Pratite nas

Kolumne

Politička pozadina haaške presude Hrvatima

Objavljeno

na

Ako su Hrvati, a jesu, moralno duboko pogođeni haaškom presudom hercegbosanskim Hrvatima, ona će na kraju ta presuda najveću štetu donijeti Bošnjacima, koji uz sve napore ne mogu iz cjelokupne Republike Srpske i većinski hrvatskih županija protjerati sve Srbe i sve Hrvate kako bi stvorili, poput onoga u dijelovima središnje Bosne, svoj čisti Lebensraum

Nedavna presuda Haaškoga suda hercegbosanskim Hrvatima nije utemeljena ni na pravnim ni na povijesno činjeničnim elementima pa ona zato, unatoč i nakaradnom formalno-pravnom instrumentariju, nema niti može nositi određene pravne posljetke.

Ona je naravno, osim pojedinih plaćeničkih skupina i pojedinaca iz političkoga establišmenta, koji se još uvijek ne mogu osloboditi svoga jugokomunističkoga mentalnog sklopa, duboko i u samu srž ljudskoga i nacionalnog bića pogodila pripadnike hrvatskoga naroda u Herceg-Bosni i Hrvatskoj.

Riječ je o prepoznatljivim skupinama, čije protuhrvatsko djelovanje očito još uvijek mora financirati hrvatska država iz vlastitoga proračuna.

Od pojedinačnih reakcija posebno treba izdvojiti onu trenutačnoga predsjednika SDP-a Davora Bernardića koji je na odluku predsjednice države Kolinde Grabar Kitarović da zbog nedavne haaške presude ne će oduzimati činove i odličja hrvatskim časnicima i dužnosnicima poručio da „onaj tko je streljao malu djecu, silovao žene i ubijao starce mora za to odgovarati“. Stoga im predsjednica države, smatra Bernardić, mora oduzeti činove i odličja!

Unatoč svoj svojoj prljavštini i podlosti čak se ni Haaški sud nije spustio tako nisko kao predsjednik SDP-a jer, časnoj šestorici hercegbosanskih Hrvata nije mogao utvrditi da su strijeljali malu djecu, silovali žene i ubijali starce, kako to tvrdi Bernardić.

Naime, riječ je o klasičnoj boljševičkoj i velikosrpskoj podvali, koja je u političkom životu bivše SFRJ bila aktualna sve do njezina posljednjeg izdisaja. Ilustrativan primjer te političke nakaznosti jest i svojedobna vijest agencije Reuters o navodnom hrvatskom pokolju srpske djece u Vukovaru, dok su istodobno srpska vojska i JNA masovno smicali zatočene ranjenike iz vukovarske bolnice na Ovčari.

Nu ako preživi hrvatska država, a nema razloga da ne će, unatoč sve vlastima koje imamo, s vremenom će nestajati i sve zadrtiji protivnici njezina opstanka.

Upravo zato i nedavnu haašku presudu hercegbosanskim Hrvatima, ma koliko ona bila mučna, treba sagledati i s njezine aktualne međunarodno-političke dimenzije.

Već po dosadašnjim reakcijama presuda je polučila rezultat što su ga i projektirali njezini auktori. Naravno, bila je posve prirodna hrvatska reakcija na nepravednu presudu s obje strane državne granice, što je dovelo, a u budućnosti još će više voditi hrvatskom otklonu od bošnjačke politike, ali i cjelokupne bošnjačke strane.

Bošnjačke reakcije samo potvrđuju sve dublje neurotično stanje ove nedavno skovane nacije, koja bi osloncem na aktualnu politiku Ankare pokušala širiti svoj utjecaj najprije na većinski hrvatske županije u Federaciji, a potom i na srpski entitet, odnosno Republiku Srpsku.

Ta duboka frustracija i povijesno nezadovoljstvo zbog gubitka povlaštenoga položaja nekadašnjeg vladajućeg sloja u Osmanskom  carstvu pojačan je dodatno rasporedom bošnjačkoga pučanstva ograđena u jednu vrstu rezervata s istoka, sjevera i zapada srpskim teritorijem, a s juga onim većinski hrvatskih županija.

Upravo taj prostorni raspored pogoduje rađanju islamističkoga ekstremizma, koji je nakon nedavne presude podignuo glavu, a najbolje ga u svojoj slijepoj mržnji prema kršćanskim narodima – Hrvatima i Srbima – očituju vodeće bošnjačke političke osobnosti, poput Bakira Izetbegovića, Mustafe Cerića, a posebno histeričnoga Muhameda Filipovića, koji ni Hrvatima ni Srbima ne priznaje njihov etnički i nacionalni identitet.

Bez obzira na vrijeme trajanje i težinu međunarodnih pritisaka raspoloženje će se unutar hrvatskoga naroda sve više okretati prema izdvajanju od ekstremne islamističke najezde koju sad otvoreno predvode bošnjački političari.

Srbi su pak ionako u sklopu svoga entiteta stvorili zavidan stupanj državnosti, koju međunarodni čimbenici trenutno rabe kao svojevrsni sanitarni kordon u obrani od možebitne islamističke invazije na zapad. U promijenjenim okolnostima taj se oblik ograničene državnosti bez velike muke lako dade pretvoriti u samostojnu političku jedinicu.

Ako su Hrvati, a jesu, moralno duboko pogođeni spomenutom presudom, ona će na kraju najveću štetu donijeti Bošnjacima, koji uz sve napore ne mogu iz cjelokupne Republike Srpske i većinski hrvatskih županija protjerati sve Srbe i sve Hrvate kako bi stvorili poput onoga u dijelovima središnje Bosne svoj čisti Lebensraum.

Kad bi im nekim čudom to čak i uspjelo, ne bi se mogli riješiti svoje povijesne frustracije jer i dalje ostaju okruženi – s istočne strane Srbijom i Srbima, a sa svih ostalih strana – sjevera, zapada i juga Hrvatskom i Hrvatima.

Zato su, ako se ne bi radilo o starom i već iskušanom islamističkom fanatizmu, kojim je i Alija Izetbegović pokušavao stvoriti europsku džamahiriju, potpuno neshvatljivi potezi vodećih bošnjačkih političara.

Ivan Svićušić / Hrvatsko slovo

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Ivan Miklenić: Komunistički zločini ne mogu ostati skriveni

Objavljeno

na

Objavio

Godišnja komemoracija žrtava bleiburške tragedije i križnih putova, oko koje je ove godine bilo nevjerojatno mnogo buke, prošla je u subotu 18. svibnja posve mirno i dostojanstveno: slavljena je misa, održane su molitve, položeni su vijenci u spomen žrtvama. Kao i npr. prošle godine pokrovitelj te komemoracije bio je Hrvatski sabor i supokrovitelj Hrvatski narodni sabor Bosne i Hercegovine, a dok su prošle godine govorili predstavnici pokrovitelja, ove je godine osim vjerskih službenika govorio samo predsjednik Počasnoga bleiburškoga voda.

Po procjeni organizatora Počasnoga bleiburškoga voda okupilo se 15 tisuća, odnosno oko 10 tisuća hodočasnika po procjeni austrijske policije koja se, očito pod pritiskom politike, mobilizirala kao da se na Lojbaškom polju okupljaju najekstremniji nogometni navijači – huligani. Ta demonstracija policije i njihovih sredstava poput helikoptera, koja su objektivno ometala liturgijsko slavlje, premda je vjerojatno austrijska unutarnjopolitička potreba po nečijoj zamisli, nikako se ne može smatrati ni doživljavati prijateljskom ni prema Hrvatima ni prema katolicima, što je više nego žalosno na početku 21. stoljćča i u doba kad su i Austrija i Hrvatska punopravne članice Europske unije.

Ni ove godine, kao ni prošlih otkako se u suorganizaciju komemoracije uključilo Vijeće za hrvatsku inozemnu pastvu HBK-a i BKBiH-a, nitko nije ni pomišljao na ikakvu rehabilitaciju ustaškoga pokreta ili ustaškoga režima, odnosno nacizma, što je bilo isticano kao glavni razlog osporavanja te komemoracije i što je bilo povod čak za neke promjene zakona u Austriji. Očito je da određenim političkim snagama u Austriji, radi samo njima znanih razloga, odnosno političkim krugovima u Hrvatskoj koji žele pošto-poto njegovati komunističku interpretaciju prošlosti, više odgovara prikrivanje negoli priznavanje ili još manje isticanje zastrašujućih komunističkih zločina.

Osporavanje komemoracija

Osporavanje bleiburške komemoracije koje se dogodilo, a u kojem je politički obrazloženom odlukom sudjelovao i privremeni upravitelj biskupije u Celovcu, služilo je ponajprije upravo prikrivanju komunističkih zločina, a ne, kako se predstavljalo, suprotstavljanju oživljavanju nacizma ili ustaštva. Hrvatski katolički vjernici u najvećoj većini nemaju niti žele imati išta s nacizmom ili ustaštvom, na bleiburšku komemoraciju dolaze jer zaista kao vjernici žele moliti i sjećati se svojih žrtava komunističkoga zločina, a kao građani i ljudi ne žele dopustiti da se zaboravi i sakrije taj strahoviti komunistički zločin. Ako i na Zapadu, možda i u samoj Austriji, postoje skupine koje se zauzimaju za obnovu nacizma, u današnjoj Hrvatskoj takvih skupina ni takvih stvarnih ideja – nema.

Prijašnjih godina, da bi se kompromitirala ta bleiburška komemoracija, čak su iz Hrvatske slani plaćeni provokatori koji su nosili ustaške kape i znakovlje te činili nacističke geste, jer jugokomunistima, bili oni zamaskirani pripadnošću različitim političkim strankama ili različitim ideologijama ili svjetonazorima ili nacijama i nacionalnim manjinama, uvijek treba neprijatelj, pa ako ga nema, onda ga sami stvaraju. Upravo iz te potrebe progovorio je i predsjednik Samostalne demokratske srpske stranke (SDSS) u intervjuu Večernjem listu od nedjelje 19. svibnja o tome da je tobože »Hrvatska talac bleiburške priče«. Predsjednik SDSS-a ima pravo na svoje mišljenje, ima pravo i javno ga iznositi, no nema pravo Hrvatskoj, pa čak i Katoličkoj Crkvi u Hrvatskoj, nametati kako će se odnositi prema događajima u prošlosti i kako će postupati u sadašnjosti.

Laže optužbe s ciljem prikrivanja zločina

Njegova tvrdnja da se »mit o Bleiburgu pretvara u sredstvo za rehabilitaciju najlošije prošlosti koju je Hrvatska imala ne samo u 20. stoljeću, već u cjelokupnoj svojoj povijesti« – upravo je uzoran primjer kako se lažnom optužbom želi prikriti neoprostivi komunistički zločin. Njegova citirana politička tvrdnja – koliko god on ili njegovi istomišljenici to ponavljali, a mediji nekritički prenosili, nema baš nikakve veze s hrvatskom stvarnošću, jer baš nitko relevantan u Hrvatskoj ne želi, kako je rekao, »rehabilitaciju najlošije prošlosti«.

Politička je floskula i govor o »mitu o Bleiburgu« jer na Bleiburgu se dogodio povijesni događaj predaje i izdaje, koji više ništa i nitko ne može promijeniti, a koji je početak zločinačkoga komunističkoga likvidiranja više desetina tisuča ratnih zarobljenika i civila na više stotina stratišta diljem bivše savezne države. Hijerarhija Katoličke Crkve u Hrvatskoj sudjelovanjem u bleiburškoj komemoraciji baš nikada nije željela niti je na najminimalniji način podupirala tobožnju »rehabilitaciju najlošije prošlosti«, nego je uvijek željela iskazati dužno poštovanje žrtvama te je radi toga više puta baš na Bleiburgu očitovala svoju molitvu i počast svim žrtvama, uključujući i one u Jasenovcu.

Hijerarhija Katoličke Crkve u Hrvatskoj više se puta i na više načina i na više mjesta vrlo jasno očitovala o svom osuđujućem odnosu prema zločinima fašističkoga, nacističkoga i ustaškoga režima, a, isto tako, zauzeta je za to da postane bjelodana i općeprihvaćena cjelovita istina i o komunističkim zločinima.

Ivan Miklenić
Glas Koncila

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Bog poručio Hodu za život : ‘Ja sam s vama’

Objavljeno

na

Objavio

Hod za život 2019 ostati će zabilježen po neobičnom događaju. Pri pokušaju zaustavljanja „Hoda za život“ od strane aktivistica koje su u „krvavim“ majicama pokušale blokirati prolaz kroz Prašku ulicu prema Trgu bana Josipa Jelačića. Bio je to još jedan anticivilizacijski postupak „unezverene“ ekstremne desnice. Potpuno je jasno da nikom nije palo napamet ležati na cesti kad su te aktivistice zajedno s „antifašistima“ slavile dan pada i okupacije Zagreba. Zašto pad i okupacija? Pa zato što je tadašnji „antifašistički“ pokolj nad Hrvatima bio direktno uperen protiv hrvatskog nacionalnog bića i protiv interesa hrvatskog naroda. Taj su dan partizani oslobodili ogroman broj Hrvata od života i imovine.

BORBA ZA LEGALIZACIJU UBOJSTVA

Tko su te aktivistice, što to one traže i za što se bore.  Aktivistice kažu kako se bore za legalizaciju pobačaja jer je to, a kako one smatraju, pravo žene  budući je to njihovo tijelo. Jeli to stvarno tako?

U Ustavu Rh, članku 21. jasno piše: „Svako ljudsko  biće ima pravo na život. U Hrvatskoj nema smrtne kazne“. Kad je Ustavni sud razmatrao pitanje pobačaja prvo je zatražio mišljenje medicinske struke koja je jasno rekla kako život počinje začećem. To drugim riječima znači da su one nositeljice novog života, novog ljudskog bića pa tako s obzirom na odredbe spomenutog članka Ustava RH nema toga tko bi mogao nasilno prekinuti taj novi ljudski život. Bore li se to one za pravo legalnog ubojstva? Da bude još tragičnije Ustavni sud unatoč takvom mišljenju medicinske struke nije riješio pitanje Zakona o pobačaju već je perući ruke poput Pilata prepustio to nekom drugom sazivu.

KRV i POKOLJ

Možda su to „krvave“ fleke koje simboliziraju zločine počinjene na Bleiburgu, Hudoj Jami, Mariboru ili na nekom drugom stratištu od njih 1700 do sada poznatih. Označava li ta crvena boja ono što će Hrvati ponovo doživjeti od tzv. „antifašista“ i to u smislu crne parole viđene u Beču  kod prosvjednika protiv komemoracije na Bleiburgu. Iako je na tom transparentu bila napisana parola koja zove na ubijanje – zločin, navedenu parolu nije maknula austrijska policija. Pisalo je kako treba dovršiti ono što je Tito započeo i nije dovršio, a što se odnosi na likvidacije u poraću koje slavi i zagovara ekstremna ljevica. Nije li stravično kada bivši hrvatski predsjednik na proslavi rođendana jednom od 10 najvećih svjetskih ratnih zločinaca kaže kako fašizam kruži Europom te kako  fašizam uvijek završi pokoljem. Gdje on to u Hrvatskoj, a i Europi vidi fašizam? Prijeti li to on ne daj Bože neistomišljenicima  u Hrvatskoj i Europi? Pokolj koji on spominje govori o tome kakav je to bio partizanski antifašizam. Savki čovjek s imalo savjesti srami se i osuđuje takav zločin koji se skriva iza poštenog antifašizma. Bez suda i mogućnosti na obranu likvidirane su stotine tisuća ljudi među kojima mnogo staraca, žena i djece. Pravna znanost to zove GENOCID.

CENTRALNA PROSLAVA ZLOČINA

I ove godine apologeti komunističkog sustava i neutješeni Jugoslaveni  došli su danas (25. svibnja) u Kumrovec da obilježe rođenje jednog od 10 najvećih svjetskih zločinaca, Josipa Broza Tita. Opet se Kumrovcem vijori simbolika pod kojom su u i nakon II Svjetskog rata počinjeni mega zločini te simboli pod kojima je izvršena agresija na Republiku Hrvatsku. To su simboli pod kojima su počinjeni stravični zločini u Vukovaru, Ovčari, Četekovcima, Škabrnji, Aljmašu i mnogim drugim mjestima diljem Hrvatske. Unatoč Rezoluciji Vijeća Europe 1481 (2006) o potrebi međunarodne osude zločina totalitarnih komunističkih režima  HAZU nije osudio ove simbole i zabranio ih već ih je upravo suprotno mišljenju Europe i svijeta legalizirao. Da nije tragično bilo bi komično.

BOG: „JA SAM S VAMA“

No, Bog uvijek na kraju kaže svoje. Isto kao kad je rekao: ¨“Ovo je moj sin voljeni. U njemu mi sva milina“ danas je svima poslao jasnu poruku kako je uz one koji su učestvovali u Hodu za život. Upravo za vrijeme Hoda za život na nebu se oko sunca pojavio veliki sjajni krug, a krug je oduvijek bio simbol života. Zato svi vi koji ste hodali za život ne bojte se jer je Bog uz vas. To je bio jasan znak  Božje ljubavi prema Hrvatskom narodu koji nam kaže da i dalje hodamo i slijedimo njegovog sina Isusa Krista, jer on je put, istina i život. I nadalje budimo oni koji šire ljubav, toleranciju i istinu.

Zoran Čapalija – Čaplja/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari