvatskog naroda, Tito, na najljepšem zagrebačkom trgu, dokle god partizanski krvnici i Staljinovi kvislinzi pod krinkom lažnog „antifašizma“ nesmetanu razvijaju protiv-hrvatske zastave sa krvavim petokrakama i banče po RH i Kumrovcu, dokle god se u Beogradu bude hodočastilo „kući cveča“, ideja velikosrpske Jugoslavije ne će biti mrtva, niti će ideja slobodne Hrvatske biti dovršena.

Institucionalno nasilje nad Hrvatima u BiH može vrlo lako dovesti do novog krvavog rata na Balkanu, a ako međunarodna zajednica ne reagira na vrijeme mogli bi svjedočiti krvavom ratu puno širih razmjera. Ionako se ne vidi gdje bi budući kreatori nemira u Svijetu mogli izazvati veliki sukob Zapada sa Rusijom – bilo oko triju baltičkih zemalja, bilo na Balkanu.

Kazimir Mikašek-Kazo/Kamenjar.com

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Politički rentgen

PRVA I POSLJEDNJA CRTA OBRANE HRVATSKE!

Objavljeno

na

U hrvatskoj povijesti postoje osobe i događaji koji stoje i vječno će stajati kao svjetionici na prvoj i posljednjoj crti obrane hrvatskog nacinalnog bića, suverenizma, putokazi koje su uvijek pa i danas zatirani kako bi se hrvatski narod zauvijek izgubio u bespućima povijesnih zbivanja.

Od povijesnih događaja to je sveti obrambeni Domovinski rat, a od osoba u svom punom sjaju, to je blaženi Alojzije Stepinac.

Ne trebamo obilaziti zemaljsku kuglu kako bi pronašli svjetske  povijesne proizvođače mitova i laži na kojima počivaju temeljne paradigme postojanja pojedinih država i nacija. Dovoljno nam je baciti pogled preko Drine i Dunava i u najbližem susjedstvu i naći ćemo se oči u oči s onima koji svoju svetosavsku mitomaniju pretvaraju u klasične imperijalističke strategije  ponidaštavanja svega što hrvatski diše. Nije mi namjera empirijski dokazivati kako je tome tako citiranjem izjava malobrojnih, ali uglednih srpskih intelektualaca koji sami tvrde da se srpska povijest temelji na lažnim mitovima i obmanama. Jedna od njih koja to tvrdi je svakako je gospođa Sonja Biserko.

Stoljetna svetosavska mitomanska strategija je jednostavna. Da bi mogli živjeti srpski mitovi o nebeskom i izabranom narodu potrebno je ubiti istinu o velebnom povijesnom događaju kao što je hrvatski Domovinski rat i potrebno je još jednom ubiti i oblatiti ime, djelo i svetost, najvećeg među velikima, blaženog Alojzija Stepinca. Jer istina, a ne mit o Domovinskom ratu, istina, a ne mit o blaženom Alojziju Stepincu konačno će do kraja osloboditi hrvatsku državu i hrvatski narod iz okova kojima nas žele još više okovati.

Svi vlastodršci u Hrvatskoj koji su se zaklinjali, a i danas se zaklinju u svoje domoljublje zapravo ne znaju šta domoljublje u svom dubokom smislu jest. Domoljublje bez domoljubnih sadržaja nije domoljublje, domoljublje bez esencijalne istine o hrvatskoj povijesti nije domoljublje, domoljublje bez neumoljive obrane istine o Domovinskom ratu, bez štita ljubavi kojim ćemo braniti život i djelo blaženog Alojzija Stepinca nije domoljublje. Domoljublje je vjera, katarza, metanoja, a ako želiš reći da vjeruješ, da ljubiš svoju Domovinu za to nisu dovoljne riječi nego svakodnevno obraćenje, obrat duše isto onakav kakav je potrebno svakodnevno  činiti u odnosu prema živom Bogu.

Jedino tako, zaboravljajući sve svoje vlastite partitokratske i materijalne  interese moći ćemo uvijek biti spremni na braniku Domovine, osobito u ovim teškim trenutcima kada nam prijete vidljive i nevidljive povijesne ugroze.

Ima ljudi koji uporno promoviraju istinu i samo istinu, a ne mitove. Takvom događaju možete svjedočiti 11.05. u 21h u kinu Tuškanac, gdje će biti prikazan film Jakova Sedlara uz tekst našeg kniževnika i publiciste Nenada Piskača. Film, „Svetac, zločinac i dvorske lude“ istinita je priča, a ulaz je besplatan čak i za one domoljube iz političkih vlasti, koji imaju novac financirati ovakve projekte, ali to još uvijek ne čine. Ulaz je slobodan i za one koji su jučer slavili svog idola Tita.

Kazimir Mikašek-Kazo

facebook komentari

Nastavi čitati

Politički rentgen

Kazimir Mikašek: Politička burza

Objavljeno

na

Nakon sramotne epizode hrvatskog parlamentarizma i demokracije čemu smo svjedočili protekli tjedan u Hrvatskom saboru, nakon potpunog kraha i noćne more etičkih i moralnih vrijednosti protagonista koji su dobili glasove hrvatskih građana i koji bi nas morali predstavljati u najboljem ozračju poštenja, kršćansko demokratskih vrijednosti, državništva i suverenizma, došlo je vrijeme zbrajati i oduzimati plodove te tužne epizode. Kome su porasle, a kome pale burzovne političke dionice? Zapravo, žalosno je i licemjerno to što su nas svi akteri ove političke kaljuže doveli pred svršen čin zbrajati im minuse i pluseve, kada je potpuno razvidno da je iz fokusa radikalno izgubljena esencija njihovog poslanja, služiti narodu!
Zaslužuje li uopće prolaznu ocjenu bilo koja politička opcija, osim onih koji u toj političkoj disonantnoj kakofoniji više ne žele sudjelovati?

I dok jedni slavodobitno dižu ruke u zrak opijeni pobjedničkim šampanjcem proglašavajući se pobjednikom kao alkarski slavodobitnici , istodobno upiru palcem okrenutim dolje u gubitnike proglašavajući ih neprijateljima naroda. Burzovni politički mešetari trljaju ruke i debelo zarađuju na ovom klasičnom moralnom debaklu hrvatskih politika. U pomoć im uskaču razno razne rejting agencije kvazi PR stručnjaci, ideološko obojeni politički analitičari, medijski moguli i međunarodni „Šeksovi gremiji“, koji u tom komplotu totalne iracionalnosti, obezglavljenom, porobljenom , osramoćenom hrvatskom narodu ponovo serviraju novo-staru paradigmu odnosa političkih snaga sugerirajući nam ona rješenja na kojima će samo oni najviše partitokratski profitirati, a Hrvatska izgubiti. Bez imalo razumne sumnje radi se o klasičnim političkim profiterima i prava je šteta da u našem kaznenom zakonu ne postoji mogućnost procesuirati sve lažne proroke koji se skrivaju iza demokracije i proizvode veleizdajničke zablude na štetu naše Domovine.

Pred našim očima se ponavlja isti scenarij kao i u vrijeme vladavine Tomislava Karamarka. Nepuna dva mjeseca prije tih parlamentarnih izbora HDZ je ima značajnu prednost pred Milanovićevim SDP-om, a kako su se približavali izbori ta prednost se statistički smanjivala zahvaljujuću političkim burzovnim mešetarima i na kraju su HDZ i SDP doši u potpuni egal. Karamarko je proglašen vječitim najnegativnijim političarem svih vremena, neprijateljem broj jedan, iako je tankom relativnom većinom dobio te izbore kao pete u nizu. Karamarka je Most pod utjecajem raznih sila i silnica utjerao u situaciju nemoguće misije, prisilio ga da odustane od premijerske fotelje u korist Oreškovića i to je trenutak početka pada Tomislava Karamarka. Zbog isforsirane afere „konzultantica“ bio je prisiljen dati ostavku na sve funkcije, a preslagivanje koje je inicirao kao zadnju slamku spasa bilo je osuđeno na propast. Za Hrvatsku je dobro što to preslagivanje nije uspjelo, jer činilo se, bilo ga je nemoguće realizirati bez neprincipijelnih koalicija sa Pupovcem i Vesnom Pusić. To Karamarkovi birači ne bi nikada potpisali.

U današnjoj političkoj kaljuži ponovo dominira afera, ali ovaj put prava afera, afera Agrokor, a u prvom planu je ministar Marić. Bez obzira jesu li Mostovi pokušaji rušenja Marića bili samoubojstvo iz zasjede ili su se temeljili na dokazivim činjenicama i prevladavajućoj percepciji hrvatskih građana da je Marić u eklatantnom sukobu interesa, Most bi svakako bio odstrijeljen u nekim drugim već pripremljenim scenarijima. Dakle, isto kao Tomislav Karamarko, Most je postao karcinom u tkivu hrvatskog političkog bipolarizma HDZ-a i SDP-a sa svim onim dominatno umreženim vladarima na čelu, koji u konačnici presuđuju svake izbore po svom ukusu! Da nije uspjela „afera konzultantica“ uspjela bi neka druga, da nije uspjela afera Marić uspjela bi neka druga pomno pripremljena, isplanirana do zadnjeg detalja.
Samo nam se čini da je ministar Marić spašen, jer kada se potpuno otvori utroba mogućeg Agrokorovog kriminala Marić će ponovo doći na red i ne će ga spasiti ni dragi Bog. Tek tada će se postaviti pitanje Plenkoviću zašto je žrtvovao četvoricu za jednog, zašto je do temelja uzdrmao stabilnost Hrvatske vlade.

Nakon recentne bure u Hrvatskom saboru političko burzovno tržište se užarilo do maksimuma. Bilježi se pad vrijednosti dionica HDZ-a, Plenković je po prvi put najnegativniji političar u Hrvatskoj, broj građana koji misle kako idemo u lošem smjeru popeo se na 75%.
Istovremeno bez ikakvog objašnjenja i vidljivog rezultata njihovog rada rastu dionice SDP-u, Mostu i Živom zidu i stvara se privid novog odnosa političkih snaga u Hrvatskoj. Čini se da je Plenković ovim svojim „državničkim“ potezom zapravo dao umjetno disanje budućim koalicijskim partnerima i zauvijek se riješio „opasnog“ Mosta s „opasnim“ ljudima, „opasnih“ namjera. Plenkovićev HDZ više nije stranka „opasnih namjera“, jer taj epitet sada nosi Most. Kako to da onda Mostu raste statistička popularnost? Zbog čega onda Most po želji političkih burzovnih mešetara ili vladara Hrvatske mora ostati treća najjača politička snaga ako su stranka „opasnih ljudi s opasnim namjerama“? Zbog čega politički burzovni mešetari misle kako će na stabilnom Mostu zaraditi?

Misle li doista vladari Hrvatske da su novinari koji inzistiraju na suverenističkim politikama glupi? Misle li oni da su glupi komentatori, analitičari, da ste glupi Vi poštovan čitatelji koji želite jaku Hrvatsku kao nacionalnu državu? Apsurd nad apsurdima jest da oni znaju kako mi sve znamo i licemjerno nam se smiju, jer misle i znaju da smo nemoćni osujetiti tajni plan vladara Hrvatske.

A scenarij i plan je na stolu. Nakon lokalnih izbora doći će do krpanja ili preslagivanja ove „stabilne“ Vlade Andreja Plenkovića sa HNS-om Vesne Pusić, HSS-om Kreše Beljaka i manjincima Milorada Pupovca. Potpuno je razvidno da su navedeni akteri ostali jedini mogući i realni koalicijski potencijal nakon izbacivanja Mosta iz igre. Zanimljivo je da su svi navedeni partneri zakleti neprijatelji Mosta i da s Mostom ni mrtvi ne bi nikada sklopili savez. Dakle Most je bio smetnja ovakvoj novoj „spasonosnoj“, isplaniranoj konstrukciji, a afera Marić je bez sumnje samo smokvin list za realizaciju plana.

Još je zanimljivije kako su svi partneri u toj budućoj koaliciji bila ona formalna ili tehnička na istoj ideološkoj valnoj dužini. Svi misle isto! Nećemo o prošlosti okrenimo se budućnost, ne čačkaj po arhivima, ne diraj Tita, ne diraj Jasenovac i ne traži istinu o tom mitu, ne daj da Stepinac postane svetac, ne diraj u privatizaciju i pretvorbu i popuštaj Srbiji u svakom pogledu. Osim toga oni su na istoj interesnoj valnoj dužini koja se mjeri milijardama eura. A Most je za razliku od njih hlebinski zakopao baš u pitanja koja moraju ostati zatvorena. Arhivi i pljačka u pretvorbi!? Zanimljivo!? Zašto onda Most mora ostati? Pa zbog toga da u Hrvatskom saboru postoji oporba kako bi se i nadalje moglo glumatati neki nepostojeći demokratski parlamentarizam. Uz Most će u oporbi biti Živi zid, neki nezavisni zastupnici i „show must go onn“. Na pomolu je i jedna nova stranka, ali o tome na kraju ovog teksta. I tako ćemo u Hrvatskom saboru imati novopečene fašiste Most, Pernarove anarhiste iz Živog zida, a mogli bi im se priključiti i ustaše Brune Esih i Zlatka Hasanbegovića.
Strategija popuštanja Srbiji je svakako najznačajnija u ovom monstruoznom planu. Iz autentičnih izvora bliskih predsjedništvu HDZ-a doznajem da se širi teza kako je najveći Plenkovićev državnički uspjeh upravo koalicija sa Miloradom Pupavce. Tvrde to ozbiljni članovi HDZ-a! To objašnjavaju tvrdnjom kako je ta koalicija s Pupavcem spriječila međunarodnu izolaciju Hrvatske i daljnji pad rejtinga Hrvatske nakon pogubnih politika Tomislava Karamarka. I Sanader i Kosor su imali iste argumente za suradnju s Pupovcem!
Dakle Karamarkove politike su bile pogubne, ognjištarske, ustaške, fašističke, klerikalističke, crnomantijaške, udbaške, jednom riječju opasne i veleizdajničke!? Tko je to govorio ako ne Milanović? Tko je stvorio razdor u Hrvatskoj na tim floskulama ako ne Milanović? Tko je taj razdor na temelju istih floskula lansirao u međunarodnu zajednicu? Imali možda Plenković kao EU diplomata udjela u tome? Pa ako na tim floskulama Plenković osuđuje Karamarka i Hasanbegovića i ako ih je na tim floskulama srušio i ruši, bez ikakve sumnje imao je veliki utjecaj na širenje te lažne slike o Hrvatskoj. Jer da je zdušno branio Karamarka kao vjerodostojnog člana HDZ-a i Hasanbegovića kao ministra HDZ-a, onako kako je branio ministra Marića, njegovo biračko tijelo bi danas bili spremno i homogeno, u sinergiji domoljublja i kompetentne ekonomske politike, osvojiti više od 70 mandata, bez ikakvog rizika ulaziti u neprincipijelne koalicije. I sada Plenković koristi te iste Milanovićeve argumente kojima je napravio strašan lom unutar HDZ-ovog biračkog tijela unutar HDZ-ovih politika koje je zatekao i onda ih proglasio ništavnima, nakon pet uzastopnih izbornih pobjeda, nakon osvajanja mentalno komunističke utvrde na Pantovčaku!?
Sve ono što Plenkovićeva buduća koalicija ne će i ne želi, Karamarkove i Hasanbegovićeve politike su htjele sprovesti u djelo i za to ima bezbroj dokaza. Plenković nas je dakle, ne pupčanom vrpcom, već Pupovčevom vrpcom još čvršće nego ikada poveza s povijesnom maticom u Beogradu gdje stoluje Vučić, miljenik Angele Merkel, javne zagovornice baš takve koalicije kakvu Plenković stvara, koalicije kojoj će u dogledno vrijeme participirati i SDP kada teren pripreme politički burzovni mešetari. Upravo takvu koaliciju zagovara i Američka veleposlanica u Hrvatskoj i to je javno obznanila.

Ako je Andrej Plenković pod pritiskom međunarodne zajednice maknuo Karamarka i navodno spasio Hrvatsku od izolacije, onda će isto tako, pod istim pritiscima, istom mjerom i nadalje slušati međunarodnu zajednicu kako Hrvatska ne bi došla u navodnu izolaciju i uči će u veliku koaliciju šta god mi mali ljudi o tome mislili. A navodna izolacija u prijevodu zapravo znači zaštita međunarodnih geopolitičkih interesa u kojima na uštrb Hrvatske Srbija ima značajnu ulogu.

Dok Pupovac u Hrvatskoj vješto glumi nekog novog Pribičevića, moralizira i iz visine svima docira u Hrvatskom saboru, tumači nam kao psihoterapeut kako se vodi moderna politika, dok Mostove zastupnike i branitelje proglašava fašistima, jasno se vidi strategija, jasno se vide planovi. HDZ je pod vodstvom Plenkovića prestao biti fašistička stranka, a strategiji velikosrpske politike uvijek su bili nasušno potrebni fašisti i ustaše za održavanje mitova, za zalijevanje „jasenovačkog cvijeta“ kako ne bi uvenuo, a ti novi fašisti odjednom su, ni krivi ni dužni postali Mostovci koje su donedavno proglašavali udbašima. Jesmo li mi već gledali taj film, nije li i Karamarko bio najveći ustaša, a istovremeno od notornih udbaša proglašen suradnikom udbe? Apsurd nad apsurdima!?

U isto vrijeme u Beogradu Vučić vješto glumi novog Tita, jednom nogom u Rusiji, a drugom na Zapadu i još mu samo nedostaje osnovati nesvrstane po uzoru na zločinca iz „Kuče cveča“. Dobar je s Putinom, a iz zahvalnosti prema Angeli Merkel obnavlja veliko srpsko-njemačko prijateljstvo isto kao i za vrijeme Drugog svjetskog rata i diže monumentalan spomenik podunavskim Švabama. Naravno, on ne govori tko je te Švabe poklao, pobio, zatočio u logore, on ne govori tko je tim Švabama konfiscirao imovinu u vrijednosti 40 milijardi eura, on ne govori tko ih je protjerao i etnički očistio. Novo njemačko-srpsko prijateljstvo iznad je povijesne istine, interesi su u prvom planu. Njemačko-srpsko prijateljstvo je iznad istine o monstruoznom srpskom antisemitizmu kada su Nedićevci u suradnji s Hitlerom rekordnom roku pobili i poklali sve Židove u Srbiji. Efraimu Zurofu, lovcu na antisemite ne pada na pamet iz svog udobnog Beogradskog stana zamoliti Vučića da u Beogradu podigne spomenik na mjestu koncentracijskih logora u kojima su Srbi detaljno odradili „konačno rješenje“! Dovoljan im je Jasenovac na ovim prostorima, ta sjena koja zlokobno leti iznad genocidnog hrvatskog naroda kao trajna povijesna prijetnja.

I kada se činilo da je Andrej Plenković prošao kroz trijumfalna vrata stvari izgledaju sasvim obrnuto. Dionice na političkoj burzi naglo su mu pale, a čini se kako je on upao u močvarno živo blato iz kojega se pokušava izvući kao barun Munchaussen, pa sam sebe vuče za vlastitu kosu. Mogući novi koalicijski partneri na čelu s Pupovcem će ga izvući ili još dublje potopiti kao što su potopili Karamarka. Oni su mu na žalost Hrvatske jedini potencijalni spasitelji. Iz relevantnih redova HDZ-a poglavito od bivšeg ministra Mire Kovača čuje se alarmantan poziv na odgovornost Plenkovića zbog srozavanja dionica HDZ-a. Radi se o istovjetnoj odgovornosti kakvu je Plenković tražio od Tomislava Karamarka, grijehu što o svojim radikalnim koracima nije raspravljao na predsjedništvu stranke. U trenutku kada je Karamarko odustao od premijerske stolice doživio je najveće ovacije, potpuno iste ovacije koje je doživio Plenković izbacivanjem Mosta iz Vlade. No međutim, vrijeme ovacija je brzo prošlo i tražila se njegova odgovornost i glava, a to isto čeka Andreja Plenkovića. Poražavajuće je za Hrvatsku što mu glavu može i hoće spasiti notorni Pupovac.

U ovom burzovnom političkom mešetarenju naglo su skočile dionice Bruni Esih, a u trenutku kada su joj se pridružili Hasanbegović i general Glasnović njene dionice su skočile do neba. Bruna Esih je otvorena knjiga s tek nekoliko šturo ispisani stranica i uglavnom je javnosti poznata kao izaslanica predsjednice na komemoracijama žrtvama totalitarnog nasilja Titove diktature. Poznato je da nikada nije bila umrežena sa strukturama zbog partitokratskih interesa, pametna je, marljiva i zgodna žena koju bi svaki PR-ovac poželio za prvu osobu od koje se može napraviti politička zvijezda. Knjiga Zlatka Hasanbegovića poznata je od prve do zadnje stranice, na njega je odavno ispucano sve artiljerijsko mentalno komunističko streljivo, isto kao i na generala Glasnovića, ali u potpuno drugim okolnostima, u grotlu Domovinskog rata. Mogu li se oni preko rezultata ove bitke za Zagreb vinuti u političko nebo i biti relevantna lista za moguće prijevremene izbore? Odgovornost prema Hrvatskom narodu imaju, a iz toga proizlaze i njihove zadaće boriti se protiv burzovnih političkih mešetara koji su nam pripremili recentni kaos i ovu političku kaljužu. Činjenica je da je ovaj politički trojac iz ove političke kaljuže izašao čista obraza. S obzirom da su se štakori počeli ukrcavati na njihov brod potrebno je kapilarno provjeriti svaku osobu koja im pristupa i obvezno napraviti preventivnu lustraciju po strogo utvrđenim kriterijima. U protivnom propast će kao i svi slični projektni pokušaji do sada koji su željeli poremetiti bipolarni ritam HDZ-a i SDP-a. Svaki i najmanji rast vrijednosti njihovih dionica značit će automatski pad vrijednosti dionica HDZ-a i tu zapravo leži najveća odgovornost Plenkovića za sve ishitrene birokratske i programirane poteze.

Najveća odgovornost Plenkovića stoji u tome što je u HDZ-u lustrirao domoljube umjesto da je lustrirao abolirane četnike i mentalne komuniste, a ta vrsta pogubnog umjesto suverenističkog kadroviranja mogla se obaviti i bez zakona o lustraciji.
Politička burza, politički burzovni mešetari, tajni vladari Hrvatske, konačno čini se, imaju svog predsjednika koji može biti predsjednik HDZ-a i SDP-a istovremeno, a možda i predsjednik Balkana!? Ako nije tako neka predsjednik dokaže suprotno, pa makar i pod cijenu svoje fotelje.

Možemo li i imamo li se mi uopće pravo nadati da Plenković unutar HDZ-a može pomiriti mentalni komunizam, centrizam, suverenizam i domoljublje i na taj način osigurati red i stabilnost vlastite stranke, rehabilitirati marginalizirane domoljube, što bi se bez ikakve sumnje pozitivno i dobitnički projiciralo na svekoliko zajedništvo HDZ-ovog biračkog tijela? Jer ako Plenković nije u stanju stabilizirati vlastito dvorište, kako se onda možemo nadati i vjerovati mu da je u stanju stabilizirati Hrvatsku!?

Kazimir Mikašek-Kazo

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari