Connect with us

Politički rentgen

POLITIČKO HAŠKO SUDIŠTE

Objavljeno

on

Ako za dokazane zločine genocida u Srebrenici, Radovanu Karađiću nije  izrečena doživotna kazna zatvora postavlja se logično pitanje: kakve zločine čovjek  uopće treba počiniti da bi  dobio doživotnu kaznu zatvora?

[ad id=”93788″]

Zločini Karadžića i Paravinje kažnjeni su istim brojem godina robije? Nevjerojatno!

U nekim državama SAD-a, gdje egzistira smrtna kazna, Karadžić bi dobio „deset“ smrtnih kazni, a u onim državama gdje smrtne kazne nema dobio bi više tisuća godina robije. Postoji mogućnost da bi se zbog tog monstruma ponovo uvela smrtna kazna u sve države SAD-a i Svijeta.

Oslobođenje Karadžića od odgovornosti za počinjenje zločina genocida u sedam drugih gradovima po svim  toćkama optužnice  za genocid više je nego upitna, klasična politička odluka sudskog vijeća. Kroz cijelo čitanje presude provlači se dokaziva  teza o udruženom zločinačkom poduhvatu na čelu kojega je bio Karađić i srpska bratija. Dokazuje se i da je UZP postojao radi protjerivanja i ubojstava civila i ostalog stanovništva bošnjačke i hrvatske nacionalnosti  sa cijelog područja ratnog djelovanja s ciljem stvaranja etnički čiste srpske države.

Ista zločini  koji se u Srebrenici dogodili u roku od  tri dana na drugim prostorima događali su  se konstantno  dvije tri godine, a ostvareni  plan je isti  onakav kakav je i kako je  ostvaren u Srebrenici. Dogodila se etniči čista, na zločinu stvorena  RS i to uz blagoslov međunarodne zajednice, zbog koje je i donešena  baš ovakva mlaka politička sudska presuda. Šta bi se dogodilo da je sud presudio genocid u svim toćkama optužnice? U pitanje bi došla opstojnost RS-e, republike koja je nastala na genocidu uz blagoslov međunarodne zajednice.

Pravno gledajući, stečevina koja je stečena na ne pravnim i zločinačkim osnovama ima biti ukinuta ili preispitana i to je razlog što Haški sud ponovo sudi politički, a ne pravno.

To bi bilo isto da Sanaderu dokažu uzimanje mita od 10 mil. eura, da pronađu novac kao dokaz počinjenja djela, da ga osude na tri godine zatvora i 10 mil. eura ostave na njegovom računu na daljnje uživanje ili mu ostave kuču koju je s tim opljačkanim   novcem stekao.

Gdje je u ovom cijelom političkom sudskom postupku nastala Srbija, JNA, zapovjedni kadar te zločinačke armije? Iz čitanja presude dobio se osjećaj da vojska RS postoji 100 godina, da RS postoji kao stara povijesna država koja maltene brani svoje granice. Ispada da su tenkovi, minobacači, haubice, avioni pali s neba, a ne dotutnjali iz Jugoslavije ili Srbije!? Ispada da su bosanski Srbi nebeski narod koji se rodio s vojnim diplomama i na „tri četiri“ osnovao vojsku i državu? Gdje je tu plan stvaranja Velike Srbije, a taj plan je u temeljima i motivima svih ovih monstruoznih zločina. Gdje je tu Milošević, ako u optužnici za naše mučenike Praljka i prijatelje stoje imena Tuđmana i Šuška? Sve to zagubilo se negdje uz put kao da nikada nije ni postojalo.

Iz pravne supstance potpuno je izbačena povezanost zločina sa zločinima koji su se dogodili po istom zapovjednom lancu, sa istim motivima  u krvavom ratu u Hrvatskoj!?

Pitanje je kako će se ova presuda odraziti na žalbeni postupak naše mučeničke šestorke koja čeka svoj Uskrs u užasnom  haškom kazamatu? Može li se uopće usporediti zločine srpskih koljača, sa možebitnim pogrješkama naših nevino utamničenih mučenika?Tu svaki smisao pravde staje, tu riječi nisu dovoljne, a pitanje o istini i pravdi vrišti do neba.

U svakom slučaju, ovi nevjerojatni dokazi o zločinima  i okrutnosti koje je počinio i zapovijedio Karađić  po naputku velikosrpske politike daju nam za pravo tvrditi da se ništa slično nije dogodilo u slučaju naših uznika, daje nam nadu u pozitivan žalbeni ishod i skoru slobodu Praljka i prijatelja.

Hrvatska je konačno podnjela podnesak u kojemu traži status prijatelja suda i kao stranka u postupku želi dokazima osporiti tezu tužiteljstva o „Udruženom zločinačkom poduhvatu“ na čelu s Tuđmanom i Šuškom. Prekasno?

Sa sigurnošću možemo tvrditi da je to učinjeno prekasno, a s još većom sigurnošću možemo tvrditi da su veleizdajničke hrvatske vlasti sudile našim generalima umjesto da su im pomagale. Hranile su dokazima tužiteljstvo umjesto obranu Praljka i prijatelja.

Zar nas onda treba čuditi da u slučaju monstruma Karađića nigdje nema Srbije i JNA kao inspiratora svih zločina u svim ratovima na prostoru bivše Jugoslavije? Hrvatski  veleizdajnici su svesrdno pomagali  srpskim krvnicima vlastitog naroda, pomagali su u uspostavi neke treće Jugoslavije, a to čine i dan danas.

 Na Golgoti haškog  kazamata, razapeti na križu nepravde, naši hrvatski mučenici na čelu s velikim generalom Praljkom čekaju svoje oslobođenje, svoje uskrsnuće.

S molitvom i vjerom u Boga i Božju pravdu, želim im blagoslovljen Uskrs!

Kazimir Mikašek-Kazo/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari