Connect with us

Kolumne

Političko i medijsko nasilje nad ministrom Hasanbegovićem

Objavljeno

-

[su_heading size=”20″]Znanstveno istražiti povijest NDH i poraća[/su_heading]

[ad id=”93788″]

Nad ministrom Zlatkom Hasanbegovićem izvršeno je političko i medijsko nasilje kakvo nije viđeno od 21. Sjednice CKSKJ u Karađorđevu 1971. Argumenti i metode linča jednaki su onim boljševičko – staljinističkim koji su vladali i u Titovoj Jugoslaviji, a temeljeni su na navodnim svjetonazorskim skretanjima grješnika i provođeni krajnjim nasiljem. Cilj je bio uvijek isti: utjerivanje straha i održavanje apsolutne vlasti, ustvari diktature. Kada je mladi ministar dotaknuo ZAVNOH i antifašizam, odmah je od strane ekstremne ljevice, sljednice KPJ, optužen za ustaštvo i naklonost NDH(?!) što je nakon svih neuspjeha lijeve vlasti i s nasljeđem bleiburškog genocida nad vlastitim narodom, novopečenim demokratima ostala jedina uporišna točka za diskreditiranja protivnika.

Pitanje: zašto su ustaški pokret, NDH i hrvatski narod postali bespomoćna žrtva svakoga tko ih želi ocrniti, oklevetati, sotonizirati? Navedimo samo dva moguća razloga. Tito i njegovi okrvavljeni generali, kojima su se nažalost pridružili i hrvatski komunisti, hitno su morali pronaći krivca za svoje vlastite grijehe i našli su ga u hrabrom, ali pobijeđenom neprijatelju, Hrvatima, koji su se do kraja junački borili za svoju državu. Nakon fizičkog uslijedio je duhovni genocid i danas je Hrvata manje nego prije 80 godina. Drugo, na II. svjetski rat i poraće stavljen je 70-godišnji informativni i znanstveni embargo i narod ne zna povijesnu faktografiju, ne može znati što je NDH, a što su partizani i četnici, ali mu je zato kroz tri generacije uredno ispiran mozak slavljenjem jednog od najvećih svjetskih zločinaca, JBT, a sotoniziranjem i klevetanjem NDH i hrvatskog naroda. U Europi nema naroda čiji su komunisti počinili genocid nad vlastitim narodom kao što su to počinili JBT i ‘narodna vojska’, niti ima primjera da neka vlast sotonizira svoj vlastiti narod urbi et orbi, što je prodrlo duboko u svjetsku politiku, znanost, obrazovanje… Sliku o Hrvatima koju su u svijet desetljećima slali jugokomunisti u bratskoj suradnji s velikosrpstvom, trebalo bi podrobnije obraditi. Onaj tko 70 godina panički onemogućava povijesnoj i svakoj drugoj znanosti da se otkrije istina o događajima u ratu i poraću, mora da ima panički strah od istine.

I na kraju. Odakle hrabrost, točnije bezobrazluk, sljedbenicima SKJ, dakle i sljedbenicima počinitelja „pokolja kakvog Europa nije upoznala“ (M. Đilas, Wartime, 1977), s 1.700 skupnih grobišta, s Hudom Jamom, Kočevskim Rogom, Daksom itd., odakle im obraz prozivati bilo koga za neutvrđena i nedokazana navodna nedjela? Umjesto da se još živući počinitelji kao i njihovi sljedbenici primjereno suoče s tim užasom, iskažu pokajanje i žaljenje, oni se usuđuju druge osuđivati, izmišljati i sotonizirati. Narod kaže, prvo pometi pred svojim pragom. Stoga, nova vlast treba hitno pristupiti znanstvenom istraživanju prešućenog razdoblja rata i poraća, ustrojiti multidisciplinarne stručne timove na čelu s dokazanim znalcima, kako bi „nas istina oslobodila“ (Ivan, 8,32).

Prof. Nikola Debelić, dr.dr.h.c.

veleposlanik u m.

Što vi mislite o ovoj temi?

Advertisement
Komentiraj
Advertisement

Komentari