Pratite nas

Kolumne

Politika je to koja ne priznaje BH slojevitost u šarenilu nacija i vjera

Objavljeno

na

Istrošeni i jeftino samozadani, senilni i beznačajni u svojim zemljama strani političari i generali, kao suvremeni protektori u Bosni i Hercegovini, najjasniji su putokazi kamo ide, i kamo vode ti (ne)moćnici tu okupiranu zemlju. Troše je i čine na sve moguće načine beznačajnom, do same razine nestanka, zajedno s njima. Za njih svijet, a time i Bosna i Hercegovina, počima i završava sa njihovim biološkim nestankom. To planiraju ne samo oni, već je to plan daytonista u prvom redu Holbrooka, i svih kasnijih beha protektora.

Političkog kraja, ili trajnog nestanka iz društvenog života, za njih nema. Oni su vječni, i Bogom dani samo za (ne)rješavanje tuđih problema. Bosna i Hercegovina je za njih isplanirani i darovani im prostor za mirnu starost, koju obogaćuju titulama i materijalnim bogaćenjima, koja u zemljama iz kojih su poslani za nekoliko života ne bi ostvarili.

Što su oni materijalno bogatiji, i s više titula, zarađenih isključivo širenjem nepravde, nesigurnosti, pristranosti, laži, i besramnim stajanjem uz jednu beha stranu, bošnjačku, sve je manje Bosne i Hercegovine, mira, pravde, sigurnosti i sve dalje budućnosti zemlje. Svi oni smjenjivani s titulom visokog predstavnika, stari i senilni, pristrani i vrlo potkupljivi, poslani su u Bosnu i Hercegovinu ne da joj osiguraju mir i prosperitet, već da ispune interese zemlje iz koje su, da udovolje i obogate vlastite, i interese centara iz kojih su poslani.

Velikim dijelom to su samo pijuni koje pomiču svjetski igrači političkog šaha na međunarodnoj šahovskoj ploči, postavljenoj u mrak političke birtije na europskoj periferiji. To i jest razlog što se šalju stari i senilni, potkupljivi i uspavani, potrošeni i u vlastitoj zemlji bezuspješni. Bio je jedan koji je sebi put u Bosnu i Hercegovinu na mjesto visokog predstavnika zaradio laži Dvadesetog stoljeća, koju je svijetu ispisao na hotelskoj salveti. Onako kako je cijela Daytonska Bosna i Hercegovina ustrojena na laži, tako je laž bila ključ, najvećem lašcu Dvadesetog stoljeća, da zaradi titulu visokog predstavnika, u sa svim egzistencijalnim, političkim, društvenim, gospodarskim, predznacima niskoj zemlji. U negativnom smislu najnižoj europskoj, a zasigurno i svjetskoj zemlji.

Do rješenja beha problema nikom i nije stalo. Najmanje visokim predstavnicima, i danas najbrojnijem njenom narodu, Bošnjacima. Za sve njih to je sporedni posao uz onaj glavni, interesi zemlje koja ih šalje, interesi zemlje kojoj Bosnu i Hercegovinu ostavljaju u amanet, interesi lobija koji ih potvrđuju, i vlastiti osobni interesi, budući da se ni na jednom drugom poslu ne mogu toliko materijalizirati kao u podmitljivom beha mentalitetu.

Podmitljivost kao ostavština turskog zuluma, i turskog genocida, u Daytonskoj Bosni i Hercegovini karakteristika je i podmitljivih visoki predstavnika. Danas su oni predvodnici tog podmitljivog kriminala, i tim načinom stekli su i materijalna bogatstva, i ničim zaslužene titule, i ulice u muslimanskim gradovima, kojima ih bošnjačka strana kiti.

Jedan je „pokupovao” placeve i zemlju na mjestima na koja je prstom upro, drugi je „oženio” Bošnjakinju, a u narodu se kaže „ko ima zeta ima i m…“ drugi je pak navodno iz humanitarnih razloga usvojio bošnjačko dijete, s ciljem da to što bolje materijalizira svoj (ne)rad, drugi je postao profesor i predavač na privatnim bošnjačkim učilištima koja niču kao gljive poslije kiše.

U takvim se predavačima krije i odgovor svjetskog nepriznavanja beha diploma, kao i onih diploma koje se stječu za petnaestak dana, koliko je potrebno da se obavi sva papirologija „uspješnog” školovanja i ušparaju dvije tisuće maraka koliko košta jedna na slobodnom beha tržištu diploma.

Taj koji, gotovo kao devedesetogodišnjak predaje na privatnim bošnjačkim učilištima, kao zahvalu za radno mjesto svom radikalnom muslimanskom poslodavcu, danas je radikalniji zagovornik bošnjačkog unitarizma negoli njegov poslodavac, dokazani i zatvarani, ratni zločinac. Senilni stari, bivši ako oni i mogu biti bivši, visoki predstavnik, kako bi dobio plaću od poslodavca, u nizu izjava koje daje, je kazao: „EU sada mora učiniti sve što je neophodno kako bi u BiH izgradila snažnu pravnu državu! Europa mora konačno jasno reći da je BiH samostalna i suverena država! I konačno mora reći da su svi pokušaji iznutra i iz vana da se BiH podijeli, osuđeni na propast”!

Ništa novo od senilnog i potkupljivog, starog, predavača na bošnjačkim učilištima. On govori ono što bošnjački politički vrh od njega traži. U protivnom nema mu plaće.

Briga bivšeg, a uvijek prisutnog u beha političkoj stvarnosti, predstavnika, iz naroda koji je svijet svojom naci politikom dva puta dovodio na rub nestanka, nije za pravdom i pravednošću, jednakošću i ravnopravnošću beha naroda, već za unitarno bošnjačkom u Bosni i Hercegovini, čiju opstojnost opravdavaju sva sredstva, kako ona što ih koriste Bošnjaci zajedno s islamistima, tako i ona koja bivši preporučuje, „mora učiniti sve”, „konačno mora reći”. Politikom „muss” što je prepoznatljiva karakteristika vladavine bivšeg ministra vanjskih poslova njegove zemlje, a i današnje vladavine kancelarke koja se takvom retorikom koristi protiv europskih zemalja koje traže kontrolu ulaska islamskih migrantskih invazionista, bivši visoki ovlašćuje bošnjačke vođe da ustraju na svom unitarizmu i centralizmu snažnog vjerskog fundamentalizma.

Politika je to koja ne priznaje beha slojevitost u šarenilu nacija i vjera, kultura i svjetova. Zagovaranje bivšeg predstavnika Bosne i Hercegovine pod svaku cijenu, ne vodeći računa o jednakim pravima i slobodama, jednakostima i ravopravnostima, sva tri njena naroda, a to jednako pravo za sve je jedini jamac njenog ostanka i opstanka, crnje je i od njegova crnog imena koje ističe na svakom svom potpisu. Valjda da što više zastraši hrvatski narod u njegovoj legalnoj i legitimnoj borbi za pravo na svoj dio Bosne i Hercegovine, u onolikoj mjeri u kolikoj ga imaju i druga dva beha naroda.

Vinko Đotlo

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Oglasi

Komentari