Politička pozadina haaške presude Hrvatima

Ako su Hrvati, a jesu, moralno duboko pogođeni haaškom presudom hercegbosanskim Hrvatima, ona će na kraju ta presuda najveću štetu donijeti Bošnjacima, koji uz sve napore ne mogu iz cjelokupne Republike Srpske i većinski hrvatskih županija protjerati sve Srbe i sve Hrvate kako bi stvorili, poput onoga u dijelovima središnje Bosne, svoj čisti Lebensraum

Nedavna presuda Haaškoga suda hercegbosanskim Hrvatima nije utemeljena ni na pravnim ni na povijesno činjeničnim elementima pa ona zato, unatoč i nakaradnom formalno-pravnom instrumentariju, nema niti može nositi određene pravne posljetke.

Ona je naravno, osim pojedinih plaćeničkih skupina i pojedinaca iz političkoga establišmenta, koji se još uvijek ne mogu osloboditi svoga jugokomunističkoga mentalnog sklopa, duboko i u samu srž ljudskoga i nacionalnog bića pogodila pripadnike hrvatskoga naroda u Herceg-Bosni i Hrvatskoj.

Riječ je o prepoznatljivim skupinama, čije protuhrvatsko djelovanje očito još uvijek mora financirati hrvatska država iz vlastitoga proračuna.

Od pojedinačnih reakcija posebno treba izdvojiti onu trenutačnoga predsjednika SDP-a Davora Bernardića koji je na odluku predsjednice države Kolinde Grabar Kitarović da zbog nedavne haaške presude ne će oduzimati činove i odličja hrvatskim časnicima i dužnosnicima poručio da „onaj tko je streljao malu djecu, silovao žene i ubijao starce mora za to odgovarati“. Stoga im predsjednica države, smatra Bernardić, mora oduzeti činove i odličja!

Unatoč svoj svojoj prljavštini i podlosti čak se ni Haaški sud nije spustio tako nisko kao predsjednik SDP-a jer, časnoj šestorici hercegbosanskih Hrvata nije mogao utvrditi da su strijeljali malu djecu, silovali žene i ubijali starce, kako to tvrdi Bernardić.

Naime, riječ je o klasičnoj boljševičkoj i velikosrpskoj podvali, koja je u političkom životu bivše SFRJ bila aktualna sve do njezina posljednjeg izdisaja. Ilustrativan primjer te političke nakaznosti jest i svojedobna vijest agencije Reuters o navodnom hrvatskom pokolju srpske djece u Vukovaru, dok su istodobno srpska vojska i JNA masovno smicali zatočene ranjenike iz vukovarske bolnice na Ovčari.

Nu ako preživi hrvatska država, a nema razloga da ne će, unatoč sve vlastima koje imamo, s vremenom će nestajati i sve zadrtiji protivnici njezina opstanka.

Upravo zato i nedavnu haašku presudu hercegbosanskim Hrvatima, ma koliko ona bila mučna, treba sagledati i s njezine aktualne međunarodno-političke dimenzije.

Već po dosadašnjim reakcijama presuda je polučila rezultat što su ga i projektirali njezini auktori. Naravno, bila je posve prirodna hrvatska reakcija na nepravednu presudu s obje strane državne granice, što je dovelo, a u budućnosti još će više voditi hrvatskom otklonu od bošnjačke politike, ali i cjelokupne bošnjačke strane.

Bošnjačke reakcije samo potvrđuju sve dublje neurotično stanje ove nedavno skovane nacije, koja bi osloncem na aktualnu politiku Ankare pokušala širiti svoj utjecaj najprije na većinski hrvatske županije u Federaciji, a potom i na srpski entitet, odnosno Republiku Srpsku.

Ta duboka frustracija i povijesno nezadovoljstvo zbog gubitka povlaštenoga položaja nekadašnjeg vladajućeg sloja u Osmanskom  carstvu pojačan je dodatno rasporedom bošnjačkoga pučanstva ograđena u jednu vrstu rezervata s istoka, sjevera i zapada srpskim teritorijem, a s juga onim većinski hrvatskih županija.

Upravo taj prostorni raspored pogoduje rađanju islamističkoga ekstremizma, koji je nakon nedavne presude podignuo glavu, a najbolje ga u svojoj slijepoj mržnji prema kršćanskim narodima – Hrvatima i Srbima – očituju vodeće bošnjačke političke osobnosti, poput Bakira Izetbegovića, Mustafe Cerića, a posebno histeričnoga Muhameda Filipovića, koji ni Hrvatima ni Srbima ne priznaje njihov etnički i nacionalni identitet.

Bez obzira na vrijeme trajanje i težinu međunarodnih pritisaka raspoloženje će se unutar hrvatskoga naroda sve više okretati prema izdvajanju od ekstremne islamističke najezde koju sad otvoreno predvode bošnjački političari.

Srbi su pak ionako u sklopu svoga entiteta stvorili zavidan stupanj državnosti, koju međunarodni čimbenici trenutno rabe kao svojevrsni sanitarni kordon u obrani od možebitne islamističke invazije na zapad. U promijenjenim okolnostima taj se oblik ograničene državnosti bez velike muke lako dade pretvoriti u samostojnu političku jedinicu.

Ako su Hrvati, a jesu, moralno duboko pogođeni spomenutom presudom, ona će na kraju najveću štetu donijeti Bošnjacima, koji uz sve napore ne mogu iz cjelokupne Republike Srpske i većinski hrvatskih županija protjerati sve Srbe i sve Hrvate kako bi stvorili poput onoga u dijelovima središnje Bosne svoj čisti Lebensraum.

Kad bi im nekim čudom to čak i uspjelo, ne bi se mogli riješiti svoje povijesne frustracije jer i dalje ostaju okruženi – s istočne strane Srbijom i Srbima, a sa svih ostalih strana – sjevera, zapada i juga Hrvatskom i Hrvatima.

Zato su, ako se ne bi radilo o starom i već iskušanom islamističkom fanatizmu, kojim je i Alija Izetbegović pokušavao stvoriti europsku džamahiriju, potpuno neshvatljivi potezi vodećih bošnjačkih političara.

Ivan Svićušić / Hrvatsko slovo

Što vi mislite o ovoj temi?