Pratite nas

Hrvatska

Politička odgovornost onih kojima se hrvatska država dogodila

Objavljeno

na

Po izlasku iz komunističkog sustava koji je ustoličio jednu službenu partijsku političku istinu i vjeru i zasebnu političku klasu, bivši pripadnici te iste klase, nositelji jednoumlja, vidjeli su u hrvatskoj državi, uređenoj po demokratskom i liberalnom modelu, mogućnost ostvarivanja svojih privatnih interesa i, što je još gore, mogućnost rastvaranja njezinih državnih institucija iznutra

OLYMPUS DIGITAL CAMERAVraćanjem Marine Lovrić Merzel u saborske klupe, političkim come backom Radomira Čačića i istupom bivšega savjetnika predsjednika Josipovića, Dejana Jovića, koji dovodi u pitanje demokratsku legitimnost hrvatske države, moglo bi se reći da hrvatski vrh pomalo gubi kompas kad se postavlja pitanje političkog morala i odgovornosti.Istina je da su moral i odgovornost rijetka pojava na domaćoj političkoj sceni (a i općenito u politici) jer se uvijek naivno očekuje da će političari osuđeni u korupcijskim aferama sami odstupiti od svoje funkcije i da neće bježati od odgovornosti. No s obzirom na grešnost ljudske prirode i na bolesnu pohlepu i narcisoidnost nekih političara, u Hrvatskoj se događa obrnuti fenomen manipuliranja i žongliranja zakonima i institucijama, pa smo svjedoci zlouporabe političkog imuniteta u Saboru te zlouporabe visokih političkih funkcija za propagiranje antidržavnih pamfleta. Kako i zašto smo došli do takvih apsurda?

Treba najprije reći da je hrvatska država, zbog imperativa tzv. nacionalnog pomirenja i zbog nužnosti obrane od velikosrpske agresije, od sama početka invalidna država u kojoj se zbog neprovođenja zakona o lustraciji onemogućio nužni protok i sazrijevanje lojalnih i državotvornih zdravih političkih elita (bez obzira na lijeve i desne ideološke orijentacije). Takva je situacija pogodovala širenju psiholoških i sociopatoloških pojava u državnom aparatu, uhljebljenju i karijerističkom uspjehu bivšeg recikliranog kadra koji apriori, poluinstinktivno, ne želi i odbacuje svaku pomisao na hrvatsku državu, a još manje može biti lojalan i politički odgovoran prema državnim institucijama zbog odgojno-mentalnog habitusa naslijeđena iz bivšeg jugoslavenskog sustava. Stoga je zapravo iluzorno tražiti moral i odgovornost od političara i znanstvenika koji nikada nisu željeli hrvatsku državu i kojima se hrvatska država u biti dogodila.

Zbog svega toga u našem je slučaju teško i pomisliti na imperativ uvjerenja i odgovornosti u politici o kojemu piše Max Weber kada govorimo o osobama koje još nisu asimilirale hrvatsku državnu pojavnost i društvenu zbilju hrvatske državnosti, nego još razmišljaju i funkcioniraju u skladu s kategorijalnim aparatom i teorijskim obrascima bivšega sustava sa svim njegovim marksističkim, praksisovskim i titoističkim inačicama te niječu postojanje nacionalnog kao političke kategorije, osim, jasno, u obliku jugoslavenskoga nacionalizma. Zapravo je sukus tog amoralnog i neodgovornog političkog ponašanja u nemogućnosti da se racionalno predoči i mentalno internalizira hrvatska državnost kao nova društvena zbilja.

Privatizacija državnog aparata

Kad je riječ o fenomenologiji političke neodgovornosti ili amoralnosti, treba imati na umu da je ona često povezana s privatizacijom državnog aparata. Moglo bi se reći, na tragu Carla Schmitta, da je u Hrvatskoj privatna sfera kolonizirala političku sferu, koja bi zapravo trebala biti zaštićena sfera javnog dobra i opće dobrobiti. Paradoks je da je zapravo slobodna i demokratska hrvatska država omogućila – zbog nekonzistentnosti zakonskih pravila i nepostojanja čvrste državotvorne političke volje – bujanje klijentelističkih interesa koji su kolonizirali političku sferu, što se očituje u artikuliranju hibridnih nedržavotvornih, neokomunističkih, jugounitarističkih i tehnomenadžerskih interesa, koje pronalazimo na širokom spektru liberalne ljevice i desnice. Po izlasku iz komunističkog sustava koji je kao moderni totalitarizam ustoličio jednu službenu partijsku političku istinu i vjeru i zasebnu političku klasu, bivši pripadnici te iste klase, nositelji jednoumlja, vidjeli su u hrvatskoj državi, uređenoj po demokratskom i liberalnom modelu, mogućnost ostvarivanja svojih privatnih interesa i, što je još gore, mogućnost rastvaranja njezinih državnih institucija iznutra.

Pitanje političke odgovornosti i državotvorne lojalnosti zadire u samu fenomenologiju i filozofiju države. Dakako, politička odgovornost ima filozofsku i moralnu dimenziju o kojoj su pisali razni filozofi: Emmanuel Levinas, Hans Jonas i Vladimir Jankélévitch. Ta odgovornost često oscilira između Weberova imperativa uvjerenja (idealistički pristup) i odgovornosti (realistički pristup). Naime, politička odgovornost pretpostavlja određenu svijest o smislu države, ne samo kao pravno-političkoga okvira nego u odnosu na načelo državotvornosti koje bi trebalo potaknuti odanost i lojalnost prema državnopravnom kontinuitetu neke nacije, i to izgradnjom, učvršćenjem i obranom države. Takva državotvorna svijest danas nedostaje političkim elitama i nositeljima visokih državnih funkcija, a pogotovu u onom recikliranom sloju bivših komunista, znanstvenika i pripadnika Udbe koji nikada nisu čvrsto zastupali hrvatsku nacionalnu državotvornost, a nije teško zamisliti da bi, da nije uspjelo osamostaljenje Hrvatske, bili na strani onih koji bi bez ikakve grižnje savjesti sudili i progonili hrvatske nacionaliste i separatiste. Politička odgovornost kao državotvorna kategorija ne može biti mehaničke naravi i zbog toga se ta politička vrlina stječe generacijski unutar državotvorne elite koja proizlazi iz selekcije visokoobrazovnoga sustava škola i institucija koje pripremaju političke elite za visoke državničke funkcije.

Važnost institucija

Politolog Arnold Gehlen u djelu Urmensch und Spätkultur zagovara teoriju djelovanja i teoriju ustanova te smatra da je svijest o institucijama temelj za ostvarivanje i konsolidaciju zreloga demokratskog sustava. Nakon pobjede i stupanja na vlast novih demokratskih elita u postkomunističkim zemljama česta je pojava „dvostrukih institucija“ po uzoru na uvozne institucije sa Zapada, ali bez prethodnih strukturalnih i mentalnih pretpostavki. Ustanove, prema Gehlenu, jesu i normativni sustav prema kojemu se čovjekovo djelovanje odvija po unaprijed utvrđenim normama, proizvod „usmjeravanja potreba“, one provode nenasilno uravnoteživanje društva i čovjeka. Gehlen drži da je svaka institucija određeni sustav vođenja koji nastaje „ideativnom sviješću“. Ta svijest čini stvaralačku snagu koja se izražava u ostvarivanju i utemeljivanju ustanova te je odraz političke kulture. Njezina je prisutnost u građanskim društvima prijeko potrebna za obnavljanje i konsolidiranje demokratskog sustava.

Ako Gehlenovu teoriju ustanova primijenimo na novonastale tranzicijske demokracije, pa i na Hrvatsku, onda je vidljivo kako su novonastale parlamentarne i građanske institucije u većini slučajeva nastale umjetnom i imitatorskom transpozicijom vanjskih društveno-političkih modela, a ne kao proizvod unutarnje kolektivne „ideativne svijesti“ ni kao proizvod stečenoga demokratskog djelovanja. S pojavom demokracije zatečene nove postkomunističke elite nisu mogle proizvesti određenu ideativnu svijest, jer takva kategorija svijesti, zbog areligioznoga moralnog odgojnog sustava, nije postojala u bivšim totalitarnim komunističkim režimima. U njima su ustanove bile kreirane odozgo te na centralistički i represivan način nametnute i usađene u društveni korpus. Fenomen ideativne svijesti u postkomunističkim demokratskim režimima često poprima kozmetičke dimenzije stvaranja paravanskih ili demonstrativnih ustanova, koje brzo otkrivaju svoju regresivnu narav kada je riječ o učinkovitom funkcioniranju. Zbog odsutnosti ideativne svijesti i poštivanja institucija kao društvenih uzora, nije ni čudo da politička odgovornost nije ni mogla nastati, jer taj isti smisao za institucije kao sastavni dio smisla za državu u obliku državotvorstva ne može niknuti niotkud i bez određene doze poštovanja.

Pitanje veleizdaje

Pitanje političke odgovornosti povezano je naposljetku s povjerenjem i lojalnošću političke elite i vladara, stoga je veleizdaja smatrana jednim od najvećih grijeha političke neodgovornosti koja prekida nit lojalnosti prema naciji, odnos između veleizdajnika i nacionalne zajednice. Unatoč tomu što je sama predodžba o izdaji evoluirala od biblijsko-teološke koncepcije Jude, asimilacije s herezom (dekret Vergentis in senium pape Inocenta III. iz 1199), pa sve do sekulariziranog oblika poput političke izdaje (famozni „nož u leđa“ ili Dolchstoßlegende iz dvadesetih godina), veleizdaja je bila povod za konstrukciju fiktivnih i realnih figura neprijatelja u oblik izdajice: Juda, Ganelon, Vlasov… Ne treba zaboraviti da iako se danas teški zločin ubojstva smatra najgorim zločinom, u prošlosti se veleizdaja ili politička izdaja (države, naroda…) smatrala gorom. U Danteovoj Božanstvenoj komediji najniži krugovi pakla određeni su za izdajice. U svim suvremenim zapadnoeuropskim država zločin veleizdaje ne ostaje mrtvo slovo na papiru kako je to slučaj u Hrvatskoj. Premda je veleizdaja pravno i zakonski regulirana u RH (Kazneni zakon u Hrvatskoj člancima 135. do 155. regulira to kazneno djelo), zločin veleizdaje ostaje nekažnjen i potiče na razvoj političke veleizdajničke neodgovornosti. Naime, unatoč tome što je pravno dokazano da je u slučaju Sanaderova suđenja za slučajeve Ina–MOL i Hypo, kao i u slučaju davanja tajnih transkripata bivšega predsjednika Mesića riječ o zločinima veleizdaje, još nitko nije kažnjen zbog tog teškog zločina. Državotvorstvo se temelji na zasebnom povijesnom i filozofskom poimanju ideje države, poimanju koje pronalazimo u raznim teorijama države od Carréa de Malberga, Jeana Bodina, Hegela, Rousseaua Machiavellija, Luthera, Marxa, Webera… No ono što je zajedničko svim tim teorijama i interpretacijama jest da su Država kao i smisao državnosti usko povezani s načelom općega dobra i javne stvari. I zbog toga je teško tražiti političku odgovornost od onih koji se prostorno i vremenski nisu suočili s paradigmom demokratske hrvatske države kao nove, postkomunističke društvene zbilje. Kao što je u slučaju ratnog zločina nužno suočiti se s prošlošću i potaknuti svijest o zločinu, tako je za političku odgovornost nužna svijest o državi i njezinim institucijama. Tu državotvornu svijest dobro ilustrira rečenica rimskoga cara Marka Aurelija: „Svaki put kada smatraš da si oštećen, primijeni ovo pravilo: ako država nije oštećena, onda ni ja nisam oštećen.“

 Jure Vujić / Vijenac

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Hrvatska

26 godina od stradanja Vukovara – Položeni vijenci na Memorijalnom groblju

Objavljeno

na

Objavio

U Vukovaru se obilježava 26. godišnjica stradanja toga grada u Domovinskom ratu i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara 1991.

U grad su stigli brojni hrvatski građani kako bi odali počast poginulima i ubijenima u agresiji bivše Jugoslavenske vojske i srpskih paravojnih postrojbi na taj grad. Među onima koji će s pokloniti žrtvi Vukovara, hrvatskih branitelja i civila tijekom Domovinskog rata cijeli je državni vrh predvođen predsjednicom Republike Kolindom Grabar-Kitarović.

Sudionici Kolone sjećanja stigli su na Memorijalno groblje. Državna i druga izaslanstva položila su vijence i zapalila svijeće podno spomen obilježja na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata u Vukovaru čime su odali počast žrtvi toga grada u Domovinskom ratu i obilježili 26. obljetnicu stradanja grada heroja. U spomen na branitelje i civile stradale u agresiji JNA i paravojnih postrojbi na Vukovar 1991. godine, zajednički vijenac položili su i svijeće zapalili predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović, predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković i Vlade Andrej Plenković.

Počast stradalima polaganjem vijenca i paljenjem svijeće odala su i izaslanstva vukovarskih branitelja te grada Vukovara, a potom su vijence položila i svijeće zapalila i druga brojna izaslanstva među kojima i grada Zagreba na čelu s gradonačelnikom Milanom Bandićem te brojnih drugih hrvatskih gradova, županija te braniteljskih i stradalničkih udruga.

Molitvu za poginule i nestale molio je đakovački i osječki nadbiskup msgr. Đuro Hranić, dok misu zadušnicu na groblju predvodi požeški biskup Antun Škvorčević.

isječak HRT

Do Memorijalnog groblja državni vrh i ostali sudionici obilježavanja Dana sjećanja došli su u koloni sjećanja od vukovarske bolnice, u kojoj je bio održan prigodan komemorativni program pod nazivom “Vukovar – mjesto posebnog pijeteta”. Kolonu su predvodili branitelji Vukovara i članovi obitelji poginulih, ubijenih i nestalih branitelja, a slijedili su ih nositelji 186 zastava hrvatskih ratnih postrojbi te državni vrh. Brojni hodočasnici koji su u Vukovar došli iz svih krajeva Hrvatske i okolnih država bili su zaogrnuti hrvatskim zastavama i nosili su transparente s domoljubnim porukama.

Nakon polaganja vijenaca na groblju, predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović vijenac će položiti i na mjestu masovne grobnice na Ovčari, a nakon mise, to će učiniti predsjednik Sabora Gordan Jandroković i Vlade Andrej Plenković.

facebook komentari

Nastavi čitati

Hrvatska

Plenković: U ovih godinu dana puno smo učinili za Vukovar.

Objavljeno

na

Objavio

AFP

Predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković, koji danas u Vukovaru s članovima Vlade sudjeluje u obilježavanju Dana sjećanja na žrtvu Vukovara ispred vukovarske Opće županijske bolnice i bolnice hrvatskih veterana, prisjetio se tragičnih događaja u Vukovaru 1991. godine.

,,Dvadeset i šest je godina prošlo od tragedije i velike žrtve Vukovara, svih hrvatskih branitelja, civila koji su dali sve – svoj život, svoju mladost i svoju ljubav prema Hrvatskoj – da bismo danas živjeli u slobodi i demokraciji”, rekao je predsjednik Vlade, poručivši da ćemo se uvijek sjećati onih koji su dali život za Hrvatsku.

,,Tragedija koja se tada dogodila, nakon 90 dana kontinuiranoga bombardiranja i najsnažnije agresije velikosrpskog Miloševićevog režima, ujedno je bila prekretnica i u procesu međunarodnoga priznanja Hrvatske”, istaknuo je predsjednik Vlade.

Podsjetio je da je, nakon više od sedam godina, mirnom reintegracijom hrvatskog Podunavlja, Hrvatska ponovno zaokružila svoju teritorijalnu cjelovitost i uspostavila vlast u svim dijelovima Domovine.

,,To je bio poticaj i na europskom putu zemlje, jačanju naših institucija i integraciju u društvo manjina u Hrvatskoj. Danas na tom tragu, dvadeset i šest godina nakon sjećanja na žrtvu Vukovara, trebamo nastaviti graditi moderno, demokratsko i uključivo hrvatsko društvo”, pojasnio je Plenković.

Na pitanje novinara o Vladinim mjerama za razvoj Vukovara, predsjednik Vlade rekao je da je prošle godine, na 4. sjednici Vlade u Vukovaru, donesen niz zaključaka i prijedloga za unaprjeđenje kvalitete i standarda života ljudi u Vukovaru.

,,Godinu dana kasnije, mogu reći da smo puno toga ostvarili. Od činjenice da se sprema novi zakon o razvoju Vukovara, da smo donijeli niz odluka oko novih objekata. U Vukovaru su otvoreni bazeni, slijedi i otvaranje arhiva. Nastojimo pomoći svim mjerama Ministarstva regionalnog razvoja i drugih ministarstava u poticanju gospodarstva, preko poreznih olakšica do jačanja prometne infrastrukture”, naveo je predsjednik Vlade.

Predsjednik Vlade Plenković istaknuo je da je Vladi Vukovar iznimno važan, napomenuvši da je njegova komunikacija s gradonačelnikom Penavom stalna.

,,Koordiniramo aktivnosti i vjerujem da će niz mjera koje ćemo donositi u mandatu ove Vlade omogućiti ostanak ljudi u Vukovaru, ali i vraćanje ljudi u Grad, koji ima znatno manje stanovnika nego prije 1991. godine. Za nas je Vukovar izrazito bitan i to ćemo pokazati našim djelima u godinama koje su pred nama”, zaključio je predsjednik Vlade Plenković.

Predsjednik Vlade Andrej Plenković i članovi Vlade, potom s ostalim državnim dužnosnicima, pripadnicima Hrvatske vojske, braniteljima i članovima obitelji poginulih, ubijenih i nestalih vukovarskih branitelja sudjeluju u Križnome putu u Koloni sjećanja na vukovarske žrtve, nakon čega će na Memorijalnom groblju žrtava Domovinskog rata odati počast i položiti vijenac žrtvama Vukovara te sudjelovati na svetoj misi za pokojne i nestale, koje predvodi požeški biskup, mons. Antun Škvorčević.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari